Quo vadis, Croatia?

Osvanuo je i taj svečani dan. Dan kad osjećamo svu svoju važnost. Dan kad osjećamo moć da nešto možemo učiniti. Afirmirati ili napakostiti. Ustali smo, okupali se, obrijali, počešljali (već tko što ima), navukli čistu košulju, možda stavili i kravatu, ulaštili cipele... Valja se skockati jer ne mora se odmah iz našeg izgleda vidjeti kakvo nam je stvarno raspoloženje. Inače pustim nedjeljnim ulicama rijeke ljudi slijevale su se od jutra u jednom pravcu. Odnegdje se čulo i crkveno zvono. Ali, narod nije išao na misu, nije išao na proštenje. Išao je na izbore. Bila je to lijepa prilika posjetiti svoju staru školu, malo prolutati njezinim hodnicima, upoznati kako njezini đaci danas rade i uče i što rade i uče. I onda vadimo iz džepa svoju pouzdanu kemijsku koja neće iznevjeriti, koja neće packati, i, dokazavši svoj identitet, ozbiljno proučavamo dobiveni papir pomalo se mršteći, i važno zaokružujemo jednu od brojki. S osmjehom presavijamo papir i bacamo ga u kutiju očekujući izvlačenje sretnih dobitnika. Netko je glasao za, netko protiv. Mi stariji sjećamo se kako nam je nekad dana isto lista s 14 kandidata. Onda se nisu birale stranke ili liste – bila je ionako samo jedna. Ona moguća druga bila je SDN – stranka državnih neprijatelja, bez prava javnosti. Onda su se birale osobe, što je načelno bilo poštenije, ali biralo se 14 osoba od 14 kandidata i na listi smo morali zaokružiti 14 puta. Danas smo zaokružili jednom a ostala zaokruživanja za nas će uraditi državno izborno povjerenstvo. I opet se onda dogodilo da svi od onih 14 predloženih kandidata, od kojih se biralo upravo toliko, nisu imali jednak broj glasova.

Danas smo svoje obavili. Neki nisu. Napeto ćemo čekati rezultate. Neki će se veseliti, neki će gunđati i prigovarati. Nadamo se samo da je većina izabrala najbolje kandidate. One koji će konačno jadnu našu ili izvesti na bolji put ili joj napokon zadati konačni udarac, bez suvišnog otaljavanja, da se ne muči više. Ali, narod će za neko vrijeme opet prigovarati i neće biti zadovoljan. Narod kao narod – daš mu da bira, on izabere, pa nije zadovoljan time što je izabrao. Ili: daš mu da bira, on ne bira, pa opet nije zadovoljan onim što su drugi za njega (i umjesto njega) izabrali.

Eh, kad se nije kandidirala neka prometna stranka koju bi forumaši valjda listom podržali. Ta bi se stranka borila prvenstveno za promet, prometne puteve i prometna sredstva. Jer kad nam je promet dobar, dobro je i sve ostalo. Uz dobar promet brže se izmjenjuju dobra. Za ostvarenje dobrog prometa mnogo se gradi. Stvaraju se radna mjesta. Osim prometa robe jača i promet novca. Spašava se i oživljava tehnička baština. Litorine nedjeljom ponovno ulaze u redovni promet kao vlakovi nostalgije. Etelka vuče otvorene vagone s turistima od Torpeda do Brajdice. Kreće promet hidroavionima. Ustanovljava se linija Rijeka-Zagreb, od aerodroma Martinšćica do aerodroma Jarun.

Naše snove će malo zasjeniti tek pitanjce tko bi sačinjavao listu Prometne stranke. Mogli bi se na nju ubaciti i likovi s prometnih fakulteta, a od njih, znamo iz bliže povijesti, neki baš nisu različiti od ponovo u bližoj povijesti znanih vlastodržaca. Dakle, forumaši širom zemlje trebali su predložiti nezavisnu listu. Pa da nam prežidentea Thommu zapadne kakvo ministarstvo.

No, uradili smo što smo uradili a sudbina će nam udijeliti valjda po zaslugama. I odgovoriti na pitanje iz naslova – kuda ideš, Hrvatska? Možda je bolje da smo pitali: kojim putem ideš, jer ako ide tračnicama, i to svojim...

A od sutra se fokusirajmo na nešto sasvim drugo. Vrijeme je došašća, ide nam Božić, ide nam Nova godina...

Zanimljiv tekst i razmišljanje. Pa eto, kako ne bi prošlo nezapaženo, jer zaista zavrijeđuje pohvalu.

Okupao se jesam dan prije, brijanje mrzim pa sam to preskočio, počešljat nemam što, čista košulja je ostala u ormaru, kravatu-sačuvaj bože, umjesto ulaštenih cipela draže su mi stare ofucane tenisice. I moj glas se računa, zar ne?

Posebno mi se sviđa ovaj dio. Imali bi moj glas.

gaspa je napisao/la:Eh, kad se nije kandidirala neka prometna stranka koju bi forumaši valjda listom podržali. Ta bi se stranka borila prvenstveno za promet, prometne puteve i prometna sredstva. Jer kad nam je promet dobar, dobro je i sve ostalo. Uz dobar promet brže se izmjenjuju dobra. Za ostvarenje dobrog prometa mnogo se gradi. Stvaraju se radna mjesta. Osim prometa robe jača i promet novca. Spašava se i oživljava tehnička baština. Litorine nedjeljom ponovno ulaze u redovni promet kao vlakovi nostalgije. Etelka vuče otvorene vagone s turistima od Torpeda do Brajdice. Kreće promet hidroavionima. Ustanovljava se linija Rijeka-Zagreb, od aerodroma Martinšćica do aerodroma Jarun.

Izabrali smo što smo izabrali. Mene ova situacija neodoljivo podsjeća na onu narodnu o Kurti i Murti, ali nećemo ih odmah na početku kudit. Pustimo da prođe onih nepisanih 100 dana. Poželimo im sreću. I njima i nama.

Dosta se glasno šuška da bi ministar prometa trebao biti Z. Komadina. Dakle, ako je čovjek od riječi, dobit ćemo nizinsku prugu i novi most za otok Krk ( a možda i prugu ). Ili se čovjek samo šalio?

kico101 je napisao/la:Dosta se glasno šuška da bi ministar prometa trebao biti Z. Komadina. Dakle, ako je čovjek od riječi, dobit ćemo nizinsku prugu i novi most za otok Krk ( a možda i prugu ). Ili se čovjek samo šalio?

Najprije treba dovršiti Pelješki most (jer će, naravno, opet trebati umirivati HDZ-ovo biračko tijelo u pasivnim krajevima... )

Pfaff je napisao/la:... (jer će, naravno, opet trebati umirivati HDZ-ovo biračko tijelo u pasivnim krajevima... )

Njih bi trebalo zaposliti da ga i dovrše . Lopatama i krampovima

Ja očekujem promjene na bolje, a što i kako vidjet će se u dogledno vrijeme, jasno neće preko noći. A što se tiče željeznice, odnosno HŽ-a mislim da će metle raditi sve u 16, da se konačno i tu neke stvari dovedu u red.

Narcis je napisao/la: mislim da će metle raditi sve u 16, da se konačno i tu neke stvari dovedu u red.

Sve je spremno za akciju:

http://danas.net.hr/hrvatska/page/2011/12/03/0058006.html

Za počistiti korupciju u HŽ-u ne može se metlama, nego štemalicama!

Osvanuo je i taj drugi fol svečani dan. Dan kad mislimo da osjećamo svu svoju važnost, kad mislimo da nešto možemo učiniti. Afirmirati ili napakostiti. Proceduru sam opisao u prvom postu u okviru ove teme (ono: ustali smo ... itd.). Za promjenu, ovom prilikom koristio sam (ranije opisani) Lleon styling. Na obvezu me podsjetila prodavačica kod koje nisam uspio kupiti nedjeljne novine (navalili ljudi danas, na putu za referendum...). Čak mi ni cipele bojom nisu bile sparene s trenirkom. A od pisala sam imao jedino debeli (5 mm) crni flomaster. Došavši pred mjesto izbora umjesto da odglumim Kontrabajsa ispao sam pravi Bajs (koji je isto tako na prošle izbore došao bez osobne). U ponovljenoj akciji u džepu je bila kemijska a na nogama cipele u boji trenirke. Administracija je bila brza, nije se tu imalo puno što čitati ni pisati.

Netko je opet glasao za, netko protiv. Ne znam zašto sam imao osjećaj da je sve već ionako odlučeno. I ispalo je kako je ispalo. Jesmo li od dvije nevolje izabrali manju? Nije nam bio neki izbor. Ali ni alternative. Neka nova Juga? Zajednica okupljena oko Rusije? Mi, svakako, nismo ni Švicarska, ni Norveška, da bismo mogli sami, k tomu uspješno.

U zadnje vrijeme slušali smo zagovaratelje ulaska u EU. Slušali smo i euroskeptike. I jedni i drugi iznijeli su zanimljive argumente. Na žalost, i jedni i drugi jednostrano. I u tom iznašanju sami sebi skakali u zube. A puno toga, što bi ugrozilo njihove stavove, i prešutjeli. Nije rečeno da u Sloveniju idemo po zimske gume ne zato što volimo EU, nego zato što dobijemo povrat poreza. A kad to više ne budemo dobijali, ni slovenske auto gume neće biti posebno zanimljive. Oni pak drugi, koji nas plaše nemogućnošću zapošljavanja na zapadu zbog stavljanja administrativne zabrane u trajanju do 7 godina uz istodobnu najezdu radničkih masa s istoka, ne spominju mogućnost iste te zabrane od strane Hrvatske za te Rumunje, Bugare. Zaštićeni ribolovni pojas nismu uspjeli osigurati ni prije EU, niti ćemo ga moći poslije. O talijanskim odašiljačima koji ometaju naše TV prograne da ne govorim. I da sad ne nabrajam... Izdvojit ću nešto što se barem činilo dopadljivim. Kad uđemo u EU zatražit ćemo sredstva za modernizaciju željeznica. Tako da iz Zagreba do Osijeka, Varaždina, Rijeke, Splita... ne putujemo duže nego smo putovali 1950. E, pa, da vidimo.

Malo da u-ne-ozbiljim temu...

Lijepa naša 'Rvacka, 'Rvacka...


Snimljeno danas na cesti Donji Zagon - Lukovo - Lič iznad Novog Vinodolskog. Nedavne buret'ne su očito raščijale najlone na obližnjem novljanskom smetljišću i redekorirale krajobraz...







Oni tamo u Novom isto imaju Adze na vlasti, ne?

Pa bure su prestale, ima već mjesec dana, zar to još nitko nije počistio, ma mislim stvarno nemam komentara.

Izvor blizak Vladi potvrdio je Jutarnjem listu da je mađarski MOL u svojoj strategiji razvoja Ine predvidio je zatvaranje rafinerije nafte u Sisku već 2014. godine, ali i zatvaranje rafinerije u Rijeci 2018. godine.

Ti potezi značili bi svođenje Ine na maloprodajnu trgovačku mrežu no MOL nije htio potvrditi tu informaciju.

Pregovarački tim MOL-a predložio je prije dva tjedna pregovaračkom timu hrvatske Vlade da strategija razvoja Ine bude jedna od tema pregovora koji bi se trebali održati tijekom prosinca.

Prema informacijama Jutarnjeg lista, MOL nije dao nikakav konkretan prijedlog o strategiji razvoja Ine. Hrvatska je zatražila dodatno pojašnjenje, ali nije ga dobila.

Tijekom prosinca trebao bi se održati novi sastanak pregovaračkih timova, no pitanje je hoće li hrvatska strana uopće pristati pregovarati o strategiji koja predviđa zatvaranje rafinerija?