Tramvajski muzej u Beču

U, sad već (pra)davnom bratislavskom postu sam naznačio vrlo bombastičan povratak kući. Naime, kako sam planirao putem negdje još jednom prenoćiti, zaključio sam da imam dovoljno (mnogo) vremena, dovoljno (malo) kilometara, dovoljno (jeftinog slovačkog) goriva i dovoljno (dugo) valjanu austrijsku vinjetu za posjetu Beču i jednom od njegovih prometnih muzeja, točnije muzeju bečkog gradskog prijevoznika Wiener Linien, u staroj, za ovu svrhu prenamijenjenoj, remizi u 3. becirku (četvrti), dijelu Erdberg, na trgu Ludwig-Koeßler-Platz. Neš ti remize na trgu! A i nije neki trg. Izgleda ovako



Prema dostupnoj literaturi, osim ovoga što sam ja vidio, a što ćete i vi vidjeti uskoro, tramvaji se nalaze i u nekom depou, nisam shvatio kojem, pa se izlošci mijenjaju. Ono što je fascinantno, čini se da svi izloženi tramvaju zaista i voze, periodički izlaze na ulice i koriste se na 4 ogledne (turističke) rute. Mogu se, naravno, i unajmiti. Noviji modeli garažirani su u muzejskoj ispostavi, u nedalekom Traiskirchenu. Nedaleko znači 25 km južno (za sitničave: jug-jugozapadno) od ovog muzeja. Ta je otvorena subotom od 10 do 17 sati (zadnji ulaz u 16:30) a zadovoljstvo njezinog obilaska kompenzirat ćete s 5 €.

Uđimo. Ne u Traiskirchenski nego u glavni, bečki dio. Prolazimo kroz prvu zgradu (sasvim lijevo na gornjoj slici) gdje valja platiti ulaznicu. Nije to više slavenski svijet gdje uživaš za siću. Ali, za ozbiljan muzej isplati se platiti i ozbiljnu cijenu. Vjerujte, zaista se isplati!



Tu možemo kupiti i raznorazne suvenirčiće, rekao bih – sve kićasto, dok za prave tramvajoljupce ima malo toga. Koji model i štura literatura (više se o muzeju i izlošcima sazna guglajući). Onda opet van na dvorište slijedeći (kao nekad u Lesnini) žutu liniju koja nas vodi kroz 3 zgrade. Budemo li jako dosljedni, držeći se te žute linije, nećemo baš puno vidjeti, steći ćemo jedan opći utisak. Valja se promuvati okolo, obići izloške sa sviju strana, zaviriti kroz prozore. Šteta da dostup u vozila nije omogućen. Prošavši kroz paviljone (ne brinite, slikovno ćemo se vratiti u njih, ovo je samo radi razvoja priče), vani nalazimo još jedan izložak, model M+m3 (gbr. 4137+541x) proizvođača Lohnerwerke+Grazer Waggonfabrik…



…a ukazuju nam se i druga zatvorena spremišta. Možda je to taj depo koji čuva ostala tračnička blaga. Treba reći i da je dosta toga, i ranije kod rekonstrukcije i revitalizacije tipova i za potrebe muzeja, urađeno u vlastitim radionicama.



Vraćamo se unutra. Iako su izlošci posloženi drugačije, pristupit ćemo tematski. Prvo autobusi čiji je fond više nego skroman, znajući što bi sve bečki gradski prijevoznik mogao ponuditi. No, ovo je, kao, tramvajski muzej. Počinjemo s jednom bečkom legendom, Saurerom 5 GF-ST, en face (poluprofil, zapravo)…



…i s guza (opet polu-što? -profil?)



Druga je legenda bečki autobus na kat, Gräf & Steyr DD-2FU.



Želite li ga vidjeti sprijeda, potražite ga kao smetnju u pozadini drugih slika. Želite li ga, pak, vidjeti malo iznutra – izvolite!



O slijedećem izlošku se pričaju priče. Naravno da ih je veći broj vozio bečkim ulicama, ali baš ovaj Gräf & Steyr GU 230.54.59.3 iz 1974, gbr 8084, bio je vinovnik pri rušenju mosta Reichsbrücke nedjeljnog jutra 01. 08. 1976. Biti vinovnik u ovom slučaju znači, izgubivši most pod sobom, naći se u mutnom i hladnom Dunavu. Svog zgužvanog i nikakvog izvadili su ga van, i očigledno iz prkosa (truca, dišpeta) ga potpuno obnovili (iako su za izložak imali gomilu drugih primjeraka).





Nisu u Beču sva vozila velika, ima i minijaturnih izdanja, poput ovog Steyr Citybusa SC6 F72.



Lijekovi se daju na kapaljku. Ni zanimljive teme, poput ove, nije dobro davati u prevelikim obrocima. Jer onda od šume nećete vidjeti drveće. I možda ćete biti jadni kao ja u muzeju kad nisam znao kud bih prvo sa sobom, toliko me je sve oko mene sludilo. Posla odn. razgledavanja za cijeli tjedan a ne za moja 2 sata.

-----------------------

Kao što rekoh – autobusni dio je skroman. Ali taj nedostatak tramvajski dio i više nego nadomješćuje. U muzeju možemo gledati, ali i slušati i pipati ono što nam dopuste (apage perverznjaci!). Na modelima možemo naučiti nešto o elektrotehnici i elektromotornim pogonima, kako tramvaji voze, a možemo se i sami staviti u ulogu vozara isprobavajući kako radi tramvajski kontroler i kako je spregnut s izborom smjera vožnje.



Tabelarno možemo vidjeti zaustavne puteve kočenja svih modela. Možemo pratiti kad je koji model uvršten a kad izvršten





Na jednoj, nazovimo je stanicom, možemo se poigrati osoblja na zadnjoj stanici obavljajući njihov posao. U zadanom vremenu (1 min) moramo okrenuti ploču s brojem i smjerom linije, zakočiti (ili raskočiti?) prikolicu, ispravno cvikalicom poništiti voznu kartu, pozvoniti povlačenjem remena (duž kola, pod krovom)… I za svaku radnju dobivamo prolaznu ili neprolaznu ocjenu.

Kad smo već kod komponenti, pogledajmo i elemente kontaktnog voda





A za željne znanja, te posebno za portosa željnog uspoređivanja – okretno postolje. Reče on: ah, ja to radim drugačije…



Časkom ćemo preskočiti tramvaje (vratit ćemo im se) i ukazati na još jednu vrstu, ponovo skromno ali vrlo zanimljivo predstavljenu, bečkog javnog prijevoza. Podzemna željeznica, U-Bahn. Izložena su jedna kola, jednog ne baš tako starog modela, Srebrne strijele, tip U, proizvodnje Simmering-Graz-Pauker Werk iz Simmeringa (istočno predgrađe Beča).



Napokon nešto gdje se može unutra



i u upravljačnicu !



a vrhunac je simulator vožnje (birate bečku liniju, sjednete u stolicu, dohvatite se upravljačke palice na ručki stolice i voziteeee, vozite… Na ekranu vam sugeriraju elemente vožnje, dopuštenu brzinu, a vi to uvažavate koliko možete, e da bi vam na kraju sustav rekao što ste uprskali – došli u slijedeću stanicu prebrzo, ili presporo… Ma kažem vam, posla za cijeli tjedan. A ja u žurbi.



Bila je to današnja doza muzeja. Navratite ponovo koji put na forum da vidite ima li nastavka, i – ako ima – da vidite o čemu se radi. Iako dopuštam mogućnost da ćete, čak i uz Covid-19 uvjete, prije sami obići muzej negoli ja nastavim.

Odlično, prijatelju! Nadam se da će Te zdravlje poslužiti da ovo izguraš do kraja...

gaspa je napisao/la:Počinjemo s jednom bečkom legendom, Saurerom 5 GF-ST, en face (poluprofil, zapravo)…

Pogledajte natpisnu ploču na busu!
Za one koji ne znaju: S Kahlenberga je poljski kraj Jan Sobieski pokrenuo svoje krilate husare na Kara-Mustafa pašu i posljedično oslobodio Beč turske opsade

Za onu sedmoricu koja je post već pregledala - dodana je slika simulatora vožnje podzemnom - ne morate se puno vraćati, to je zadnja slika u postu. Oni koji tek sad počinju pratiti temu zanemarit će ovu opasku.

Tramvaji, tramvaji… čekali smo vas i konačno dočekali. Jesmo li?

Ovaj prikaz nema ambiciju detaljno vas uputiti u sve izloške, njihove tehničke karakteristike i njihovu povijest. Dat ću samo osnovne podatke. Germanofili će sve ostalo naći na netu. Gospodin Helmut Portele, osnivač ovog muzeja, napisao je odličnu knjigu, opsega 1022 strane, o svim izlošcima.

Počinjemo s nečim što baš i ne nalikuje na tramvaj ali daje odličnu poveznicu s ovim, u osnovi željezničkim, forumom.



Ipak, i ta je lokomotiva vukla neku vrstu ranog tramvaja. Lijevo vidimo ljetna kola konjskog tramvaja. A u nastavku eto nam te iste prikolice.



A sad prelazimo na logistiku i njezina vozila.



Riječ je o kranu KM1, proizvod Waggonfabrik Simmering (dakle, dolazi iz susjedstva). Isti kran, opterećen prikolicom, s druge strane.



Nisu sve prikolice odn. teretna votila bile natezače. Bilo je i samohotki.





Eto nam i ralice SP-6019, ponovo iz susjedne tvornice Waggonfabrik Simmering. Nejasno je zašto nisu stavili i plug.



Kažu da ne bi valjalo u jedan post stavljati više od 10 slika, radi em lakše preglednosti, em bržeg učitavanja. Prošli put sam se zaletio pa odjednom stavio dva planirana posta. Sad ćemo polakše. Da imate što raditi.

Dva javljanja uzastopce u dva dana? Nisi valjda u nekoj karanteni?

Fotke su predivne

Nadamo se da nije. I da ćemo već sutra vidjeti još jedan nastavak.

Navlaaakuuušaaaa...

Drago mi je da pratite temu!

Dođite opet sutra. Ili ovih dana. Umjesto ovog bi moglo biti nešto konkretno.
Ne znam zašto mi se čini da sam vas razmazio.

Mislio sam da je Pfaff jedini filozof ovdje no vidim da sam s prevario

Nadam se da mi niste (prejako) zamjerili prethodnu navlakušu. Istjerat ćemo mi ovu temu do kraja, bez brige. I bez novih navlakuša.

Dopuštam da mi, godinu dana nakon neposrednog doživljaja, za objavu istog nedostaje entuzijazma, euforije, a i sjećanja o detaljima pomalo blijede. Kao i da pokoja slika fali (ali ne fali već sam neke stvari, očito, u konfuziji – ne znaš gdje bi prije gledao - propustio uslikati). No, pokušat ćemo nešto skalupiti.

Počinjemo s nekim starim prikolicama. Ova je tip s2. Nije mi poznato kojom su logikom imenovali tipove vozila odn. dodjeljivali im slova, a ni kako su se igrali garažnim brojevima (čini se da su i oni na istom vozilu vremenom mijenjani). Helmut Poterle je to u svojoj opsežnoj knjizi zasigurno objasnio. Ova je prikolica proizvedena u Waggonfabrik Simmering a kasnije dorađena/pregrađena/obnovljena u WStB (Gemeinde Wien – städtische Strassenbahnen). Natpis na kolima nam obznanjuje da je ulaženje i izlaženje tijekom vožnje prepovedano.



Ista prikolica koju vuku motorna kola D, gbr. 244, proizvođača Grazer Waggonfabrik. Trasa linije označena je pločama na krovu motornih kola.



Nisu samo zetovci imali pagode. Ova je tip d2, malo veća od zetove, proizašla iz Waggonfabrik Simmering i Waggonfabrik Enzesfeld. Bila je uvrštena na liniju za trg Ivana Nepomuka Bergera (što vam u životu ništa ne znači).



Ovu pagodu vuče jedna zanimljiva izvedba za znatiželjne vozare koje zanima što im je neposredno pred vozilom. Tip G, gbr. 777 (Grazer Waggonfabrik; WStB).



I sad se zasigurno pitate zašto prvo predstavljam prikolicu a onda motorna kola. I ja se to pitam. Ali, tako je ispalo.

Motorna kola, tip G2, gbr. 2051 (Grazer Waggonfabrik; Lohnerwerke).



Ova kola vukla su (barem prema muzejskom postavu) malo veću pagodu od prošle, tip k2 (Stauding i WStB), s ozbiljnijim vratima. I, kao što sam ranije napisao, bečki Gräf & Steyr DD-2FU, sprijeda, kao relativna smetnja na slici s drugom temom.



Motorna kola, tip K, gbr. 2380 (Waggonfabrik Simmering). Kako su lijepo na prednjim vratima razdvojili dio za ulaz (ein) od dijela za izlaz (aus).



Motorna kola, tip H1, gbr. 2260 (Waggonfabrik Simmering; Lohnerwerke). Po promjenjenoj shemi bojanja zaključujem da se radi o novijim modelima od prethodnih. Izrjekom se također više ne zabranjuje ulaženje i izlaženje tijekom vožnje. Doduše, i nova izvedba vratiju to (valjda) zaprečava.



Model H2, gbr. 2280 (Grazer Waggonfabrik; SGP Werk Simmering; Gräf&Stift). Obrađena u Sieveringu, vozila u Sievering. Promotrite prednja vrata. Pola ih je s pomoćnom stepenicom (vrata za putnike), pola bez (vrata za vozara). Straga je u redu, obje polovice imaju pomoćnu stepenicu.





Motorna kola, tip L1, gbr. 2606 (Grazer Waggonfabrik; WStB). Iako je postavljena iza njih, dvojim da je riječ o pripadnoj prikolici odn. da je u prometu stvarno bila ova kombinacija. I opet, u pozadini, kao relativna smetnja, autobus na kat en face.



U Ottakringu je, inače, jedna od dviju bečkih pivovara. Druga je Schwechat čije pivo mi je bolje. Moj ga rođak strogo izbjegava jer je, po njemu, pivovara, s vlastitim bunarima za vodu korištenu u proizvodnji, smještena suviše blizu središnjem groblju (epske veličine) i nije baš sasvim jasno kuda što teče i kamo što procuruje.

Prikolica, tip k3, gbr. 1901 (Grazer Waggonfabrik; Lohnerwerke). Sva ta vozila osjetno su veća od istovremenih zagrebačkih, pa imaju i impozantna vrata. Kad je narod nagrnuo...



Trava je u susjedovom dvorištu uvijek zelenija a voće slađe. Što je sa susjedovim tramvajima? I onima preko bare? Odlučiše ih i bečani isprobati. Motorna kola tip Z, gbr. 4208, 3rd Av. Railway System. Obzirom na dužinu, srednja vrata ne bi bila naodmet.



Ovime bismo zaključili jednu vizualno sličnu grupu vozila. Nova grupa koja slijedi (jednog dana), opet vizualno sličnih, nipošto ne znači bitni generacijski odn. vremenski pomak od prethodnih. Ali o tome drugi put.

Prošli sam put pametovao o optimalnih 10 slika u postu, a stavio ih 7. Ovaj put ih je 13, pa smo prosječno na toj desetki.

A sad opet malo ja - da se borna ne dopisuje (dopostava?) sam sa sobom. Nadalje, drago mi je da se ponovno, pa makar samo i kao pasivni promatrač, pojavljuje jedan doajen (nekoć davno skoro pa zaštitni znak) ovog foruma. Tko zna, možda ga pukne, pa opet nešto priloži.

Vratimo se mi na tramvaje. Danas se upoznajemo s kao nekom drugom serijom nešto kraćih vozila. Počinjemo tipom A2 (Waggonfabrik Fuchs, Heidelberg; WStB). Izložak iz meni nepoznatog razloga nije obojen bečkom crvenom bojom, što ne znači da nije (bilo) napisano na ploči uz izložak, a koju ja nisam ili uopće ili dovoljno pažljivo pročitao.
[OT: ovaj model, Liliput 1:87, u zelenoj boji, s prikolicom, imam doma]





Motorna kola, tip B, gbr. 51 (SGP Werk Simmering). Vidi se oznaka linije A. U neko ne tako davno doba (prošle sedamdesete) u Beču su postojale slovne oznake tramvajskih linija (ne znam jesu li istovremeno postojale i brojčane). I onda o tome ima zanimljivih priča. Prvo malo gramatike. Imamo zvučne suglasnike: B, D, G, V i njima na neki način pripadajuće bezvučne P, T, K, F. U Beču, kod pravih domaćina, se ti suglasnici zovu tvrdi i meki (bezvučni) tj. nemamo B i P nego imamo tvdo i meko P (hartes P i weiches P). I onda ti npr. Bečanin/Bečanka, usmjeravajući te k tvom cilju kažu: sjednete na tramvaj hartes Te… (misleći na liniju D).



Motorna kola, tip P2, gbr. 462 (Waggonfabrik Simmering; WStW-VB)



Prikolica (zapravo prikolice, a na početku se naziru i motorna kola). Ova zadnja je tip m3, gbr. 5412 (Grazer Waggonfabrik; Gräf&Stift)



Ovdje se ranijoj prikolici pridružuje u sredini prikolica tip m2, gbr. 5200 (Waggonfabrik Simmering; Gräf&Stift)



Motorna kola, tip N1, gbr. 2872 (Waggonfabrik Simmering; SGP Werk Simmering)



Motorna kola, tip N1, gbr. 2992 (Waggonfabrik Simmering; SGP Werk Simmering)



Motorna kola, tip N1, gbr. 2872 (Waggonfabrik Simmering; SGP Werk Simmering) i prikolica, tip n2, gbr. 5993 (Waggonfabrik Enzesfeld; SGP Werk Simmering)



Prikolica, tip n2, gbr. 5993 (Waggonfabrik Enzesfeld; SGP Werk Simmering) sa svojim N1 povlačiteljem.



Dolazimo u područje tzv. Gradske željeznice (Stadtbahn). Povezivala je Beč s predgrađima a činile su je duže kompozicije (i s više od 3 vagona). Iz oznake linije WD zaključujemo da se radi o liniji Wiental – Donaukanal, uvedene 1925. (preteča danas nešto duže linije podzemne željeznice U4, koja, doduše, i nije sva podzemna). Ali i to sve imate po raznoraznim netovima. Kamo bi me dovelo kad bih svuda ulazio u takve detalje.

Motorna kola, tip N, gbr. 2706 (Waggonfabrik Simmering) i prikolice. Dva gospodina u pozadini, od kojih se jedan ustobočio, koji trenutno zastadoše a inače dokono šetaju i ćaskaju, možda i nešto umuju (makar vi to ne vidite, ali vjerujte mi) su osoblje muzeja, možda vodiči, možda samo čuvari. Možda su i honorarni penzići. U svakom slučaju, lijep posao za fanove. Motaš se cijeli dan s noge na nogu među izlošcima u kojima uživaš. Ili možda jednom ipak dosadi?



Motorna kola, tip N, gbr. 2861 (Waggonfabrik Simmering). Pa prikolica (ili vagon). Pa opet motorna kola. A sprijeda ona već viđena samohotka – dio mopeda zašarafljen (ili zavaren) na transportnu ploču. Klupica je fora, ha?



Sad opet neka druga serija pravih tramvaja. Motorna kola, tip T1, gbr. 401 (Ringhoffer-Werke; WStB, Lohnerwerke)



Prikolice k6 (Lohnerwerke) i b, gbr. 1401 (Waggonfabrik Simmering)



Prikolica, tip b, iznutra (ali gledano izvana; unutra ne puštaju)



Zaključujemo i ovu grupu vozila očekujući prelazak na suvremenije, kojima se ni danas ne bismo previše čudili, da su u prometu, ali bismo se čudili prije koliko desetljeća su dizajnirani.

Forumska dinamika u zadnje vrijeme je bila otprilike: red borne, red tramvaja, 2 reda borne, red tramvaja, 3 reda borne, red tramvaja... Dakle, selimo se načas iz Krka/Baške/Jurandvora/Batomlja u Beč.

Motorna kola, tip T2, gbr. 432 (Ringhoffer-Werke; WStB; Lohnerwerke)



Motorna kola, tip I3 (Gräf/Stift), s prikolicom, tip I3 (Gräf/Stift) - iako bi opis, prema rasporedu elemenata, trebao biti: prikolica s motornim kolima. I3 i l3 ? Ista slova? Nisu! Tipovi motornih kola se označavaju velikim a tipovi prikolica malim slovima. Dakle, u ovom se slučaju motorna kola su tip samoglasnik veliko i a prikolica je tip suglasnik malo L.



Zavirimo malo u tu prikolicu. Zanimljiva je polica za prtljagu. Da li je na nju itko ikad išta stavio? I da to onda tamo nije zaboravio?



Motorna kola, tip C1, gbr. 141 (SGP Werk Simmering). Podugačka. A tek zadnja vrata! Može ulaziti četverored.



Iznutra (iako je gledano izvana). I tu imamo policu za prtljagu. Onu krpu i ono čudo nisu baš trebali unutra ostaviti. Nekako sam se osjetio domaće jer sam tako nabacane stvari vidio u jednom neodstreljenom stojadinu (ne Zastavinom nego Đurinom) u trešnjevačkoj remizi. Inače, moramo pohvaliti i urednost samih izložbenih prostora, i urednost i ušminkanost vozila koja sjaje kao da su ih namazali špekom. Ni ćenifa industrijskog dizajna ne zaostaje (nju nisam slikao).



Još jednom, s druge strane, i s prikolicom, tip c1, gbr. 1241 (SGP Werk Simmering)



Još jednom cio komplet s treće strane



Dovelo nas i do zglobnog tramvaja, tip L4, gbr. 746 (SGP Werk Simmering), i on s povelikim vratima, ali su zato škrtarili s vratima u prednjem dijelu.



Konačno, kao najnovije i najveće vozilo od izloženih, i dvozglobni tramvaj, tip D, gbr. 4301 (Waggonfabrik Gräf&Stift)




Mic-po-mic, čini sa da smo iscrpili sve lani izložene modele. U svakom slučaju ja sam obilaskom, buljenjem i slikanjem iscrpio sam sebe. Odn. muzej me iscrpio, a, unatoč relativno ugodnoj temperaturi i sjeni u halama, i vruć dan učinio je svoje. Najnoviji, sedmodjelni, aktualni model ovdje se ne može vidjeti. Nije mu (još), zapravo, ni mjesto u muzeju. Ali, u Traiskirchen su ga ipak stavili. Na vrijeme, da poslije ne bi bilo nismo znali (iako to za Austriju zvuči gotovo nevjerojatno).

Doviđenja u Traiskirchenu, ali svakako ne prije iduće godine.

(i, do daljnjega, pretplatite se na Krk/Baška/Jurandvor/Batomalj)