Jedanaest i pol sati na putu od Zagreba do Krka, 20.09.2010

Otkako sam se registrirao na forum Vlakovi, imam ispod svojeg avatara navedene dvije lokacije: Zagreb i otok Krk. Odlučio sam podijeliti s vama putopis kojeg sam prošle godine objavio na zeljeznice.net, a u kojem opisujem nesvakidašnje putovanje između te dvije svoje lokacije. Za one koji su ga već vidjeli na zeljeznice.net, isprika radi ponavljanja .... ali nekako si mislim da od svih mojih putopisa upravo ovaj najbolje pripada ovom forumu.

Pravi povod za objavu ovog putopisa je zapravo moja namjera da jedan dan u idućem tjednu odem do Rijeke, pa postoje dobre šanse da ponovno obiđem neke od poslikanih lokacija (tu prije svega mislim na dionicu Škrljevo - Meja).

Ovako je to izgledalo krajem ljeta prošle godine ....

===========================================================

Pola dana na putu na toj relaciji su možda nekada vozile diližanse. Danas, u normalnim okolnostima ovu udaljenost prevaljujem za manje od dva sata. Ako bude gužve ili zastoji na cesti, onda malo više od toga. Ali može se i puno dulje, ako se putovanje posveti vlakovima, vremena ima dovoljno, a cilj ionako neće pobjeći.

Ideja je bila
- obići sve kolodvore i stajališta između Vrbovskog i Vrata,
- provozati se putničkim vlakom od Vrata do Škrljeva i natrag
- obići sve kolodvore i stajališta između Vrata i Meje
- provesti neko vrijeme na kolodvoru Meja
- nakon svega se napokon uputiti u svoju destinaciju na Krku

Sve detalje putovanja sam pažljivo isplanirao. To je naravno, bila samo teorija, a kako je izgledala praksa govori ovaj putopis.

Krenuo sam autom iz Zagreba u 7.00. Čim sam prošao Karlovac, počele su me pratiti ranojesenske magle. Kolodvor Vrbovsko je također bio obavijen laganom maglom



Stražnja strana kolodvora



Kolodvor sprijeda



Taj dan su sanirali nekakav tunel između Vrbovskog i Ogulina. Radna brigada se upravo spremala na posao



Dok sam se muvao oko kolodvora i tražio poziciju za saćekušu, pored mene je projurio IC iz Zagreba. Nakon toga sam mogao ići dalje bez traženja saćekuše. :kul




Moj Garmin u autu mi je pokazivao da se od Vrbovskog do Moravica može doći uskom cestom uz prugu. To je funkcioniralo sve dok cesta nije nakon 2 km počela prkositi Garminu i naprasno završila u nečijem dvorištu. Nije bilo druge, nego se vratiti, popesti na staru dobru Lujzijanu i poznatim putem doći do Moravica.

Žutke u Moravicama



Kolodvorska zgrada s kolosijeka ...





... i s ceste

U Moravicama sam kupio i kartu na relaciji Vrata-Škrljevo. Budući da su Vrata nezaposjednuto stajalište, a pruga prema Škrljevu prolazi krajevima koje sam htio intenzivno fotkati, nisam htio u vlaku previše gubiti vrijeme s kondukterom dok mi ispisuje i naplaćuje kartu.

Odlučio sam Garminu dati i drugu šansu, pa sam prema Brod Moravicama (opet) krenuo uskom cestom uz prugu. Usput sam dočekao putničkog iz pravca Delnica




Ovaj put me Garmin nije iznevjerio. Put je zaista postojao, ali je nakon nekog vremena postao makadamski. U vrijeme dok je cijela Slovenija i pola Turopolja plivalo radi poplavljenih rijeka, ovaj makadam je značio konstantnu vožnju po kaljuži s ciljem preživljavanja i dosizanja kakvog-takvog asfalta. Nažalost, u tom momentu mi ni na kraj pameti nije bilo bilo kakvo fotkanje.

Nakon što sam uspio doći do Lujzijane, i pronaći kolodvor u Brod Moravicama, dočekala me je magla









Sljedeće stajalište je Žrnovac. Prema Garminu sam krenuo dalje, (ponovno) uskom cestom uz prugu ... i završio na kraju sela i početku šumske staze. Ljubazna gospođa iz obližnje kuće mi je pojasnila da se onuda do Žrnovca može doći samo traktorom, a ja sam vozio nešto malo profinjenije (iako se ta "profinjenost" još jedva nazirala od nakupina blata i zemlje koje se nakupilo u kaljuži od cestice kojom sam došao do Brod Moravica).

Znači, opet nalijevo-krug i po Lujzijani do Žrnovca. Odustao sam od daljnjeg navigiranja Garminom i počeo se oslanjati na vlastito poznavanje kraja. Odustao sam i od Žrnovca, jer sam vidio da ću takvim tempom zakasniti na vlak u Vratima.

Po Lujzijani stižem do Skrada u magli

Sljedeće službeno mjesto je Kupjak. Kad sam na Lujzijani pitao domaće kako doći do željezničke postaje, rekli su mi "idite onuda dolje". I krenuo sam .... i nakon 200 metara rekao "ne, hvala". Nakon svih iskustava s Garminom, poplavama i kaljužama, zadnje što bih napravio je da se autom uputim niz ovakvu blatnjavu nizbrdicu ... ni tri HAK-a me ne bi više izvukla natrag na glavnu cestu



Službeno mjesto u Zalesini također nisam previše tražio. Znao sam da je udaljeno od Lujzijane i da do tamo vodi neki puteljak, ali sam tog jutra i vidio kako izgledaju takvi puteljci u doba oborina i poplava.

Ispred Delnica Lujzijana prelazi preko pruge. Jako lijepo mjesto za fotkanje vlakova, ali nažalost nisam imao vremena načekivati ih. Bit će drugi puta :kul





Delnice je Pfaff već puno detaljnjije opisao (to je uostalom njegov teren ), pa sad samo par fotki. Stepenice za direktan pristup s kolodvora u centar Delnica



Kolodvor s kolosijeka ...



... i s ceste

Sljedeći kolodvor su Lokve. Ne znam zašto se tako zovu, jer je mjesto Lokve kilometrima udaljeno od pruge i na susjednom brdu. :kul:

I Lokve smo već detaljno vidjeli u Pfaffovim izvještajima, pa stavljam ovdje samo fotku kolosijeka i kolodvora.





Na putu od Lokvi prema Vratima se nalazi ovaj interesantni bunker



On je nekad čuvao, naravno, prugu. Pruga se nalazi ispod bunkera.



A tu je i tunel



Unutrašnjost bunkera



Stepenice



Pogled nišandžije

U Vratima sam napravio tri kruga dok sam napokon otkrio prilaz stajalištu. Da nisam pitao domaće, vjerojatno bih sve našao s prva. Očito sam pitao krive ljude. :--)

Stajalište gdje ću dočekati vlak za Škrljevo. Preko mobilnog interneta saznajem da kasni 22 minute.



Unutrašnjost čekaonice



Tko kaže da stajališta nisu opremljena birtijom ? :kul



Detalj s pruge



Detalj sa zgrade (ali to nisu vrata )



U vrijeme kad je trebao doći moj vlak, pojavio se ovaj teretnjak






A 22 minute kasnije je došao i "moj" putnički za Rijeku

Kao što sam u uvodnom postu napisao, vozio sam se vlakom od Vrata do Škrljeva i natrag. Pri tome sam htio što više fotkati iz vlaka jer pruga prolazi kroz prekrasne krajeve i pruža fantastične poglede na Kvarner i otoke. Nemojte zamjeriti ako bude previše fotki, ali zaista mi je teško bilo odabrati najinteresantnije. A taj dan sam ih na čitavom putovanju napravio ukupno više od 900 (!) komada :--)


Unutrašnjost kupea u kojeg sam se smjestio. Neuobičajeno široki kupe, iako je na vagonu uredno pisalo 2. razred. Naravno, zaboravio sam zapisati broj vagona ...



Pred Fužinama



Pogled sa starog mosta u Fužinama



Fužine - kolodvor



Pruga od Fužina prema Liču



Stajalište Lič .... derutno i deprimirajuće :|

Ulaz u kolodvor Drivenik






U Driveniku se križamo s IC-om za Zagreb. To križanje je trebalo obaviti dosta bliže Rijeci, ali prilično smo kasnili ....



Prekrasno stajalište Zlobin



Silazak prema Plasama

Napokon .... more ! Odavde pa nadalje pogled postaje veličanstven



Kolodvor Plase. U davna doba tridesetih, četrdesetih, a možda i pedesetih godina prošlog stoljeća, dok još cestovni lobi nije bio toliko jak, ovdje su busevi dočekivali putnike za Crikvenicu i vozili ih u to već tada jako popularno ljetovalište.



Bakarski zaljev, Rijeka, Učka .... i još dosta toga lijepoga :kul



Krčki most i Omišaljski zaljev, a u daljini Cres



Stajalište Melnice



Od Melnica prema Meji



Krčki most s druge strane



Prilazimo kolodvoru Meja u daljini



Sad smo već puno bliže



Kolodvor Meja .... tu sam kasnije popodne proveo nekih sat vremena

Pogled na ŽCPR na državnoj cesti D501. Nebrojeno puta sam po njoj prolazio autom, još tamo negdje od početka sedamdesetih .....



Ovo je prilika za doživiti taj ŽCPR s druge strane



ŽCPR na D501





U daljini vidim odredište - kolodvor Škrljevo



Ali do njega treba proći još ove interesatne zavoje ...



.... i vidjeti prekrasne motive



Zadnja serpentina pred Škrljevom



I zadnji tunel ... ne kužim se baš u željezničke signale, pa ne znam da li je normalno da istovremeno gore i crveno i zeleno svjetlo :kul



Prilaz kolodvoru Škrljevo

Ovdje izlazim, a vlak nastavlja za Rijeku



U Škrljevu sam trebao čekati cca 1 sat na povratak. Obzirom na to da smo kasnili oko pola sata, ostalo je još polovica tog vremena. I to bi bilo sasvim dovoljno za fotkanje kolodvora, da nisam sreo fotografa i railfana s kojim sam proveo vrlo ugodnih pola sata u razgovoru o svemu i svačemu vezano na željeznicu. Stoga samo par fotki iz Škrljeva

Žutka koja je upravo kretala prema Rijeci



Kolodvorska zgrada



Stiže vlak kojim ću se vraćati u Vrata



Slični prizori kao prije sat vremena, samo ovaj put uzbrdo





Serpentina



Pruga i cesta iznad nje



Krk i Cres



Ispred Meje



Pogled s Meje

Još jedan pogled na ŽCPR na D501



Krčki most u pozadini, a u prvom planu je gradilište nove brze ceste Bakar - Škrljevo. Vidi se probijeni tunel ispod Hreljina. Ovuda ćemo se navodno moći voziti od 2012. godine.



Buduće čvorište u Hreljinu



Pruga je napravila zavoj od 180 stupnjeva, a ja snimam još jednu panoramu Krka i Cresa, ovaj put jedan "kat" više. Na brdu iznad Krčkog mosta se nazire pista riječkog aerodroma



Krčki most, kamp u Omišlju i Omišaljski zaljev ... nažalost od kraja 70-tih godina prošlog stoljeća nepovratno unakažen ogromnim tankovima za naftu



Prelazak u unutrašnjost



Ulaz u kolodvor Plase



Drivenik



Lič



U Vratima izlazim iz vlaka i krećem autom dalje prema Krku. Naravno, ne nakraćim, a pogotovo ne najbržim putem :kul



*** nastavit će se ***

Vožnjom autom prema Meji i konačno na Krk počinje treći dio ovog putopisa. Vrata i Fužine su goranska mjestašca smještena bukvalno jedno pored drugog, odijeljeni omanjim brdskim prijevojem. Fužine se nalaze uz prekrasno jezero koje se lijepo vidi na samom ulazu u mjesto. Na vijaduktu je autocesta A6 (Zagreb - Rijeka).



Tandem žutki na fužinskom kolodvoru



Kolodvorska zgrada



Zgrada i žutke




Zgrada s civilne strane



Poznati stari željeznički most u Fužinama



Do stajališta Lič i Drivenik nisam išao. Lič sam ionako vidio iz vlaka i nije me se previše dojmio, onako razvaljen i nikakav. Za Drivenik sam znao da do njega treba ići po šumskom putu, a meni je za taj dan bilo dosta vode i kaljuža, pa sam odustao od toga. Umjesto toga, od Fužina sam krenuo direktno prema Zlobinu.

Zlobin je po mom ukusu jedna od najljepših željezničkih stanica. Lijepi drvored, pitomi kraj, stajalište na blagoj uzbrdici, a sve skupa gotovo u centru mjestašca. Zaista, jako lijepo.

Pogled s ceste



Zgrada



Pogled uzbrdo prema zgradi i cesti



Skromno uređena, ali čista i održavana zgrada stajališta





Nakon Zlobina krećem prema Plasama. Tu pruga radi polukrug, a u daljini se može vidjeti more. A može se vidjeti i vlak, ako se ima dovoljno strpljenja ili sreće





Kolodvor Plase. Kao što sam jučer napisao, nekadašnja polazna stanica buseva za Crikvenicu.

Ovo je službena zgrada.



A ovo mi više liči na kolodvor iz zlatnih vremena željeznice



Ulična strana

Nakon Plasa cesta prelazi prugu, a ja ostajem u sačekuši. Nakon samo dvije minute silazi strojna žutka. Ovdje na fotki prolazi točno ispod ceste ...



... a ovdje pozira na susjednoj strani brda




Pogled kao iz aviona: Učka, Opatijska rivijera, Rijeka, Bakar, ... Od prometnica se vidi dovršena nova brza cesta do Bakra i njezin novi dio prema Križišću u izgradnji



Zumirani pogled na buduću cestu na stupovima u izgradnji



Po nasuprotnom brdu se penje putnički sastavljen od žutke i dva vagona



Evo ga sad točno ispod mene



Ovaj pogled mi je čitavo vrijeme uzimao dah ... morao sam ga ovjekovječiti

Brzi iz Zagreba ... kao i većina brzih ovdje, vidimo ga u kombinaciji "dizel ispod žice"



Ode ...



Malo dalje



Još dalje




Odlazim od sačekuše do stajališta Melnice. Pronalazim ga nedaleko ceste, nakon kratkog šumskog puteljka uzbrdo. Lokalnom cucku se nisam dopao, pa me je čitavo vrijeme pratio lavežom, ali nisam ga se udostojao ispratiti niti jednim kadrom



Pogled sa stajališta niz prugu



Spustio sam se do Hreljina. Ovdje je pogled na more još ljepši ...



A na susjednom brdu mi pažnju privlači penjajući teretnjak

Napokon dolazim do kolodvora Meja. Prvo što mi ovdje upada u oči je prekrasan pogled na Krk i okolicu





Ostaci nekadašnje okretnice



Kolovorska zgrada



Jedan od bunkera na kolodvoru



Ovako se iz bunkera vidi štreka



Dok sam se motao oko bunkera, s brda se sjurila ova drezina

A onda se sjurilo nešto skroz drukčije ... uz sveopću zvonjavu i meketanje sam dobio društvo na kolodvoru





Iznenađenje je bilo obostrano. I dok se ženska populacija ponašala vrlo pristojno, mužjaci su me mjerkali i vijećali da li da me pokušaju potjerati s "njihovog" kolodvora





A ja sam im baš za inat fotkao njihove "komade"



Na kraju smo ipak dosadili jedni drugima ....

Još malo sam se motao po Meji, čekajući brzi za Zagreb.
Zadnjih godina on uvijek polazi oko 17.00 sati iz Rijeke i najžalosnije je da nakon tog vlaka ne postoji više niti jedna veza iz Rijeke za Zagreb.




Na čelu vlaka je, po običaju, dizel



Nakon ovog vlaka fotkam oproštajne fotke s Meje i krećem prema Krku



A neposredno pred otokom me dočekuje ON .... velik, ponosan, osunčan. Stao sam da ga ovjekovječim u punoj njegovoj ljepoti.



Nakon toga mogu krenuti dalje i nakon dvadesetak minuta stižem na odredište, točno jedanaest i pol sati nakon polaska iz Zagreba. Tu se na svojoj terasi polako prepuštam smiraju dana i zadnjim zracima sunca ...



To je sve za ovaj puta.

Meni definitivno jedan od najacih putopisa,ovo mi je valjda vec 5 put da sam ga procitao

Možda malo offtopic ali zanima me kakva je cesta od Krčkog mosta do Šila ? Ima li puno brda ? Planiram ove godine napraviti rutu biciklom Crikvenica - Šilo i to naravno malo poslikati te me još zanima da li se za bicikl šta plaća Krčki most ?

Hvala Thommo, hvala Marioo !

Miha je napisao/la:Možda malo offtopic ali zanima me kakva je cesta od Krčkog mosta do Šila ? Ima li puno brda ? Planiram ove godine napraviti rutu biciklom Crikvenica - Šilo i to naravno malo poslikati te me još zanima da li se za bicikl šta plaća Krčki most ?

Ako ćeš biciklom s mosta prema Šilu, predlažem da što više izbjegneš glavnu cestu po Krku (D102) i da nekih 300-400 metara nakon što počne nizbrdica iza zračne luke skreneš lijevo prema Klimnu i Čižićima. To je nekadašnji šumski put, sada je asfaltiran i po njemu ima relativno malo prometa. On je 10 km kraći nego da ideš preko Njivica, Malinske i Dobrinja, ali bitnije je da je vožnja puno ugodnija. Ja ga isto redovito koristim za sve vožnje u Šilo i iz Šila. Ovdje na karti možeš vidjeti tu trasu označenu plavom bojom.



Trasa je zavojita i brdovita, ali to se nikako ne može izbjeći. Pogotovo je velika uzbrdica kad se nakon Solina počneš penjati prema Hlapi, a isto tako je vrlo velika nizbrdica od Polja prema Šilu.

BTW ... nekad se od Šila do Crikvenice putovalo trajektom, a vožnja je trajala 20 minuta. Sad postoji redovita brzogliserska linija koja istu udaljenost prevaljuje za 5 minuta. Ako se ide autom okolo naokolo preko mosta, onda to nikad ne traje manje od 45 minuta

Kao dodatak putopisu stavljam nekoliko fotki Šila koje sam snimio jučer krajem dana.

Lučica



U prvom planu se vidi rampa koja je nekada služila za utovar na trajekte prema Crikvenici



Jedan od prvih ugostiteljskih objekata u mjestu, zadnjih nekoliko godina izvan funkcije



Pogled u smjeru zalazećeg sunca, Krčkog mosta i Rijeke

Odličan putopis
Bogami se odužilo putovanje od Zagreba do Bodulije...
Odlične fotke sa željezničkim motivima, ali ipak ove zadnje sa Šila su mi definitivno najljepše.