Tupolev Tu134

Skica projektiranog ali nikad napravljenog aviona promjenive namjene po zahtjevu Pan Adrie

za ovaj avion je bilo planirano da može ukrcati ili 9 paleta tereta ili 86 putnika. A mogao je istovremeno i kombinirati teret i putnike. Cijela preinaka iz teretne u putničku i obratno trebala je da traje nepuna tri sata.

Proizvodnja aviona za civilnu namjenu i dalje se odvija po grupama po deset sve do zaključno 62.grupe u kojoj je zadnji avion napravljen sredinom osamdeset prve.
Svi ostali civilni avionic pravljeni su u 63 grupi intezivno do sredine 1984, a onda sporadično do 1987 kad je proizvodnja potpuno prestala. Čini mi se da su od sredine 1984. do 1987 vise prepravljali za razne namjene avione već napravljene do 1984, ali neisporučene..U ovoj grupi napravljeno je čak 75 aviona
Od 1981 u 64. grupi proizvode se za vojne potrebe Tu134UBL(Sa KAPOve slike). O njemu ću nešto kasnije
Za vojne potrebe proivode se i dalje Tu134Sh. Po mojim saznanjima zadnja proizvedena grupa i to 1979 je bila 12. Nisam siguran da li je u svakoj grupi napravljeno po pet aviona ili manje.
Koliko je točno vojnih aviona napravljeno još uvijek nije poznato u javnosti ili ja nisam tražio podatke na pravom mjestu.

Modeli koji su bili u proizvodnji a dosad nisu spomenuti su Tu134B, Tu134B Salon, Tu134SKh za potrebe ministarstva agrokulture,
Još nekoliko civilnih verzija je nastalo preinakom već napravljenih aviona. Tako imamo Tu134A-3, Tu134A Salon, Tu134A-1 Salon, Tu134A-3 Salon, TU134A( experimentalna verzija za 96 putnika- samo jedan avion) Tu134B-3.
U vojnim varijantama preinakama su napravljeni Tu134 Balkany(modifikacija Tu134AK) avion namjenjen kao leteće komandno mjesto,
Zatim Tu134A-TS, TU134B-TS nastali preinakom TU134A I TU134B u vojne transportere. imamo još I Tu134Sh prenamjenjene u Vip avione.
Te Tu134UBL prenamjenjene u putničke avione ili čak business jetove.
Svoje mjesto na proizvodnoj traci našao je Tu134UBK avion upotrebljava kao trenažer za sisteme oružja upotrebljavanog na drugim tipovima borbenih aviona i izgledom sličan Tu134UBL

Vrlo zanimljiv put. Po tvojim saznanjima, ima još koji da je u upotrebi?

Pa prije godinu - dvije bila je čini mi se neka nesreća negdje u bivšem SSSR neke verzije Tu134 i spominjali su se neki sportaši.
Lako moguće da poneki i sada leti u nekoj od zemalja nastalih raspadom SSSR. Ali na stare kante vise niko ne obraća pažnju.
Upravo sam potaknut tvojim postom malo proguglao i našao stranicu u kojoj neki novinar ili ljubitelj aviona točno prije godinu dana opoisuje svoj let u TU134 nagdje u Sjevernoj Koreji Nisam čitao, samo sam pogledao datum.

Ovaj avion razvijen je iz Tu134B. Avion je dobio nos posuđen od Tu-22M3(bombarder) sto je povecalo njegovu ukupnu duzinu na41.91m. Dosta prozora u pilotskoj kabini je eliminirano kao nepotrebni.
Prvi prototip CCCP-64010 c/n(13)64010 f/n 6401 napravljen je u siujecnju 1981.
drugi prototip CCCP-64020 C/N(13964020 f/n 6402 zavrsio je sve testove u julu 1982.
Iako su svi u upotrebi nosili vojne oznake kao "xx plavi" ili "xx crveni" bila im je dodijeljena privremena civilna registracija za probne letove ciji je izgleda brojcani dio bio isti kao c/n. xx pretstavlja dvocifren broj razlicit za svaki pojedinacni avion.
Jedan Tu134UBL je modificiran u TU134UBK. Napravljen 1982 avion "72 crveni" c/n(23)64726 je imao posebno ojačana krila i 1983 je doveden na UBK standard. Avion je trebao biti prototip za seriju aviona, ali izgleda da je proizvodnja stala samo na njemu. Ispitivanja su zavrsena 1984 i avion je usao u operativnu upotrebu

Na gornjoj skici predstavljen je tipican serijskki Tu134UBL, a na donoj inacica modificirana kao TU134UBK. Izvana se razlikuju samo u tome sto drugi ima i meteoorolski radar tipican za sve verzije sa prozirnim nosom. Puno vece razkike bile su u unutrasnjosti. S obzirom na namjenu i ugradjena oprema je bila drugacija.


Jedan od "plavih" slikan u letu poslije raspada SSSR.

U civilnoj produkciji Sovjetski propisi su se promijenili. Avionima ove klase dozvoljeno je da lete sa tri člana posade, to jest bez navigatora.
To je omogucavalo da se i avioni za Sovjetsko trziste prave sa radarom u nosu. Tako je nastao Tu134B. izvanka je bio potpuno isti kao export verzija Tu134A-1, ali je mogao da primi 80 putnika. To je bila treca upotreba oznake Tu134B, ponovo upotrebljena jer prve dvije nisu ostvarene.
Prvi prototip CCCP-65146 c/n (93)61000 f/n5001 je trebao biti Tu134A-1, ali fabriku je napustio skoro godinu i dva mjeseca nakon aviona iz svoje grupe kao prvi prototip za TU134B
Prvi serijski avion CCCP-65799 c/n(03)63187 f/n 5702 bio je završen prije drugog prototipa.
Drugi prototip CCCP-65720 c/n(03)62820 modificiran je kao Tu134B-1 sto je produzilo njegovu gradnju.
Ugradjene su mu zracne kocnice koje su na mlaznim avionima zapadne proizvodnje postojale od sesdesetih godina. Ali ostao je jedini primjerak te specifikacije.

Gornja skica prikazuje tipican Tu134B, donja jedan jedini Tu134B-1 CCCP-65720 c/n(03)62820 f/n 5508

kriticar ti si više u zrakoplovstvu, koliko može bit opasno ako se trup produljuje i ako se rade modifikacije? Meni to nekako ne izgleda baš preveć sigurno jer se tu radi o različitoj starosti dva materijala i, po meni, tu uvijek postoji čens za kakav akcident nego na normalno proizvedenom letalu.

Mislim da to nema veze, jer se rade staticki testovi materijala i tada se simulira opterecenje koje dolazi s godinama, Tako da je vrlo, vrlo malo nesreca bilo iz tih razloga. Ako je tako nesto bilo razlog nesrece prije je u pitanju bilo nepostivanje procedura odrzavanja nego da je lom ili zamor materijala direktan uzrok.

Kada je motor D30-III postao dostupan avioni na koje je ugrađen postali su Tu134A-3 I Tu134B-3 u zavisnosti jesu li ranije bili A ili B model. Ugradnja novog motora nije zahtjevala modifikaciju trupa. Novi motori imali su jaci potisak sto je omugucavalo da se MTOW modificiranih aviona podigne na 49 tona.
Prototip za ovaj model bio je originalni prototip za Tu134A CCCP-65624 i prvi komercijalni let obavljen je u sijecnju 1982.
I Aviogenexovi avioni su prepravljeni na ovaj standard.

Jos u sesdesetim godinama proslog stoljeca Tupolev biro je upotrijebio tipsku oznaku Tu134B po prvi put za projekt slican Tu134.
Planiran je povecani diameter trupa sto bi omogucilo 5 sjedala u redu( realizirani Tu134 imali su 4), prtljazni prostor ispod poda i ono sto je didi nedostajalo putnicka vrata u repu aviona u stilu DC-9. Kasnije je project nazvan Tu164 i bilo je planirano da ispitivanja prototipa pocnu krajem 1967, ali prototip nikad nije napravljen.

Sredinom sedamdesetih jos jedan projekt dobio je oznaku Tu134B. To nije nista drugo nego bi Tu134(prvi model) dobio novu kompaktniju  kuhinju sto bi omogucilo prijevoz 76 putnika I time ustedu u trosku po sjedistu po predjenjoj milji od 5%. Takodjer nije realizirano.

Slovo V nije slucajno izabrano. To je sljedece slovo poslije B u Azbuci. Oni nesto stariji ucili su Azbuku, a za one mladje to je cirilcni red slova, isto kao Abeceda u Latinici.
Tri projekta su se razvijala pod tim imenom. Prvi ponudjen u 1974 trebao je biti avion sa 78 sjedista. Intencija je bila smanjiti prostor kuhinje u Tu134A  i dodati dva sjedista.
Drugi razvijan skoro istovremeno predvidjao je upotrebu motora D30M, radarski nos i troclanu posadu u kokpitu.
Proizvodnja je trebala poceti 1975.
Treci put oznaka je upotrijebljena za preinake na Tu134A koji bi primao 80 putnika, imao vrata koja se otvaraju prema vani i zaokrecu za 180 stupnjeva. Takva vrata su prvi put upotrebljena na B707 i Sovjeti su za njih kupili licencu. Ta vrata su omogucavala da se na te izlaze postavi tobogan za evakuaciju. Ostale novosti trebale su biti integralne stepenice za putnike, ojacani stajni trap. Radar je trebao biti u nosu aviona. Bili bi upotrebljeni utisani(hushkitted) D-30-II, novi instrumenti te APU. Prvi Tu134V trebao je biti napravljen prepravljanjem Tu134A kod radova odrzavanja, a novi po toj specifikaciji su trebali biti radjeni od 1977 na ovamo.

kriticar je napisao/la:... putnička kabina je mogla prihvatiti 52-56 putnika, a posada u pilotskoj kabini se sastojala od 4-5 ljudi ...

kriticar je napisao/la:... prijevoz 76 putnika ...

... da i broj putnika (za tako velik avion) me je iznenadio! Kako sam napisao, naučen na B727 & DC-9 (koji primaju 100+ putnika) čudno je bilo vidjeti ticu koja je bila otprilike u istom rangu a može primiti puno manje putnika. Tada (te '85-'86) nisam razbijao glavu o tome ali iz današnje perspektive samo bi rekao ... ruska posla!

Da vidite o čemu cijelo vrijeme pišem ... rasporedi sjedala ...

Tu-134


DC-9


B 727


Od svih ovih gore najfascinantniji je bio B 737 ... kraći a više sjedala a još k tome vrlo elegantne linijé


Sketches -> www.airlines-inform.com

*****
Znalci će prokužiti gdje su ulazi/izlazi ...

Pa ulazi se i izlazi kroz putnicka vrata, jedino u slucaju nevolje izlazi se kroz servisna vrata i pomocne izlaze
A Boeing B737 u verziji koju si ti stavio(-800) dug je 39,5m, a B727-200 46,69m. Sam trup nema toliku razliku u duzini jer B727 ima T konfiguraciju repnih povrsina sto mu povecava za smjestaj putnika neiskoristivu duzinu. Iato tako vrata i
skale u konusu repa s donje strane povecavaju duzinu. Pa jos srednji motor u 727.

Ako mislis na JATove B727 I B737 razlika je bila skoro trideset putnika vise u B727.

kriticar je napisao/la:Pa ...

Nisam mislio na tebe    jer za tebe znam da to možeš i zatvorih očiju nać

kriticar je napisao/la:Ako mislis na JATove ...

Na njih na njih  

Slijedece slovo azbuke upotrebljeno je za oznaku slijedece verzije koja isto nije zazivjela. Tu134G trebao je biti Tu134V prepravljen da primi 86 putnika. I njegova proizvodnja je trebala zapoceti 1977.
Vrlo ozbiljan projek preuzeo je slijedece slovo iz azbuke i tako imamo project Tu134D definiran u prosincu 1974. Avion je trebalo da bude duzi umetanjem segmenta trupa dugog 2.25m ispred krila I drugog segmenta dugog 1.5m iza krila. Toje zahtjevalo i novi srednji dio trupa sa krilima. Kao i novi prednji dio. Dok je kod postojecih modela trup u presjeku okrugao za ovaj model je predvidjen eliptican s dimenzijama 2,9 x 3,3 m sto je omogucavalo da se prostori za prtljag smjeste ispod poda. Bila su predvidjena dvoja ulazna vrata ispred krila. S desne strane su bila predvidjena samo jedna servisna vrata. Sva vrata su trebala biti sa toboganima, a za koja je vec spomenuto da je Tupolev nabavio licencu za proizvodnju. I sva cetiri pomocna izlaza su trebala imati vece dimenzije, onakve kakav je bio drugi par na novijim proizvedenim primjercima.
Motor za ovaj avion je bio D-30A, a koji je imao malo zajednickog sa D-30-II.
Drzavna administracija je prekinula radove na ovom avionu, a u korist Yak-42 iako su sve pripreme bile gotove za pocetak produkcije u srpnju 1976. Bila su predvidjena tri leteca prototipa i trup za zemaljske testove. Osnovni plan je bio da avion udje u promet 1978/79 iako je glavni projektni inzenjer dao realisticniji datum, godinu 1981

kriticar je napisao/la:... a u korist Yak-42 ...

... imao sam priliku voziti se od Prištine do Rijeke u Yak-40 ... koja suprotnost u odnosu na Tu-134. Istina, ovaj je bio od nekakva YU predsjedništva i bio je lijepo uređen nutra a najviše me se dojmio VC    (razlog ...    ... bio sam nalijan k'o deva i to je bio odličan izbor za provest dobar dio leta   )

Ovo bi trebao biti treci project sa istom oznakom

Bilo je jos nerealiziranih projekata
Tu134A-2. Iz 1977. godine trebao je biti poslijednji model koji je koristio motore D-30A. Trup je trebao biti duzi o.75m, MTOW 49 TONA, ali ukinuce projekta Tu134D dovelo je I do gasenja ovog.
Tu134M- project iz 1969. Trup je trebao imati diameter od 3,8m I ukomponiranu pilotsku kabinu od Tu154 za tri clana posade. Trebao je imati i zadnja vrata za ulaz putnika u stilu Tu134AK
Bile su predvidjene dvije vrste motora D-30A ili D-60M2
bazicni model trebao je biti dug 39,1m. MTOW je trebao biti 53,8. Avion je trebao nositi 122 do 134 putnika. Prototip je trebalo da bude zavrsen do 1971, a da do 1973 udje u operativnu upotrebu.
planirala se I teretna verzija s mogucnoscu ukrcaja 13,5 tona tereta, te avion kratkog dometa sa 152 sjedista te produzena verzija za 144/159 putnika, te vojna transportna verzija

Da bi osigurali kompatibilnost motora i sistema Tu134A sa planiranim Tu134D od 1979 se pocelo razmisljati o modelu Tu134GM. Svi Tu134A, Tu134V i Tu134G prepravljeni na taj standard sa motorima D-30A. To bi trazilo produzenje trupa ispred krila zbog tezih motora od 1,5m. To produzenje bi omogucilo prihvat 88-90 putnika. Gasenjem projekta Tu134D ugasen je i ovaj.

Tu134DOL je u stvari trebao biti Tu134D ocni(oftamoloski) laboratorij po uzoru na DC-8 i kasnije DC-10, Orbis project u Americi. Projektiran je 1975-76.
Tu134L(laboratorij) je iniciran iz istocne Njemacke kao avion za fotografsko istrazivanje.
Tu134R(relejni) razvijan u kasnim sedamdesetim/ranim osamdesetim kao komunikacijski relej. Razvoj jednog drugog aviona pogodnijeg za tu rolu ostavio je ovaj projekt po strani.
Tu134OK je avion koji je trebao letjeti pogonjen LPG. negdje na zapadu se spominje i kao Tu-135. To je analogija sa LPG verzijom Tu154 koji je letio i bio nazvan TU155. Planovi su bili aktivni u 1989/90.

Jos jedna verzija koja je trebala nastati modifikacijom vec postojecih aviona u 1993 ponovo je koristila oznaku Tu134M(modificirani). Avioni su trebali biti modernizirani ugradnjom novih tisih motora D-436T1.
Negdje se moze naici na oznaku Tu134RE(od Engleskog "re-engined")
To bi bili svi meni poznati ozbiljno planirani, ali ne realizirani projekti.