Od Rijeke južno, južnije

Ljeto, vrijeme je godišnjih odmora, putovanja, uživanja…  Tjedan dana sam proveo na Rabu, a vrijeme mi je prolazilo uglavnom u izležavanju, ljenčarenju i obilasku otoka.. neš ti otoka od 20 km sa jedne na drugu stranu..  To nije to, to nije za mene.. LLeonov odmor je gibanje, akcija, gaženje kilometara... Srećom, nakon Raba nam je ostalo viška vremena i novaca, pa smo odlučili krenuti put juga. Krenuti, pa dokle nas put odvede.
Iako smo si napravili okvirni plan puta, potpuno neopterećeni, gdje ćemo, što ćemo i kako ćemo, krećemo put juga. Prva stanica nam je bila uvala Zavratnica. Ponajviše zahvaljujući Damiru koji nas je svojim putopisom zainteresirao za ovaj biser Jadrana.


Više fotografija iz Zavratnice možete pogledati ovdje.

Prošavši podvelebitski dio magistrale, javljam se Jeanu, ako se kojim slučajem nalazi na svojoj južnoj adresi. Ništa, mimoišli smo se za par sati. Kako sam dio magistrale do Splita prošao već xy puta, ubrzavam malo putovanje, koristeći autocestu A1.
Odmorište Krka je 2010. godine proglašeno drugim najuređenijim europskim odmorištem u konkurenciji 101 odmorišta u projektu ocjenjivanja kvalitete europskih odmorišta u organizaciji europskih autoklubova EuroTest.
Definitivno ima najljepši pogled na Skradin


I Skradinski most na A1


Izlazimo na čvoru Prgomet, samo da bi posjetili mjesto nesreće nagibnog vlaka u Rudinama.
Detaljnije iz Rudina: klikni tu.
Ovdje samo jedan portret za obiteljski album.


Kako se sunce već prilično spustilo prema obzoru, a lagano smo osjetili i glad, spuštamo se do Splita. Konoba Fife na Matejuški mi je obavezna stanica kad sam u Splitu. Toplo preporučam svima.  

Split je već prilično puta obrađen na forumu, a i kako sam zadnje vrijeme već dosta puta bio u Splitu, ovog puta ću samo kratko:
Segway Split tour. Zvuči zanimljivo. Možda drugi puta.


Turistički vlakić


MAN Lion's City


Irisbus Daily


Lastovo, doplovio nemampojmaotkuda

Slijedeći dan nastavljamo putovanje prema jugu.
U Omišu skrećemo prema kanjonu Cetine




Pa se vraćamo na magistralu, ali samo do Baške vode, gdje skrećemo prema novootvorenom tunelu sv. Ilija. Na otvorenju je bilo dreke oko ovog tunela jer je lokalno stanovništvo prosvjedovalo protiv naplate cestarine od 20 kn,  iako je HAC donio odluku da stalni korisnici uz korištenje ENC urećaja plaćaju 60% nižu cijenu, tj. 8 kn za jedan prolazak. U usporedbi sa 29 kn za tunel Učka koji je samo za kilometar duži, ovih 8 kn je smiješan iznos. Pošto koristim ENC, meni je naplatilo 10 kn. Valjda nisam stalni korisnik.  






Prekrasni biser u Imotskom- Modro jezero.


Palo je i kupanje u jezeru


Još jedan biser- Crveno jezero. Za kupanje u ovom jezeru, trebala bi mi planinarska oprema.  


Gradilište A1, dionica Vrgorac- Ploče


Luka Metković

Kad sam već u Metkoviću, skoknuo sam do kolodvora.


Čekaonica, čista, uredna.  


Čenifa također  


Bacim pogled na VR. Za desetak minuta stiže 5904, a sa 5905 bih mogao do Ploča. :happy:Babaroga će autom do Ploča, tamo me pokupit i nastavljamo put na jug.


Tako lijepo uređena blagajna, a ne radi. Pa zapravo, nema i za koga.


Na ovo mjesto 13. lipnja 1885. stigao je prvi vlak…


Metković je ulazni kolodvor u EU.


Stiže “tramvaj” iz Ploča, sa cijelih 5 putnika.


Vozit ću se ovime. I to u društvu kondora i jedne bakice koja je izašla negdje na pola puta.




ASEA 107  seli na drugi kraj vagona.

Pokreeeet…  Cesta kojom sam stigao iz Imotskog.


Kula norinska- utvrda


Kula norinska- stajalište


Krvavac


Opuzen


Neretva, cesta i željeznička pruga zajedno vijugaju prema moru…


Komin


Banja


Rogotin


Stablina


I nakon 25 minutne vožnje- kolodvor Ploče


Autobusni kolodvor

Sjećate li se ove dizalice? Gradila je kontejnerski terminal Brajdica, dok je Blacktag nije oteglio u Ploče.


Unutrašnjost kolodvora.. u najmanju ruku, kao da je Berlin Hauptbahnhof  


83- 106 svakim danom sve više propada.  


Trajekt Jadran, upravo stigao iz Trpnja (Pelješac). To je za one koji bi na krajnji jug Hrvatske, a da ne prođu kroz BiH.


Nešto remorkera u luci.
Smjeli


Deneb, Altair


Pogled na ušće Neretve.. nešto mi je zapelo za oko...


Ovo.. Dvije ASEA-e  još u starom JŽ bojanju.


Pogled na ušće Neretve,sada sa druge strane


Ovdje bi jednog dana trebao stajati Pelješki most, jedna od najvećih gluposti u Hrvata, od stoljeća sedmog.

Gradilište je trenutno zatvoreno, tako da nisam mogao vidjeti radove na ovoj, kopnenoj strani.



Mi ipak nećemo zaobilazit BiH…


…nego preko Neuma nastavljamo put na jug


Putem nas prate prekrasni pejzaži. U pozadini otok Šipan.


Stajemo pred Dubrovačkim mostom i bacamo pogled na luku Gruž. Na vezu Thomson Majesty. Više o cruiserima u Dubrovniku ovdje.


Dubrovački most, ili most dr. Franje Tuđmana. Bilo je nekih političkih prepucavanja oko imena mosta, pa sada navodno sa svake strane mosta stoji tabela sa različitim imenom mosta. Nisam išao za tim što piše na kojoj tabeli.
Most dugačak 518 metara spaja dvije obale Rijeke dubrovačke i skraćuje put do Dubrovnika za nekih 9 km. Gradnja mosta je započela još davne 1989. ali je Domovinski rat spriječio daljnju gradnju. Gradnja je nastavljena  1998. a most je pušten u promet  u svibnju 2002.


Ispod mosta, stara raga- Liburnija, na dužobalnoj liniji. Sutra ujutro kreće put Rijeke..


…a mi odmah krećemo dalje preko mosta…


…do Kupara, gdje smo sasvim slučajno (čitaj: zalutali smo tražeći nešto) pronašli originalni londonski double decker




Večernja šetnja Dubrovnikom i Stradunom.




Dubrovnik nas je toliko oduševio, tako da smo odlučili cijeli idući dan proveli u njemu. O tome i nastavku puta prema jugu- sutra.  

Dan treći
M/B Dubrovnik, na liniji za Bari




Mi ćemo sa Postirom do obližnjeg otoka Lopud


Brod je premali za sve putnike koji žele na 3 najveća elafitska otoka: Koločep, Lopud i Šipan


A još putnika je vani.   Srećom, svi su stali. Jest da smo bili kao sardine, sjedilo se na podu, ali ništa zato. 


Još jedan pogled na Dubrovnik. Dok se vratimo, on će već zaplovit preko “bare” prema Bariju.


Nakon pola sata plovidbe, stižemo na Koločep. Prova broda je rezervirana za teret. Ovdje nema što nema. Od hrane, pića, građevinskog materijala.. pa čak je među teretom bio i jedan mrtvački lijes.  


Suvremena replika dubrovačke karake


Pristajanje na Lopud.

Na Lopudu nema automobila, ali ima svakojakih čudnovatih prometala






Mjesto Lopud je jedino naselje na istoimenom otoku.




Postira, brod iz serije 4P (Perast, Porozina, Punat i Postira) građeni u razdoblju 1962-64, jedini još uvijek u funkciji.
Porozina je izrezana krajem 80-ih,
Perast je stradao u Domovinskom ratu u uvali Slano. Nakon rata je bilo namjera da mu se vrati stari sjaj, ali je zbog besparice završio u starom željezu.
Punat je već godinama vezan u Rijeci, poznatiji kao Arca Fiumana.


Još jedan pogled sa mora na Dubrovački most


Trajekt Porozina. Kako je ovaj trajekt stigao u Jadrolinijinu flotu početkom 90-tih, naslijedio je ime starog broda Porozina.


Parkiranje u Dubrovniku… hmm.. da.. užas.. upravo na TV gledam neki prilog o problemu parkinga i prisjećam se svog lutanja po Du.
Večer prije smo dobrih pola sata kružili po Dubrovniku  u potragu za jednim parkirnim mjestom i kad me već nada skoro napustila (a i živci)   i kada sam već zamalo krenuo parkirat u Gruž, pa taxijem do starog grada, "ubodem" mjesto 50 metara od Vrata od Ploča.  
Cijene parkinga ( obzirom na ostale cijene u Du) i nisu nešto strašno. Koliko sam vidio, u rasponu 5- 30 kn/h. Naplata se vrši 24/7.

Danas smo pametniji. Kako smo htjeli razgledati grad, a i voziti se žičarom na Srđ, “ubijamo dvije muhe jednim udarcem”. Parkirat ćemo na Srđu.  

Mjesto budućih golf terena.. i brojnih razmirica i rasprava...


Na gornjoj stanici žičare se nalazi kafić sa najljepšim pogledom na Dubrovnik.

Hmm.. pa i nisam nešto žedan...   


Malo žičare






Utvrda Imperijal. Uštećena u Domovinskom ratu, planira se njena revitalizacija, ali za sada se još ništa ne pokreće, osim obnovljene žičare i muzeja posvećenom obrani Dubrovnika tijekom Domovinskog rata.




Kako je dokazano da se svaki drek sam nizbrdo sam valja, tako ćemo i mi nizbrdo.  Serpentinastom stazicom.


Na svakom zavoju serpentine je postavljena jedna postaja Križnog puta


Sve smo bliže Dubrovniku.


Zapadni ulaz u stari grad- Vrata od Pila

Stradun, ovog puta po danu


Tamo gore smo bili


Gradska luka i tvrđava sv. Ivan kojoj je glavna uloga bila obrana luke.


Fortifikacije, zidine, topovi.. našlo bi se ovdje materijala za Lappina




Ovo mi je jedna od najdražih fotki. Libertasov Lion’s Classic i kabina žičare kao da lebdi iznad autobusa.


Kako smo već imali karte u džepu…


… ukrcavamo se u žičaru i krećemo, prije nego je autobus krenuo sa stanice.


Upravljačka ploča


Za dvije i pol minute stižemo na gornju stanicu, 405 mnm.

U Kuparima, je li ovo ex. Autotrans, ili je neka kooperacija? Kao vlasnik piše Šabadin d.o.o.


Još malo iz Kupara. Upravo ovih dana se sve glasnije razgovara o mogućem kupcu bivšeg elitnog vojnog odmarališta u Kuparima. Tko god bio, samo da riješi ovu jezu i užas.








Napuštamo Dubrovnik, napuštamo Hrvatsku i preko jedinog graničnog prijelaza Karasovići/ Debeli brijeg ulazimo u Crnu goru.
Ne znam koji je ovo vrag. I to stoji sa obje strane hrvatske granice. Ispred ovih crveno- bijelih stupova je semafor i kada se upali zeleno, jedan automobil prođe i odmah iza njega se pali crveno, a za par sekundi opet zeleno. Valjda neki rengen ili slično.   


Hrvatsku graničnu u kontrolu smo prošli za 15-ak minuta, da bi na crnogorskoj zapeli preko sat vremena.   Onda nas je dočekalo novo iznenađenje. Osim dokumenata za putnike, crnogorska granična policija traži dokumente i za auto. Ako auto nema zeleni karton, (a ja ga od svog osiguravatelja nisam dobio već godinama, jer, kao ne treba mi, registracija je dokaz da vozilo posjeduje međunarodno osiguranje) mora se u uredu prekoputa napraviti osiguranje vozila, koje košta 15 €.  

Olakšani za tonu živaca koje smo ostavili čekajući sat i pol u koloni, i za onih 15 € ulazimo u Crnu goru. Odabrana destinacija nam je bila Budva.
Kako se već polako spustio mrak, a i da bismo si skratili put do Budve, u Kamenarima se ukracavamo na trajekt za Lepetane.


Na tom, pola nautičke milje dugom putu se srećemo sa Costa Classicom, koja isplovljava iz Kotorsko- Risanskog zaljeva.


Sve se nadam da nije kakav Schettino na timunu.  


Uf, dobro, prošla je.  

Dan četvrti počinje penjanjem na najznamenitiju crnogorsku planinu- Lovćen. Do vrha Lovćena vodi uska serpentinasta cesta.


Svaka serpentina je obilježena brojem


Pogled sa serpentine 22 na serpentinu 20...


a Kotor k’o na dlanu.


I Tivatski zaliv. U daljini se vidi Prevlaka, najjužnija točka Hrvatske.


Brodogradilište Bijela


Tko je rekao da se crnogorci boje lopate?  


Pogled sa vrha prema Cetinju


Lovćen ima 2 vrha. Viši je Štirovnik (1749m) na kojem se nalazi TV odašiljač…


…a niži je Jezerski vrh (1657), na kojemu se nalazi mauzolej poznatog crnogorskog pjesnika Petra II. Petrovića Njegoša

U suvenirnici nas je dočekao vodič, sa bocom, kako je on sam rekao; “crnogorske cedevite”. Ta “cedevita” liječi sve bolesti.   Ispričao nam je cijelu povijest Lovćena i Petra II. Petrovića Njegoša. Sve samo da turistima izvuče koji euro iz džepa, koji smo mu rado i dali kupivši jedan suvenir, jer dečko stvarno ima stila.  
Po njegovim riječima, sa Lovćena se vidi 80% teritorije Crne gore. Stvarno, što jest, jest.  
Oštro oko će u daljini primjetit Skadarsko jezero, a ovo naslagano kamenje je jedan planinarski običaj (mislim da to ima i svoje ime) da svatko tko se popne ne planinu stavi na kup jedan kamenčić.


Put nas vodi dalje, preko Cetinja u Podgoricu.


Setra serije 200


U centru Podgorice se mogu vidjeti i ovakvi kadrovi  


Odlazim do kolodvora, ponajviše vidjeti barem jednu od tri nove elektromotorne garniture koje je ŽPCG kupio od španjolske firme CAF.
Puštene su u promet sredinom srpnja i voze na lokalnoj liniji Podgorica- Nikšić.






Imao sam i želju provozit se njime do Nikšića i natrag, ali jednostavno, planovi su mi bili preambiciozni, a vremena premalo.
Tako ću se morat zadovoljit sa razgledavanjem starijeg voznog parka
Jedan stari Đuran


Kennedy


Španka

Serija 744, dizel-hidraulična lokomotiva, made in SSSR


Serija 770, made in Čehoslovačka


Jenbach


Serija 461, “Rumunjka” Proizvedena u Rumunjskoj po licenci švedske ASEA-e. Na prvi pogled me iznenadilo: vidi ASEA sa 6 osovina.  





Rumunjka spremna za put prema Baru


Kolodvorska zgrada




Vi stariji znate ćirilicu. Ova mlađarija neka uče, da ne budu polupismeni.  


Parna lokomotiva “Lovćen”

Nakon Podgorice, krećemo još dvadesetak km prema sjeveru pogledati jedan biser željezničke infrastrukture.
Najprije moramo prijeći preko kanjona Male rijeke.


Crna gora me oduševila svojim brdima i planinama. Cijela je gor- dol, nigdje ravnice.
Vijadukt na pruzi Beograd- Bar


Vidite li prugu uklesanu u ovo nepristupačno brdo?


Aha!!! Evo ga!!! Najviši željeznički most u Europi i drugi u svijetu. Most je dugačak 499 metara, visok 200, a najveći stup je visine 136 metara.

Najviši je Beipanjiang River Railway Bridge u Kini, visok 236 m.

Na putu do mosta smo imali malu anegdotu. Do mosta vodi 2 km prilično lošeg makadama i čovjek bi tu očekivao jedino kakvu divlju životinju ili u najboljem slučaju traktor sa lokalnim drvosječom, a kad ono auto.  Jedva nađemo mjesto za mimoilaženje, kad pita mene vozač tog drugog auta da kamo ću. Kažem ja da idem vidjet most na Maloj rijeci. On kaže: dobro, ali tamo ti je čuvar i zabranjeno je slikanje. Reci da te je kolega pustio do mosta. (sad se on pravi malo važan, kao pustio me do mosta) Aha, sad mi je jasno, pa to je čuvar koji ide doma iz smjene. Hvala, pozdrav!
  - on će meni zabranit slikanje.  


Ali, kad malo bolje pogledam, sa ove strane je dosta loša pozicija za slikanje mosta.


Ništa zato, idemo sa druge strane mosta.

Ako sam dobro shvatio, ova bijela konstrukcija “šeta” po mostu i služi za održavanje mosta


Željeznički kolodvor Bioče. Uklesan u brdu, usred ničega. Najbliža kuća je 2 km daleko… Nekako sam dojma da je cestogradnja i bilo kakva druga gradnja izuzetno teška i skupa u Crnoj gori. Pa tu nemaš kilometar ravnice, sve je gore ili dole. Toliko serpentina nisam u životu vidio koliko u ovih par dana u Crnoj gori.  


Još malo pruge Beograd- Bar. Mora biti prekrasno voziti se ovim brdima. Pišem si ovu prugu u svoju must see bilježnicu.  


Kanjon Morače, nemam riječi. Sa jedne strane provalija prema Morači, sa druge strane visoke stijene… Ovo je samo dio. Na nekim mjestima je kanjon dubok i 1000 metara.


Sanos.


Željeznički most preko ušča Morače u Skadarsko jezero


Skadarsko jezero, najveće jezero na Balkanskom poluotoku


Tamo negdje u daljini sa druge strane jezera je Albanija. Imali smo u planu skoknut i do Tirane, ali… drugi put ću morat uzet barem mjesec dana godišnjeg.  


Po cijeloj Crnoj gori se uz cestu nalaze ovakve prilično primitivne “reklame” za šlep službu. Sve se nadam da mi neće trebat.  I nije. LLeonmobil je vrhunski pregazio svih 2000 km na ovom putu.  


Nije još na brojčaniku 2000 km.  Prešli smo tek pola puta. Od sada samo idemo samo prema sjeveru.


Nastavak puta na sjever, za koji dan. Ako ima tko što za komentirat, može slobodno.

Fantastična reportaža.

Vidim da Sony radi jako dobre slike!

Kad si slikao Liburniju ispod dubrovačkog mosta, uhvatio si i staru trasu uskotračne pruge...

Bome, lijepo si to obišao i opisao. Puno zanimljivih informacija i novotarija (tunel sv. Ilija, na primjer)

LLeon je napisao/la:Na svakom zavoju serpentine je postavljena jedna postaja Križnog puta

Za vrijeme opsade "Imperijala" po ovim su serpentinama borci svakodnevno dopremali opskrbu

Dobru turu si odradio po žegi! Neki prizori pogotovo iz C.G doimaju se kao da je vrijeme stalo (dapače ništa se nije promjenilo) jer ja sam tu turu odradio prije nego li sam znao za ovaj forum, dakle davnih ljeta. 

Kad si kren'o s pričom da ste ošli južnije očekivao sam da nećete niže od Splita a vi bogme debelo ošli južnije   ...  

LLeon je napisao/la:... Na prvi pogled me iznenadilo: vidi ASEA sa 6 osovina. ...

To im je novo bojanje kad dolaze sa revizije.

Super, odlično, jedva čekam nastavak, a one cijene na Srđu neću komentirati. 

lappino je napisao/la:Kad si slikao Liburniju ispod dubrovačkog mosta, uhvatio si i staru trasu uskotračne pruge...

 Da, zaboravio sam napomenut.
To su Kiki, Narcis i Jean, a i Pfaff nakon  njih dobro obradili, pa se nisam htio zamarat. Tjedan dana smo živjeli kao čergari, toliko toga za vidjet, toliko toga za obić, jednostavno ne stigne se sve.

dida je napisao/la:Kad si kren'o s pričom da ste ošli južnije očekivao sam da nećete niže od Splita a vi bogme debelo ošli južnije  ...  

A što ti je skoknut do Splita. Ako se razljutim, za manje od 3 i pol sata sam tamo.  
Dio Jadrana od Rijeke do Splita sam već prilično puta “prerovao” a i nije mi baš interesantno ponavljat destinacije. Zapravo, Split nam je bio polazište, jer smo lani 4 dana putovali do Splita i natrag (nisam nikad napravio putopis o tome)  pa je ovo na neki način bio nastavak lanjskog putovanja.

Narcis je napisao/la:Super, odlično, jedva čekam nastavak…

Evo.. stiže…  



Kako je Budva bila cilj cijelog ovog putovanja, tu smo se najviše zadržali. Budva je gradić otprilike veličine Opatije. Izrazito turistički orjentiran i Opatija bi puno toga mogla naučit od Budve.
Najljepši je onaj stari dio Budve, opasan zidinama










Noviji dio je prilično nagužvan, zbijen.


Lastočka


Plaže su posebna priča. Prekrasne, dugačke, pješčane…   


U Budvi je posebno bogat noćni život. Noćni klubovi uz samu plažu kao da se natječu koji će više, bolje.. A i cijene su im prilično povoljnije u odnosu na Hrvatsku.

Promet u Budvi, ali i na većini crnogorskog primorja je K A O S ! ! !  Inače volim vozit po Trstu za koji se kaže da ima kaotičan promet, ali ovo je nešto neopisivo. Uglavnom me vožnja po Budvi dovodila do živčanog sloma.   Pa čak i u 1 sat iza ponoći, kada sam očekivao prazne ulice, trebalo nam je 20 minuta samo za izaći iz centra grada.

Horizontalnoj signalizaciji je definitivno potrebna kanta bijele boje. Dobro je ovdje gdje je semafor, ali tamo gdje ga nema, a nema ni vertikalne signalizacije da je tu pješački prijelaz.


Sveti Stefan, jedno od najluksuznijih ljetovališta na Jadranskom moru. Cijeli (polu)otok je pretvoren u grad-hotel. Pristup na otok je zabranjen, osim gostima hotela.


Kilometarski stupić Jadranske magistrale. U Hrvatskoj ih je malo preživjelo, možda svaki deseti i zamijenili su ih oni limeni, na željeznom stupiću. U Crnoj gori ih je puno više sačuvanih.
913, znači da smo od Rijeke udaljeni oko 700 km.


Kotor opet tour bus, Španjolske marke Ayats


Prolazeći kroz Bijelu, morao sam malo zaviriti u škver. Profesionalna deformacija. Špijuniram konkurenciju. 
Bogme, ima brodova.
MSC Mandy i MSC Sabrina




Opet malo skraćujemo put trajektom, da ne kružimo 40-ak km oko Kotorsko- Risanskog zaliva. Ionako nas danas još čeka oko 500 km ceste.
Ruta je duga 0,5 NM (900 m) i plovidba traje desetak minuta. Kartu plaćaju samo vozila, i to 4,5 € za osobni automobil. Putnici i prtljaga besplatno. Brodovi plove non- stop, tako da uopće nije bilo gužve ni sa jedne ni sa druge strane. Čak i kada smo dolazili, nismo tako brzo stigli kupit kartu, a već smo bili na redu za ukrcaj.


Igalo.


Teodo


Grbalj

Kamenari


Lepetane


Igalo nam je bio suđen u oba smjera






Samo da se ovaj parkirao negdje, Pfaff bi dobio suvenir iz CG.  


Doviđenja Crna gora


Autobusni kolodvor Dubrovnik


Šarenilo boja u Opuzenu


Navraćamo do Sinja. Autobusni kolodvor

Zbog čega Sinj? I nije baš da nam je usput.
Zbog toga što se danas održava Sinjska alka.  




Ante Zorica je upravo saznao da je pobjednik 298. Alke. Padaju prve čestitke  


Izgleda da je prebrzo jahao.  


Nakon Sinja, spuštamo se prespavat na Murter. Most u Tisnome. Prekasno sam saznao da je i Portos ovdje.  Portos, drugom prilikom.  


Neoplan Euroliner N316 na Murteru


U Pirovcu nalazim Masterpiece of Nature Party BusBar.

Nekako mi se čini najbliži modelu EL 262  




Zovem Kiću101 ako je u svojoj hacijendi. Hvala još jednom na gostoprimstvu.  

U njegovom selu sam “okinuo” Liburnijin MB Integro


Još mi samo preostaje isprobati dionicu autoceste A7 u smjeru Hreljin- Sv. Kuzam


Do nekog novog LLeonovog putovanja…