Kako se kali(o) čelik!

Kad se nađu ljudi istih interesa, granice nisu važne. Nije važno spadaju li u KLJŽ, Štacion ili društvo ljubitelja druženja!
Opskrbili smo se dobrom voljom i fotoaparatima, a drugi su brinuli o vremenu.
Ovo je prvi dio trilogije Hrvatsko Zagorje, Sutla (Sotla) i Kumrovačka pruga. Počelo je i (za većinu) završilo ovdje:


Iako putujemo direktnim vlakom za Đurmanec, slućajni namjernik bi mislio da smo pogrešili vlak


Polazak na vrijeme


Pogles iz položaja strojovođe.



Suradnja KLJŽ i Štaciona je svakim danom, u svakom momentu sve bolja.



I baš kad sam htio snimiti ulaz jednog od supatnika, pojavila se misteriozna ljepotica.


Uspjeli smo preći most u Zaprešiću...


... i krenuti prema sjeveru.


Dan je započeo "kalifornično", bez oblačka.


Da li je Luka luka ili je Luka Luka?


Putničkih vlakova ima i subotom.


Iako je Veliko Trgovišće poznato po nekom drugom...


... ovdje je ispod pršuta spomen ploča nekom trećem (ili možda prvom)!


Glavno zagorsko željezničko raskrižje.


Još jedna ljepotica je uočila naočitost čupavog ljubitelja željeznica...


...a dva malo manje čupavca raspravljaju o prolaznosti života.


"Zagorec" napreduje prema glavnom zagorskom gradu.




Da li su i tuneli na željezničkoj pruzi ovako lijepi? Ipak više mi privlače vinogradi!


Krapina u prvom planu!


Ne znam zašto se u ovoj pripovjesti stalno motaju ženske!?


Dva manijaka slikaju jedan drugog!


Pitoma brda se pretvaraju u planine.


U vlaku panika...,


...provjerava se stanje zaliha.


Svatko je zauzet svojim problemima.


Uspjeli smo se provući do postaje Doliće.


Odmah nakon toga primjećujemo, da nam se netko s ceste smije!


O, ljudi, da li je to moguće! Napustila nas je i zadnja ljepotica!


Šansu tražimo u jedinom provoznom tunelu....




...koji je pre kratak za ozbiljne akcije!


Da li je to opet onaj, koji nam se smijao malo prije?


Iako jurimo velikom brzinom, ovaj kombi je još brži!


Jedva smo se uspjeli zaustaviti u Đurmancu!


Izgleda, da ćemo dalje morati pješice.


Grupa željezničkih fanatika je krenula.


Ipak smo imali sreću. Svebor, ljubazni vozač kombija (usput i moj sin), slućajno je prolazio Đurmancem i pristao, da nas odveze u EU!
Tako smo stigli do posljednje postaje u Hrvatskoj na pruzi Krapina - Đurmanec - Rogatec.


Nismo se mogli napiti vode...


...ni kupiti karte za nastavak putovanja.


Ovaj naivni putnik čeka vlak za Celje.
ž

Nekako mi se ćini, da će još neko vrijeme čekati.


I tek pred Slovenijom, netko je plastikom zaštitio tunel od komaraca.


Kad malo odmaknem plastiku, vidim da se unutra sastavljaju prava željezna vrata. Možda će taj tunel postati nećija vikendica?


Ovaj zahrđali znak govori da je tu nekad prolazila...


...pruga!

Fresheru, crni sine, nesto ti se puno zenske motaju oko objektiva. Onako slucajno, zar ne...

Uvijek je lijepo vidjet te nase zagorske pruge. Ima u njima nesto.

Barney

Drugi dio trilogije se odnosi na putovanje kroz Sloveniju. Putovali smo ubrzano-usporenim vlakom tipa Peugeot.
Strojovodja Svebor je profulao neke postaje, ali je pravovremeno zaustavio za dolijevanje maziva i goriva!

Neki tehnički podaci o pruzi:

Pruga Grobelno - Stranje - Rogatec je duga 29 km. Puštena je u promet 16. 12. 1903. Veći značaj je dobila, kad je 16.2. 1930. godine
izgrađena dionica Rogatec - Krapina (19 km). Pruga Stranje - Imeno - Kumrovec je duga 21 km a otvorena je 4.6. 1960. U prvom planu je bila i delta u Stranju, koja bi
omogućila direktni promet Rogatec - Kumrovec. Delta nije nikada izgrađena.


Rijeka Sutla (Sotla) je, kao većina rijeka, najprije potok. Pruga ulazi u Sloveniju preko mosta na slici.


Izlaz iz tunela iz prvog dijela trilogije je iza ovog zavoja. Nismo htjeli prouzročiti granični incidant, pa nismo slikali portal.


Iako nema prometa signal radi.


Prva postaja u Sloveniji: Sveti Rok ob Sotli.


Postaja Dobovec


Postaja Rogatec


Iz Rogatca prema Rogaškoj Slatini.


Rogaška Slatina


Mestinje


Ulaz u Stranje iz Rogaške Slatine


Postaja Stranje


Izlaz iz Stranja prema Kumrovcu


Pristava


Na brdu je svetište Sv. Ema


Naš strojovođa i tulipani


Sodna Vas


Podčetrtek ima tri postaje: Podčetrtek toplice, Atomske toplice hotel i Podčetrtek (mjesto). Iznad postaje Podčetrtek toplice je dvorac Podčetrtek.


Razmišljanja pred posljednjom postajom u Sloveniji.


Pogled prema budućnosti i HR.

odlična reportaža, bravo !!!

Slažem se sa Jimom, odlična reportaža! Čak vam je i vrijeme išlo na ruku!

Jedna više nego dobra ideja došla je u svoju pretposljednju fazu: realizaciju (posljednja faza je dokumentiranje). Grupica željezničkih znatiželjnika tipa Malo nas je al nas ima pod vodstvom i budnim okom tate freshera pošla je u međunarodnu avanturu. Prolaz kroz Zagreb je manje-više poznat i viđen, a i fresher ga je obradio, pa bih ja istaknuo tek tu i tamo poneki detalj do stvarnog početka našeg putovanja, u Đurmancu.

Nepregledne količine vozila sake fele čekaju svoje nove vlasnike, pa će tako putnika željeznicom biti još manje.


Iako Zagorje nije baš poznato po željeznici, osim možda u svom romantičnom dijelu i pjesmama o zagorskom cugu, ohrabruje izgradnja nekoliko novih industrijskih kolosjeka. Ali ima i onih zaraslih i odsječenih


Zagorjem sam zadnje desetke godina prolazio automobilom. U smjeru Krapine (a ustvari Macelja i EU) autocestom, uglavnom u žurbi. Ovaj put imao sam prilike gledati Zagorje iz drugog kuta i pri drugim brzinama. Pa i onu cestu kojom inače prolazim, a koja mi tada ne izgleda tako atraktivno


No, do Zaboka nas je dovezla udvojena macosa. Prva kompozicija nastavlja za Đurmanec, druga se otkapča i ide za Gornju Stubicu.


Unutra baš nije bila pretjerana gužva (a lijeva vrata naprosto su morala u kadar)


Od Krapine dalje vlak može pri svojoj maksimalnoj brzini predstavljati etalon za trkače na kratke pruge: tko ne trči brže od njega, nek se ostavi lake atletike. A tako ga doživljavaju i automobilisti - ne šljive ga, čak ni kad je u punoj brzini


Da je Žutnica (jedno od mjesta iza Krapine) željezničko stajalište znamo po tome što vlak tamo negdje zaista stane, a i po pomalo postrance odbačenoj nadstrešnici


I napokon, bliži se kraj prvog dijela našeg pohoda. Macosa ulazi u kolodvor Đurmanec. Lijevo, sredinom ili desno ???


Ipak sredinom!






Vlak je stao. Ali, tu još ipak nije kraj prometa. Željeznička vozila vozikaju se još nekoliko desetaka metara dalje, što su nam zorno prikazali.






Ranžira se sve u 16! Ali na ovom prijelazu rampa se više ne spušta. Tu zagorski cugovi više ne voze. Možda tek tu i tamo kakav cipel-cug, kao ovaj put.


Ne treba posebno spominjati da smo putem kojim smo prolazili bili glavna atrakcija. Domaćini su, nakon navale skraćene satnije s fotoaparatima, ostajali razjapljenih usta i razrogačenih očiju. Da su koji put trepnuli, ne bi danas trebali kapima liječiti upalu. Ali, barem su (tu i tamo) disali.

Prva stanica na daljnjem putu duž neaktivne pruge bio je Hromec (prema jednom redu vožnje vlakovi su vozili do Hromca još početkom dvijetisućih)




Vrlo zanimljiv rasvjetni stup


Na ovom dijelu cesta prati prugu cijelom dužinom, sve do (željezničkog) tunela Lupinjak 2, pa se može lijepo pratiti sve što se zbiva i što je izgrađeno


Zašto je ovo tunel br. 2 nismo dokučili jer tunela br. 1 nema nigdje.


Kako se vidi, i nije baš neko brdo poviše tunela. Zaštitna folija nije ovdje ni zbog mogućeg propuha, ni zbog sprečavanja azilanata na njihovom putu u EU, već se u tunelu, usred mraka, nešto čudno radi. S druge strane tunela prugu siječe neka cestica a most preko Sutle (koja ovdje zbog svoje veličine zaslužuje i deminutiv Sutlica, obzirom da izvire nekoliko km dalje, u Maceljskom gorju) vodi je u Sloveniju tj. EU. No to je već predmet slijedećeg posta.

Cesta prolazi neposredno iznad portala tunela i spušta se drito na granični prijekaz Lupinjak-Dobovec kojim smo se i mi poslužili.

Nastavit će se

Sorry ali moram reagirat :

gaspa je napisao/la:... Lijevo, sredinom ili desno ??? ... Ipak lijevo! ...

Na obje se vidi da je Makosa išla pravo a ne da je skrenula!!! Vidi se kako su skretnice otvorene na prvoj fotki (iz citata) a na drugoj (iz citata) su platforme sa lijeve strane.

Zadnji dio triloginje započinje u Kumrovcu. Kasnimo 2 sata, ali je raspoloženje na najvišem nivou.


Svi su se razbježali tražeći najbolje kadrove.


Ovaj se ne boji da će naići vlak.


Zar su ovdje stvarno vozili vlakovi?


Nismo sreli radnike za održavanje pruge.


Što je zadnje ovdje iskliznulo?


Panorama prema Sloveniji.


Dok ne naiđe slijedeći vlak, netko je montirao klimu.


A na peronu odgovarajuća fotografija: Jajce 1943.


Slijedeća postaja: Zelenjak



Podzemlje je u Sloveniji...


...iza ovog mosta preko Sutle.


A srebrna Sutla teće i ne pita za granice


Zaobilazimo podzemlje i slikamo se kod Mihanovićevog spomenika


Izlaz iz podzemlja i povratak u Hrvatsku.


Tabla stoji ali organa nema ni s jedne strane.


Malo zatim - Klanjec


Bilo je tu i skladište.


Iz kolodvora prema Zagrebu.



Cijeli dan bio je lijep, što se sada sprema? Hoće li kiša?


Putni prijelaz u Gredicama ima potpuno novi znak.


Pogled prema Zagrebu


Peron i ...


...nadstrešnica. Sve cijelo: stakla, klupa, osvjetljenje!


Slijede Draše.


Pogled prema Kumrovcu...


...i Zagrebu.


Ovdje je Sutla (granica) blizu pruge.


Kroz granje se naslućuje malogranični prijelaz Draše.


Nekad su ovdje žedni putnici mogli natočiti vodu


Ali mi nastavljamo do postaje:



Već nekoliko postaja je izgrađeno tipski: prometni dio - stambeni dio.


Prosinec je imao skladište.


I ovdje su mislili na žedne putnike.


Vidi se da se približavamo Zagrebu.



Nova i stara Rozga


Još koji kilometar bliže doma.


Pristup do Kraja Donjeg praktično kroz polje. Tko li je smislio postaju na takvom mjestu?



Naš strojovođa Svebor si misli: Kamo su me ovi manijaci odveli?


I posljednja postaja na neobnovljenom dijelu pruge, koja je katastarski u Sloveniji. Pogled prema Kumrovcu. Očiščeni dio je u Hrvatskoj...


... a travnati u Sloveniji. Kad je vidio našu brojnu grupu, jedan domaćin nas je pitao: Da li je to invazija na Sloveniju?


Pogled prema Zagrebu.


Postaja ...


... i skladište.


I za kraj, kraj pruge u Harmici.

Ja uletio fresheru, fresher uletio meni... taman ste pročitali kraj a ja vas opet resetiram (da utvrdite gradivo!)... baš da vidimo hoće li i kako će to netko izmoderirat...

Pa kad smo tako ušli u EU, prva nam je zanimacija bila pogledat gdje u tu EU ulazi naša pruga. A ona ulazi preko ovog mosta (iza zavoja je tunel Lupinjak)


Pruga nastavlja dolinom Sutle...


...preko puta na kojem je križanje s prugom označeno Andrijinim pravokutnikom...


...do zadnje stanice na ovoj pruzi - Svetog Roka ob Sotli.




Dokaz da je ovdje zaista kraj željezničkom prometu (uz još jedan Andrijin pravokutnik)


Iz Svetog Roka itd. pruga će nas na svom putu dalje prema zapadu...


...dovesti u Dobovec (kako se zove i granični prijelaz, a koji je istočno i od ove stanice, i od Sv. Roka itd.)


Slijedeći na redu je ipak atraktivniji Rogatec.




Čekate na ovo?


Slovenci se prema svojoj tehničkoj baštini odnose s dužnim poštovanjem. U Rogatecu je umirovljena JŽ 53-003 koja je dobar dio svog radnog vijeka provela baš na ovoj pruzi.


Nagledajte se je...




...i načitajte se o njoj


Kako subotom i nedjeljom prometa po sporednim želj. prugama u Sloveniji nema, a vozila moraju negdje biti sparkirana, uživamo u vremeplovu i dalje. Poslije parnjače tu su gotovo sve generacije slovenskih dizel-elektromotornih vlakova




Ima, srećom, među njima i onih u izvornim (tvorničkim) bojama


U Rogatecu je još jedan željeznički međudržavni granični prijelaz - desno se odvaja industrijski kolosjek za Vetropack Straža tvornica stakla d.o.o. u Humu na Sutli, dakle u RH.


Da neki nestaško ne bi bez nadzora postavljao skretnice po svojemu, brine se ova naprava


Poslije Rogateca dolazi - što? Pa - njegova Slatina! Rogaška Slatina izrasla je u vrlo lijepo mjesto, pogotovo u svom turističko-lječilišnom dijelu. Svakako da je tom razvoju pomogla i pruga koja je već oho-ho godina dovodila turiste




Nismo baš bili toliki entuzijasti da se zaustavimo baš na svakom stajalištu, posebno ako nema bar dva kolosjeka ili staničnu zgradu. Slijedeće na redu bilo je Mestinje...


...a poslije njega račvište Stranje (pazite kako čitate!). Do Stranja dolazi pruga iz Celja odvajajući se u Grobelnom, a u Stranju se račva za Zabok preko Rogateca i Krapine (lijevo) i Harmicu preko Kumrovca (desno). Uz prugu praši naš današnji prijevoz.


Ulazak u kolodvor Stranje s juga




Na kolodvoru odmara of


Osvrnimo se još jednom na kolodvor


A pogledajmo i prema Celju. 4 kolosjeka? Ma nije moguće!


Da nisu sve stanice kolodvori svjedoči ovo željezničko stajalište, kako kaže tabla


Da bismo saznali kako se stanica zove, moramo pogledati s druge strane


Par-nepar. Nadstrešnica-zgrada. Sad je na redu opet cigleno zdanje. Sodna Vas.


Ima zanimljivu čekaonicu


Onda je na redu opet nadstrešnica. Dapače, dvostruka nadstrešnica, jer ovo je za ljetnih vrućina, kad je, kako bi se to na njemačkom lijepo reklo - Badewetter (vrijeme za kupanje) - prilično opterećena stanica.


Poslije nadstrešnice dolazi opet kolodvor, al ne bilo kakav već pogranični, na kojem je kretanje ograničeno. A i ne možeš tko zna kud. Uz prugu, niz prugu, na cestu ili u polje uljane repice. Ime ovog kolodvora je Imeno.


Tu se kolosjeci iz Stranja lagano ili ukidaju...


...ili spajaju. Podozrivi promatrač uočit će signal zabrane prometa na pruzi. Iza zavoja je prek Sutle most i Jožekova domaja.


Radi dramaturgije prvo sam nanizao kolodvore. A u stvarnosti smo prije Imenog obišli dio lokalnih znamenitosti občine Podčetrtek. Preskočili smo farmu Jelena (Jelenov graben), preskočili smo dvorac Olimje i njegovu srednjevjekovnu ljekarnu, preskočili smo i druge restorane i vinotočja i usmjerili se na čokoladnicu gdje su nas pozdravile




Prodajni dio je malo tijesan, ali ljubitelji slatkiša ne znaju kud bi prije gledali






Nisam posebno rekao, ali vjerujem da naslućujete da je riječ o manufakturi čokoladnih izdelkov. A da nas ne optuže da smo se raspekmezili, obišli smo i jednu malo više mušku kuću


Kako je iza Imenog pruga otišla u Hrvatsku, red je da odemo i mi. GP Imeno-Miljana je zatvoren zbog obnove mosta pa smo ga samo gledali iz daljine, iza onog polja uljane repice. U sredini izviruje dvorac Miljana.


Ali, o hrvatskoj trasi malo kasnije.


Nastavit će se

Na ponovnom prelasku iz Slovenije u Hrvatsku prvo smo ušli u Titograd - pardon, Kumrovec. Staro selo i dalje se doima lijepo uređenim ali za temeljitiji obilazak ovaj put nažalost nije bilo vremena. A isplati se, jer je Kumrovec jedna od rijetkih tako dobro i cjelovito obnovljenih etnografskih cjelina, ne samo kod nas već i šire.


Naše zanimanje bilo je usmjereno ka kolodvoru, odnosno onom što je od njega ostalo.




Ova zgrada djeluje najbolje sačuvana


A ostao je botanički vrt (s ove strane pruga dolazi u Kumrovec)


Ovo je takoreći pred samim kolodvorom


A na ovu stranu pruga odlazi prema Klanjcu


Negdje u tom gustišu ostao je zaboravljen veliki žuti


Iza Kumrovca slijedeće je stajalište Zelenjak. Iz obližnjeg Mihanović Dola rodom je otac Lijepe naše (teksta)


Sama stanična zgrada nije nešto posebno upečatljiva


Nedaleko od nje pruga prelazi Sutlu i ulazi u tunel Kunšperk


Da, u taj tunel (pazi, granica!)


Prošavši ovaj put ispod Slovenije (krateći okuku Sutle) pruga se ponovo vraća u Hrvatsku...




... dolazi do kolodvora Klanjec...


...gdje se mogu razaznati koridori nekadašnjih kolosjeka...


...i ode dalje...


...za Gredice gdje je jedna čudnovato očuvana nadstrešnica. Ovdje pratimo napredovanje vegetacije i sliku bismo mogli pretvoriti u animirani film gdje je Priroda svojim rukama (zar ono zelenje na pruzi ne nalikuje dlanovima?) šćepala prugu i malo-pomalo potpuno je prekriva.


Prijelaz preko pruge uredno je označen


Slijedeća stanica je Draše (nekad Draše-Bizeljsko)






Iza Draša slijedi Prosinec








Rozga je pomalo izgubljena usred ničega a i put do nje poznat je samo znalcima. Glede lokacije i dostupnosti, Rozga je svakako naš najveći trofej.


Daleko lakše doći je u Kraj Donji (a tu je i cestovni malogranični prijelaz)


Vukovo Selo i ponovo jedna stanična zgrada pretvorena u stambenu - s civilne...


...i željezničke strane. Ako ste pažljivo pratili, zamijetili ste da su stanične zgrade u Klanjcu, Prosincu i Vukovom Selu identične. I raspored kolosjeka (3) bio je identičan. Ako niste - pogledajte ponovo.


Da vam nisam rekao, teško da biste zaključili da se radi o željezničkoj stanici. Pa gdje su tračnice???


Nešto prije same stanice Portos nam je pokazivao granicu očišćenog i zatravljenog dijela (slovenski i hrvatski dio ?) - jer po pravilima struke ravno položenu prugu stalno presijeca meandrirajuća granica. Zapravo, Portos i drugi prenosili su toliko podataka da su mi prepunili buffer, pa se bojim da nisam u stanju sve jednako kvalitetno ponoviti.


Prateći ovo izvješće pratili ste i vremenske promjene - vedro, oblačci, lagano oblačno, oblačno... Pala je i kišica, ali nakratko. A poslije kišice - duga


I tako se naše putešestvije približilo kraju. Kako nismo bili robovi vremena (osim što je freshera trebalo pospremiti na zadnji današnji vlak za doma), čekajući vlak (a dočekavši kombi), tumarali smo po stajalištu Harmica gdje prestaje danas regularni promet a gdje počinje (ili završava?) predmet našeg današnjeg istraživanja - kumrovečka pruga.

Odlican putopis. Jos bolje fotke. Stvarno ste si dali truda.

Najbolja fotka mi je unutar ove gaspine serije. Deseta odostraga i mislim da je cenifa u Prosinecu. Ne zato sto je cenifa (iako i to ima svoj znacaj), nego zbog odlicne atmosfere, kontrasta i drugih osobina. Prva liga.

Barney

Konačno malo vremena da sjednem i pročitam ovaj putopis... I da uživam! Prekrasan dan, sjajna ekipa, odlična organizacija i, više od svega, tematika učinili su još jednu nedjelju odlično provedenom (vama), a nama pregledavanje fotki i čitanje Fresherovih i Gaspinih komentara stvarnim užitkom.

Na stajalištu Podčetrtek Toplice, možda bi bolje pristajao natpis "DOMAĆI - GOSTI"! K'o na niželigaškim stadionima, samo fale igrači i trener koji se dere: Draganeeee....