Sedmorica veličanstvenih na zimskoj idili

"Veliki brat" pozorno gleda što se dolje dešava! to je sve što sam ja snimio u Vrbovskom jer dok sam ja vodio raufgovore sa Šefom kolodvora vani su se čuda odvijala mimo mene. Al' i to je život, nemogu ja baš sve snimit!


Približavamo se ŽPC-u kod Gomirja.


Na signalu je zeleno, znači očekuje se nešto!


Evo ga!


Za njim crveni trag osta!


S druge strane više nema iznenađenja.


Kroz Ogulinski Hreljin smo samo projurili.






Popodnevno sunce izad Kleka.






Snimljeno iz automobila u vožnji, smjer ka Ogulinskom Hreljinu.


Bližimo se i kraju našeg ekšna, blizu smo Ogulinu.


Kolodvor sa strane ceste.


Ćenifa.


Sa desne strane kolodvorske zgrade.


Vaga na suprotnoj strani kolodvora.

Zgrada ogulinskog kolodvora.


Netko je ostao bez papuče!


Zgrada u kojoj je prometni ured.


Dolazi šved iz Vrhovina.


Sumrak polako pada.


Evo i brzog za Rijeku.


Opiturani Šved.


Kamo god sam pogledal bil je neki DPŽ-ovac! I to u Ogulinu!!!


Spreman za polazak.


Ode!


Odosmo i mi. Još jedna za uspomenu.


Ogulinska parnjača.




Razmiliše se DPŽ-ovci i po ogulinskom autobusnom kolodvoru.


Kako smo imali još malo vremena, otišli smo i do Oštarija. Neke je dobro glad uhvatila!


Kolodvor Oštarije.


Odosmo mannas i ja prema izlazu za Kukaču. Sve je veći sumrak i sve je nepovoljnije za snimanje.

Napuštene zgrade. Postoji čak i katakomba ali se nisam usudio spustit nutra. Nije dalo srce u junaka.




Dosta je skretnica i ostataka tračnica od remonta kolodvora.




Izlazni signali ...




... i skretnice.




Pogled unatrag. Ajoj koliko sam daleko otišal! 'Ko će se vratit!?


Iskliznica prema EVP-u.


Ograničenje brzine na ulazu u Oštarije.


ŽCP.


EVP Oštarije. Nisam se usudil uć nutra mada nije u pogonu i nema nikoga iz razloga što sam bil sam.




Vraćam se natrag.


Zvoni mobitel! Šta je sad!? LLeon: Dobro di si se opet zgubil? Kamo si? Si OK? Jesam, jesam, čemu frka! Vraga sam bil! Uzbunila se astma i jedva sam se vratil! Kad sam došal ni riječi nisam mogal prozborit ali dvije inhalacije uvijek spašavaju stvar. nije bilo vremena za neki veći odmor jer već je slijedil drugi ekšn! Dolazi putnički vlak za Zagreb.

Ovo bi mogli nazvat i svojevrsnim bonusom da su fotografije bolje ispale! nakon što smo se odlaskom iz Oštarija razdvojili, Team 1 je otišal za Rijeku, Team 2 se vratil u Ogulin do ložione. Nažalost, uvijeti fotografiranja nisu bili nimalo povoljni i fotografije su takve kakve jesu.






















Za sam kraj, jaslice u prirodnoj veličini.



Zahvalio bi svim učesnicima koji su pridonijeli da ovaj zimski ekšn ovako predobro ispadne. Zahvaljujem Kicotu101, kikiju, narcisu, LLeonu, Jeanu, mannasu i Pfaffu koji nas je obišao u Lokvama. A posebno svim djelatnicima HŽ-a koji su nas vrlo srdačno primili gdje god smo se pojavili!

Vrlo je nezahvalno stavljati svoj dio putopisa nakon što kroz svjetlovod prošiša naš cijenjeni Bojnik, ali ipak ću pokušati. Dakle, osobno sam se iznenadio masovnošću ove ekspedicije, s obzirom da se radilo o relativno napornom ekšnu po vrlo niskim temperaturama ( u 13 sati u Delnicama službeno izmjereno -8 ).
Zborno mjesto na Sobolima, oko 9,45. Nisam odolio panorami grobničkih alpi:

S obzirom da zbog zaduženja nisam mogao fotkati u vožnji, početak foto priče nalazi se na kolodvoru Lokve uz poprilčan minus na termometru ( barem 10 ispod nule ). Pogled sa stražnje strane prema kolodvorskim zgradama:

Pravac Vrata:

Pravac Delnice:

Što učini klima na "samo" 806 metara nadmorske visine:

No, našem bojniku to nije prepreka za poziranje u 20 centimetara snijega:

I kontaktni vodovi se dobro uklapaju u priču o meteo uvijetima:

Ah ta moderna tehnologija:

Za zagrijavanje, odlučio sam malo protegnuti noge prema izlazu u smjeru Vrata. Sve je crveno, nema movinga:

Dvije panoramske-pogled u smjeru zapada:



Ulaz u kolodvor Lokve iz smjera Vrata:

Ma, ča. kakovo je to grup'sanje?

A vidi ekipe ledene:

Mannas demonstrira kako je kada držiš stražu u goranskim uvjetima. Na mjestu odmor:


Vozni park DPŽ:

Pozdrav inspektoru Pfaffu: :wave:

Cestovni prilaz kolodvoru:

Inventura u kokošinjcu::thomcro:
Gle, ćeno:

Vrijeme je za odmrzavanje. Pozdravljamo se sa cijenjenim kolegom Pfaffom ( kojemo zahvaljujem na uveličavanju ovog trenutka ), sjedamo u službena kolica i pravac Dejoun'ce. Gdje? Na ko-lo-dvor:

Pišljivih 70-ak metara niže:

Gle, što se dogodi kada u jednadžbu uđu čovjek, voda, vagončić i minus 10:

Pogled u smjeru kolodvora Lokve:

U smjeru Zalesine:

Ovdje bih iskoristio priliku da se zahvalim ljubaznom prometniku, koji je na pravi način shvatio namjere naše sedmeročlane ekipe, a to je promocija željeznice u svim mogućim oblicima. Uostalom, što bi nas nagnalo da po debelom minusu obilazimo pol Gorskog Kotara, ako ne željeznica i odlična ekipa.
Dio te ekipe u ugodnom čavrljanju s prometnikom:

A sad posao, svatko po zadatku na svoju poziciju:

Ma kade ćeš ti LLeon?

Kako sam mogao pozabit ki je stručnjak za visine:

Kad se pojavljuju dva puta, pitam se zašto to ne bi zaokružili i trećim-cijenjeno pučanstvo-kiolmetarski stupićiii:

kaže prometnik da je na kraju kolodvora u smjeru Zalesina hladnije za par stupnjeva nego kod kolodvorske zgrade, pa sam odlučio to provjeriti. I stvarno, uz vjetrić na ovoj poziciji nije više ugodno:

Par vagona u mirovanju:



Ča je ovo?

Prije odlaska u pravcu Skrada, još jedan pogled prema sjeveru:

Dečki,svima vama koji ste bili tamo i koji ste fotkali želim čestitati na odličnim fotkama i putopisu! Samo se pitam zašto se u Lokvama ne prodaju karte?Jel to stvarno ima malo putnika ili...?Zar ih nije mogao prodavati prometnik,pa da baš ne ukidaju putničku blagajnu?

S obzirom da zbog neočišćenih prilaza nismo mogli prići kolodvoru Zalesina i stajalištu Kupjak, nastavljamo dalje prema Skradu. Kolodvor Skrad i naš bojnik:

Još smo se spustili 50-ak metara:

Pogled u pravcu Kupjaka:

Prema Brod Moravicama:

Nezaobilazan objekat društveno korisne namjene:

Što se može zaključiti iz ove fotografije?

No to. Zaleđeno. Pa dobro, može se i iz prizemlja:

Radna mean'zacija:

Većina nas u Skradu je odlučila nešto prezalogajit ( što se i vidi na slijedećoj fotki, ali neki su imali strašnu želju za kavicom, što se na neki način također vidi na slijedećoj fotografiji-pogled usmjeren u daljinu, negdje prema prvom kafiću ):

Kad smo se lijepo okrijepili ( bez kave ), nastavljamo dalje po D3 prema Gornjoj i Donjoj Dobri gdje skrećemo lijevo na sporednu snijegom pokrivenu cesticu, kojom stižemo na kolodvor Brod Moravice:

Vrijeme i nadmorska visina:

Sve izgleda mirno i idilično ( kao u naslovu ):

A onda scena koja me na nekin način podsjetila na glasovitu zgodu sa kolodvora Malovan. Prije negoli smo shvatili uopće o čemu se radi, iz kolodvorske zgrade istrčava prometnik, razmahao se sve u šesnajst, viče, a DPŽ-ovci lete na sve strane. Naime, iza ovog dugog i nepreglednog zavoja, koji se proteže kroz cijeli kolodvor, iz smjera Moravica iznenada i to velikom brzinom dolaze dvije žutke ( prva 007 ) sa podužom kompozicijom, tre popriličnom brzinom prolaze preko prvog lolsijeka u smjeru Skrada:

Iako je kompozicija stvarno dugačka, nije pokrila niti pola zavoja, tek toliko da se stekne dojam o njegovoj dužini:

Na kraju kolodvora u smjeru Moravica nalazi se izvlačnjak:

Pogled s izvlačnjaka preka kolodvorskoj zgradi ( netko je gladan ispred kolodvorske zgrade ):

Padokaz:

Njam, njam:

Razmjeraj, razmjeraj:

Potrebno je pronaći najbolji kut za pravu fotku. Ako treba i kleknuti u snijeg:

Nakon Brod Moravica, uslijedila je prava off-road avantura šumskom cestom Donja Dobra-Moravice, prekrivena snijegom i ispresjecana brojnim vododerinama i bljuzgom, ali DPŽ ne mogu zaustaviti takve tričarije i uz Božju pomoć stižemo u Moravice. Sada smo već na nadmorskoj visini otprilike kao u Marčeljima:

Nakon neizbježne kavice, nastavljamo s ekšnom. Kolodvor moravice-pogled u smjeru Vrbovskog:

Prema Brod Moravicama:

Pozicija izmjene vuče:

1 141 305

Manevra:

Stiže nagibni iz pravca Brod Moravica:

Odlazi u pravcu Vrbovskog:

A idemo i mi. Vrijeme je da se krene prema kolodvoru Vrbovsko.

Uspinjemo se iz Moravica prema Vučinićima, a zatim dalje kroz Presiku prema Vrbovskom. Potraga za benzinskom postajom koja radi je na ovom području očito Sizifov posao. I u Vrbovskom -zatvoreno. Cesta prema kolodvoru Vrbovsko je strma i puna oštrih zavoja, pa idemo oprezno.
Kolodvor Vrbovsko:

Pogled u smjeru Moravica i tunelu:

U smjeru Gomirja:

Naš LL čvrsto je naumio istražiti tunel Vrbovsko ( vidim mu žar u očima ):

Priprema aparature:

Tunel Vrbovsko:

Portal:

Skelo moja:

Iskliznica:

Svaki pravi railfan naprosto zadrhti kad se na semaforu pojavi ZELENO!

Stiže 1 141 214 s ekipom kontejnera:

i jednom bačvom:

Kada je napetost i uzbuđenje od nailaska ove kompozicije prošla, upražnjuju se stari narodni običaji. Igra se zove: pogodi Mannasa ledenom kuglom:

Nakon što je "riješeno" Vrbovsko, krećemo dalje prema Gomirju i Vuogulinu. S obzirom da je to Jeanovo područje, gentlemanski mu prepuštamo vodstvo, a mi ga slijedimo Cestom Vrbovsko-Gomirje-Ogulin. Nismo prošli ni kilometar-PALICA druga u plavom. Bravo STOJ, CLIO vozi dalje ( pod punom odgovornošću izjavljujem da ovo nije bilo namješteno ). Dok čekamo ekipu broj 2, zaustavljamo se na za DPŽovce primjerenoj lokaciji, a to je ŽCP Gomirje:

Kaže netko, ovo je prostorni signal, nema veze ča je zeleno, jer to ne znači da dolazi vlak:

I stvarno, nema vlaka:



Još jedna čudnovata aktivnost- spušta se rampa, tko zna zašto? :qtrippy:

E pa zbog ovoga:

Ode ću-ću u smjeru Vrbovskog:

A mi nastavljamo u smjeru Ogulina ( konačno benzinska koja radi ). Kolodvor Ogulin:

U smjeru Oštarija:

U smjeru Ogulinskog Hreljina:

Pozeri:

Bačva:

Turšin terorist n1:


Turšin terorist n2:

Ostali TT napadaju šveda za Vrhovine:

Bojnik nadzire situaciju:

Putnički za Rijeku:

Dok čekamo da se ekipiramo za nastavak prema Oštarijama, fotkamo staru parnjaču ispred autobusnog kolodvora ( pravo mjesto zar ne ):

S obzirom da se opasno smračivalo, a leda na cesti sve više, požurili smo dalje prema Oštarijama. Do mjesta još kako tako, ali prema kolodvoru potpuno zasnježena i zaleđena cesta. Dakle u prvoj i eventualno drugoj ( bez zimskih guma ). Konačno, kolodvor Oštarije ( LL provjerava trenutnu temperaturu, -7 ):

Pogled u smjeru Kukače:

U smjeru Ogulina:

Šuplji peroni:

LL i ja smo odlučno naumili obići istočni krak triangla:

Triangl počinje odmah na zapadnom ulazu u kolodvor:

Dritura za Ogulin, lijevo za Vrhovine:

Izlaz prema Vrhovinama je u oštrom lijevom zavoju:

Uvijek me impresionira Klek. Moram ga ovjekovječiti:

Skretanje lijevo od pruge je vrlo opasno:

Vraćamo se prema kolodvoru Oštarije. Dužina driture?

Stižu i ostali:

Točno nasuprot kolodvora nalazi se stari bunker:

Mannas u povratku s hodnje na istočni krak kolodvora:

Konačno, prije samog polaska natrag prema Rijeci, dočekujemo i putnički u smjeru Zagreba:

I to je to. Zahvaljujem se Kikiju273, Thomcrou, LL-u, Narcisu, Jeanu i Mannasu na prekrasno provedenom danu, a pozdrav Vekiju i Np549 uz žal da nisu bili s nama. Pozdrav od Kićo101.

Perfekt!
Btw, ja čekao poziv, esemes... u verziji "evo nas, stižemo za pola sata u Karlovac", kad ono nit traga, nit glasa od ovih railfanova... Drugi put, molim lijepo, cilj: Karolyvaros

Phalanx je napisao/la:Perfekt!
Btw, ja čekao poziv, esemes... u verziji "evo nas, stižemo za pola sata u Karlovac", kad ono nit traga, nit glasa od ovih railfanova... Drugi put, molim lijepo, cilj: Karolyvaros

Sorry, Phal. Ovaj put jednostavno nije bilo vremena. I Oštarije smo "obrađivali" već po teškom sumraku, a za Rijeku smo krenuli po pravom mraku. Bit će, nadam se još prilika. Iskreno, volio bih malo detaljnije istražiti Karlovac kroz kojeg uvijek samo prolazim, a rijetko se zadržim duže od pola sata.

Brrrrravo. Sve nekako osjećam da mi sige vise iz nosa. Tako su fotke sugestivne.

Ma toliko mi je puna glava dojmova i toliko imam opaski da sam ih većinu već i zaboravioi trebao bih gledati ispočetka, sliku po sliku.

Kako je zanimljivo uspoređivati djela raznih autora. Zapravo - njihove pristupe. Isti itinerer, isto vrijeme, a svaki je to prikazao na neki svoj način. Da vas je bilo 20, bilo bi valjda 20 raznih pristupa, objekata i kutova fotografiranja. Doduše, uz Thomcroa se i ne treba previše truditi slikati, on će to već obaviti za sve (bit će da je u nekom drugom životu bio mitraljezac:gunner:, kako/koliko okida).

Što sam ono, dakle, upamtio? Aha, autoput za Rijeku zatvoren. U graditeljstvu, poglavito niskogradnji, posljednjih nekoliko desetaka godina imamo same genijalce. Padne snijeg - zatvore cestu. Puhne vjetar - zatvore most. Siroti Kajetan Knežić (naš više nego vrsni graditelj cesta iz doba Marije Terezije, čija ni jedna cesta odonda do danas nikad nije bila zatvorena zbog loših vremenskih uvjeta, jer ih je, naravno, znao trasirati kako valja i gdje valja) se negdje u grobu okreće!

Zima je stisla. U Lokvama vani nema čak ni vagona. Samo se grupica čudaka muva okolo.

Vidjesmo i skrivenu iskliznicu (zamka za neprijatelja). Iskliznice su inače valjda najbrojniji inventar željeznica.

Kolodvor a da nije u "Željezničkoj ulici"? Pa, neki su u Kolodvorskoj ulici!

Dojmljiva je Brodmoravička ćenifa. S grijanjem. Da ti se... je li ... ne smrzne.

Ogulinski autobusni kolodvor nije privukao posebnu pažnju?

Katakombe u Oštarijama bez thomcroa i stup s reflektorima u Skradu bez LLeona ???

Slijedeći put kavica u termosici.

Sad ću riskirati da me zborno popljujete, ali ja sam u rangiranju railfanova još uvijek samo promatrač. Zeleni signal! Očekujete vlak. Ali, zašto ste pesimisti kod crvenog signala? Pa može svaki čas naići vlak iz suprotnog smjera.

Sve u svemu - nije loše, nije loše (ne smijem vas previše nahvaliti jer ćete si umisliti).

A onaj naopsežniji post, s najviše fotografija - jel to pisao netko tko se zakleo da slovca više neće napisati ni fotku okinuti?

Bravo za ekipu, još jedan odličan i opsežan ekšn (cache u browseru mi je krcat ).

gaspa je napisao/la:Sad ću riskirati da me zborno popljujete, ali ja sam u rangiranju railfanova još uvijek samo promatrač. Zeleni signal! Očekujete vlak. Ali, zašto ste pesimisti kod crvenog signala? Pa može svaki čas naići vlak iz suprotnog smjera.

Ukoliko se radi o pruzi na kojoj postoji APB (riječka pruga od Zagreba do Moravica), kad vlak ide u jednom smjeru, signali u suprotnom smjeru se gase.
Znači tek kad bi se ovo crveno ugasilo, značilo bi da nešto dolazi iz suprotnog smjera.

Odlično!
Imam i ja par fotki, ali će pričekati do srijede jer mi je riknuo ADSL, a T-Com se pravi blesav...

Nakon slabo prospavane noći i 13-satnog radnog dana, evo konačno i mene! I to još sa slikama...

A evo kako je tekao ekšn-day: buđenje između 7 i 8, topla obleka i provjera gdje su lanci... Lanci?!?!? U bunkeru od Clija ih nisam našao, mora biti da ih je stara uzela u Bravu kad je zadnji put išla za Ogulin... Ma ne, pa ne trebaju njoj lanci, ona na Bravi ima zimsk... ZIMSKE GUME!!! Trenutna promjena plana! Gospođi majci auto ovih dana ionako ne treba, bolje da ga ja malo provozam nego da stoji pred zgradom...

Spuštam se u grad po klopu i cugu za "po putu", koju nisam uspio kupiti večer prije kad me teta s metlom izbacila iz Kauflanda u 21:05, ponosno i zadovoljno naglašavajući kako je "od prvog stupio novi zakon po kojem se ne radi iza 21 i nedjeljom". Zbog podulje potrage za dućanom koji prkosi novom zakonu, stižem na zborno mjesto sa malim zakašnjenjem. Thomco i mannas me naprosto ne zamjećuju... Ili sam gadno smršavio od zadnji put ili očekuju crveni Clio sa nekakvom naljepnicom...

Konačno su me skužili! Pokrcasmo se u Fiata i pravac Grobnik. Tamo nas već čekaju Narcis i LL, a kroz nekoliko minuta stižu i Kićo i Kiki. Kratki dogovor oko rute i spremni smo za polazak.

Pravac Lokve!


A tamo... Zimska idila. K'o sa razglednica:




thomcro i kućica u snijegu - prvi put!


Snijegom prekrivene planine na jutarnjem zubatom suncu:


Na visini od

i ugodnih -12°c

Vani snijeg skoro "do koljena"


Ali zato u čekaonici praši vuruna:

(mesni doručak je improvizirana ćikobernica, da ne bi netko nešto krivo pomislio...)

A onda nam se ukazao Deda Pfaff!!! Glavom, brkovima, oćalima u boji i bradom!:


Sjeća li se još itko Tončipa?


Ima li ova kućica preko puta kolodvora kakve veze sa željeznicom? Po načinu gradnje bi se reklo da da!


Ekipa je spremna za dalje. Još pokoja fotka za rastanak sa Deda Pfaffom:


Što li ovaj žućko traži po snijegu?


Napuštamo Lokve! Idemo malo niže:


Spuštamo se u goransku metropolu, gdje vedri prometnik niti ne pokušava sakriti zadovoljstvo što ga posjećuje delegacija Društva prijatelja željeznice:


Sve se žuti, a nigdje Žutke :




Delničanima je očito "puna pipa" snijega...


A LLeon ne bi bio LLeon da se ne popentra nekamo...


Upozorenje:

...ali mi i nismo čekali vlak... Doduše, ne bi nam smetalo da je naišao!

Ako se nekome BAŠ pila kava (!!!), mogao ju je srknuti i u čekaonici u Delnicama

Pila se, doduše, kava i meni samom, ali moralo se krenuti dalje.

Prometnik nam savjetuje da Zalesinu i Kupjak posjetimo u proljeće jer "onaj što vozi grtal'cu" baš i ne posjećuje rado te krajeve. Logično, slijedeća postaja je Skrad:




I ovdje nikakav muving. Samo umireni radni strojevi:


Idem u kratku šetnjicu prema skretnici na sjevernom ulazu u kolodvor:


Kuća uz prugu zavijene u bijelo:




Iza kuće metar drrrva...

ti si moja ljubav prva! (tako smo u osnovnoj školi pisali curicama u spomenare
- uf, al sam već onda bio romantičan!)

Ova dva kera su mi se gadno prijetila izdaleka, ali nisam se dao!


Konačno skretnica!


i skretničarska kućica:


Ulazak u Skrad iz smjera Žrnovca (ako nisam negdje usput prošao Žrnovac, a da nisam skužio):


Od skretničareve kućice prema cesti vodi široki put:


A od one s drvima strmi, uski, serpentinasti:


Netko je već spomenuo zgradu u kojoj su uskladišteni šarafi... Evo i interijera:






Zahvaljujemo se Skradu na gostoprimstvu i idemo dalje. Jesam li u traženju ulaska u skradski kolodvor nehotično obišao i Žrnovac, ostaje misterij.


Brod moravice, jeste li spremne za sedam odvažnih?

Dolazimo u Brod Moravice. Kolodvor je smješten na 506mnm, u duuugačkom zavoju:




I tekšto smo došli, nekakav šušur! Netko viče na thomcroa, nekakav šum dopire iz daljine. Rekao bi Đoni Štulić "Nije normalno, pa to je vlak!":


Dvije žutke zajedno vuku dvadesetak teretnih vagona (iz susjednih zemalja, kako se vidi):


Pjevao je Balašević pred sedamnaest godina "vreme se vuče k'o teretni voz..."... Sigurno nije mislio na ovoga, jer mi je ovaj tako prozujao da nisam stigao niti namjestiti aparat kako spada... Pružio se u punoj duljini kroz zavoj i nestao prema Skradu:


Slijepi kolosijek prekriven snijegom:


Još malo zimske idile:




Ponovo šetnja do ulaza u kolodvor, ovaj puta ne sam nego u društvu Mannasa i Narcisa.


U povratku zastajem kod kućice uz prugu, ali ona je devastirana do te mjere da se u nju ne može (niti isplati) ulaziti:


Još jedan pogled prema kolodvorskoj zgradi:


i ponovo zasniježenom cestom kroz tunel ispod pruge...


Dalje... Prema Moravicama!

O "alternativnom pravcu" prema Moravicama već je napisano i uslikano dosta. Ja nisam slikao jer su mi ruke bile zauzete volanom, ali mi je u dva navrata gadno stao knedl u grlu kad mi je auto zašlajfao sa prednjim kotačima u ledenoj vododerini. I već sam pomislio "od daljnjeg slikanja ostalo je samo mo'š se slikat!".

Moravice... Spoj dvaju svjetova. Raj za railfanove željne dobre fotografije! Tu se može naći i ASEA i Brena i dizela raznoraznih i manevri, Mađara, Šveda i Poljaka (litorina), i swingera i drezina i svakakvije' strojeeva, i vagona putnički' i onije' teretni'... Ali čim smo došli blizu kolodvora, našu je pažnju zaplijenila ONA:

Kraljica riječke pruge, sunča se u najudaljenijem mjestu kraljevstva 3kV. Dominira zapadnom stranom kolodvora...

Na istoku je već spremna nasljednica:


Prilazim bliže, da se bolje upoznamo:


...ali ona je tako hladna:


Iskoristio sam prigodu i okinuo par fotki. Ne izgleda loše, vidjet ćemo za koju godinu kad lak matira, a prašina sa pantografa zaprlja sjajne pruge...




LED tehnologija:


Kao boksači prije meča: mrki pogled i dodir šakama:


Na okupu 1141 305 i 1141 213


Narcis pozira sa ispred ASEA-e 213:


ASEA 213 pozira kraj Narcisa:





Pozdrav, 213. Vidjet ćemo se mi još danas...

Ne znam ima li veze sa željeznicom, ali ovaj natpis je uvijek plijenio moju pažnju na prolazu kroz Moravice:


Mislim da Moravice imaju poslije Rijeke najdulju kolodvorsku zgradu do Karlovca:


Žuti stupovi - spoj svjetova! Treba li putovnica za na drugu stranu?


S jedne strane pločice kažu "25":


a s druge "3":


Došlo je vrijeme (konačno) za kavu. Kondor će vas uvijek dočekati otvorenih vrata... Osim kad se ekipa zbuksa u separe odmah iza vrata, pa se baš i ne može otvoriti :o Taman smo ispili zadnje gutljaje makijata s toplim mlijekom, kad se s razglasa čula najava vlaka (od muzike u Kondoru nisam čuo što najavljuje, ali i sam glas "spikera" bio je dovoljan da pobudi fotografski nagon u Štacionovcima...) - sad ćemo snimati promjenu lokse!

Oćemo vraga! To je nagibni!


Kratko se zadržao u Moravicama




I produžio prema Vrboskom:





Još jedan pogled prema Žutki u daljini


I napuštamo kolosijeke Moravica. Još par slika iz čekaonice:




Blagajna:






Odavdje je nekad odjekivalo "Pažnja, pažnja! Ubrzani vlak iz Ogulina za Delnice, Fužine, Sušak-Pećine, Rijeku stiže na drugi kolosijek! Ponavljam..." Radi li ovo još uvijek?


Lijepo je u Moravicama, ali Štacionova putujuća ekipa mora dalje...

Idemo u Vrbovsko (ako putem ne ostanemo bez benzina ). Inina postaja u Vrbovskom je zatvorena i to ulijeva dozu straha u Štacionove misionare. Gdje je slijedeća pumpa? Hoće li Brava izdržati do Ogulina? Radi li pumpa u Ogulinu? Al' sad... Šta je tu je... O tom ćemo razmišljati ako se desi...

U Vrbovskom nas čeka žutica slična onoj u Delnicama:


Ekipa je odmah pohrlila slikati tunel na izlazu prema Moravicama (dobro, dio ekipe...):


Neki su se išli javiti personalu kolodvora, a ja sam krenuo sliknuti kolodvorsku zgradu:


Opet neko komešanje: signal se zeleni, u daljini se vide svjetlosni znakovi ŽCPR-a kako blinkaju! Nešto dolazi! Pentram se po žutim vagonima da zauzmem što bolju poziciju. Dolazi teretnjak:


Prolazi pokraj mene:


i ode prema Moravicama...


Peron skladišta iza žutih vagona:


To je bilo to od Vrbovskog. Dok sam se ja po peronu vratio u civilizaciju, ostatak ekipe bavio se sportskim aktivnostima:


Thomcroa se malo čekalo, a kad ga se dočekalo bio je vidno uzbuđen!

"Ja sam, znaš...! On je rekao...! Dobit ćemo!!! Zgrada! Kolodvor! Obnavlja se! Mi bi trebali!!! Na proljeće, znate...!"


Ja ga nis' niš' skužil kaj je til reć', al' vi'te i saaami da se po guovoru već pripreeemam za svooj kraj! Oguline, da ti nima Kleka čula bi se pisma izdaleka...

Krećemo prema autima i dogovaramo kojim putem dalje: Gomirje ili Cetin? Plebiscitarnom odlukom odabir pada na Gomirje. Argumenti: čitav niz, ali glavna su dva: 1. vjerojatno bolje čiste cestu kroz naseljena mjesta nego kroz šumetinu; 2. kraće je, što može biti presudno kada prilično rastrošan auto voziš na rezervi još od Delnica...

Prolazimo još jednom pored Inine pumpe i uvjeravamo se kako 100% ne radi i produžujemo prema ulazu na auto-cestu, ali ne skrećemo na nju, nego nastavljamo starom cestom za Gomirje. Kako tu cestu poznam bolje od Kiće, prelazimo naprijed neka nas Team1 prati. I vozimo tako punih 600 metara... Slikali smo danas već bijele čovječuljke :snowman1: , i crvene , e pa sad je došao red na plave! Samo tko ima petlje izvaditi aparat dok me legitimiraju? Može li dokumente? Kakve su vam to gume? Imate li lance? Gdje ste krenuli? Po što idete u Ogulin? (Bogu dragom i mannasu hvala, imao sam upaljena svjetla!)... Jeste li što popili danas? (Rek'o "jesam, kavu!" ), Jeste li se voljni podvrgnuti alko-testu?

I tako... Napuhao sam 0,00 (mannas kaže da to baš i nije pohvalno, obzirom da je već bilo prošlo 14 sati)...

Team1 nas je čekao kod pružnog prijelaza u blizini Manastira Svetog Jovana Preteče na ulazu u Gomirje. Kad smo se našli, kaže thomcro "uspori malo da okinem jednu niz prugu!". Dok sam se lagano približavao štreki, čujem mannas i Kiki raspravljaju da li zeleni signal u blizini znači skori dolazak vlaka... "Ne", kaže Kiki, "taj je uvijek zeleni...". I baš tad, dok sam brzinom od jedva 2-3 km/h prelazio preko pruge, čujem zvono i skužim kako se rampa spušta nama na krov!!! Gas, gas!!!

Uslijedio je foto ekšn:




Na benzinskim parama dolazimo do pumpe u nekadašnjoj Ulici Ilije Milanovića (pojma nemam kako se sad ta ulica zove) u Ogulinu. A tamo... Grtal'ca parkirana ispod krova pumpe, pumpadžija čisti nekakav kanal i stoji izvješen znak "Cisterna priključena". Šta sad? Do Oštarija ćemo teško stići. Već sam ja u glavi isplanirao kako ću žicati nekoga od susjeda koju litru da ispumpam. No ipak, s druge strane se moglo ući i natankati, što je ekipa primila s veeeelikim olakšanjem!

Dolazimo u Ogulin. Thomcro piči drito u prometni ured, a ja u obilazak čekaonica i natkrivenog perona. Mogao bi se tu dobar posao napraviti...
Thomcro se ponosno vraća sa papirićem na kojem nešto piše:


Sunce mi smeta da lijepo uslikam zgradu ogulinskog kolodvora:


Ali ne i za slikanje zgrade prometnog ureda i u pozadini zgrade u kojoj sam odrastao:


Evo nam i Šveda za Liku.





A evo i putničkog za Rijeku. Za divno čudo, kasni samo 6-8 minuta. Dobro je, s obzirom na vremenske prilike i na dan u tjednu:






Oooooopss! Taman pred mene i moj objektiv:


Ode...


Dok je ekipa išla u obilazak autobusnog kolodvora i parnjače, ja sam otišao na brzinu do stana i nakratko na terasu zgrade. Ostatak ekipe bio je nestrpljiv - thomcro i mannas na vrhu nizbrdice:



Pogled na kolodvor sa terase zgrade:


Ovdje je nekad bio park. Ništa posebno: pošljunčana čistina sa 4 klupice (od toga 1 bez naslona) i jednim dijelom zaraslim u travu iz koje je u proljeće raslo toliko tratinčica da je bijela boja prevlavala nad zelenom. Ali park u kojem sam prvi put šutnuo loptu, park u kojem sam prvi put igrao skrivača i lovice, park u kojem sam provodio sve ferije kroz osnovnu školu... Prepoznajete građevinu i ovo uparkirano u nju? Autobusni kolodvor Ogulin:


I neizostavna 51-148:


Par panoramskih, isto sa terase:
Prema gradu (lijevo pravoslavna crkva, desno katolička, u pozadini Klek):


Prema Lomostu (u pozadini stambena zgrada poznata kao "Raketa"):


Prema Procama (desno dolje Dom penzionera sa pripadajućom gostionom "Tomislav"):


Prema ložioni (u pozadini "paromlin", ložiona skrivena iza krošanja):


I za rastanak od Ogulina, prozor s kojega sam kao klinac ispraćao "Bjelca", "Školu" i ostale:


Mannas i thomcro čekaju pred zgradom. Ostatak ekipe već je krenuo prema Oštarijama. Čekajte nas, stižemooooo...!

Po dolasku u Oštarije opet su mi ruke bile prezauzete za slikanje - sada je u njima bio sendvič! Tek par slika kolodvora i okolnih objekata:




Beskrajna dritura prema Ogulinu:


I prema Kukači:


Tike tike tačke... :


Ljudi čekaju, vozni red kaže "već je trebao"... Pa gdje li je? Evo ga, evo ga!


1141 213, ponovno se susrećemo:


Tri vagona za Zagreb:


Ode...


Ekipa, bilo je super! Vidimo se još koji put!
Razlaz sa Timom1:

BONUS! BONUS! BONUS!

Sjedamo u aute i krećemo prema Autoputu. Ma čekaj malo! Pa još je malo dana! Thomcro! Mannas! Idemo vidjeti ako ima koji dizel pred ložionom?
-Ajmo!

Dok smo stigli do ložione, više nije bilo dana, ali dobro... Nisu slike bogzna kakve kvalitete, ali osjetiti miris ložione vrijedi više od deset slika. Parkiramo iznad podvožnjaka i krećemo prema ložioni:


U mraku spava drezina:


Pjeskara u mraku:


Pumpa za lokomotive. Ima samo jedan brojač! Zašto ne broji i kune???


Pred ložionom osim jednog putničkog vagona nema apsolutno ničega! Međutim, iznutra se čuje da nešto bruji, nekakav agregat ili uređaj za grijanje radi. Odlučujemo ući. Unutra puno toplije nego vani i neki vrag još jače bruji:

'bro'eče... (nema odgovora)
dobro VEČE (opet ništa)
DOBAR VEČEEEEER, IMA LI KOOOGAAA??? (opet ništa)

Pa ajd', kad smo već ušli da vidimo što ima, ako se tko i pojavi valjda ćemo se uspjeti nekako dogovoriti...

Unutra tri turnerice:


2062 101:




2062 103:


i 2062 104:




103 i 104:


Penjući se na platformu da slikam upravljačnicu 101-ice.... ma nema veze... Samo, nek' poprave te prozore na ložioni da im ptice ne ulaze... Od upravljačnice uspio sam snimiti samo ovo:


Tu su i dva snježna pluga:


Za kraj, skretničareva kućica i thomcro :




Eto, to je to od mene! Veliko hvala (abecednim redom, da ne bi bilo kasnije "njega si prvog naveo, a mene trećeg..." ) Kićotu, Kikiju, LLeonu, Mannasu, Narcisu i Thomcrou na sjajnom danu, na odličnom putovanju i ekšnu, Pfaffu koji je uveličao ovaju ekšn, policajcima jer su nam oprostili pojaseve i nadam se da ćemo uskoro u nove pohode!

Za svoj prvi post izabrat cu ovu temu i reci vam momci sjajno! Izuzetno dobar "eksn", kako bi thomcro rekao. Bas sam vam zavidan...

Te naposlijetku jedna velika istina:

kico101 je napisao/la:Svaki pravi railfan naprosto zadrhti kad se na semaforu pojavi ZELENO!

Tocno tak je kak si napisal, mislim da cu te quotati u potpisu, ako smijem....

gaspa je napisao/la:... Dojmljiva je Brodmoravička ćenifa. S grijanjem. Da ti se... je li ... ne smrzne. ...

Baš sam se pital hoće li tko to zamijetiti. Ja sam to primjetio tek kad sam doma došal jer je inače mrak u ćenifi

gaspa je napisao/la:... Katakombe u Oštarijama bez thomcroa i stup s reflektorima u Skradu bez LLeona ??? ...

Kako sam i napisao u textu nad fotkom, nije dalo srce u junaka. Nisam baš ljubitelj takvih prostora a pogotovo ako sam sam.

kico101 je napisao/la:Što se može zaključiti iz ove fotografije?
https://2img.net/h/i87.photobucket.com/albums/k142/kico101/Zeljeznica/P1040082_edited.jpg
No to. Zaleđeno. Pa dobro, može se i iz prizemlja

gaspa je napisao/la:Katakombe u Oštarijama bez thomcroa i stup s reflektorima u Skradu bez LLeona ???

Izgleda da sam ja postao sinonim za pentranje po raznoraznim stupovima i uzvišenjima. Popeo bih se i na ovoga, 1 000 000 % sam siguran da bi slike kolodvora odozgora bile fantastične. Nije bio problem u snijegu i ledu. Da smo tamo došli inkognito, evo mene gore, ali došli smo kao predstavnici DPŽ-a Štacion i tako se predstavili kolodvorskom osoblju. Ne bi bilo u redu sa moje strane da kao „službeni predstavnik Štaciona“ izvodim bedastoće po kolodvoru i ono što je na kraju krajeva i zabranjeno.

gaspa je napisao/la:Ogulinski autobusni kolodvor nije privukao posebnu pažnju?

Je, imam par slika, ali je pod nadstrešnicom dosta mračno i ne može se uhvatit dobar kut za uslikat autobuse. U principu nikad na forum ne stavljam slike koje (po mom mišljenju) ne zadovoljavaju osvovne kriterije kvalitete (oštrina, osvjetljenost, kontrast, boje...) i koje se duplaju (isti objekt iz sličnih kuteva). Na ovom ekšnu sam okinuo oko 180 slika, ali samo 70-tak ih je na forumu i to mi je princip kod svih putopisa (30-60 % slika ide na forum). Mislio sam da će ostali moji suputnici stavit slike sa ogulinskog autobusnog kolodvora, ali nije nitko.

Dobro je Gaspa primjetio. Isto mjesto, isto vrijeme, ali svaki sudionik ima svoj pristup u fotografiranju i bilježenju određenih trenutaka, kao i prezentiranju toga na forumu. Tako smo dobili 7 različitih pristupa istom ekšnu (zapravo 6, jer još Mannasa čekamo)

zlayozg je napisao/la:...zašto se u Lokvama ne prodaju karte?Jel to stvarno ima malo putnika ili...?Zar ih nije mogao prodavati prometnik,pa da baš ne ukidaju putničku blagajnu?

Dobro pitanje, ali nažalost nitko, pa ni ja, se nismo sjetili pitat kolodvorsko osoblje objašnjenje. Vjerojatno je razlog u malom broju putnika. Kolodvor je oko 3 km udaljen od samog mjesta Lokve.

ruxrux je napisao/la: mislim da cu te quotati u potpisu, ako smijem....

Samo naprijed prijatelju. Bit će mi zadovoljstvo.

Evo i mene sa svojih par slika.
Kao što ste već vidjeli u prijašnjim postovima 7-člana ekipa u sastavu kico 101, kiki273, narcis, LLeon, Jean, Thomcro i mannas se okupila u nedjelju ujutro na parkiralištu

restorana "Putnik" na Grobniku i krenuli u pohod na željezničke kolodvore u Gorski Kotar i to slijedom Lokve, Delnice, Skrad, Brod Moravice, Moravice, Vrbovsko, Ogulin,

Oštarije.
Čim smo prošli tunel Tuhobić Gorski Kotar nas je dočekao snježnim pokrivačem.






Štreka prolazi uz autocestu


I stižemo na prvo odredište, kolodvor Lokve




Kolodvor okovan snijegom i ledom


Ovo je moj trag u snijegu


Pogled u smjeru Rijeke


Pogled u smjeru Delnica


Prije četiri mjeseca putnička blagajna je ukinuta, zašto nismo uspjeli saznati, vjerojatno premali broj putnika


Nezaobilazna ćenifa


Čekaonica ima suvremeno centralno grijanje


Bez obzira što je bilo -10 vani, ali ovaj pejzaž je kao iz bajke





I ovdje nam se pridružio i kolega Pfaff



Napuštamo Pfaffa, odnosno on nas, a mi krećemo dalje put Delnica.

Evo nas u Delnicama, ovdje je nešto manje snijega, ali malo manje.


Pogled u smjeru Rijeke


Pogled u smjeru Skrada


LLeon u potrazi za nekim uzvišenjem, jednostavno čovjek pati od visine.


Napuštamo Delnice i hitamo put Skrada


Pogled u smjeru Delnica


Pogled u smjeru Brod Moravica


Jedna zajednička, ovdje je samo pola ekipe


Bježimo iz Skrada i pravac Brod Moravice, taman kad smo se približili kolodvoru, kad ono vidi, vidi što izlazi iz zavoja.






Ponavljač izlaznog signala


Malo friške piture ne bi mu škodilo



DPŽ Štacion uredno obilježava svoj teritorij


Skretnica,


Uredno očišćena od snijega i podmazana


Kolodvorska zgrada



Na km položaju