In memoriam: Branko Špoljarić - Barney (1957-2013)

U Zagrebu je 17.02.2013 nakon duge i teške bolesti u 56.godini života preminuo naš forumaš i član Društva Prijatelja Željeznice "Štacion" Branko Špoljarić, svima znan i kao Barney


Citat sa BUG on line kao posljednji pozdrav i zahvala čiji je bio dugogodišnji suradnik, posljednje pozdrave upućujemo i mi forum "Vlakovi" i Društvo Prijatelja Željeznice "Štacion" Rijeka.

Veliki duše i stvoritelju svega života, dolazi ti ratnik brz i prav poput strijele odapete u sunce

Pokatkad, samo pokatkad, u našim životima nastanu pukotine, koje se izvana možda čine male i beznačajne, nebitne u beskonačnosti univerzuma, sitne u okvirima svijeta, čak i jedva vidljive u maloj Hrvatskoj. Ali one nepogrešivo lome kroz desetljeća života, generacije nadanja, presijecaju oceane obiteljskih veza, režu kroz najtvrđe stijene prijateljstava, razdvajaju planine ljubavi i sežu sve do pod same temelje stupova neba.

Stari, zaspao si na ovom svijetu i probudio se na onom. To si i želio. Kažu da za ispunjenje te želje na ovom svijetu treba učiniti mnoga dobra djela, da treba zaslužiti da ti Veliki ključar energije svemira ukine napajanje baš onda kada ti je centralni procesor bezbrižno uspavan.

Ti si istinski pionir hrvatske informatike, malo je toga sa čim se nisi susreo, ali znam da su ti srcu posebno prirasli Hewlett-Packard kompjuteri i programabilni kalkulatori, a Apple II koji si koncem sedamdesetih kupovao diljem Njemačke, da bi ga onda švercao ne samo preko jugoslavenske, već i austrijske granice (o, da to su bila vremena prije Europske Unije) bio je tvoj ponos i dika, uostalom bio si jedan od prvih vlasnika te legende u bivšoj nam zemlji. Znam da te zanimalo sve i svašta, od znanstvene fantastike, filmova – koje smo često zajedno pohodili, do modela željeznica i željezničkih simulacija. Ali, najviše od svega volio si informatiku, programiranje i pisanje. To su tvoji istinski elementi. Rijetki znaju da si jedan od prvih informatičkih pečalbara, čiji su se programi prodavali izvan granica naše zemlje. Tvoje sposobnosti da pročitaš između redova, da vidiš nešto što je svima promaklo, da nađeš rješenje za problem od koga su svi odustali, legendarne su. Isto je legendarna tvoja sposobnost da u najkraćem roku napišeš najsloženije tekstove, ali i da do ludila dovedeš urednike koji čekaju da konačno napraviš neki jednostavni poslić.

O, da, imao si i mana, znao si nas katkad ostaviti na cjedilu, ostaviti stvari nedovršenima, ali stari, mi ti ne zamjeramo. Na kraju krajeva, ni mi nismo bez mana. I ako smo se ikada ogriješili o tebe, molim te da nam oprostiš. Znam da hoćeš, jer u tvom velikom srcu mjesto je nalazila samo dobrota. Isto tako, bezbroj puta priskakao si nam u pomoć, i ne samo nama već često i ljudima koje si jedva poznavao. Zato je puno onih kojima si se zaista uvukao pod kožu.

Tvoj nonšalatan, ali osobit, odnos prema životu zadržao si i u najtežim trenutcima, nisi se žalio ni plakao nad svojom sudbinom (eh, da je bar nama takav stav) i odigrao si produžetke kojima si izludio, ali i zadivio, i najstrože suce. Hvala ti što si bio pored nas.

Veliki gospodaru svih bitova, moćni stvoritelju svih mreža, budni čuvaru oblaka vječnosti, stiže ti vjerni sljedbenik i iskreni štovatelj, pronositelj tvoje vjere od prvih treptaja iskri svemira. Posjedni ga uz sebe i uputi ga u tajne upravljačkih sklopova vječnosti, neka mu savijanje prostora i vremena bude dnevna igra na tvojim konzolama beskonačnog svemira. Povjeri mu brigu o svojim sučeljima i portalima na granicama svjetova, gdje se traže odgovori na vječna pitanja – tko zna kad i tko zna gdje.

A ti stari – vješti obijaču svih softvera, marni skladištaru sigurnosnih kopija svih digitalnih sadržaja, uporni pronalazaču svih rupa i nedokumentiranih mogućnosti, pronicljivi čitaču između redova svake dokumentacije – nama; koji ostajemo igrati ovu igru iz koje ne možemo izaći, u kojoj ne možemo pobijediti, pa čak ni izvući neriješeno; tu i tamo skreni koji joule da ne sustanemo, uputi nam par wata dobre volje da se nasmijemo, prošvercaj nam par grama sreće i katkad nam pošalji par bitova da se prosvijetlimo.

Stari, život je tako kratak, a smrt je tako dugačka, ali još je duži zaborav. Falit' ćeš nam i nikada te nećemo zaboraviti.



OBAVIJEST: Posljednji ispraćaj je na zagrebačkom Krematoriju, u utorak 19. veljače u 12:15.

Počivao u miru božjem!

Počivao u miru, Barney!

Počivao u miru. Neka Ti je laka zemlja, Barney.

Počivao u miru, Barney.

Neka mu je laka Hrvatska zemljica.

Počivao u miru prijatelju ...

Veliki duše i stvoritelju svega života, dolazi ti ratnik brz i prav poput strijele odapete u sunce

Pokatkad, samo pokatkad, u našim životima nastanu pukotine, koje se izvana možda čine male i beznačajne, nebitne u beskonačnosti univerzuma, sitne u okvirima svijeta, čak i jedva vidljive u maloj Hrvatskoj. Ali one nepogrešivo lome kroz desetljeća života, generacije nadanja, presijecaju oceane obiteljskih veza, režu kroz najtvrđe stijene prijateljstava, razdvajaju planine ljubavi i sežu sve do pod same temelje stupova neba.

Stari, zaspao si na ovom svijetu i probudio se na onom. To si i želio. Kažu da za ispunjenje te želje na ovom svijetu treba učiniti mnoga dobra djela, da treba zaslužiti da ti Veliki ključar energije svemira ukine napajanje baš onda kada ti je centralni procesor bezbrižno uspavan.

Ti si istinski pionir hrvatske informatike, malo je toga sa čim se nisi susreo, ali znam da su ti srcu posebno prirasli Hewlett-Packard kompjuteri i programabilni kalkulatori, a Apple II koji si koncem sedamdesetih kupovao diljem Njemačke, da bi ga onda švercao ne samo preko jugoslavenske, već i austrijske granice (o, da to su bila vremena prije Europske Unije) bio je tvoj ponos i dika, uostalom bio si jedan od prvih vlasnika te legende u bivšoj nam zemlji. Znam da te zanimalo sve i svašta, od znanstvene fantastike, filmova – koje smo često zajedno pohodili, do modela željeznica i željezničkih simulacija. Ali, najviše od svega volio si informatiku, programiranje i pisanje. To su tvoji istinski elementi. Rijetki znaju da si jedan od prvih informatičkih pečalbara, čiji su se programi prodavali izvan granica naše zemlje. Tvoje sposobnosti da pročitaš između redova, da vidiš nešto što je svima promaklo, da nađeš rješenje za problem od koga su svi odustali, legendarne su. Isto je legendarna tvoja sposobnost da u najkraćem roku napišeš najsloženije tekstove, ali i da do ludila dovedeš urednike koji čekaju da konačno napraviš neki jednostavni poslić.

O, da, imao si i mana, znao si nas katkad ostaviti na cjedilu, ostaviti stvari nedovršenima, ali stari, mi ti ne zamjeramo. Na kraju krajeva, ni mi nismo bez mana. I ako smo se ikada ogriješili o tebe, molim te da nam oprostiš. Znam da hoćeš, jer u tvom velikom srcu mjesto je nalazila samo dobrota. Isto tako, bezbroj puta priskakao si nam u pomoć, i ne samo nama već često i ljudima koje si jedva poznavao. Zato je puno onih kojima si se zaista uvukao pod kožu.

Tvoj nonšalatan, ali osobit, odnos prema životu zadržao si i u najtežim trenutcima, nisi se žalio ni plakao nad svojom sudbinom (eh, da je bar nama takav stav) i odigrao si produžetke kojima si izludio, ali i zadivio, i najstrože suce. Hvala ti što si bio pored nas.

Veliki gospodaru svih bitova, moćni stvoritelju svih mreža, budni čuvaru oblaka vječnosti, stiže ti vjerni sljedbenik i iskreni štovatelj, pronositelj tvoje vjere od prvih treptaja iskri svemira. Posjedni ga uz sebe i uputi ga u tajne upravljačkih sklopova vječnosti, neka mu savijanje prostora i vremena bude dnevna igra na tvojim konzolama beskonačnog svemira. Povjeri mu brigu o svojim sučeljima i portalima na granicama svjetova, gdje se traže odgovori na vječna pitanja – tko zna kad i tko zna gdje.

A ti stari – vješti obijaču svih softvera, marni skladištaru sigurnosnih kopija svih digitalnih sadržaja, uporni pronalazaču svih rupa i nedokumentiranih mogućnosti, pronicljivi čitaču između redova svake dokumentacije – nama; koji ostajemo igrati ovu igru iz koje ne možemo izaći, u kojoj ne možemo pobijediti, pa čak ni izvući neriješeno; tu i tamo skreni koji joule da ne sustanemo, uputi nam par wata dobre volje da se nasmijemo, prošvercaj nam par grama sreće i katkad nam pošalji par bitova da se prosvijetlimo.

Stari, život je tako kratak, a smrt je tako dugačka, ali još je duži zaborav. Falit' ćeš nam i nikada te nećemo zaboraviti.
/budući da ga gotovo i nisam poznavao prenio sam odličan in memoriam njegovog bliskog prijatelja..../

Zbogom, Barney...

Sretan sam što sam te imao priliku upoznati. Ostat ćeš zapamćen po "spavaćicama" i anegdotom koju sam radi njih imao sa slovenskim carinikom, ostat ćeš zapamćen po humoru kojim si osvježavao forum, ostat ćeš zapamćen po terminu kokakoličar, kojeg si sam za sebe sklepao...

Jednostavno, ostat ćeš zapamćen...

Stavio sam obavijest na Auranov forum

RIP Barney.

Počivao u miru, Barney!
Drago mi je bilo družiti se s tvojim tekstovima, pretežno u časopisu Moj Moby, čitati tvoje recenzije mobitela, koje si pisao sa srcem! Ma o kakvom lošem mobitelu se radilo, uvijek si znao naglasiti njegovu pozitivnu i svijetlu stranu.
Zauvijek ću te imati u sjećanju. Dio si moje mladosti obilježio baš ti.

Nakon dosta vremena danas sam otišao na Auranov forum i ostao iznenađen ... Trainzeri sa Aurana odali su počast Barney-u u vidu spomenika ...