Pfaff u Sloveniji (kratki izlet do Kranja)

Zalomilo se da nenadano moramo opet u Sloveniju – ovoga sleda po tužnoj potrebi. Umro je dragi prijatelj i poslovni suradnik najbolje itd., itd.... Sprovod je u Kranju, a skupit će se navodno hrpa naroda pa da stignemo na vrijeme valjalo je krenuti oko 9 ha ujutro.
Trapatura je bila malo niska, ali sam jučerašnji sunčani dan iskoristio da malo prosunčam Pfaffmobil pa nema vlage unutra (usprkos ružnim pričama o "Fiatima", ovaj moj baš i nema neke grozne rupe)



Dan je obećavao jer nije bilo jake magle, a već se naziralo nebesko plavetnilo...



U zadnje vrijeme putujem prema Rijeci tako da na izlazu Meja (čvor Oštrovica) izađem s ACRZ pa se spustim na Hreljin i onda priključim na riječku obilaznicu. Tako štedim pešestsedam dlakavaca, a nije neki posebni gubitak vremena. Osim toga, na ŽCPRsaR Meja se dade stati s autom između ceste i pruge pa napraviti koju sličicu Kvarnera
(Zbilja, zašto se na svim tim cestama koje iz gorja vode prema morju, uključivo i riječku obilaznicu, nije napravilo nekoliko strateški postavljenih ugibališta? Vjerujem da ja nisam jedini koji bi napravio pokoju fotku)



Nisam morao stati između ceste i pruge jer se upravo zatvorila R na ŽCPR pa je bilo vremena za sve i svašta



Već sam se nabrusio da ću uspješno snimiti 437,6-i video klip ASEE koja prolazi vukući vlak kad se R ničim izazvana ponovno digla i mi smo mogli produžiti???



Taman sam uspio još jedamput dofatiti Kvarner



Na Crodux-ovoj tankšteli "Rupa" napravili smo fiziološku pauzu, nadotočili gorivo ("Kupujmo 'rvacko!" – pogotovo ako je jeftinije) ter nabavili 7-dnevnu slovensku vinjetu za pišljivih 15€

Odjednom sam ustanovio da smo ipak krenuli prerano (event na kranjskem mestnem pokopališču je najavljen za 13:30) pa sam zatražio i dobio dozvolu da putem zastanem i uslikam ako nađem nešto meni zanimljivo.
I tako sam u Donjem Zemonu, kraj okrepčevalnice "Zemonska vaga" našao dva bača. Malo unakarađena hortikulturnim instalacijama, ali inače lijepo uređena





I tako sam saznao da se u dolini rijeke Reke nekoć rudarilo. Zapravo sve do WWII.



Feistritz smo prošli bez zastoja. Izgleda da su se podivljale vode rijeke Reke pravodobno povukle u strahu od mog dolaska.
Radove na cesti preko Knežaka su završili pa se sada opet može prometovati omiljenom kraticom do Pivke



Slovenci su svoje štete od prošlozimskog ledoloma sanirali posve drugačije nego što to rade Hrvatske šume. Stabla su srušena i dovučena do ceste gdje su lijepo posložena i čekaju dalju obradu i odvoz. U GK su srušena stabla kresali na licu mjesta pa su ogoljene šume prepune hrpa granja i smeća.



Knežak se sunča



U dolini još uvijek ima vode pa su neke ceste zatvorene za promet





Nije da se grebem kod Letečeg, ali po Sloveniji ima puno prekrasnih objekata u uređenim okućnicama. A ovo baš nije neko gospodarstveno premoćno područje. Ljudi jednostavno drugačije razmišljaju



Staro deblo obučeno u ruže penjačice. Možda bih i ja mogao onu svoju schlyiwu?



A i na cestama se radi



Dalji je put prošao bez nekih posebnih uzbuđenja sporoj vožnji uprkos. Jer vrijeme je bilo lijepo i sunčano, a slovenski policaji tada procvatu kao gljive poslije kiše. Da ne velim da su im južni susjedi omiljena lovina.

U Postojni na DARS pa uzbrdo. Negdje poslije Ravbarkomande počelo se malo mutiti i nebo više nije bilo plavo. je gutao kilometre kao hrenofke, a ja sam odjednom ustanovio da ću na groblje doći prije glavnog uzvanika.

Velim ja da tu postoji ostatak jedno nekadašnje željezničkog vijadukta pa da bih ja to ako, je li, smijem...
I tako smo u Vrhniki sišli s autoputa i skrenuli lijevo slijedeći kažipute na kojima je pisalo Borovnica.
Cesta je užasno uska (istinabog asfaltirana) i s priličnim prometom. Među glavnim sudionicima su bili kiper-šleperi koji su srećom išli u mom smjeru. Odjednom mi je pred očima pukao nevjerovatan prizor. Ovo je grad Bistra. Nekadašnji kartuzijanski samostan negdje iz XV. stoljeća



Uz cestu sam najprije uslikao ovaj lokomobil



A onda kroz neki plot ove varogasne lojtre...



... pa iza toga još nekoliko arhaičnih vučnih vozila



Samostanski fratri su uvijek imali nos za postaviti svoje objekte na gospodarski povoljnu poziciju pa su tako na rijeci Bistri (pretpostavljam da nije bila zagađena) uredili jazove



Još se vrti jedno vodenično kolo



Cestuljak prolazi kroz dvoriše nekadašnjeg samostana. Kamiončina (prilično su bezobzirni kao i svi od te sorte) obično pogodi na rupu kad ima nekog ususret pa onda bude povuci-potegni



Dok sam čekao da se dogovore, upozorila me ONA na tablu na kojoj piše da je to "Tehniški muzej Slovenije" (http://www.tms.si/). Odatle, dakle, oni arhaični izlošci. A ima i lijepo uređena okrepčevalnica

I tako sam stigao do Borovnice. Tu je nekoć stajao 48 metara visok željeznički vijadukt kojeg je kraje prve polovice XIX. stoljeća gradila Južna željeznica na putu od Ljubljane prema Trstu. I onda su mu negdje 1944. "naši" došli glave jer je bio vitalan objekt na pruzi kojom su Švabe htjeli strugnuti put domaje. Nažalost nije nikad obnovljen jer je za slabašnu ekonomiju mlade druge Jugoslavije to bio prezajhtjevan posao pa su umjesto toga sagradili vrećastu petlju na pruzi kojom je zaobiđena trasa nekadašnjeg vijadukta.
Ulazni, manji dio vijadukta nije stradao i postoji još i danas. Pače, njime i vlakovi prohode



Za uspomenu ostao je jedan od stupova ("stebar"). Impozantna građevina



Po noći je osvijetljen, ali mi se nije dalo čekati



Negdje na internetu sam ukrao sliku vijadukta kako je nekoć izgledao



Iako je ta Borovnica prilično slijepo crijevo, žitelji se trude promovirati turizam. Pokraj ove klompe je i klupa na kojoj je urezano ime gospodina koji je osnovao turistički ured



Vodonapojnik



Ima tu svačega. Zainteresirala me ona vahtarnica br. 666 (the number of the beast), ali više nije bilo vremena.
Odmah do je bio parkiran lokalni bus pa sam majstora upitao kako najlakše do Ljubljane. Rekao mi je da se cesta u nastavku popravlja te da ime sedam (brojem: 7) privremenih semafora te da mi preporuča da se vratim odakle sam i došao. Nisam skužio da li misli na cestu da Vrhnike ili u širem smislu, ali sam ga poslušao. Manje od 10 minuta vožnje ako ne zastajkuješ zbog fotografiranja.

I onda smo stigli do Mestnoga, jeli, pokopališča u gradu Kranju. Zanimljivo, kad sam se raspitivao za smjer vožnje, svi su mi manje-više govorili da je to odmah kraj "Mercatora". Kao da ti netko u Rijeci veli da je groblje tik do "Plodina". A "Mercatora" u Kranju ima bar dvaput više nego "Plodina" na širem riječkom području



Kranjsko središnje groblje ima par zanimljivosti. Radi se o nekoliko spomen-obilježja poginulima u WWII. s "njihove" strane. Ovo je spomenik Slovencima koji su bili prisilno mobilizirani u njemačku vojsku. Na trnovoj kruni oko stupa su bojišnice na kojima su stradali



Ovo je njemačko ratno groblje. U ormariću lijevo je knjiga utisaka – nisam istraživao kako do nje. Uz neke ploče su svijeće i cvijeće, znači da netko obilazi svoje pokojne.



I šta, kad se mlada Ana rojena Kveder udavala, je pravila: "Grem za NIČ?"



U opskurnijim noćnim klubovima se u ćenifi iz ovakvog automata kupuju prezervativi. Ovdje za dvije kovanice od po 1€ dobiješ svijeću!



Parkirao sam Pfaffmobil iz akombija ZG-registracije računajuć da je on prvi na udaru ako dođu policaji zlogukih nakana



Onda smo išli na karmine u jednu simpa gostionu u Šenčuru koju je pokojnik jako volio.
Za početak smo dobili maneštricu od slabojebca s dimljenim rebrima od izakućnog blatobrčkavca. Kraj mene je sjedila ženska iz Splita koja je u prekidima cuclanja rebarca pričala kao se ona zdravo hrani, tri puta tjedno riba, a najradije lešo i lagano... Volim kad netko činom potvrđuje izražene stavove



Poslije su još bili štrukli po kojima je gostilna posebno poznata, a pokojnik ih je obožavao.



Na zidovima je bilo nekoliko ovakvih natpisa, a slične sam viđao i po parkiralištu oko groblja. Izgleda da u Sloveniji ne kradu samo političari i biskupi...

Putovanje natrag je bilo uneventful ako izuzmem noćnu vožnju po dionici preko Knežaka gdje divljaju Močvirniki s SUV-ima. (Za one koji ne znaju: Močvirniki je ime od milja kojim ostali Slovenci tepaju žiteljima svoje metropole, a doznao sam ga od prijatelja iz Maribora!). I'm too old for this shit!
Bilo kako bilo dionicu Kranj – Sunger odvozio sam za 2:20. U kući je bilo fest mrzlo pa sam smjesta poduzeo odgovarajuće korake



A ubrzo se pušila i nekaka imrovizirana juhica



Za kraj (kako je i uobičajeno) – zemljovid. Ovoga sleda nisam crtao kamenčiće od Ivice i Marice jer zemljovid služi samo da se vidi kako stići do Borovnice.



BTW, kad sam bolje pogledao kartu vidio sam da tu ima zanimljivog prostora za . Osim muzeja u Bistri nije neizvedivo stići i do Idrije pa si pogledati tamošnje muzejske izloške vezane uz nekadašnje rudnike žive. A što je najbitnije to se sve može obaviti i bez plaćanja one paklenske šikucije od 15 jevra za dvaput po 30 kilometara. Ha? Se potrpamo u kombi ili dva auta? Upad u TMS je 4,5€ po grlu.

I to bi bilo to...

Pfaff je napisao/la:Zalomilo se da nenadano moramo opet u Sloveniju – ovoga sleda po tužnoj potrebi. Umro je dragi prijatelj i poslovni suradnik ...

I od ovakve prigode treba znat napraviti odličan putopis ...



*****

Pfaff je napisao/la:... kad sam bolje pogledao kartu vidio sam da tu ima zanimljivog prostora za . Osim muzeja u Bistri nije neizvedivo stići i do Idrije pa si pogledati tamošnje muzejske izloške vezane uz nekadašnje rudnike žive ...

Kulko mene služi sjećanje, šta nije gaspa svojedobno nešto o tome pisal ? Nisam kopal po forumu al' mislim da bi to moglo bit baš u Putopisima ... našao

Kako je i sam priznao - nije slikao skretnicu, a ima tamo još toga puno za uslikati. Stoga prijedlog za    ostaje.
Možda danas u TOR-u isforsiram nešto

Pfaff je napisao/la:... Možda danas u TOR-u isforsiram nešto

Zemi sa sobom pajser (ako neide milom ...) radi lakšeg forsiranja

Pfaff je napisao/la:BTW, kad sam bolje pogledao kartu vidio sam da tu ima zanimljivog prostora za . Osim muzeja u Bistri nije neizvedivo stići i do Idrije pa si pogledati tamošnje muzejske izloške vezane uz nekadašnje rudnike žive. ...

Ko zna zna, a Pfaff zna (jedino ako ti Leteči ne zamjeri ono što si Borovnicu nazvao slijepim crijevom )    

Pa Postojnska jama, Predjama, pa Rakek (od sutra kolodvor izmjene vuče)... sve je na toj ruti

Stjepan je napisao/la: ... jedino ako ti Leteči ne zamjeri ono što si Borovnicu nazvao slijepim crijevom

Ne, nego je valjda na magistralnom smjeru Postojna - Ljubljana   Taman nešto k'o Lička Jasenica samo sa stebrom 

Stjepan je napisao/la: ... pa Rakek (od sutra kolodvor izmjene vuče)...

Slovenija uvodi 25KV?

Pfaff je napisao/la:...Slovenija uvodi 25KV?

Da da samo će postepeno, prvo 3Kv ... Izmjena vuče dizel-elektre se iz Prestranka sutra seli u Rakek jer se uključuje napetost (3kv ) na relaciji Prestranek-Rakek

Oće se normalizirati elektrovuča do novog voznog reda?

Ne, normalizacija se očekuje tamo za maj, juni 2015 ...

Pfaff je napisao/la:
Ha? Se potrpamo u kombi ili dva auta?

Seveda, ja sam ZA! Ćemo poć va

Ovo je bilo vrlo lijepo!

I ne može biti većeg slijepog crijeva od Požege... ni Borovnice ni Brusnice.

Pfaff je napisao/la:

Stjepan je napisao/la: ... jedino ako ti Leteči ne zamjeri ono što si Borovnicu nazvao slijepim crijevom

Ne, nego je valjda na magistralnom smjeru Postojna - Ljubljana   Taman nešto k'o Lička Jasenica samo sa stebrom 

Kad me već svi tol'ko puta spominjate, evo i moje kratko mišljenje o Borovnici. Da, u modernoj dobi ovaj mali gradić stvarno je zapostavljen protiv nekih od susjednih mjesta u blizini (primjer Vrhnika, Ig). Jedino željeznica omogućava brze i direktne veze sa Ljubljanom. Putovanje autom ali autobusom mnogo je sporije i manje komfortno. No, sa druge strane, život u Borovnici nije zamrijo. Još uvijek postoje neke lokalne fabrike, kuče se obnavljuju, okolica ponuđiva izletničke ciljeve koji su veoma dobro posjećeni (sutjeska Pekel, trasa nekadašnje pruge, brdo Pokojišče, partizanski spomenici na Menišiji, a ni ljetovalište Rakitna nije daleko).

Ako malo pogledamo u povijest jugozapadnog dijela Ljubljanskog barja, možemo vidjeti brojne vrlo važne momente. Tu je negdje između 4.000 i 3.000 p.n.e. bila smještena sojeničarska kultura, u doba Rima vrlo prometno područje između Italije i Balkana (na kraju tog perioda izgrađen i sistem Claustra Alpium Iuliarum)... Znaći, daleko od slijepog crijeva. Sorry, nisam mogao izdržati da ne napišem ovo

Da, što se tiće konverzacije sa šoferom autobusa o cesti prema Ljubljani. On je mislio na najkraći put koji ide iz Borovnice u pravcu Kamnik pod Krimom - Notranje/Vnanje Gorice - Brezovica - autoput. Ta dionica je u posljednjim mjesecima stvarno užas. Svuda neka gradilišta, semafori, obilazni putevi i sl.

Hvala Ti na dopuni. Podaci o povjesti Borovnice su vrlo zanimljivi. Ja nažalost nisam imao vremena dulje obilaziti mjesto, ali (kao što pokazuje ona zbirka kažiputeva) ima se što za vidjeti

inflameswetrust je napisao/la:... ne može biti većeg slijepog crijeva od Požege...

... ne zaboravi da i od goreg uvijek može biti gore