Dubrovačka pruga

Fotka Dr. E. Scherera preuzeta s wikipedije


http://commons.wikimedia.org/wiki/File:Triebwagen_802.jpg

I Daco je stavio jednu u vremeplov na zeljeznicama

Ukidanjem pruge Čapljina-Dubrovnik,došlo je do zamiranja jednog čitavog kraja i velikog raseljavanja stanovništva iz tih krajeva.
Na slici gore motorni voz serije 802 popularni Fiat kojeg su svi voljeli,a mašinovođe koje su ga vozile kažu da je to najbolje vozilo tog vremena. Garniture su se sastojale iz 3 ili 4 dijela,a svaki dio je imao svoju pogonsku jedinicu,tako da je bilo prosto nemoguće ostati defekt u slučaju otkazivanja jedne pogonske jedinice.

Na pruzi Čapljina-Dubrovnik najljepša dionica je bio prevoj Brgat,po izvedenoj serpentinastoj trasi i velikim usponima/padovima.

http://uk.youtube.com/watch?v=TXEnj_K-Joo

Filmići su predivni

Pa odkad je Dubrovnik prestao imati željeznicu?

Ukidanjem pruge Čapljina-Dubrovnik 1976 god...

Šteta, mislim da je to Dubrovniku najveći minus. Zamislite da imamo vlak Rijeka - Dubrovnik ...

Miha je napisao/la:Šteta, mislim da je to Dubrovniku najveći minus. Zamislite da imamo vlak Rijeka - Dubrovnik ...

Nemoguće bi bilo jer je Dubrovačka pruga bila uskotračna i počinjala je u BiH.

kiki273 je napisao/la:

Miha je napisao/la:Šteta, mislim da je to Dubrovniku najveći minus. Zamislite da imamo vlak Rijeka - Dubrovnik ...

Nemoguće bi bilo jer je Dubrovačka pruga bila uskotračna i počinjala je u BiH.

To nisam znao... Kako danas izgleda taj kolodvor? (ako ga nisu srušili)

Vlak Rijeka-Dubrovnik? Da je pruga ostala to bi značilo vožnju (normalnim kolosijekom) Rijeka-Zagreb-Vrpolje-Sarajevo. Presjedanje na uski kolosijek i onda vožnju Sarajevo-Čapljina-Dubrovnik. Mislim da bi trajalo dva dana. Možda nešto manje nakon što je normalni kolosijek stigao do Ploča, a uski je ostao na relaciji Čapljina-Dubrovnik.

Dokle se može najdalje doći željeznicom u smjeru DU ? Ploče ili?

U prvom planu gore je trasa uskotračne pruge Dubrovnik-Sarajevo.
Znao sam da nešto moram imati od toga kod kuće.
Danas sam iskopao foto arhivu i našao sam ovu fotografiju;


Slikano negdje ujesen 1979, na teritoriju BiH, al točno gdje ne bih znao reći. Uglavnom uz cestu je kraj nekog potoka. Na ovoj slici su moji mama i tata, mama se ne može sjetiti, ali tata da je živ sigurno bi znao reći točnu poziciju, a slikao sam ja.
Malo slika visi, al šta možeš očekivati od 5-godišnjaka.

Lada? Fiat?

Lada.

Trol_Rijeka je napisao/la:Vlak Rijeka-Dubrovnik? Da je pruga ostala to bi značilo vožnju (normalnim kolosijekom) Rijeka-Zagreb-Vrpolje-Sarajevo. Presjedanje na uski kolosijek i onda vožnju Sarajevo-Čapljina-Dubrovnik. Mislim da bi trajalo dva dana. Možda nešto manje nakon što je normalni kolosijek stigao do Ploča, a uski je ostao na relaciji Čapljina-Dubrovnik.

Godina 1953:

Brzi vlak
Zagreb - Sarajevo: 22:10 - 9:40
Sarajevo Dubrovnik : 10:50 - 21:15

Ukupno 23 sata i 5 minuta

Putnički vlak
Zagreb - Sarajevo: 8:00 - 23:04
Sarajevo - Dubrovnik: 23:58 - 11:21

Ukupno 27 sati i 21 minuta

Pa birajte!

Za usporedbu:

Godina 2009:

Zagreb - Sarajevo: 21:20 - 6:39
Sarajevo - Ploče: 7:05 - 11:00
Ploče - Dubrovnik (bus): 12:20 - 14:30

Ukupno: 17 sati i 10 minuta

Crtica s (naposlijetku i) dubrovačke pruge.
Klik: Zaboravljeni Hum
Epitet jedno od najvećih željezničkih čvorišta je malo (pa i puno!) pretjeran, ali nisu svi novinari željeznički znalci, a ovakav podnaslov daje članku na težini.

A vi istražujte dalje.

Najlakše je otvoriti novu temu. Temu koja će nadopuniti ili govoriti o onome što je već rečeno i napisano. A nije teško proći kroz sadržaj i vidjeti uklapa li se naša priča u neku od već postojećih. Moja se uklapa i ne uklapa. Ali, obzirom da nam je dubrovačka pruga važnija od bokokotorske, a odvajanje je bilo u Humu, bit će mi oprošteno ako nešto spomenem i od onog drugog ogranka.

Kako sam se uopće našao tamo? Smucajući se po istočnoj Hercegovini, želeći obnoviti sjećanja na svoje vojničke dane kad su me pripremali za uništenje dubrovačkog aerodroma (naravno, po tadašnjoj vojnoj doktrini zadatak je bio obrana, a ne uništenje) minobacačkim napadom s brda (pravu svrhu formiranja jedinice, obuke i strategije shvatio sam 1991.), namjeravao sam obići Popovo polje (to je neki drugi pop, ne naš besposlenpop) cestama s obje strane. Takve su unesene u auto-karte. Cesta na sjevernoj strani odlična je regionalna cesta. Onu s južne sam najprije malo tražio, ne mogavši vjerovati da je ono što sam vidio to što tražim. Mislio sam da jugozapadnim dijelom Popova polja vodi neka normalna cesta. Vidjevši upozorenje da me čeka 32 km ceste široke 3 m mislio sam da sam zalutao. Ali kad druge ceste u okolici nisam našao, zaključih da je to – to. Ispalo je da se radi o nekadašnjoj ćirinoj trasi koju su rastračničili i asfaltirali, pa sam mogao zamišljati da imam Trainz uživo. Tračnice je samo trebalo zamisliti. Baš je fora, ideš lijepo ravno, ni uspona, ni padova, rijetki zavoji velikog polumjera (ima i pokoji manji), kroz usjeke (tunela nije bilo), proširenja za mimoilazak su česta, ali sam susreo tek 3 vozila. Ulaziš u redom nepregledni zavoj (nepreglednim ga čine stijene, raslinje... jer cesta je široka tek 3 m; tračnice su bile i uže) i razmišljaš kako je bilo strojovođi. On se, doduše, pouzdavao da mu ništa neće doći ususret, ali na pruzi uvijek može biti nečega.

Trasa ćirine pruge danas je gotovo svom dužinom biciklistička trasa.

Razdvajanje pruge je bilo u Humu. U zadnjem postu prije tucet godina dao sam link na jedan članak o Humu. Link još uvijek radi (Zaboravljeni Hum). Pročitajte. U tih tucet godina ništa se promijenilo nije. Možda se netko doselio, ali stanica Hum, koja je kao takva obilježena i putokazom, i dalje svojim izgledom i okolišem plaši putnike namjernike.



U stanici Zavala danas je gostionica, mjesto okrijepe za posjetitelje špilje Vjetrenice s jedne i manastira Zavala s druge strane. Cesta u luku koji vidite je trasa nekadašnje pruge.



Stanica Ravno, do koje nisam došao, danas je istoimeni hotel****.

A sad na drugi krak. Stanica u Trebinju ima stambenu i društvenu namjenu. S civilne strane, otraga, je asfalt Obale Luke Vukalovića (dotični je bio neki zubački vojvoda, brkat tip s kuburom o pojasu i sabljom...). S ove, nekad službene, strane je to što vidite. A sad bi trebalo zamisliti nekoliko kolosijeka...



Pred stanicom je postavljena srećom ipak jedna od impozantnijih bosanskih lokomotiva, 83-056 (a ne neki jadničak), ne baš pretjerano dobro održavana.









Toliko za vađenje dubrovačke pruge iz zaborava.

Ha, dao si mi dobru ideju za eventualno šalabazanje ako me put nanese (i voda odnese).
A ova 83-ojka je meščini u puno boljem stanju nego ona u Pločama

Vidjet ćeš ti uskoro i puno bolju, samo čeka na red za objavu.

Inače, ponekad sam u tim izloženim lokomotivama vidio i lopatu za krcanje ugljena. Ovdje je nema. Znam da se svašta otuđuje, ali još nisam čuo da je netko ukrao lopatu?!

Nažalost krade se se sve što imade uporabnu ili prodajnu vrijednost

Još malo o ovoj pruzi. U Zavali je bila željeznička postaja (vidjeste je na slici). Prijamna zgrada i kolosiječni prostor izgrađen je na visokom podzidu s propustom. Kad je podzid građen, caru u Beč poručeno je kako se ne može izgraditi. Odgovorio je pitanjem: Može li kila kamena, kila zlata? Može. I izgrađen je. U Zavali su stajali svi lokalni, putnički i brzi vlakovi radi veze s vlaka na more u Slano. Do ukidanja pruge 1975. iz Dubrovnika je za Zavalu u ljetnoj sezoni u popodnevnim satima svaki dan vozio po jedan turistički vlak. Iz Zavale do Slanog vodi cesta cara Franje Josipa, ona koju sam spomenuo u Putositnicama.