Feistritz - St. Peter am Kars iliti Šempeterska pruga s "one" strane

Budući da sam prije neki dan svojim upisom nadahnuo (ili isprovocirao?) Pfaffa da dovrši slikavanje Riječke pruge za bazu postaja, meni nije preostalo ništa drugo nego sjesti u auto i odraditi preostali, europski (čitaj: slovenski) dio Šempeterske pruge. Zapravo, planirao sam šoping izlet do Kopra sa uobičajenih trasa (Pasjak-Kozina-Kopar ili Buzet-Dekani-Kopar) skrenuti preko Rupe na Ilirsku Bistricu do Pivke, pa preko Divače i Kozine doći do Kopra. I sve bi bilo OK da subota nije bila radna i da na to putovanje nisam krenuo dobrano iza 15 sati...

No krenimo redom... Na Rupi je kolona za izlaz iz Hrvatske bila nešto veća od one za ulaz. Htjedoh slikati, ali ne imadoh hrabrosti pored silnih organa. Ove godine me nije dobro krenulo s njima... Slovenija nas je dočekala laganom kišicom koja je prestala taman dok smo od Jelšana došli do Ilirske Bistrice. Na kolodvoru kompozicija HŽ-ovih EAS-a (to me je od kuće potjeralo!!!), ali sa Brižitom na čelu:


Budući da smo sa vremenom "na knap", brzinski pucam panoramu:


Krećem natrag prema autu, ali u čekaonici nailazim na vozni red koji kaže da će kroz koju minutu brzi za Rijeku. Odlučujem ga pričekati i usput slikam još pokoju fotku. Stanična zgrada sa prigradnjama dosta podsjeća na onu u Šapjanama ili Jurdanima:


Ima i nekih zajedničkih detalja sa matuljskim štacionom:


Ilirska Bistrica je pogranični kolodvor. Policija je smještena tamo lijevo. Zadnji put kada sam u pograničnom kolodvoru slikao policijsko vozilo imao sam blagih komplikacija, pa zato samo ovako iz daljine...


Evo i brzog. Ne bi čovjek baš očekivao da će ga poslati na četvrti kolosijek...






Vlak će ostati u kolodvoru dok carinsko-policijska delegacija obavi svoj posao, a ja idem u ovom pravcu:


Maćuhice?


Bitve sam navikao viđati po lukama, ali koja je njihova funkcija na željezničkom kolodvoru?


Ili je to tek gljiva izbujala nakon ljetne kišice koja je netom pljusnula?

Slijedeća postaja na putu prema Pivki je Kilovče. To je zapravo prva od dvije nepoznanice ovog putovanja - u Ilirskoj Bistrici i Pivki sam bio već ohoho puta, ali za Kilovče i Narin će mi trebati navigacija! Sva sreća da je HTC stigao sa popravka, pa mi je ta pogodnost dostupna. Od ceste za Pivku skrećem desno u brdo (organizirani Slovenci su pretpostavili da bi netko mogao tražiti zaselak sa željezničkom stanicom, pa su postavili i putokaz!). Nakon oko kilometra vožnje prilično strmom uzbrdicom, sa lijeve strane se ponovno ukazuje putokaz koji kaže "Železniška postaja" - lijevo. Skrećem i eto me na stajalištu Kilovče:


Pogled prema Ilirskoj Bistrici:


Prema Narinu i Pivki:


Kilovče je očito nekada bilo kolodvor sa tri kolosijeka. Prostor trećega je danas zarastao u travuljinu, ali je još od nadvožnjaka vidljiva njegova trasa:


Od nekadašnjeg prvog kolosijeka ostalo je pedesetak metara južne tračnice koja danas ima funkciju ruba asfaltiranog platoa ispred stanične zgrade:


...i ovaj batrljak sjeverne tračnice na mjestu gdje je uređen prijelaz za putnike i prometnika:


Zgrada podsjeća na onu u Đulovcu, samo sa manje metalnih, a više betonskih elemenata pri gradnji:


Natpis u stilu šezdesetih/sedamdesetih:


Ima i ovo (da ne kažete da nisam mislio i na ostale forumaše):


Skladište(nce):


A sa druge strane zgrade u kojima su nekada vjerojatno stanovali djelatnici kolodvora:


Sve zajedno, to izgleda ovako:

Koliko je GPS bio koristan prilikom pronalaska Kilovča, toliko me zeznuo od Kilovča do Narina! Kaže da je najkraći put od stajališta preko nadvožnjaka u samo selo Kilovče, pa onda desno krivudavom cesticom nekih 5 kilometara. I bilo bi to sasvim ok, da je ta krivudava cestica asfaltirana... Zaglavili smo na neasfaltiranom šumskom putu, a najkraći alternativni pravac je duplo dulji. Ništa, nastavljamo po makadamu, valjda će negdje iskočiti asfalt. Nakon nekih 2 kilometra najgoreg mogućeg šumskog puta gdje se i vozači traktora brinu da karterom ne odvale u kakvu stijenu koja strši, GPS kaže da stižemo do jedne prilično ravne ceste gdje moramo skrenuti lijevo. Ja sam se ponadao da se radi o asfaltu, no moje su nade pale u vodu kad smo došli do tog mjesta. Nema još asfalta, ali je barem makadam poravnat i put je znatno širi nego dosadašnji dio. Nakon još nešto manje od kilometar eto nas konačno na asfaltu. U selu Šilentabor! Prilično ljut, gasim GPS i nastavljam prema vlastitom nahođenju. Na glavnoj cesti skrećem lijevo i kroz nekoliko minuta ulazim u grad Pivku. Prolazim kroz centar i nailazim na putokaz "Železniška postaja" lijevo. Skrećem lijevo i uskoro nailazim na još jedan isti takav. Ponovno skrećem lijevo i uskoro se sa moje desne strane ukazuje pruga i željeznički kolodvor:


Netom nakon što smo ušli, kolodvorom je protutnjao vlak krcat fau-ve automobilima i nastavio prema Divači i Kopru:


Na kraju vlaka bilo je i nešto fosni:


Desetak Easa, dva Falsa i brižitka kao rivalica:


Pogled niz prugu - skroz lijevo prema Ilirskoj Bistrici, u sredini remiza, u sredini desno pravac Divača, skroz desno EVP:


Na šturcu odmara par Desiroa:




A na zadnjem kolosijeku nekakav mini vagončić za (valjda) održavanje kontaktne mreže:


Pored njega improvizirana rampa i put u šumu:


EVP Pivka:


I kućica pored nje:


Taman kad sam namontirao stativ da poslikam panoramu, iz smjera Postojne se skotrljao teretnjak sa kontejnerima koji kao da nije mogao odlučiti bi li stao u stanici ili bi samo prošao:


Prvo je usporio toliko da sam mogao hodati uz njega, onda je ipak malo ubrzao, pa onda stao i nakon petnaestak sekundi ponovno krenuo i produžio prema Divači. Tek što je prošao, iz smjera Ilirske Bistrice stigao je još jedan teretnjak:


Prilično je neugodan prizor kada moped izranja iz ambisa i izgleda kao da ide ravno prema meni... Ipak, skrenuo je na drugi kolosijek i nastavio prema Postojni, a ja sam konačno mogao u miru poslikati panoramu:

Na odlasku iz Pivke ponovno palim GPS u nadi kako će mi sada ponuditi normalniji put do stajališta Narin. Ponovno kaže da imam nekih 5 kilometara vožnje. Kroz Šmihel je cesta asfaltirana i široka, a kako se penjemo u brdo, tako postaje sve uža. Konačno se sa desne strane ceste ukazuje crkvica i ispred nje tabla Narin. OK, sad još samo treba pronaći željezničku stanicu. Pogađate, opet na sred sela postoji putokaz za "železniško postajo" i za tren sam među tračnicama:


Prema Ilirskoj Bistrici:


I prema Pivki:


Kao što vidite, tu je i manji ŽCP preko kojega, kasnije ću uz pomoć Google Eartha saznati, cestica vodi u onaj nesretni Šilentabor gdje sam bio pred nekih sat vremena...

Čekaonica - skromna, ali uredna:


Na svim stanicama od Ilirske Bistrice do Pivke naišao sam na ovaj žuti stup sa oznakom "T". Je li to pandan onim crvenim info stupovima sa stanica Koparske pruge - reći će nam Stjepan (nadam se).


Električne instalacije iz nekih boljih vremena:


Civilna strana stanične zgrade:


Evo i panorame:

Nastavljam prema Kopru. Brzinski obavljam šoping (zapravo, brzinski je trebao biti razgled pruge, a ne šoping, ali ispalo je obrnuto) i odlazim na kavu do bratića u Trst. Ipak, tražeći izlaz iz Kopra prema Trstu, prolazeći pored željezničkog kolodvora na njemu oučavam nesvakidašnjeg gosta, pa odlučujem okinuti koju noćnu za kraj:

Jako fino! Ova noćna za kraj je super+

Panorame su s novim programom?

Vrlo lijepo!

Na zgradi stanice u Narinu čini mi se da primjećujem bijeli kvadrat s označenim udaljenostima iz vremena talijanske vlasti...

Evo jedne slike "nesvakidašnjeg gosta" (zašto nesvakidašnjeg, prosvijetlite me neukog!) iz Kopra, po danu:

Jean, odlično. Panorame su jako simpatične

Što se tiče Pendolina (SŽ 310/316): u 7. i 8. mjesecu je svakodnevni gost u Kopru. Vozi kao vlak ICS 33/32 na relaciji Ljubljana - Koper - Ljubljana umjesto vlaka IC 509/508.
Među vikendi (isto samo u 7. i 8. mjesecu) ima Koper čak dvoje Pendolina. Pored ICS-a 33/32 vozi i kao "Kopalni vlak" sa Maribora (ICS 29/28).

Više informacija: http://www.slo-zeleznice.si/uploads/vozni-redi-po-relacijah/divaca_koper_divaca.pdf

A gdje je forumaški CSI-duh? Kamenčići čine lijepi mozaik. Već je na forumu rečeno kako su Kilovče nekad izgledale

Doduše, ovaj povijesni prikaz nam je putopisac približio u praksi.

Za buduće tumaratelje: nakon Ilirske Bistrice prođete Topolc, pa nakon gotovo 5 km, poslije jednog oštrog desnog zavoja dolazite do lijevog odvojka za Prem i Pregarje a desno je cestica 1 km za ž.st. Kilovče. Dalje se ne preporuča jer biste se uspeli na kojih 700 m a stanica Narin je kojih 200 m niže. Uz dobru specijalku i terenca dalo bi se pogoditi, ali... Man'te se uređaja za navigaciju, mislim da su njih programirali ljudi koji nikad nisu uprljali cipele prahom makadama ili blatom šumskog puta. Ili su precrtali naše ionako loše i netočne karte (negdje sam već spomenuo izbezumljenog Švicarca koji je tumarao šumskim cestama podno Bijelih Stijena buljeći u kartu s ucrtanom magistralnom cestom ranga Jadranske magistrale: Ljubljana-Kočevje-Delnice-Mrkopalj-Jasenak-Brinje)

A onaj dio električne instalacije iz nekih boljih vremena je mjerni spoj munjovodne instalacije. Služi za odvajanje munjovodne instalacije na zgradi od instalacije uzemljenja - nakon što se ta dva dijela odspoje, instrumentom (električnim mjernim instrumentom a ne trubom, jer ako ste pomislili na trubu, onda ste trube!) se mjeri otpor uzemljenja. Ako je suviše velik, postoji dobra šansa da kad grom zvizne u zgradu sav elektricitet ne ode u zemlju nego ošine po zidovima, stropovima, podovima, sadržaju zgrade, uključivo ljudske resurse...).

Inače, lijep prikaz, Jean. Naročito predvečernji specijalac.

gaspa je napisao/la:Za buduće tumaratelje: nakon Ilirske Bistrice prođete Topolc...

Gdje se, ako stižete iz smjera Prema, na jednoj kući još uvijek koči talijanizirani naziv: TOPOLZA

Pfaff je napisao/la:Jako fino! Ova noćna za kraj je super+

Panorame su s novim programom?

Kombinacija starog i novog - novi mi je bolji za fullsphere panoramu, ali za cilindrične panorame bez dinamičnih elemenata stari mi je jednostavniji za korištenje, brži i daleko manje hardverski zahtjevan.

lappino je napisao/la:...(zašto nesvakidašnjeg, prosvijetlite me neukog!)...

Hm, očito i nije toliko "nesvakidašnji" koliko sam ja mislio... Leteči vlak je lijepo objasnio, ali meni je ovo prvi put da ga vidim na koparskoj pruzi. a bio sam nekoliko puta na njoj u zadnje vrijeme...

Gaspa, hvala na odličnoj dopuni!

Lijep i zanimiv putopis

Jean je napisao/la:
Na svim stanicama od Ilirske Bistrice do Pivke naišao sam na ovaj žuti stup sa oznakom "T". Je li to pandan onim crvenim info stupovima sa stanica Koparske pruge - reći će nam Stjepan (nadam se).
https://2img.net/h/i857.photobucket.com/albums/ab138/Brki2/Zeljeznice/Ilirska%20Bistrica%20-%20Pivka%20-%20Kopar%2016072011/P7160229.jpg

Ne,ne to je ormarica za službeni telefon,kao ova,kojih ima puno posvuda,samo da ide za neki novi tip telefona koji su probno ugrađivani samo na toj pruzi:

A onaj dio električne instalacije iz nekih boljih vremena je mjerni spoj munjovodne instalacije. ...

Može biti da služi i za te namjene, ali ono je "obična razvodna kutija" do koje je dovedena elektrika za onaj fenjer iznad

Pfaff je napisao/la:

gaspa je napisao/la:Za buduće tumaratelje: nakon Ilirske Bistrice prođete Topolc...

Gdje se, ako stižete iz smjera Prema, na jednoj kući još uvijek koči talijanizirani naziv: TOPOLZA

Talijanska se imena mjesta u ex-Provincia del Carnaro, kojem je pripadala i Il. Bistrica, napisana ovakvim tipskim slovima, mogu se vidjeti na još mjesta...

Stjepan je napisao/la:Može biti da služi i za te namjene, ali ono je "obična razvodna kutija" do koje je dovedena elektrika za onaj fenjer iznad

Vidiš, vidiš... Zapravo, me malo čudila ona cijev s gornje strane (munjovod se u praksi baš ne izvodi tako), a nisam dobro zagledao slijedeću sliku, jer je instalacija postavljena na mjestu gdje se inače postavlja munjovod. Pa ću se onda dopuniti/ispraviti - možda takve kutije na JŽ nisu služile za smještaj mjernih spojeva (oni su se nekad često izvodili bez kutije, na otvorenom) nego zaista za spajanje kabela. Što će dalje reći da zgrada nema munjovod (gromobran).

Lijepo si to odradio Jean svaka čast!
Još ti je ostalo samo bivše stajalište Mala Bukovica između Šapjana i Ilirske Bistrice, ali do njega doći hmmm....

Narcis je napisao/la:Još ti je ostalo samo bivše stajalište Mala Bukovica između Šapjana i Ilirske Bistrice, ali do njega doći hmmm....

Znam ja, znam ja...

Kad iz pravca Rijeke prođete Jelšane i Dolenje, s lijeve strane će vam se priključiti pruga. A uz tu prugu došla je i cestica na koju ste trebali skrenuti. Nema do stanice 300 m.

I man'te se navigacije i sličnih gluposti. Jer stanica nije u selu Mala Bukovica!

Da, našao sam stanicu na google mapsu. Vidjet ćemo što ovaj vikend donosi (trebao bih ponovno do Kopra...)

Narcis je napisao/la:Još ti je ostalo samo bivše stajalište Mala Bukovica između Šapjana i Ilirske Bistrice, ali do njega doći hmmm....

A i ti isto "napenališ" čovjeka na svakakve gluposti...

Dakle, kad prođeš "Peka", u prvom ozbiljnijem desnom zavoju odvaja se lijevo cesta za Malu Bukovicu. Svojih tridesetak metara tom ulicom dolazi se na mostić preko nekakvog potoka, a stotinjak metara dalje prolazi se ispod pruge (tunelčić sličan onome kod tvornice RIO). Prema viđenom na google maps, stanica se nalazi prije tunelčića, pa je prolazak ispod pruge očito značio da sam prošao i stajalište. Trebalo se okrenuti i vratiti se natrag. Nekadašnji puteljak kojim se vjerojatno dolazilo do stajališta danas prolazi ograđenom privatnom livadom na kojoj pasu ovce. Njih, pak, čuvaju dva šarplaninca, pa mi je put do stajališta zapriječen.

Valja potražiti alternativu. Dakle, gledano iz smjera glavne ceste, neposredno prije spomenutog mostića preko potoka desno se odvaja puteljak koji uzbrdo kroz gustiš vodi do pruge. Stajalište je kojih pedesetak metara dalje prugom:



Najiskrenije - više sam očekivao od stajališta na slovenskom dijelu pruge, ali obzirom da vlakovi na njemu ne stoje već dvadesetak godina, još je dobro i sačuvano.

Kaže se "teško žabu natjerati u vodu"... . Ipak si pronašao ex stajalište Mala Bukovica, zanima me, a vjerujem i ostale forumaše kada je točno ukinuto.

Kako stoje tj. kako su stajale stvari s ćenifom?