1.EUEkšn

Damir je napisao/la:Eh da vam ovo žene čitaju ...

   ...  

Uvijek je teško, kada netko dobro i cjelovito obradi neki ekšn, donijeti nešto novo što već nije rečeno. No, svejedno, pokušati ću ( sa 3 tjedna faznog pomaka ) donekle dočarati što smo to nas trojica ( +kolega Fresher od Ljubljane do Metlike ) zapravo radili te nedjelje 20.10.2013.
Oni sa boljim pamćenjem vjerojatno se sjećaju da je naš posljednji ekšn prije ovoga odrađen prije točno godinu dana ( 21.10.2012. ), pa smo odlučili obilježiti godišnjicu istog.  Naravno, da to nije istina, ali dobro se poklopilo.

Nakon ovog podužeg uvoda, idemo konkretno. Da, ideja je u potpunosti bila Lleonova, a nas dvojica ( Mannas i ja ) smo je samo malo prilagođavali u onom pješačkom dijelu. Zapravo, bilo je nekih odstupanja od prvobitno zamišljenog plana ( umjesto s brzim 702 iz Karlovca za Ri, odlučili smo krenuti kombinacijom putničkih 4060 i 4600-o autobusnoj avanturi ćemo kasnije ), ali glavni pravac kretanja je održan.

Jutarnja kava u 6,30 u izvjesnom objektu uz kolodvor i Lleonmobile sa 5 putnika ( za 3 znate, 4-og je pojasnio Lleon, a kopilota si zamišljajte   ), kreće supersoničnom brzinom po A7 prema državnoj meji u Rupi. Na granici ni pasa ( osim nas i djelatnika prijelaza ), pregled rutinski; čovjek uzme jednu osobnu pogleda 0,6 sekundi istu, pa potraži facu u autu i tako 5 puta. Tip je bio nekako smrknut, ali to je vjerojatno zbog ranog jutra, jer je čitava procedura na granici potrajala jedva čitavu minutu.

Dalje prema Pivci nastavljamo običnom cestom po dobrom vremenu, te stižemo dovoljno prije vlaka LP2637 da malo poslikamo pokretnine i nekretnine na kolodvoru. Kao i Lleonu, prvo mi u kadar upada ovaj neobično obojani Desiro:

Činjenica je da boja baš nije preotporna na prljavštinu, ali dobro.
Pogled prema jugu u smjeru odakle će nam stiči naš prijevoz. Još se nije razdanilo, pa su i fotografije rađene sa ovim priručnim fotkalom, takve kakve jesu:

Kolodvorska zgrada:

Prometalo upravo stiže, a mi se pozdravljamo sa 4. i 5. putnikom ( 4-tom zahvaljujemo na usluzi povratka Lleonmobila u Ri, a i jednom i drugom na ugodnom društvu do Pivke ) i ukrcavamo u vlak.

Nažalost, zbog zamućenih stakala i relativno mračnog jutra, nisam niti pokušavao fotkati kolodvore i stajališta na dionici prema Ljubljani. Oko Logateca ima dosta radova na pruzi, a čak je i dio tračnica izvađen i radi se na donjem postroju pruge.
U Ljubljani na putu prema kolodvoru:

S petnajstak minuta zakašnjenja stižemo na Ljubljanski kolodvor.

Vremena imamo taman da se lagano prošetamo do našeg slijedećeg vlaka LP3235, koji će odraditi 715-102:

Dok čekamo našeg Freshera da se pojavi ( pojavit će se na slijedećem stajalištu, ali mi to tada nismo znali ), još malo lovim kadrove uz Ljubljanski kolodvor:



Kao što je već napomenuo Lleon, 4-ti član naše male ekpedicije, Fresher, pridružio nam se na stajaliđtu Ljubljana Vodmat.
Nastavljamo dalje, u ugodnom društvu i uz obilje korisnih, meni nepoznatih informacija o dionici Ljubljana-Metlika ( kojih sam u ova 3 tjedna veći dio zaboravio   ), sa kojim nas je upoznavao Fresher. Kolodvor Škofljica:



Nastavljamo prema Grosuplju, kroz petlju i 2 tunela. Krajolik je prekrasan:

Od kolodvora Grosuplje, u objektiv uspijevam uhvatiti jedino parnjaču serije 51 ( 51-156 ), uredno natkrivenu i sa pristupom za posjetitelje ( što u Hrvatskoj baš i nije pravilo ):

Mašemo Letečem Vlaku i nastavljamo dalje.
Još malo krajolika uz prugu:



Interesantno je kako se gospodarski objekti dobro uklapaju u prirodni okoliš. Očito je da se sve dobro isplaniralo. Zašto se čudim? Pa živim u HRV.
U željeznički okoliš se izvrsno uklapaju skretnice. Na ovom mjestu sam se sjetio našeg Pfaffa, pa evo nešto i za njega:

Na putu prema Ivančnoj Gorici u oči mi upada ovaj neobičan oblik. Ipak ima i nerezonskog kasapljenja brda:

Na putu prema kolodvoru Ivančna Gorica prolazimo pored 2 nogometna igrališta uz prugu. Postoji li kakav znak koji strojovođe upozorava na mogućnost doleta lopte u staklo?

Kolodvor Ivančna Gorica:

Kolodvorska zgrada je nekakav spoj stare talijanske škole ( kamen ) i socrealističke limene nadstrešnice, ali je uredna i održavana. Nepunih 4 minute kasnije stižemo na stajalište Šentvid pri Stični:

Čekaonica me malo podsjeća na naše , od strane 1. RŽB, tako obožavane objekte, samo bez vrata, ali ovaj je čist i uredan. 
Kolodvor radohova Vas:

Ova zgradica do kolodvorske me podjsća na kućice od kolodvorske vage, koju ne vidim, no po udaljenosti prvog kolosijeka od zgrade, čini mi se da je bio barem još jedan prema zgradi.
Stajalište Gaber:

Ovdje ima i grafitaša.
Šentlovrenc:

Velika Loka:

Predjeli između ovih kolodvora i stajališta su zaista prekrasni, tako da sam više uživao gledajući, a manje fotkajući, jer u kretanju vlaka mi ionako ispadnu mutni.
Štižemo u kolodvor Trebnje, koji nam je interesantan i zato što se u njemu odvaju pruga prema Sevnici i spoju na prugu Ljubljana-Zagreb:

Tu je i parnjača:

Uz pogled prema zapadnom dijelu kolodvora ( i jadan usamljeni Gbs ), nastavljamo prema Mirnoj Peči:

Odvojak pruge prema Sevnici:

Preko Ponikva na Dolenjskem nastavljamo prema kolodvoru Mirna Peč. Pogled na izlazni signal:

Od kolodvora Mirna Peč do novog mesta izvode se radovi na pruzi koja ima zatvor svakim danom osim nedjelje, tako da smo imalio čast proći tim poludovršenimdijelom. Moram priznati da je vlak strugao i poskakivao kao da se vozimo u kočiji, a buka je bila glasnija od one koju stvara struganje bandaža na dionici Zlobin-Škrljevo.
Kao što već znate, Novo Mesto ima 2 kolodvora i 1 stajalište. Prvi ( gledajući iz smjera Ljubljane ) je kolodvor Novo Mesto:

Još malo 715-ca na odmoru:

Kao što kaže LL, našlo bi se tu zanimljivog materijala za obradu:

No, mi nemamo vremena za to ( ovaj put ) i nastavljamo prema stajalištu Novo Mesto Center, koje me je iznenadilo uređenošću i ljepotom građevina ( barem onaj dio koji sam vidio iz vlaka ):

Kroz otvoreni penđer bacamo oko na lijepi pješački most preko Krke:

a zatim cestovni :

Još jedan pogled na centralni dio Novog Mesta:

Stižemo na kolodvor Novo Mesto Kandija:

Kolodvorska zgrada:

Odmah nakon kolodvora odvaja se industrijski odvojak prema Revozu sa najdužim željezničkim nadvožnjakom u sloveniji:

koji se, nažalost iz vlaka ne vidi u punoj dužini:

Iz Novog Mesta nastavljamo prema Birčnoj Vasi, udobno smješteni i u dobrom raspoloženju:

Stajalište Rožni Dol:

Uskoro, prije nego što prijeđemu u dolinu s druge strane, prolazimo kroz najduži jednokolosiječni tunel u Sloveniji ( tunel Bohinj-Podbrdo je građen kao dvokolosiječni ). Zapadni ulaz:

Krajolik oko Semiča:

Stajalište Otovec:

Prekrasan stari kameni vijadukt u Otovecu, koji, naravno, nisam uhvatio u pravi trenutak:

Još malo krajolika prije ulaska u Črnomelj:

Ulazimo u kolodvor Črnomelj, kojega smo imali priliku posjetiti prije nekoliko godina pri istraživanju nikad završene pruge Črnomelj-Vrbovsko:

Kolodvor je u zavoju, a ukrcajna rampa vidi se lijevo:

Približavamo se pomalo kraju našeg slovenskog dijela putovanja prema Metlici. Stajalište Dobravice i jedan putnik mačkastog obličja:

Konačno-kolodvor Metlika. Ova ploča mogla bi uskoro krasiti kakav muzej, ali još ,ipak, ne:

Točno u podne, prema VR:

Jedan suvenir za Jeana:

Zahvaljujemo se posadi našeg DMV-a, koji će uskoro s Fresherom prema Ljubljani:

Za teksture:

Pogled prema stajalištu Rosalnice:

Do Karlovca:

Polupanoramska-kolodvor i DMV:

Kolodvorska zgrada:

Istočni izlaz iz kolodvora:

Još malo za Pfaffa:



Ulazna skretnica u kolodvor Metlika iz smjera Rosalnice:

Moram napomenuti da je osoblje SŽ-a koje smo susretali ( kondori, prometnici ) vrlo ljubazno i susretljivo prema našim pitanjima i zahtjevima, tako da smo se osjećali ugodno.
Pješačenje prema Rosalnici započinje ovim padom od 12 promila:

Ulazni signal u kolodvor Metlika ( LL snima one neobične osovinice zabijene u pragove ):

Nastavljamo prema dgr:

Ograničenje pri dolasku na nadvožnjak:

Iskreno, ne znam čemu služe ove unutrašnje tračnice na mostovima i nadvožnjacima.

Nadvožnjak Čurile-Rosalnice:

Ponovljam već postavljeno pitanje; na što ukazuje ovaj znak?

Životinjsko-željeznička. I nek netko kaže da željeznica nije ekološka: 

Višak kabela rješava se ovako:

Brojač osovina ili nešto drugo. Uglavnom, novo je:

Ravnina na ulasku u stajalište Rosalnice. Navodno tek 3 vlaka radnim danom posjećuju ovo stajalište:

Stajališna zgrada:

Cestovni prijelaz Metlika-Božakovo:

Pogled u smjeru Metlike:

kico101 je napisao/la:...
Iskreno, ne znam čemu služe ove unutrašnje tračnice na mostovima i nadvožnjacima.
https://2img.net/h/i583.photobucket.com/albums/ss278/pecine/zeljeznica/265.jpg
...

Dodatno učvršćenje protiv pomicanja pruge (na mostu)

To ti ima na svakom mostu/vijaduktu/nadvožnjaku ... bez obzira na veličinu

kico101 je napisao/la:
Zbog tehničkih problema, dovršetak putopisa napravit ću večeras....

Obzirom da u nastavku ionako prelaziš na područje milog nam HŽ-a, mogu samo ovdje i sada (now & here) reći da sam fasciniran kako bratje Slovenci dobro održavaju svoje kolodvore - zgrade su uredne i održavane, kolosjeci se ne čupaju...
Ma, prava milina

Kada se nešto stalno i uredno održava ne treba puno da bi tako i ostalo (kao red u kući npr.). A kada se godinama zapusti do propadanja
(kao kod nas) e onda treba puno ulaganja, elaborata (da bi oni pametni gore imali što raditi) a kako svega fali (i pameti) onda propada i
dalje!  

Tehnički problemi apsolvirani. Idemo dalje.
Nastavljamo pravocrtno prema državnoj meji. Tamo u daljini ove ravnine nazire se željeznički most koji prestavlja granicu između SLO i HR:

E'o ga opet:

Pogled unatrag prema stajalištu Rosalnice i nadvožnjaku preko lokalne bijele cestice:

Biti ili ne biti, pitanje je sad. neki bi ravno u Hrvašku, a neki dolje:

Pojavile su se i nekakve ideje o prelasku u Hrvatsku preko željezničkog mosta ( na tragu onih pothvata, poput ponoćnog obilaska ex kolodvora Ivani ), ali se na vrijeme odustalo, pa je nastupilo kolektivno spuštanje na zemlju:

Još jedan pogled na nadvožnjak i bijelu cestu kojom smo naumili prema državnoj meji.

S obzirom da nam je slovenska obala Kupe bila pod nosom, iskoristili smo priliku da joj se približimo na pedalj i po. I gle, interesantne pojave-čamac, taman za trojicu. S veslima. Ča ne bi malo preko?. Tada bi ovaj ekšn imao još jedno prijevozno sredstvo. Preko Kupe ili odmah nizvodno do Karlovca, da preskočimo grbavu dionicu od Bubnjaraca. 
I ova ideja je odbačena s gnjušanjem. Nismo baš neki adrenalinski ovisnici ( dobro, neki od nas jesu ).
Sve ove moralne dileme nisu me omele da uslikam granični željeznički most:

S obzirom da je svježe obojan, ne mogu se oteti dojmu da bi od idućeg vr mogao u promet. Uostalom dionica od Bubnjaraca je u daleko boljem stanju od one Bubnjarci-Kamanje, u što ćemo se uvjeriti kasnije.
Slijedeći dio ekšna mogli bi nazvati ratarsko-stočarskim. Evo i zašto:







Sigurno se pitate kako ona mala i relativno niska žičica može zaustaviti ovakve životinje? Jednostavno. Riječ je o amperima, voltima, omima, watima i sličnim tričarijama.
Nakon provjer što se događa po metličkim poljima, krećemo junački na GPR Jurovski Brod, očekujući u najmanju ruku baražnu vatru na trojicu koji su se okuražili pješice preko državne granice. Jest da nas je ekipa na službenom motoru s kojom smo se mimoišli 100-njak metara prije malo čudno gledala, ali sam prelazak granice bio je jednostavniji od ulaska u 32-ju pored Ruže.
Stekao sam dojam da su pomislili "ajde više odite preko da nas ne ometate u pregledu vozila". Jedva da su i pogledali osobne, a o punim ruksacima da i ne govorim.
No, dobro. S ovime završavamo slovenski dio ekšna koji je na mene ostavio izuzetno pozitivan dojam i prelazimo na domaći teren. Zapravo u administrativnom smislu, naš se status i nije bitno promijenio; prelazimo cestovni most preko Kupe i ulazimo u novu članicu EU:

Desno se vidi skretanje za bivši hrvatski dio graničnog prijelaza.
Kao što rekoh, u administrativnom smislu se ništa nije promijenilo, ali u ljudskom jest. U Metlici recimo, nismo vidjeli besposlenih ljudi, niti kafića, dok smo u Jurovskom Brodu naišli na nekoliko kafića sa pogledima uperenim u nas, kao da smo Marsijanci. Mjesto zapušteno, nema se, ali za pivo se uvijek nađe. 
Sada započinje cestovni dio pješačenja prema Bubnjarcima koji smo odradili u malo bržem tempu, jer ovo bi trebao biti željeznički, a ne cestovni ekšn. Pogled preko Kupe na područje koje smo propješačili:

Prvi dojam o Bubnjarcima stekao sam prije par godina na jednom ekšnu kada smo sa Švedom iz Karlovca došli u Bubnjarce i odmah se istim vratili natrag. jedina zgrada koju smo tada vidjeli bila je kolodvorska, a ona je odavala tmurnno mjesto. Tada sam pogrešno pomislio da je i selo u sličnom stanju. Ali grdno sam se prevario. Selo je vrlo uredno sa lijepim kućama i uređenim okućnicama koje nisam slikao, a možda sam trebao. Kolodvor se nalazi na sjevernom kraju sela. Kolodvorska zgrada s civilne strane:

Pogled prema Metlici. Već iz ovog kadra može se vidjeti da su Bubnjarci nekada bili kolodvor:

Kolodvorska zgrada s radne strane. S obzirom da je bilo oko 14,45, a Šved prema Karlovcu kreće u 16,45, imamo sasvim dovoljno vremena za malo pješačenja po tračnicama do Kamanja:

Iz slijedećeg kadra gdje se vidi pogled u smjeru Brlog Grada, jasno je da je kolodvor morao imati nekoliko kolosijeka:

Na ovom mjestu su tračnice vidljive:

Nažalost, drveni pragovi su u tako lošem stanju, da je sasvim jasno zašto su ograničenja na pojedinim mjestima 20-30 km/h. Iskreno, da sam ja odgovoran, zatvorio bih dionicu Kamanje-Bubnjarci odmah:

Zašto Šved lupa u vožnji? Tko zna zašto.

Betonski nadvožnjak lokalne prometnice preko trase pruge:

E, sada malo uspona:

Ovakvi prijelazi malo vam podignu adrenalin. Iako je ako pratiš korak jednostavno, nikad ne znaš kada se možeš posliznuti na kakvu masnoću. Zato preko ovakvih mjesta oprezno:

Još jedan betonski nadvožnjak malo novije izvedbe, pogled prema LL-u i Brlog Gradu:

Pogled prema Bubnjarcima:

Pogled preko djelomično podlokane pruge prema stajalištu Brlog Grad:

Brlog Grad-stajališna zgrada:

Sigurno se pitate, čemu onolike baje pored ovako malog stajališta. Njihova ponešto drugačija namjena biti će jasnija nešto kasnije.
Pogled prema Bubnjarcima:

Čekaonica:

Ovdje bi valjda trebao biti prometni ured:

Dobro je Pfaff nešto ranije primijetio razliku uređenosti slovenskih kolodvora i stajališta. Samo zbog stanja HŽ infrastrukture trebali bi letiti otkazi na sve strane, jer ovo je čisti šlamperaj, a ne nedostatak novca. Ne treba biti doktor nauka da bi se to uvidjelo.
Na slijedećoj fotografiji, osim stajališne zgrade i pogleda prema Bubnjarcima, postoje još 3 bitna elementa; jedan je narančasto-plavi, jedan zeleni, a jedan sivi:

Kada funkcioniraju zajedno, rezultat ispadne ovakav:

Dakle, sada vam je, valjda jasan smisao zelene baje. 
Nakon kraćeg odmora i visinskih akrobacija, krećemo dalje uz prema Kamanjama. Pratimo Kupu:

Sada malo na dolje:

Jedna kraća dritura:

Stupovi imaju brojeve, valjda da se ne izgube:

Nakon desnog zavoja:

približavamo se jednom signalu, meni zanimljivog obličja i funkcije:

Daljinsko upravljanje istog:

Nasuprot signala nalazi se solarno napajanje. Čega?

Zatezač:

Pogled prema cestovnom prijelazu u Kamanjama:

Prije ŽCP-a nailazimo na još jedan mostić, ovoga puta s tek djelomičnim limenim gazištem:

Kao što rekoh, pažljivo preko:

Konačno cestovni prijelaz i kućica iz koje se upravlja likovnim signalom:

Od ŽCP-a nastavljamo jednim dijelom cestom, pa se prije samog ulaza u kolodvor Kamanje ponovo penjemo prema pruzi. Ulazna skretnica iz smjera Brlog Grada:

U upotrebi je samo desni kolosijek:

Na ovoj fotografiji lijevi:

Kolodvorska zgrada i okoliš uredni:

Čekaonica skromna, ali čista:

Iz smjera Ozlja stiže Šved na vlaku 4412, a s njime i kontrolor koji se u Kamanjama iskrcava, te ujedno postaje prometnik koji otpravlja vlak prema bubnjarcima. Zatim otključava prometni ured i prodaje karte. Ovo se zove svrsishodno iskorišten čovjek. Vjerojatrno u pauzi i čisti kolodvor.

Izlazne skretnice prema Ozlju:

Kolodvor Kamanje ima 3 kolosijeka od kojih se koristi samo vanjski:

Dok smo na kolodvoru Kamanje slagali dojmove i čekali šveda na vlaku 4415, skupio se popriličan broj mlađarije ( učenici i studenti ), pa je vlak već nakon Kamanja bio solidno popunjen.
Truckanje i ritmičan dum-dum ne može se opisati fotografijama, pa ih zato više i nisam radio. Zapravo mi crče baterija. 
Uspio sam još jedino opaliti fotku stajališta Zaluka:

Kao što rekoh, vožnja Ozaljskom prugom kombinacija je vožnje kajakom po nemirnim vodama ( fizički dojam ) i koncerta heavy metal grupe ( zvučni dojam ), ali nas zagrižene fanove to više oduševljava od mirnog klizanja recimo Desira od Pivke do Ljubljane. Taki smo. 
U Karlovac stižemo već u sumrak i jedino što nam je na pameti je napuniti želudac, što i činimo u obližnjem trgovačkom centru. Zatim povratak na kolodvor i čekanje 4060 za Ogulin.
Vlak dolazi gotovo na vrijeme. Ukrcavamo se u prazan kupe jednog Bee vagona i spremamo se na ugodnu vožnju vlakom do Rijeke. Nažalost, pravili smo račun bez kondora. Na pitanje da li u Ogulinu presjedamo sa ovog vlaka 4060 na 4606 za Rijeku ili ostajemo u istim vagonima, a samo se mijenja broj vlaka, dobivamo odgovor da presjedamo, ali u AUTOBUS.   

Nije da ne volim autobuse, ali zamijeniti pružnu dionicu Ogulin-Plase s autobusom-to je težak udarac za pravog railfana. Kasnije smo dobro naučili i zašto. S obzirom da se radi o putničkom vlaku, autobus se mora spuštati u svaki kolodvor i stajalište, a prilazi su najčešće vrlo loši, da ne upotrijebim težu riječ. Tako se ( ionako preduga ) vožnja vlakom od Ogulina do Plasa sa 1 sat i 56 minuta produžika na 2 sata i 45 minuta autobusom. Kroz Ogulinski Hreljin smo samo prošli bez ukrcaja/iskrcaja putnika, isto i u Ljubošini, ali u Gomirje smo se morali spuštati po uskoj zavojitoj cestici i provlačiti uz parkirane kombije i kamione uz kafiće. U Gomirju su, mislim ušli jedini putnici na čitavoj dionici, a izlaz je bio mislim u Brod Moravicama ( bus je zapravo stao u Donjoj Dobri, a do kolodvora Brod Moravice je išao minibus ). Ostalo sve bez ulaza i izlaza ( Vrbovsko, Moravice, Skrad, Fužine, Zlobin ). U Zalesinu i Kupjak, naravno nismo ulazili, a zatim se kondor konačno sjetio da upotrijebi svoj službeni mobitel i da malo pozove prometnike u Delnicama, Lokvama i Fužinama. Zapravo smo jedino Lokve i Lič zaobišli od onih mjesta do kojih se može doći busom.

Na kraju svega od Fužina do Zlobina dočekala nas je tako gusta magla i kiša da sebukvalno nije vidjelo 10 metara. Cesta strma, uska puna zavoja, u potpunosti pokrivena lišćem u uvjetima noći i magle; mislim da nema gorih uvjeta za vozača autobusa, kojemu svaka čast na spretnosti u manevrima. Konačno, izmučeni u Plasama se ukrcavamo na 4606 i u poludrijemežu se spuštamo do Rijeke. Strojovođa si je dao oduška, jer je vožnja bila poprilično brza za ovu dionicu.

I to je to. Zahvaljujem se odličnom društvu Mannasa i Lleona, te Freshera na slovenskoj dionici. Ekipa odlična, dan isto takav. Do slušanja.

kico101 je napisao/la:...
približavamo se jednom signalu, meni zanimljivog obličja i funkcije:
https://2img.net/h/i583.photobucket.com/albums/ss278/pecine/zeljeznica/337.jpg
...

Likovni predsignal (što ti govori i opomenica ispred njega)

kico101 je napisao/la:...Nasuprot signala nalazi se solarno napajanje. Čega?
https://2img.net/h/i583.photobucket.com/albums/ss278/pecine/zeljeznica/339.jpg
...

Solarni kolektor napaja svjetlo u likovnom signalu (prije su koristili petrolejke) ...

LLeon je napisao/la:
Leteči  

kico101 je napisao/la:Mašemo Letečem Vlaku i nastavljamo dalje.

Vraćam pozdrave
Drago mi je što se proveli još jedan lijep dan na željeznici. Iskreno mi je žao jer se nismo uspjeli vidjeti ali studijske obaveze su napravile svoje  

Vidjeo sam da pitate što znaće drvene oznake pored pruge, kao npr. ova (foto: LLeon)

Drvene oznake su postavljene za potrebe pluženja snijega sa željezničkom rolbom ili lokomotivskim plugom. Dalje citiram Signalni pravilnik, Zakon o varnosti v železniškem prometu RS, član 73:

73. člen

(oznake za delo snežnega odmetalnika in pluga)

(1) S signalnimi oznakami za delo snežnega odmetalnika in pluga je treba označiti vsa mesta, kjer je pluženje ogroženo oziroma omejeno zaradi predmetov, ki segajo v profil pluženja.

(2) Signalna oznaka 215: ”Dvigni medtirnični plug”
En črn poševen križ, pritrjen na črnem drogu (glej sliko 98).


(3) Signalna oznaka 216: ”Stisni krila”
Dva črna poševna križa, pritrjena na črnem drogu (glej sliko 99)


(4) Signalna oznaka 217: ”Dvigni odmetalo, stisni krila in dvigni medtirnični plug ”
Trije črni poševni križi, pritrjeni na črnem drogu (glej sliko 100)


(5) Signalna oznaka 218: ”Preklic omejitve”
Ena črna letvica, pritrjena poševno z leve na desno navzgor, na črnem drogu (glej sliko 101).

Mi Bosanci bi rekli: XXX = "Skupi rogove i šćućuri se!"

Hvala na pojašnjenju, LV. 

I drugi putopis za kojeg sam tek sad uhvatio malo vremena za pročitati i prokomentirati. I sad mi tek žao što nisam išao s vama... No vjerojatno ne bih bio u stanju propješačiti ovoliki dio od Metlike preko Rosalnica do mosta, pa natrag na Jurovski brod i Bubnjarce, pa prugom do Kamanja. Do mosta bi još i imao kondicije, a onda bi poslao sve u božju mater i prešao preko mosta, pa taman me odveli u stanicu u Ozalj na saslušanje (kaznu mi ionako ne mogu naplatiti...).

Vidim da ste slikali i policijski kontejner, i zastavu kako vijori... Još samo da se našao i kakav džip...