Plavi ekran

Tamo negdje sam rekao da ću na nekom drugom mjestu objasniti razloge svoje gotovo dvomjesečne izočnosti s foruma. Tri su razloga: nedostatak vremena, nedostatak volje i nedostatak tehnike.

Aktivno bavljenje forumom predstavlja ovisnost. Dva ili više puta dnevno se logiraš da vidiš što se zbiva i tko što misli. To oduzima vrijeme, pa ako se treba koncentrirati na nešto drugo - zaboravi forum.

Javlja se i zasićenje. Iako bi se imalo o čemu raspravljati, koji put si bez ideja, čini ti se da je sve žmikanje suhe krpe. Vrtnja u istom krugu. Volja splasne.

A da bi se uopće moglo forumašiti, potrebna je tehnika. To je i središnja tema i razlog ovog posta. U predbožićno vrijeme zaredali domjenci i svoj laptop gotovo da i nisam koristio. A onda, u predbožićnom tjednu moj mi barem 13 (ako ne i više) godina star laptop javi poruku da s njim nešto nije u redu. Odmah se, prije windowsa, uključio proizvođačev dijagnostički softver nudeći mi Autorepair opciju. Potvrdio, ali ništa. Polako me uvlačio sve dublje u svoju strukturu: testiraj komponente - bile su u redu, laptop ne radi; testiraj nove zakrpe - obrisao sam ih, laptop ne radi; vrati se na točku oporavka (Restore Point), a ona je bila 09. 12. - vratio, laptop ne radi. Drugi dan tutoriali skupljeni s uredskog računala su me upućivali na safe mod, intervencije u DOS-u i ev. naznakom da će možda trebati ponovo postaviti windowse, ali da su pri svim tim radnjama podaci apsolutno sigurni.

U safe mod, naravno, nisam mogao ući. Komande upisane u DOS-u bile su neizvršive. I uvijek se, kao konstanta, javljao plavi ekran, općenito simbol raspada sustava, s porukama da pokušam jednu od neučinkovitih radnji ili da se obratim profiću s napomenom greške (Stop Code): CRITICAL PROCESS DIED. Već je svaka od tih riječi stravična sama za sebe, a tek u kombinaciji... Ne, to nikako ne sluti na dobro.

Moj IT-guru prvo me pitao o starosti računala a onda lakonski odgovorio: otišao ti je disk. Sve što je pisalo u tutorialima nije ni htio razmatrati. Koliko god se kleli u vječnost diskova kao spremišta podataka, radi se vjerojatno o vanjskim, rjeđe korištenim, diskovima. Ovi u laptopu, ako dožive desetu, dobri su. Dakle, normalno su podložni umiranju uslijed starosti i o tome treba voditi računa. Ja sam, srećom, prije nekoliko mjeseci napravio kopiju na vanjski disk 4 TB, ali barem pola godine je unikatno na laptopu. 32.400 fotografija (veći dio je, valjda, prekopiran - nisam provjeravao). Katastrofa.

Dok ne probate, ni ne znate koliko ovisite o računalu. Da provjerim stanje zaliha hrane i spisak potreba za Božić - na računalu je. Što sve ide od sastojaka i začina u neko jelo piše u receptima - na računalu. Božićne pjesme - na računalu odn. na disku dostupnom putem računala. Slike uz čestitke - na računalu.

Nakon što sam se izjadao svom specijalcu iz firme TriOS computers, dotični se ponudi riješiti stvar - izvući sve s umrlog diska, nabaviti i ugraditi novi disk i restaurirati laptop, sve to  u petak/subotu pred Badnjak, iako bih ja bio sretan da mi to riješi i do stare godine. I sad sam ponosni vlasnik novog SSD diska a računaljka je brza kao nikad.

Dakle: plavi ekran (boja slična ovim tamnijim nijansama na stranici) predstavlja nešto vrlo loše. Zato je dobro preventivno imati back-up podataka na nekom vanjskom mediju (disku, oblaku) ali i znati da je plavi ekran katastrofa, srećom rješiva

Je, računala odnosno diskovi nisu napravljeni da traju vječno. Sa strane proizvođača je poželjno da se pokvare i mijenjaju
svakih nekoliko godina. U toj igri promjena su i baterije koje slabe već nakon godinu dana, otprilike nakon 5 godina su
na umoru pa se radi jedino preko strujnog priključka. Zamjenske koštaju kao pola računala.
SSD jesu veliki napredak što se tiče veličine, kapaciteta i brzine ali samo donekle sigurnosti jer ioni ovise o količini promjena podataka.
Spašavanje podataka su umrlog diska nije baš jeftino (osim ako imaš prijatelja na pravom mjestu)
Čuvanje podataka na CD ili DVD se pokazalo kao rješenje koje traje 5,6 godina a onda se plastika pa time i podatci počinju raspadati.
Vanjski diskovi (SSD) su za sada pouzdani način jer se oni ne koriste baš svaki dan da bi se zamorili, mogu se koristiti i USB-ovi
koji su sve jači što se tiče memorije a jeftiniji cijenom.

Ja sam od ljeta do prošlog tjedna ratoval sa MR servisom (to je podružnica e-kupi iz Rugvice, a šalter im je na Žitnjaku, zajedno s Gorenjevim vešmašinama i frižiderima).
Laptop je krepal u dva navrata i nije bilo druge nego na servis (nakon drugog crkavanja više se nije moglo niš). Onda je tam na šalteru iznenada - proradil (poznato?)! još me je ženska zašpotala da ga nisam smel prislilno ugasiti!? A kaj sam osim toga mogel?
Zatim se sljedećeg dana ponovno nije mogel upalit.
Sad su ga uzeli i javili da je otišel SSD i da košta toliko i toliko, dodatno još da mi spasiju podatke. Prošla su neka 3 tjedna i jave da je gotov. Dođem doma, uključim i pojave se nakakvi brojevi i slova na crnom ekranu. Nekakve nazovi upute o startanju ne funkcioniraju. Zovem drugo jutro servis i bla, bla, bla ... da laptop nije imal ugrađene Windowse, pa ih nema ni sad i da si ih ponovo kupim!?! A kaj je s onim "spašenim podacima"???
I odem do frenda koji ih mi je instaliral prvi put, instaliramo, pijemo, razgovaramo ... i stvarno, stroj proradi i pokažu se i spremljeni podaci.
Drugo jutro ekran crn.
Opet na Žitnjak, ostavljam ga i čekam ...

U međuvremenu koristim službeni ... ali svega nekolko dana, dok nije zatiltal (eno ga u ormaru, još stoji sa zarobljenim tekstom o Jelsi i čeka stručnu pomoć).

Zovu opet iz servisa, al dok čekam da šalteraš popuni formulare, palim - i ništa! Ništa novo.

Ostavljam ga ... i podižem ponovo za par tjedana. Doma, naravno (!) - ne radi.
Vraćam ga drugi dan na servis (negde u listopadu) i podižem prije dva tjedna. Opet isto, ekran crn. Kolega s posla veli da mu možda opet trebaju Windowsi. I drugi dan pokušavamo sa njegovim USB stickom i stvarno - nakon dva-tri pokušaja pojavljuje se plavi ekran!
Onih podataka nema (al i nisu bili tolko bitni, već su iskorišteni i dijelom prenijeti na druge nosače.

U međuvremenu sam prelomil i kupil prek akcije novi HP (na kojem ovo tipkam) i s kojim sam skroz zadovoljan. Stari Acer je ostal u kancelariji za svaki slučaj, jer nit službeni ne koristim godinama (pa ga trebam još jedino zbog onog šlagvorta za Jelsu), nit mi treba treći doma (da, cijelu Jelsu i s Jelse sam sastavljal na ograničenom tabletu).

Ima nekih 6-7 godina kako sam povoljno kupio Lenovo laptop u Metrou, kad sam doša kući i probao ga pokrenuti ništa?
Vratim se natrag pa mi kažu da moram u servis da mi potvrde da ne valja (To su oni bili dužni napraviti a meni dati
drugoga). Drugi dan su mi u servisu probali pokrenuti ga no nisu uspjeli pa sam dobio potvrdu sa kojom opet u Metro.
Sad su me probali smuljati, kao nema poslovođe, neka dođem sutra pa sam ja ružno poludio i počeo vikati!
Pokazao sam im iskaznicu HRT-a i fol nazvao nekoga i rekao da odmah dođu snimiti reportažu o skandalu u Metrou.
Stvorio se odmah neki više rangirani i počeo ispričavati, donijeli su mi novi laptop no nisam htio otići dok ga ne pokrenem
na licu mjesta. Kad je proradio otišao sam.

Ak' vam nekaj zaškripi - javite mi se, ja vas preporučim ovom mojem. SSD 500 MB + rad + podaci = 150 € (za nepoznate možda malo više, ovisno i o brzini popravka - dan ili duže). + povezni softver za daljinsko rješavanje svih budućih problema. Reklamacije su nepoznata riječ. Proguglajte firmu.