Od Jurandvora do Stinice i natrag

Dakle prekojučer je moj prijatelj, susjed u Smičiklasovoj i bivši kolega sa radija došao po mene da me odveze do svoga
apartmana u Stinici, od Jurandvora do tamo je dobrih 135 km!
   Trebao sam mu montirati novu antenu, priključni kabel i adapter za tv programe. Rekao je da tamo ima nekih "majstora" ali
oni su uvijek zauzeti, treba ih čekati mjesecima pa kad stignu oderu sretnike enormnim obračunom za bilo što.
Cijelim putem je bilo dosta prometa iako je to bila sredina tjedna pa je putovanje potrajalo preko 2 sata.
   Putem sam nastojao uslikati neke zanimljivosti no to iz auta nije bilo baš lako, najprije pogled sa kopna iznad Jadranova na Krk

Crikvenica je jaako narasla, izdužila se uz obalu a počela se širiti i preko magistrale u planinu

Kako izgleda za 10-20 godina će se puno nekada malih mjesta na obali spojiti

Novi Vinodolski ima od ranije veću staru jezgru no i on se proširio i protegao koliko se moglo

Od 1976 do 78 sam imao kućicu u Povilama, malom selu iza Novog pa sam ga dobro upoznao, međutim tada je bio najmanje
5 puta manji a sada se spojio sa Povilama (slično kao Jurandvor sa Baškom)

Prolazeći kroz Povile nisam imao priliku slikati nešto dojmljivo jer smo zapeli iza jednog veelikog kamiona.
Dalje cestom se na brojnim mjestima vidi nekadašnja magistrala koja je daleko više krivudala obalom



I Senj je teško prepoznati koliko se razlikuje od nekadašnjega, 1989 kad sam kupio kućicu u Jurandvoru mi je najkraći put bio
preko Senja i onda trajektom do Baške

Čak i kada je dovršen most na otok znao sam dolaziti ovuda jer je od Zagreba do Senja bilo svega nekih 160 i koji kiloometar
a preko mosta i cijeloga Krka je bilo 230 km (dok nije bilo autoputa)

Napredak se ne može zaustaviti, nema mjesta koje bi bilo isto kao i pred 40-ak godina

Čisto su Ti dobre fotke iz auta. Prijatelj je očito dobro osnažio šoferšajbnu!
Često mislim kako neke od modernih preinaka na tim starim gradićima (sela su nešto drugo) i nisu tako tragične. Novi je definitivno dobio na urbanoj kvaliteti (pre)uređenjem onog (hm?) trga u pješačku zonu. Za reć pravo, u vrijeme mog djetinjstva bila je isto pješačka zona jerbo nije bilo automobila!

PS: Oće toga bit još ili će sve završiti kao slavni putopis iz Perua?

Ooo da, bit će puna slikovnica! Kod sv.Jurja je ovo brdašce pripalo moru, nazvali su ga Lisac

Odavdje se vidi Prvić i na desno Baška

Ima jedan veći uspon, u pozadini se vidi stara magistrala

Malo dalje je jedan kratki tunel

Sa veće visine lijepo se vide Goli, iza njega je zeleniji Grgur, desno Prvić ispred Baške a skroz lijevo počinje Rab
(da je vrijeme hladnije i kada puše buro bolje bi se vidio Lošinj u daljini)

Skrenuli smo sa magistrale, od prvih dana su trajekti vozili iz Jablanca a danas polaze iz Stinice

Velebit impresionira svojom veličinom i surovim izgledom





Iznad Stinice je selo Stinički Dolac



I stara Stinica nije ništa veća, preobražaj je doživjela krajem 80-ih kada je sagrađeno ogromno apartmansko naselje
iznad mora

Aaaa, fino!

BTW, ono što Ti zoveš "Stara magistrala" je, koliko znam, cesta koja vuče korijene negdje iz napoloeonskih vremena. Građevinski je impresivna, pogotovo kad se uzme vrijeme gradnje.
A dmaho poslije onog "tunelića" skreće desno strmopizdimice cesta do Lukova Senjskog.

Imade toliko lijepoga i zanimljivoga uz magistralu da sam poželio proći ju jednom pješice ili na biciklu kako bi na miru
mogao snimiti sve? Danas burno i prohladno vrijeme nije poticajno za neko kupanje pa ću radije malo raditi na kući i maketi.

Stinica ima dugu povijest, pred 100 pa i 150 godina je bila sa daleko više stanovnika. Bila je centar drvo-prerađivačke
industrije sa pilanom, drva su se dopremala sa Velebita i prevozila obrađena dalje morem.

Krajem 80-ih je sagrađeno jedno veeliko apartmansko naselje nazvano Scorpio (slika je sa neta)

Od početka gradnje toga naselja je bila velika potražnja za apartmanima jer su bili jeftini i mogli su se dobiti na kredit pa su svi
bili brzo rasprodani. Mnogi su ih kupili i po nekoliko računajući dobiti na iznajmljivanju ali kako samo mjesto nije toliko atraktivno
prevarili su se. Već duže vremena se prodaju ali kako je naselje u međuvremenu ostarjelo, dobrim dijelom zapušteno i zimi
sablasno prazno teško ih je prodati.

Na još jednoj slici sa neta se vidi način gradnje zgrade sa dugim nizom apartmana. U prizemlju su veličine oko 25 m2 a na katu
su nešto veći jer imaju i drugu etažu. Ima i viših zgrada sa više katova i još većim apartmanima.

Ima lijepih predjela naselja sa puno zelenila no ima i zapuštenih mjesta

Dobar dio zgrada vapi za manjim popravcima i barem bojanjem fasade


Ljeto je i očekivao sam da će biti puno ljudi no sve je djelovalo pusto, bilo je tek tu i tamo nekoga

Neki vlasnici apartmana su lijepo uredili svoj dio dok su drugi jako nemarni

Scorpio je na brdu i ima više "cesta" koje se spuštaju prema moru

Odozgora traje dosta dugo dok se spusti u zaljev sa kupalištem

O nekim čudnim napuštenim zgradama na slijedećem obronku ću pričati kasnije

Takoreći cijela obala na obadvije strane zaljeva je betonirana

Prije je tu bio nepristupačni kamenjar, ovakova obala sa brojnim vezovima pogoduje nautičarima

Odmah do obale voda je duboka pa neplivačima i slaboplivačima preostaje samo mali bazenčić ili traženje plićih mjesta

Meni naviklom na pijesak i kamenje ovo izgleda tužno  
Filmića na Jubitu o Stinici imade podosta no najbolji je od poznatog g. Stančića koji se više posvetio trajektnoj luci

Voda u zaljevu je topla jer je ovdje malo morskih struja i tamno je dno, začudo u blizini nema vrulja.

Krenuo sam natrag

Pri kraju naselja je napravljen jedan trg

Prvih godina je tu bilo nekoliko raznih trgovina

Međutim zbog slabe prodaje brzo su se zatvorile

I ja sam snimio jedan filmić na plaži i povratku gore

Pogled na jedan mali apartmančić (i dva iznad njega)

Kada duže vremena nema nikoga da zalijeva zelenilo sve se sparuši

A sada idem na zanimljivost, ova zgradurina je podignuta 1957 i prestala radom 1968, od tada propada!

VELEBITSKA ŽIČARA
Za potrebe transporta trupaca s Velebita, Kombinat Velebit iz Rijeke je 1957. godine financirao izgradnju teretne žičare s Velikog Alana do Stinice, a sagradili su je zatvorenici s Golog otoka. Sva oprema je uvezena iz Velike Britanije od proizvođača British Ropeway Engineering Company (BRECO). Žičara je bila dugačka 6.300 metara, imala je 60 čeličnih stupova i tri stanice. Utovarnu, kutnu i istovarnu. Utovarna stanica je bila na Velikom Alanu, kutna u Dundović Podima , a istovarna u pilani i luci Stinica. Pokretao ju je motor Petter B4 engine snage 24 konja i najveće brzine 150 metara u minuti. Motor se koristio samo od utovarne stanice do prijevoja odakle je dalje funkcionirala na principu gravitacije. Zamišljeno je da se po potrebi žičara pretvara i u turističko-putničku, ali to se nije desilo. Tadašnji inženjeri podcijenili su planinu. Iako su graditelji uspješno savladali negostoljubive kamene vrleti i gudure Velebita, pred surovim vremenskim uvjetima bili su nemoćni. Jaka i učestala bura ometala je rad žičare i zato je bila gospodarski neiskorištena i ekonomski neisplativa, jer je radila svega nekoliko mjeseci u godini. Vrijeme je pokazalo da žičara ne samo da nije dobila turističku funkciju, već se i od prijevoza trupaca ubrzo odustalo.
Radila je do 1968. godine kada je prestala raditi i pilana Stinica. Nakon prestanka rada žičare postrojenje je prepušteno na milost i nemilost planini. Bivša lugarnica preuređena je u Planinarsku kuću “Alan”, zapušteni nosači žičare poput neobičnih metalnih stvorenja dočekuju mnogobrojne posjetitelje koji pohode Alan i pričaju priču o još jednom pokušaju čovjeka da ukroti planinu, što mu ovaj put Velebit nije dopustio. Sva oprema je prepuštena propadanju, devastiranju, krađi sekundarne sirovine tako da je od svega toga ostalo jako malo što daje naslutiti njeno nekadašnje postojanje.

Na Linku imade jedan dobar osvrt sa brojnim fotografijama

Prema običaju u našoj državi (i bivšoj) sve što se zatvori, napusti prepusti se propadanju. Nekakva prenamjena ili obnova su
nemoguća misija, pogotovo ako je to državno. Barem ima vrijednih ljudi koji su sačuvali nacrte i tehničke podatke, vidi Link

Slikao sam završnu postaju i sa veće visine, cijelo to brdo je bilo izvlašteno i pod upravom KPD-a još i danas.

Snimio sam i taj famozni zaštitni luk iznad magistrale, na njemu imade ploča sa objašnjenjem no vrijeme ju je učinilo nečitkom

Inače po pričama starijih mještana postavljanje tog postrojenja je forsirao Ranković kako bi imao gdje postaviti svoje poslušnike.
Druga priča govori da su se brojni zatvorenici koji su dovoženi na prisilan rad namjerno sakatili kako bi nakon toga bili oslobođeni.
Ima još jedan osvrt na netu o pilani, vidi na Linku

Konačno da vidim nešto reakcija na svoje pisanije, izgledalo mi je kao da to nitko ne čita?

Na povratku sam pokušavao snimiti brojne vijadukte i podzide no to je teško napraviti iz automobila

Tunel ovaj puta sa druge strane

Ima zanimljivih kampova i restorana poput Haciende npr

Stižemo u Senj



Stare kule i zidine su jaako dugo bile u ruševnom stanju

Sada su za pohvalu obnovljene i dostupne turistima

I oni vole kružne tokove

Tu je nešto interesantno?

Sjeverno od Senja, na mjestu gdje Jadransku magistralu presijeca 45. paralela sjeverne geografske širine, nalazi se ovaj sunčani sat. Od tog mjesta jednaka je udaljenost do ekvatora i do Sjevernoga pola - točno 5000 kilometara!
Foto Alan Čaplar

borna je napisao/la:Konačno da vidim nešto reakcija na svoje pisanije, izgledalo mi je kao da to nitko ne čita?
...

Šta'b rek'o mali Crnogorac: "Dosad nijesam imao nikakvije zamjerki".

Koliko ja znam, žičara na Alan je dobivena od Britanaca kao dio pomoći na poslijeratnoj obnovi. Priče i legende o sakaćenju itsl. su dio antikomunističke propagande nastale nakon prevrata. Posao na žičari i u pilani je bio težak, ali je definitivno bio ljepši od tucanja kamena na Golom...
Stanica u Stinici je u nekom trenutku prenamijenjena u autokamp. U prostoru gdje su bili bunari za utege koji su služili zatezanju nosivog užeta napravljene su sanitarije pa su dragi gosti kakali u te bunare koji su postali septičke jame. Nakon što je ikamp likvidiran, neki su marljivi ljudi sistematski porazbijali zahodske školjke od kojih su ostala samo dna ubetonirana u pod. Od opreme su demontirani samo motori, ostalo je prepušteno propadanju i gospićkim Gancijima koji operiraju s brenerima i teškom mehanizacijom. Kad sam prvi put obrađivao žičaru, još su svi stupovi bili na mjestu, jedino su tu i tamo nedostajali komadi nosivog užeta.
Motori? Inokosno gravitacijsko gibanje? Hmmm... Mislim da neće moći, druže Pantiću. Jer na sve tri stanice se lijepo vide nosači za motore. Osim toga, kako si Mali Perica zamišlja vraćanje uzbrdo praznih gondola?

Odmah nakon Senja je započela kiša

Mjestimično je padalo kao iz kabla pa se moralo usporiti

Stvorila se jedna rupa u oblacima iznad Krka

Slabija kiša nas je pratila sve do Jurandvora no kad je prijatelj krenuo za Zagreb prestala je.
Čiča miča gotova je priča....

Oooodlična Ti rupa!