Kratki izlet do kolodvora Vrbovsko

Već se neko vrijeme spremam vidjeti što se to zbiva na kolodvoru Vrbovsko. Već smo nekoliko puta prošli kroz to ubavo mjestašce koje se poput mahovine iz kanjona Dobre penje prema rubovima kotline, ali je uvijek bila neka žurba pa nikako. Ali, da počnem od početka (kako je i red).

U ovo blago predblagdansko doba naše voljene životne družice (bivše, sadašnje, buduće, zakonite, nezakonite... ma, nema veze, sindrom se ne obazire na predznak) proživljavaju metamorfozu iz krotkih i ugodnih stvorenja u komandante kasarni koji svoju vojsku tjeraju na uređenje "prostorije". I tu nema opravdanja ni izlika jer Ništa nije nemoguće onome tko to ne mora sam učiniti. Moja je također poma'nitala i primila ju je žarka želja da JA promijenim tapete na stropu kuhinje. Ima ona sva rješenja i jedino što ju sputava u nakani je činjenica da se nigdje u GK ne mogu nabaviti za to potrebne tapete. Ali, već ću se ja snaći, zar ne?
I tako sam ja u četvrtak, 18. prosinca godine gospodnje MMXIV. najavio da se sutra idem malo voziti okolo, a ona neka slobodno maše krpom, metlom i pajalicom do mile volje!

Jutro je osvanulo malo mržljikavo...



... ali je dan obećavao!



ONA je još nanala kad sam se ja diskretno išuljao iz kuće (nakon što sam očistio špaker, bacio pepeo, potpalio vatru, natrpao drva, priredio sve za kavu itsl.), upalo moćnu mašinu i krenuo.
Na području nekadašnjeg rasadnika kojeg su posjekli jer ga je led skroz uništio neki marljivi privatnik skuplja otpad od sječe. Sve je još pošećereno mrazom



Jasno da sam prije odlaska u Vrbovsko odlučio skoknuti do "Bauhausa" u Cucuglianovo po tapete jer bih se inače našao pod interdiktom za sva vremena, a život u osami našeg seoceta bi nam se pretvorio u pakao.
Grobničke alpe obasjane ranim (9:20) jutarnjim suncem



I kad sam sretno obavio kupovinu obilježenu 50%nim blagdanskim popustom, krenuo sam mirne savjesti put Vrbovskog.
Dan je zbilja bio prekrasan. Inače sa svojih odlazaka u Primorje običavam dragom prijatelju slati slike Krčkoga mosta, a kako sam već bio na gotovo neznatnoj nadmorskoj razini, produžih riječkom obilaznicom malo bliže u pokušaju slikanja ovog lijepog infrastrukturnog objekta bez uporabe zooma i s puuuno sunčanog svjetla.

Nije to ni tako jednostavno. Duž cijele Magistrale (službeno "Jadranske turističke ceste") na potezu od Kraljevice do Novog Vinodolskog nema gotovo ni jedne pozicije gdje bi turisti mogli stati i diviti se krajoliku. Ako i ima, onda je obraslo šibljem. Fuj!
Ovo je svjetionik Vošćica na rtu koji dijeli uvale Voz i Peškera na sjevernoj strani otoka Krka. Danas van funkcije, ali se povremeno tamo znadu događati razni zanimljivi eventi



More je gotovo posve mirno, a on veselo plovi slijeva udesno

Sjetio sam se da je najbolja pozicija za slikavanje mosta sa ceste koja vodi do nekadašnjeg trajektnog pristaništa Črišnjeva (koje su to kolone bile...)



Ovo je Opuntia iz roda Cactaceae u narodu poznata i kao Svekrvin jezik pa ovu sličicu posvećujem svim bivšim, sadašnjim i budućim svekrvama, a mogu se pridružiti i punice



I evo ga! Zar nije lijep ovako osunčan?



Jel' grize?



Još jedan rakuras s kopnene strane

Na onom čudnom rotoru ispod Magistrale kojim se možeš vratiti na obilaznicu zapetljao se nekakav šleper pa sam odlučio otići desno put Crikvenice s idejom da ću se baciti lijevo put Križišća. I to sam raskršće promašio jer su ga preradili tj. prebojadisali. Po ljeti (kad jedino prolazim tuda) funkcionira kao rotor, a sad je opet normalna cesta. I odoooo ja ravno. Uuuups!
Pa mi je sinulo da bih mogao promijeniti smjer putovanja za Vrbovsko i odabrati neki alternativni pravac.
I tako sam stigao u Novi Vinodolski. Bilo je već i vrijeme za fiziološku pauzu, a u kafiću u sklopu "Lidla" rade odličnu kavu za van. Na brdu iznad bjelasao se toranj crkve sv. Filipa i Jakova, a u kući s prljavožutosmeđom fasadom malo lijevo proveo sam lijep broj djetinjih ljeta. Tada je fasada još bila primorski bijela.



No, kad sam već tu, idemo se popeti po nekoliko uspomena. Lijevo od ove preslice (?) na zidu rasla je nekoć golema smokva i to je na starim razglednicama bio prepoznatljiv detalj, ali je razarala potporni zid pa su ju, policijskim riječnikom rečeno, jednog lijepog dana izuzeli.



Bilo je tu na cesti niže niže još raslinja, ali je sve maknuto kako bi se oslobodio prostor za građevinske poduhvate novih vlasnika.



Evo me. Mali trg ispred crkve. Kuća je poznata pod nazivom "Biškupija" i tu je rođen moj pradjed po baki (tata mu nije bio ). Biškupi već davno nisu tu živjeli, a onda je pradjedov pradjed otkupio kuću.





Sunčani sat na fasadi



Točan



Zvonik. Tu smo kao klinci uživali. Novi je imao kuriozitet – mežnaricu. Ženska je bila jako draga i uvijek nas je puštala "pomagati" joj kod zvonjenja što je zapravo značilo da je grozd klinaca visio na konopu od velikog zvona!
Znala je i "kampanat" što je naziv za poseban način zvonjenja kad se zvonima izvodi melodija. Danas to sve dolazi iz Japana, a župnik to aktivira pritiskom na dugme (ili što je još gore, naprava ima tajmer pa će zvonjakati i kad čovječanstva više ne bude!)



Crkva iz XIV. stoljeća (u međuvremenu povremeno popravljana i dorađivana)

Pogled preko zida. Komad ceste preko mostića je nekoć bio popločan kockom i sjećam se kako je za mirnih noći bilo povremeno čuti drndanje kad bi naišao sporadični automobil. Mostić vodi preko nečega što se zove Suha ričina i danas je lijepo uređena marina. U doba mog djetinjstva bila je blatnjavi kanal u kojem su se kotili nepregledni rojevi papatača (Phlebotomus papatasi), malih letećih napasti koje su klale sve žive i nežive, a kad si taman konačno zaspao oglasio bi se sa zvonika gromoglasni BONNNG! jer je sat bio udešen da otkucava četvrti.



Kalvarija. Nekoć golo brdo, danas se kapelice jedva raspoznaju od novoizgrađenih objekata.



Većina starih kuća je prodana nekim novim ljudima koji su donijeli neke nove običaje. Lese na ulazu u posjed su bile nepoznata stvar



Idem se pažljivo strmopizditi na donju razinu



U Novi se dolazilo brodom, najčešće p/b Sinj ili p/b Kotor. Trajalo je to cca sat i pol do dva. Ovisno o roti (Rijeka – Kraljevica – Crikvenica – Selce – Novi). Ako si imao pegulu, skoknuo je parobrod poslije Selaca još i u Vrbnik.
I onda te iskrcalo u novljanskoj luci pa uzbrdo ovuda do kuće sa svom prtljagom. A vuklo se pol kućanstva



Novi vlasnici objekata (vulgo dotepenci, prišlići, vikendaši ili kako već) su za stare naseobine blagoslov i ujedno pokora. S jedne strane unose dah života u prazne gradske jezgre, a s druge strane interpoliraju u staro urbano tkivo kojekake građevinske nakarade sveudilj vjerujući kako se na primjer zid od benkovačke bunje s crnim fugama savršeno uklapa među primorske fasade od klesanog kamena!. No, za par stotina godina to će se već lijepo stopiti, zar ne?

[/i]

Vratio sam se po i krenuo dalje.

Postoje četiri povjesne ceste koje su od mora vodile u kontinentalnu Hrvatsku. Ja sam dosad već dosta pisao o Karolini i Jozefini, a bome i o Lujzijani. Postoji i četvrta takva cesta, a zovu ju Rudolfova cesta odnosno Rudolfina po onom nesretniku što se upucao u Mayerlingu. Za razliku od prethodne tri ceste koje sve imaju ishodište u Karlovcu i vode prema Bakru/Rijeci, Rudolfina vodi od Novog Vinodolskog do Ogulina.
Cestu je 1874. sagradio Matija Mažuranić, najmlađi brat nešto poznatijeg Ivana. Ona je najmlađa i najkraća od sve četiri stare ceste. Ishodište joj je u centru Novog kraj nekadašnjeg kaštela. Tamo nisam išao jer je to pješačka zona, ali sam zato slikao raskršće na Magistrali gdje se cesta odvaja prema Ogulinu.



Novi se širi pa su zgrade već izbile na prvi niz brežuljaka iza grada no vodotoranj još uvijek dominira.



Evo, piše. Lijevo vodi jedna dosadna zavojita cesta na fužinski most. Prošao sam ju mnogo puta, ali mi se još uvijek ne dopada stoga idem desno.
Cesta na ovom mjestu vijuga nad pitoresknim kraškim dolinama gdje su Novljani napravili deponij komunalnog i građevinskog otpada. Kad zapuše bura, svo je raslinje dekorirano perjanicama raščerupanih najlonskih vrećica!



Ovo dolje su Ledenice. Na brdu su ruševine starog grada koje su inspirirale Šenou da napiše "Kuginu kuću"



Što sam dalje, na moru je sve veća bonaca





Moram se popeti na preko 1.000 metara n/m



Krajolik nekako postaje sve zapušteniji



Bater je prva naseobina nakon Novog

I ovuda se može za Lič & Fužine



Lijevo je čuveni "Vagabundo" za kojeg svi aboridžani vjeruju da si zasigurno čuo???
A i naziv lovačkog doma mi je nekako simpa



Na pustopoljinama pasu krda poludivljih konja što baš nije sasvim ugodno vozaču osobnog automobila. Ako je suditi po gomilicama na cesti, hrane imaju dovoljno



Oooopla! Ovaj se sigurno ne boji lutajućih konja (a bome ni mene)



Tu desno (u Krmpotama) ima zanimljivih stvari, ali ovoga sleda ne idem tamo jer ima 7 kilometara vožnje u svakom smjeru što će mi pojesti bar sat vremena pa ćemo to nekom drugom prigodom.
Osim toga, imam frenda koji je iz otijeh krajeva i sam veli da tamo prozore sikirama peru...



Breze. To je na kraju primorskog dijela ceste, raskršće šumskih cesta i posljednje naselje prije Jasenka



Tu sam u jednom dolcu našao zanimljivo groblje vozila iz nekadašnjeg istočnog bloka

Tragom "Kapelskih kresova"



U Brezama radi mala pilana i svi su žustri. Debeljuškasta teta u crnom broji uratke



Di ima pilane, ima najčešće i pilanskog otpada. Eh, što mi nisu bliže!



Breze u Brezama. I opet konjovi. Tu lijevo se odvaja šumska cesta na Žilave dolce i Mrkopalj. Prošao. Jednom. Ne preporučam osim ako je netko ponosni vlasnik Lade Njive.



Pentram se dalje. Tu sam negdje prošao kroz sedlo poznato kao "Prosjeka". Visina nad morem je 1.083 metara i to je, mislim, najviša točka na bilo kojoj od važnih cesta koje spajaju unutrašnjost s Primorjem. Nije nikako označeno, a na kuki mi je jahao jedan od onih šumarskih gospodarstvenika s prikolicom pa mi se nisu izvodile kerefeke.



Cesta vijuga kroz puste šume na nadmorskoj visini od preko 1.000 metara







Napuštena zgrada šumarije Mošune

Napuštena zgrada šumarije Stalak



Ruševine nekadašnjeg krajputaškog prenoćišta Stalak





Cesta se polako spušta u plave daljine. Napuštam rodnu mi županiju



Područje grada Ogulina? Valjda!



U školi sam, na "Poznavanju prirode i društva" učio da u šumama iznad 1.000 metara prevladava crnogorica. Ovdje, meščini, ima više bjelogorice. Žgoljave i okljaštrene, a oni kamijondžije voze samu bukvu (matricid na lički način).



Još jedna ruševina o kojoj ne znam ništa



Dugo godina je između Breze i ovog mjesta bila bijela cesta. Ne osobito kvalitetna. Ovdje je opet počinjala civilizacija. Razlog? Redovite godišnje proslave u (tada) Partizanskoj Drežnici pa da se zaslužni drugovi i borci iz HVIDR... Ooops, SUBNORA-a, ne truckaju po grbusavom makadamu.
Desno se preko Drežnice može doći u Jezerane, ali kako se amo može doći ili iz Novog ili Ogulina, u prometno-saobraćajnom smislu nije nikakva pomoć



Evo zašto "partizanska"



Ajde-de, ipak malo crnogorice

Ne bavim se planinarenjem, al' mislim da je ovo Bjelolasica



E, ovdje lijevo se može makadamskom cestom stići do Begovog Razdolja, Mrkoplja i dalje u civilizaciju. Da je ova cesta asfaltirana, bila bi veza na Jezerane zanimljiva kao alternativni pravac ka Jadranu. Ovako ju koriste samo planinari skloni Bijelim i Samarskim stijenama i filmske ekipe koje snimaju "Smogovce"



I ulazim u Jasenak. Najveće i najznačajnije naselje na ovoj cesti



Naselje je raspršeno po prostranoj visoravni. Ima zanimljivih objekata



Neki su uredni...



... a neki uredno srušeni!



Zgrada škole izgrađena 1875. godine. Na fasadi je spomen-ploča koja spominje gradnju Rudolfove ceste, pokojnog nam Cara i Kralja ter topničkog generala, baruna Mollinaryja, posljednjeg komandanta Vojne krajine.



Lijevo ide cesta za Jasenačko vrelo i spaljene i devastirane objekte Hrvatskog olimpijskog centra. Tuda se također može za Mrkopalj. Prošao. Jednom. Ne preporučam osim ako je netko ponosni vlasnik Lade Njive.



Još jedan partizan u zgrčenoj pozi

Kažiput za one koji se vraćaju sa skijanja



Nije bio od neke koristi kad je gorilo



Bivša INA, bivši Dajčevi i dva narogušena breka! A možda i nisu bivši, možda samo izbjegavaju davanja?



Idemo dalje po šumama i gorama





Mislim da ovu stijenu zovu "Visibaba"



Ha, vidi ga! S krive strane

Ovdje sam htio biti lukav pa preko Musulinskog potoka skratiti put na Gomirje (jer ja zapravo stremim ka Vrbovskom, ne?)



To bi značilo obići Klek s krive strane





Evo me...



Zanimljiv zaselak



Srce mi neminovno zaigra kad ugledam ovaj prekrasan prizor



Domaćin čo'ek, vidi se!



Okitili su se blagdanskim ukrasima (komada 1)



Područna osnovna škola, Mjesna zajednica...



Središte naselja krasi javna česma na opštu polzu urešena sljedećim natpisom:

ГРАЂЕНО:
1938. Г.
ЗА ВЛАДАЊА
КРАЉА ПЕТРА II.
У СПОМЕН
НАРОДНОГ
ПОСЛАНИКА
ЂУРЕ
МИКАШИНОВИЋА

(Znam jednog s tim prezimenom koji je radio na željeznici!)

I onda sam naletio na ljubaznu aboridžanku koja mi je rekla da se do Musulina i Gomirja može, ali da za to treba biti ponosni vlasnik Lade Njive pa sam se malo pokunjen vratio na glavnu prometnicu. Suđeno mi je Rudolfinom do kraja



E, ovo već liči na Klek



I evo me na Mollinaryjevom mostu preko Dobre (koju Ogulinci iz nepoznatog razloga zovu Đula, reče Jean). Rudolfina ide desno skroz do pred ogulinski kaštel, ali je taj komad ceste toliko prežvakan da ja nikako ne bih...



Pa ću stoga lijevo

I evo me na CILJU. Crkva sv. Ivana Nepomuka = Vrbovsko!



Spustio sam se ravno do kolodvora. Problem s onom kontroverznom zgradom se polako rješava sam od sebe ujedinjenim silama erozije i gravitacije



Wow! Vid', nu, kolodvorske zgrade. Nova fasada, nova stolarija...



Ulaz u stambeni dio



Putnički prostori (čekaonica)



Šalter je zaštićen folijom jer mackaju nešto po prometnom uredu



Idem prema peronu



Dobar štos, sviđa mi se!

Službena strana kolodvora. Pažljivim promatranjem uočit ćete na lijevoj strani slike sjenu vašeg izvjestitelja s čarobnjačkom kapom na glavi



Božićno metlastablo u režiji HŽ-a



Ona dva kusasta panja lipe su prije dvije godine otpremili na ahiret



Tunel/podvožnjak je ionako dvokolosječni pa mu simetralni stup ne smeta



Skladišta uz 4. kolosjek su srušili, kolosjek je obnovljen zbog budućeg utovara, a na prostoru nekadašnjeg DIP-a se gradi za početak neka golema energana (tako mi je rekao prometnik)



Krenuo sam dalje, a na rubu kolodvorskog območja našao sam deponirane ostatke nekoć najljepšeg željezničkog mosta u 'Rvata. Zašto je to tu nitko ne zna



Krvožedno raskasapljeno

Natrag ću Karolinom preko Jablana, Ravne Gore i Starog Laza.



Opet jedan razgaljujući prizor



Žitelji zaselka Jablan su mahom vikendaši, ali se svi skupa jako brinu za izgled mjesta. Ovo je stari vodonajpojnik za tegleću marvu i kočijaše



Rudolf i prijatelj su dobili šal



Stari kolobranski stupići



Nekoć su ovi šumski traktori bili rijetkost (u cijelom mrkopaljskom kraju bila su dva – od šumarije). Danas svaki švercer drvima koji drži do sebe ima bar jednog. Inače strahovito uništavaju šume i šumske puteve jer je tlo mekano i nepodobno za mehaničku eksploataciju tako da iza njih i doslovno trava ne raste.



Dvorac u Staroj Sušici



Ravna Gora, logično, svoj razvoj i nekadašnji prosperitet duguje prometu na Karolini. Ova lijepa i zanimljiva zgrada je nekoć bila gostiona



Crkvica sv. Florijana vatrogasnog obilježava kraj Ravne Gore. Negdje 1962. godine sam proveo ljeto na "oporavku" u obitelji mjesnog mljekara. Povremeno sam ujutro išao s njim sakupljati mlijeko koje su ljudi ostavljali svježe pomuženo u kantama pred kućom. Kod ove crkvice je konj napravio "U-turn", gazda je krvnički pritegao vintu i onda smo se polako škripeći obručima kotača pažljivo spustili dolje.



Nebom je plovio ovaj oblak

Vozim se kroz Stari Laz (pošpotljivi Mrkopaljci vele: "Sent Luis"). I ovo je dobrim dijelom vikendaško naselje. Bliže se blagdani pa viđam vlasnike kako otvaraju kuće.





"Montagna" – ištrijanska oštarija na gotovo najvišoj točki Karoline



Cestu preko Poljičke kose prema Mrkoplju su uredili i friško asfaltirali. Sad je pravi tobogan, a ne oranica.



Mrkopalj. Djelomično već u sjeni pa je zbilja "mrko polje"



Sunger. Ovaj dio zovu "Mačja draga". Rodna kuća moje punice



I evo me sretno doma. ONA još ni izdaleka nije bila gotova s radovima, ali se jako veselila tapetama. Moje današnje dobro djelo je učinjeno.



Za kraj – evo i nekakog zemljovida. Slagao sam ga od komadića interaktivnih karti HAK-a. Nije vrijedno truda, ali kad sam se već naradio...



I to je bila moja posljednja u 2014. Sretni vam blagdani!

Nisi možda istražio, da li su stepenice dostupne?
https://2img.net/h/i583.photobucket.com/albums/ss277/jkrema2/RijeckaPruga/RijekaLokve/RijekaLokve314.jpg

Narcis je napisao/la:Nisi možda istražio, da li su stepenice dostupne?
https://2img.net/h/i583.photobucket.com/albums/ss277/jkrema2/RijeckaPruga/RijekaLokve/RijekaLokve314.jpg

Bog budi s Tobom, to je visoko, a Leona nisam imao sobom!

Šalu na stranu, mislim da jesu tj. ne vidim razloga da ne budu obzirom da se po mostu može hodati/šetati/skočiti

Pfaff je napisao/la:

Narcis je napisao/la:Nisi možda istražio, da li su stepenice dostupne?
https://2img.net/h/i583.photobucket.com/albums/ss277/jkrema2/RijeckaPruga/RijekaLokve/RijekaLokve314.jpg

Bog budi s Tobom, to je visoko, a Leona nisam imao sobom!

Šalu na stranu, mislim da jesu tj. ne vidim razloga da ne budu obzirom da se po mostu može hodati/šetati/skočiti

Nisan ni mislel ne da ćeš poć zgorun.

A čuj ti naslova ... obašal si skoro pol Hrvacke al' isplatilo se za videt i one pute kojima sigurno nikad neću proć!

dida je napisao/la:A čuj ti naslova  ... obašal si skoro pol Hrvacke  al' isplatilo se za videt i one pute kojima sigurno nikad neću proć!

 

Kako ne, ku se bude delala alta velocitta' Fiume-Zagabria ćemo pratit radove, a pošnet će se delat.......

dida je napisao/la: isplatilo se za videt i one pute kojima sigurno nikad neću proć!

Istom rutom sam prošao prošlo ljeto samo obrnutim smjerom i bez Krčkog mosta.
Nisam mislio da bi bilo vrijedno spomena na forumu,ali kad gledam Pfaffovu reportažu vidim da sam bio u zabludi.

Svaka čast majstore!!!

Damir je napisao/la:...
Nisam mislio da bi bilo vrijedno spomena na forumu,ali kad gledam Pfaffovu reportažu vidim da sam bio u zabludi.
...

Pusti ti Pfaffomira, on i od obična čavla more napravit reportage  al' bez obzira na njega uvijek je zanimljivo pogledat nečiji klatež

Hvala za ovo izvješće! Ja opet kasnim...

A pa to je onaj kolodvor kojega sam slikao, a da nisam ni znao da sam ga slikao. Nema table i dalje...