Dubrovnik 2016 (jedno šalabazanje jugoistokom bivše nam države)

Svako toliko se ukaže neki lijepi objekt na pruzi



Ovo mi sad baš i nije sasvim jasno. Kad sam prije pet godina ovuda pomagao eli voziti Kenedija do Bradine, kolodvor Drežnica je bilo ono s plavim krovom. Hmmm? Morat ću pisati čovjeku glede pojašnjenja.



Alaaaa, brdusinaaaa





Ovo je mlado od brdusine



Prenj? Čvrsnica? Ma, nešto od toga...



Mrčuk smo niže od pruge, a ona se premišlja da li u tunel ili preko vijadukta ("Malo u mraku, malo u zraku...")





I evo nas u Jablanici. Ovaj hodža se daje slikavati pred spomen-obilježjem



Kad se raščistilo, došao sam bliže

Cijeli prostor je uredno održavan, a muzej je u funkciji. Izgleda da je od svih ex republika bivše nam zajedničke države jedino u 'Rvackoj nazočna neka divljačka populacija koja svoj identitet traži u uništavanju spomenika prošlosti.



Neizostavni artefakt. Je li to jedan od onih što ih je Sergej Bondarčuk strovaljivao u Neretvu?



Spomenik Velku Bulajiću



Šalu na stranu, al' zapravo joj se ne da ni prići kako spada



Sa svih strana pomalo









Most. Koji nije onaj pravi most. Ali je srušeni most.



Ovo je, pretpostavljam, prostor predviđen za manifestacije



Eh, da. Dok sam ja šalabazao spomen-prostorom, ONA je sjela na pifce. A kad sam svratio u stanovitu prostoriju, shvatio sam da smo došli u područje gdje u ćenifama ne postoje rodne razlike tj. korisnici se više ne dijele na pointers and setters – svi čuče!

Idemo dalje. Šuma šara jesenskim bojama



Jope jedan most



Pa malo razlivene rijeke



Opet most



Malo ispod mosta...



Pa popreko na most...



I tako smo se ganjali s prugom sve do Konjica. Ušao sam malo u grad da ga pokažem , a i da vidim je li se što izmijenilo u proteklih pet godina.
JE!

Onaj tamo s druge strane ćuprije je zgotovio svoju vilu tajkunaru





Kako mu nije lijeno čučat, pitam se ja?



Koja kombinacija!?!



Rećbi da su zgotovili i novu džamiju u središtu grada



Kolodvorska zgrada



(Ćenifu nisam posjećivao – jednom je bilo dosta!)



Viiidi! Izgleda da me se sjećaju!



Ispod bradinske stanice

Na drugoj strani Ivan-planine se opet šire vidici





Federacija ima i komadić autoputa. Nije puno, al' čovjeka razveseli. A i auto – da se malo prokašlju ventili i auspuh.
Dva i pol KMU-a za 30-ak kilometara. Neka. Zato sam u Sarajevo uletio u niskom letu!



Mali zemljovidić na kojem se teoretski vidi kuda smo putovali...

Poslije airbnb i pite zeljanice, Booking.com je najbolja stvar na svijetu! Tako sam si još iz Cavtata internetom rezervirao sobu u novom mini-hotelu "Old Sarajevo" u samom centru Baščaršije. Sad ga još samo treba pronaći jer se moj Garmin ponaša kao da Sarajevo ne postoji, a Baščaršija pak, nie gehört!. Slično kao s Alesiom u Asterixovim galskim pričama – taj grad jednostavno ne postoji!!!
U Cavtatu nisam imao printer pa sam nabadao po mraku. Štos je u tome da je otel u pješačkoj zoni i do njega se ne može vozilom. Osim toga, u Sarajevu postoji krasan običaj da se table s nazivima ulica postavljaju na neku zaklonjenu fasadu na sredini ulice, a moja su sjećanja izblijedjela...



Bravadžiluk? Tamo rade brave? Ili kolju brave?



Eto ga! Na pljunomet od zadnjeg dosega automobilom. I u lijepom je susjedstvu



Lift? Ha-ha-ha-haaaa! (na melodiju Pete Beethovnove). Koje sam ja sreće. A u vankuveru dva laptopa i cipele. A ja star i nemoćan. A na recepciji slatko djevojče od triespet kila...



Sobica je slatka



Imamo i vlastite sanitarije



Oho! Guzoperno brizgalo! Još samo treba znati kako koristiti da ne nadopunim Miljacku preko svih stepenica



Još selfie pa možemo na večeru. Gladan sam k'o pas

Rečeni Bravadžiluk je glavna gastro-prometnica u ovom dijelu svijeta. Nema šta nema i koga nema. A oma preko puta hotela je Ferhatovićeva "Petica". Hase je još prije tries' godina preselio na ahiret, ovo je lokal na novoj poziciji, a drži ga njegova (mislim) kćerka. Sve ostalo je ostalo isto – ćevapi u somunu s kajmakom i jogurt. Za prste polizat. Nekoć sam na to obično maznuo i pljeskavicu od petnajs' komata, ali to su prošla vremena. Možda i bolje...



Cijena? Zbilja sitnica (KMU-ove množiti sa 3,7 – tako je nekako oduvijek i bilo! Još za vrijeme Genschera))



Par riječi za zainteresirane:

Asim Ferhatović Hase
(Sarajevo, 24. siječnja 1933. - Sarajevo, 25. siječnja 1987.)

Jedan od najboljih bosanskohercegovačkih nogometaša u povijesti. Nogometom se počeo baviti u nižerazrednom Vratniku iz Sarajeva.Potom je igrao u Sarajevu, prvo u mlađim kategorijama a zatim i u seniorskoj momčadi s kojom u sezoni 1966./67. osvaja prvenstvo Jugoslavije. U sezoni 1963./64. bio je najbolji strijelac Prvenstva Jugoslavije s postignutih 19 pogodaka. Za Sarajevo je odigrao oko 700 utakmica i postigao 350 pogodaka.
Bio je iskreni musliman i na blagdane je sarajevsku sirotinju redovito darivao besplatnim obrocima u svom restoranu.

(Olimpijski) stadion u sarajevskom kvartu Koševo po njemu danas nosi ime Stadion Asim Ferhatović Hase


https://www.youtube.com/watch?v=CQZfv8AeWng

Naziv me podsjeća na neka vraćanja kući u sitne sate...



I reče Pjesnik: "Čašu meda još niko ne popi..." Mi smo ipak malo modificirali nastavak...
ONA je uzela šampitu od četvrt hektara, a ja više volim zalivene kolače pa su se u tanjuriću lijepo sljubile baklava i urmašica



Popismo uz to i po jedan turski čaj (jer čaj je tursko nacionalno piće, a ne kava)



Malac za susjednim stolom se silom htio slikati. Pitao sam roditelje smijem li, a onda sam mu ispunio želju!

Jutroooo! Sabah namaz sam propustio (ponekad nije loše biti malo gluh), ali smo se onda trgnuli jer je pred nama dan za Sarajevo.



Načelni je dogovor da ćemo svatko svojim putom. Jer ja nemam volje za teturanja od dućana do dućana, a ONA se ne bi vozila trajvanom. Lijepo je kad se stvari pojasne u startu (i tako već 40+ godina)



Ovaj je već prostro stolove



Tri goraka gore-dolje da mi procirkuliraju probavni sokovi, onda ću na dvjesta grama zeljan'ce i jogurt pa put trajvana
Ako me sjećanje još služi, u prvom planu je baščaršijska džamija, a ona u pozadini je Gazi-Husrefbegova



Srdce Baščaršije i golubovi. Oni su tu valjda još od turskog vakta, jedino se populacija obnavlja



Karte za trajvan se kupuju jedino na kioscima Gras-a, a dnevne samo na nekim kioscima Gras-a!
4,5 KMU-a pa sam na miru. Lijepa je informacija da to ne treba nigdje poništavati, nikome pokazivati i slično. Lijepo spremiš u novčanik i jedino ako te pitaju... (a ima k'o će)



I evo ga. Rasklimano bumbaroliko prometalo sa šinskom kočnicom. Nagrizeno ruzinom, al' prometuje. Linija 3. za glavni kolodvor – to mi je prva stvar na listi želja



Ojmeee



Ovo je sarajevski bakula (ono lijevo u kožnoj jakni!)



Obično upadaju u trojkama. I nije bilo slučaja da su izašli bez ulova. Kao i svagdje – obično neko mlađahno čeljade koje pokušava uštediti koju marku za kavu/cigare na putu do škole ili fakulteta. Mene niti jedamput nisu ništa pitali (eh taj moj "obraz od poštenjačine")

Zemaljski muzej BiH. Jako stradao u ratu. Nekoć fascinantna zbirka različitih stvari. Čak i ne znam da li je opet u funkciji.
Tu ćemo udesno do kolodvora



Embassy of the UsofA. Odma na dva koraka od ceste, a ne pol dana jahanja kroz glib i blato po pločniku od žute cigle kao u mojoj prijestolnici



Tigli mi. Ovo su definitivno najljepši sarajevski trajvani







"Moj" je onaj plavi otraga



"Avazov" šaraf-neboder. Jedan od simbola modernog Sarajeva



Novi kolodvor (jer stari je bio onaj uskotračni)



Logično, tu je i Pošta

Vozni red nekako utanačio. Pa ovo je k'o kod mene u Rijeci?!



Ajde, upozoren sam (a neću se, bome, ni saginjati)



Šalter sala. Ima putnika, k'o kaže da nema...



Glavna dvorana obasjana suncem. Sviđa mi se kako je iskorišten prostor



Pisalo na jednom stupu. Dok sam slikavao, dužnosnik ŽFBiH koji je sjedio taman ispod i pijuckao kavicu je umirao od smijeha



Čak sam na kolodvoru zatekao i vlak. Lokalni za Zen'cu



Ove plave vagone sam posljednji put vidio prije pet godina u Metkoviću. Mislim da su iz neke skandinavske donacije. Pola jednog vagona ima I. razred. Kad sam pitao da li i oni imaju praksu deklasiranja vagona na "običnim" vlakovima, odgovor je bio začuđen: "Ne, zašto?". Pa da, sasvim logično



Čak sam i usnimio polazak vlaka

Nekoć je to bilo drugačije, danas je kolodvorska zgrada besmisleno velika



Ima spomen-lokomotivica iako se na ovom kolodvoru nisu nikad srela oba kolosjeka









Pozdravio sam se s tetom prometnicom (ovdje vele: otpravnicom). Malo smo čavrljali o mojim uspomenama s elom i ljudima koje sam upoznao duž pruge



Pusto i prazno. Al' bar imaju nadstrešnice & pothodnike. I sve je relativno čisto



Natrag na tramvajsko čekalište. Ja bih dalje put Ilidže



Paj' ovog! Su ga to obukli u laminat kakvog imam na podu u radioni?

Ne kužim se u modele tramvaja pa čak ni sarajevskih, ali ovaj mi djeluje novo





Radno mjesto kočničara



Poništavalo. Multifunkcionalna naprava, jedino ne pere gaće!



E, ovdje ne bih znao ocijeniti eventualnu multifunkcionalnost! Sarajke su u pravilu jako lijepe žene (što sam znao otprije, ali neka znanja je dobro obnoviti!)



Onaj "laminirani" je krenuo put Baščaršije pa sam se iskrcao tražeći prelaz



Moram tamo preko jer su stanice nesinhronizirane, baš kao i u Zagrebu



Kolosijek je vidio i boljih dana. S druge strane, nema potrebe za kopanjem u slučaju nekog popravka



Ovaj je zelen k'o gatalinka i zove se "Deichmann". Osim plavih bumbarolikih ruzinavih, nisam uočio neku sistematičnost u livrejama trajvana po Sarajevu



Otkako sam posljednji put bio ovdje, a bilo je to za Olimpijske igre, izgradilo se strahovito puno novih (mahom poslovnih) objekata.

Banke, osiguravajuća društva... Trend poznat i priznat u cijelom svijetu



Jaje na oko?



Malo infrastrukture



I evo me na Ilidži.



Još malo tramvajova







Nekoć je ovdje bila tramvajska okretaljka i par "banjskih" hotela, a danas je to jaki satelitski centar i ishodište periferijskih autobusnih veza.





Bratska donacija. Ima ih puno i u dobrom su stanju

Ovo još nikad nisam nigdje vidio. Ali uopće nije bedasto, jedino ne znam da li djeluje i na političare, molitvene skupine, pripadnike "pro life" pokreta i slične...



Ja sam naumio do Butmira. Ima bus, a vožnju pokriva moja dnevna karta. Tamo je ulaz u čuveni "Tunel spasa" kojeg su nesretni ljudi prokopali ispod piste sarajevskog aerodroma kako bi se dokopali slobode.
Pitao sam šoleta kad i kako imam buseve za natrag pa mi je na brzinu napisao vozni red. Hvala mu



Tu sam zbilja na periferiji



Rijeka Tilava?



Nikad čuo. O Mississipiju znam više



Ne samo Sarajevo nego cijela Bosna je obilježena novim muslimanskim grobljima



Vrata groblja su zaključana jer, koliko znam, Muslimani nemaju običaj pohoditi pokojne kad su jednom ukopani.



Je, izgleda da sam na pravom putu

Sarajevski međunarodni aerodrom "Butmir" je oma tu



Radar



Njima ne treba radar



I evo me na cilju. Zapravo ishodištu







Odralo me za 10 KMU-ova, ali neka



Pogledajmo malo



Ovdje je dvorana gdje se prikazuju filmovi o povjesti i korištenju tunela

Mali muzej priručnih sredstava







Zlaćana traka prikazuje trasu tunela. Cca 800 metara



Tunel je imao improvizirane tračnice po kojima su ovako vozili ranjenike



Kolica za razni materijal i potrepštine



Stolica za teže pokretne



Detalj tračnice i kotača



Ured "šefa stanice"



Što se smjelo pronositi kroz tunel

Džebana se nije samo kroz cijev slala



Ušao sam nakratko u tunel. No, kako mi je moja budala draga (reče jedan na ulazu: "Nema tko iz tunela nije izaš'o krvave glave!") jer je mjestimična visina svega metar i pol, ja sam jednostavno u mislima dopisao: itd., itd... Jer, svi su tuneli manje-više isti. Kao i moji gabariti



Istodobno je moja najbolja itd., itd... negdje u gradu nabavila ovu knjižicu. Ima puno potresnih i zanimljivih stvari.
Imam prijatelja koji je s obitelji preživio opsadu Sarajeva i tako mi je ispričao kako je njegova sestra, liječnica, jednom nabavila jedno (brojem: 1) jaje za njegovu 6-godišnju kćer. Kad su ju pitali kako hoće "svoje" jaje, mala je rekla: "Ja bi pola kuhano, a pola pečeno..."



BTW, ovdje sam naletio na minu – uđem u ćenifu, a kad tamo, nema tariguza, ima kanta s vodom (pod lijevu ruku jasno). A umene one laće s naramenicama i koječim po džepovima... Dalje nebih!

Idem natrag. Dosta je bilo. Previše mi je dragih ljudi propatilo tijekom ove necivilizirane, neljudske i besmislene opsade.
Ovaj je negdje nabavio dekuraciju za vrata



A mislio sam da žilet-žica raste samo u Sloveniji?



Razvojne faze i stilovi u nastajanju obiteljskog stambenog objekta



I čekam turski bus za Ilidžu. Dok sam sjedio i čekao, zabavljala me ova vrana



Eve ga... Čak je i šole isti

Ilidža.



Naumio sam baciti pogled i na sarajevski trolejbus. Jest da je veliki dio mreže stradao u ratu, a neki dijelovi nisu nikad obnovljeni, ali nešto će se naći. Valjda
Ovoj braći dobro ide. Bit će da su složna



Grade se i stambeni objekti



Energoinvest-ova skela za testiranje dalekovodnih stupova još uvijek stoji iako ne znam koliko se koristi.





Zgrada nacionalne dalekovidnice (ne sjećam se više kako oni to zovu)



I ovdje ima ovih zločinačkih naprava



Alipašin most. Gras-ova remiza. Nisam imao dovoljno vremena inače bih provalio unutra!!!

Slikano je iz jurećeg trajvana koji se uz to još i ziba ter posrće pa su slike kakve već jesu!





Nekoć je Rijeka bila grad kojeg su obilježavali neboderi. Rekao bih da je to danas Sarajevo



Opet bakule



Ovu su prije rata zvali "Jaje na oko". A i nema više "Inn"



Momo i Uzeir. Al' nema više Unisa



Marijindvor. Ovo je "najMitteleuropejski" dio Sarajeva



Ima jedan most na Miljacki gdje raja vješa poruke



"Principov most" se opet zove "Latinska ćuprija". Ovo je jedan od najstarijih sarajevskih mostova



Neke još uvijek drži žal za onim zavedenim nevoljnikom koji je 28. srpnja 1914. ovdje upucao Europu. Muzej stoji, ali je broj posjetitelja mizeran

Stara sarajevska vijećnica. Stalno se motam ovuda jer mi je 'otel tu, lijevo



Sarajevo pamti. I ne oprašta



Pred zgradom je "kabina" buduće obnovljene žičare na Trebević...



Pa sam u Bravadžiluku za ručak čalabrcnuo malo zeljanice s jogurtom. ONA se (veli mi mlađahno čeljade na recepciji) sretna vratila s tri najlona i sad pajki. Neka, neka. Tko slatko spava, ne treba ga buditi...



Taman za dušu



U potrazi za trolejbusom našao sam se na Trgu djece Sarajeva. Trg je posvećen djeci poginuloj tijekom opsade Sarajeva.



Ovo liči na tibetanske molitvene valjke i na njima su upisana poznata imena stradale djece. Nisam uspio naći točan broj, ali ih je svakako grozno puno. Pa da su i samo tri, bilo bi užasno. Kada ono broj mrtvih prelazi u statistiku?

Ima srećom i žive djece. Žive svoj život i ne sjećaju se rata. Bez obzira na vjersku i nacionalnu pripadnost s ponosom nose svoju ljepotu jer su je itekako svjesne



Njih dvije su slikale jedna drugu



Kad sam upitao: "Mogu i ja?", evo što sam dobio kao odgovor...



Preko ceste je BBI centar jedna od bogomolja modernog potrošačkog društva





Pod čadorima nije osmanska vojska veća sajam knjiga



Ima i nešto autohtonih jestvina (opet!)



Konzulat Lijepe moje

Aha! Miješanje infrastruktura. Napipao sam trolejbus



Samo nek' je vjeronauka! Predznak nije bitan jer samo pravodobnim indoktrinacijom djece osigurat ćemo kraljevstvo nebesko (predznak, kako rekoh, nije bitan)





Centar Skenderija. Tu je veliki trolejbusni terminal. Valjda ću napipati ono što tražim...



Das ist Walter!



Ovakvih duuugačkih buseva ima puno. A ja sam se sjetio Tamperea u Finskoj.



Sarajevski troljbusi su najljepši, najmoderniji i najčišći vid gradskog prometa. Vožnja trolejbusom meni osobno ne znači puno, jasno je i zašto. Osim toga, bus kao bus. Jedino je manje drndav i bitno tiši. Meni ih je puno ljepše gledati izvana. Kao uostalom i parnjače!



Sarajevski trolejbus (kratki klip)

Sarajevski Gras ima još jedno prometalo pod svojom nadležnošću. To je tzv. "Kosi lift" u naselju Ciglane



Moja dnevna karta pokriva i tu uslugu pa se idem voziti...



I evo, vozim se. Pogled nadolje



Liftboj



Rješava križaljke i stišće gumbe. Posao za pop...



Postoje četiri kabine. Koliko sam skužio, rade kabine 3 i 4. Ostalo je u rasturu



Lift ima i međustanicu na kojoj uredno staje, a poneko i uđe/izađe



Ravno dolje na cesti je spomen obilježje Jozi Leutaru, policajcu i herceg-bosanskom političaru kojem je, dok je obnašao funkciju pomoćnika ministra policije u Federaciji, u autu eksplodirala bomba. Priča nije razjašnjena do dana današnjeg, a ja sam siguran da u pitanju nije bio ljubomoran muž...

Odjednom sam ustanovio da mi je sve to pojelo previše vremena pa sam sjeo u ono što oni Kolyndini patrioti zovu ta-puta-i i za 4,5 KMU-a se dao ponovno vratiti na kolodvor. Cabbie je bio neki simpa lik, a kad je saznao da sam iz Rijeke i da klatim Sarajevom slikajući vlakove i trajvane, počeo me ispitivati jesam li vidio ovo (jesam!) te jesam li bio tamo (jesam!) pa idem li možda tamo (idem!)... E, yebi ga...
Razlog zašto sam srljao na kolodvor je bio jednostavan – teta otpremalica s kojom sam jutros divanio rekla je da svakako moram doći na kolodvor oko 16 ha snimiti njihov novi vlak. Radi se, naravno, o Talgu



To je obezglavljeno čudo i stoga ga vuče jedna od Portosovih



Malo neprirodan spoj. Ne znam puno o tome, ali ima li to i neku "svoju" vučnu napravu?



Lijep, blistav i gladak







Pa uđimo malo kad mi je već tako ljubazno isplazio stepenicu



II. razred

Na kraju kompozicije je bar i vagon I. razreda. Kad sam pritisnuo gumb za vrata počeo se jedan od dva kondora na peronu nešto dernjati zamnom. Nisam se obazirao – dok on eventualno stigne, ja sam svoje obavio!
Putujuća krčma



Salon I. razreda. E, ovo već prihvaćam kao ideju udobnog putovanja



Kraj. Nema više



Ovaj desni je onaj što ga je Portos vozikao gore-dolje po Bosni?