Svjetske izložbe

Ne znam točno koje su se godine počele održavati tzv. svjetske izložbe, ali ono što možemo naći o njima (pogotovo iz druge polovice XIX. stoljeća) zgodno prikazuje razvoj tehnologije pa prema tome i željeznica. Nažalost, slika ima relativno malo, uglavnom se mogu naći prikazi objekata, a manje ima izložaka.

Evo što sam uspio pronaći, a mislim da bi bilo zanimljivo 4rumaškom pučanstvu:

Pariz 1867.

Logo izložbe – naravno, u znaku Nj. Imperatorskog Veličanstva Napoleona III. (taj bar nije držao ruku u šlicu, a bio je poznat i po tome da se jako zanimao za tehnologiju željeznica)



Pariške su se izložbe održavale na Marsovu polju (Champs de Mars). Nekoć davno to je bilo mjesto gdje su se održavale vojne parade, nešto kao Jarun ili Trg Ürmeny pa odatle i ime. Za potrebe izložbe sagrađen je ogroman kružni paviljon, a okolo su bili razni manji i pomoćni objekti.



Francuzi su izložili dvije izrazito ružne lokomotive. U obranu treba reći da su to bila vremena kad se željeznička tehnologija još tražila pa su rješenja bila kojekakva, a estetika nije nužno bila na prvom mjestu.

U prvom planu je Forquenot-ova 5-osovinska lokomotiva za brdske pruge. Navodno je usprkos krutom fremu mogla savladavati zavoje zahvaljujući mogućnosti lateralnog pomaka osovina. Nešto slično je kasnije primijenio i Carl Gölsdorf. Bila je namijenjena vuči vlakova u području Cantal gdje je postojao 20-kilometarski uspon s gradijentom od 30 promila

Iza nje je Petiet-ova lokomotiva s ranim oblikom pregrijača pare na dimne plinove s dimnjakom koji je bio savijen unatrag radi prolaza kroz tunele. O njoj sam već pisao u svojoj Frikopediji locomotiviani.



Pogled iz suprotnog smjera. U prvom planu su dvokatni putnički vagoni koji su dugo vremena bili jako popularni u Francuskoj



Belgija je u to vrijeme bila četvrta na svijetu po proizvodnji lokomotiva s pet aktivnih tvornica. Firma Couillet iz Charleroia predstavila je malu dvoosovinsku lokomotivu s pogonom preko pomoćne osovine i kočenjem pomoću papuče na tračnici.
Na toj izložbi postao je slavan i M. Belpaire sa svojim inovativnim tipom četvrtastog lokomotivskog ložišta.

I Ameri su se došli pokazati. Klasični tip američke lokomotive, posve drugačiji od lokomotiva tada građenih u Europi izazvao je pažnju i udivljenje. Posebno je svima bio zanimljiv zatvoreni prostor za osoblje (kuhinja) što tada u Europi nije bila praksa.



Predstavljena je još jedna inovacija – alarmni sustav za zaštitu putnika. U to je doba bilo nekoliko slučajeva grabežnih umorstava značajnih ljudi (naravno, ti su imali novaca – jedino se državi isplatilo pljačkati sirotinju) čemu je, naravno, pogodovao oblik vagona s kupeima bez spojnog hodnika. Na kolodvoru Compiègne prikazao je M. Bazin caru Napoleonu i njegovoj obitelji svoj uređaj.



Osim transportnih sustava, izložba 1867. imala je puno izložaka vojne industrije. Bilo je to doba naglog razvoja metalurgije pa je i artiljerija konačno napravila veliki korak naprijed.
U prikazu topova prednjačio je Herr Krupp, a Prusi će Francuzima tri godine kasnije kod Sedana napraviti i praktičnu demonstraciju svoje nove opreme.





Da, naravno, izložba je bila financijska katastrofa, ali na kraju je sve ipak bilo pokriveno iz državne blagajne!

Pariz 1900.

Ovdje imam još manje slika, ali ipak...



Pogled na prostor izložbe (opet na Marsovu polju). Nasuprot već 10 godina starom Ajfelovom tornju, je čipkasta zgrada nazvana Kuća elektrike. Iz toga je već jasno što je bila udarna tehnička tema pa tu željeznicoljupci nemaju što tražiti.



Ono što je vrlo zanimljivo jest da je za zabavu posjetiteljskom puku na prostoru izložbe bio uređen sustav pokretnih traka za prijevoz ljudi. Sastojao se od dva usporedna niza vagoneta na kotačima koji su se kretali na kružnoj stazi, a jedan se kretao otprilike brzinom ljudskog hoda dok je drugi bio brži



Jasno da je kod mijenjanja brzina dolazilo do zabavnih situacija.
Takve sustave za masovni prijevoz ljudi opisivali su 50-tak godina kasnije pisci znanstvene fantastike, a ja sam se prvi put vozio na pokretnim trakama negdje krajem 70-ih na pariškom aerodromu Charles de Gaulle što samo govori da je teško izmisliti nešto stvarno novo.



Evo, ja toliko. Ako netko ima za pridodati informacije s neke druge izložbe koje bi mogle razveseliti railfanove, tema je otvorena za sve

Vrlo zanimljiva tema! Vidiš nikad nisam išao tim "tragom" i tu nešto arheologirao ali očito da tu ima "štofa" i da bi se još moglo štogod izbunarit.