Zapisi iz Hercegovine

gaspa je napisao/la:Za ćirilićnu pismu neuke kao i za one koji smatraju da je poznavanje ćirilice (gotice, grčkog alfabeta, glagoljice i dr.) sramota ili prezira vrijedno, evo prijevoda:

Обзиром на просјечну времешност активних чланова форума, мислим да би сви требали знати читати ћирилицу!

ZAPISI IZ HERCEGOVINE [9]


I došlo vrijeme povratka. Južnim rubom Popova polja, što sam opisao u temi Dubrovačka pruga u okviru podforuma Željeznica u Hrvatskoj i svijetu :: Infrastruktura. Na početku povratka je manastir Duži, s crkvom posvećenoj Pokrovu Presvete Bogorodice, u Šumi Trebinjskoj s lijeve strane Trebišnjice; udaljen od nje oko 4 km, a od Trebinja oko 12 km. Krajem 17. st. na mjestu današnjeg manastira postojala je mala crkva s pomoćnim objektima u kojima su bili smješteni monasi koji su čuvali stoku manastira Tvrdoš. Nakon razaranja manastira Tvrdoš od strane Venecijanaca 1694, dio bratstva odlazi u manastir Savinu (Herceg Novi) noseći sa sobom dio vrijednih manastirskih relikvija. Drugi dio bratstva odlazi u manastir Duži prenoseći preostali dio relikvija, ali i slavu manastira Tvrdoš. U turskim razaranjima stradala su gotovo sva dobra manastira Tvrdoš prenesena u Duži. Do ukidanja Pećke patrijaršije 1776. manastir je bio središte hercegovačkog mitropolita. Poslije I. svj. rata u manastiru su boravili ruski monasi, prognani iz carske Rusije koji su živopisali manastir. Obnovom manastira Tvrdoš 1992. vraća mu se i njegova slava, a i Pokrov Presvete Bogorodice. Iako je u ravnini, vidik s platoa na kojem leže manastirske zgrade pruža se nesmetano na sve četiri strane i obuhvaća okolne masive i vrhove. Posjeduje vrijedne rukopisne crkvene knjige i česticu Časnog krsta.

Manastirski sklop čini više zgrada



Manastirska crkva je, suprotno očekivanjima, smještena niže.





U nastavku me put vodio trasom uskotračne željeznice – sve opisano u temi Dubrovačka pruga. Nakon obilaska špilje Vjetrenice, opisane u temi Pod zemlju, posvetio sam se i Zavali. Baš je zavaljena. Na padinama brda Ostrog nalazi se pravoslavni manastir Vavedenja Presvete Bogorodice, prema narodnom predanju zadužbina kralja Dragutina. O vremenu njegovog osnivanja često se spominje 1271, upisana na jednom starom manastirskom pečatu. U pisanim izvorima prvi put se spominje 1514. kad je iguman Seraplon kupio vinograd u Orahovu Dolu. U manastiru se nalazila prepisivačka škola. U njemu je dio svog monaškog života proveo sv. Vasilije Ostroški, tada poznat kao Stojan Jovanović, spomenut u jenom ranijem nastavku. Ovdje je početkom 17. st. boravio čuveni živopisac Georgije Mitrofanović. On je prije dolaska u Zavalu živopisao manastir Hilandar na Svetoj gori. Manastir Zavala, obnovljen nakon rata, danas je dom za pet monaha.



Kroz Vjetrenicu sam se patio hodajući u pognutom stavu. Izvan Vjetrenice sam se patio na vrućini. Iako sam se autom uspeo do vratiju manastirskog kompleksa i jedva se okrenuo na skučenom prostoru, izazivajući čudne poglede posjetitelja (jer parkira se dolje, ispod manastira), napravio sam samo brzinski pregled. Vidjevši ograde onih staza na brdu izgubio sam svaku volju za penjanjem po njima, pa i do manastirske crkve. Vidio sam ih na ovom putovanju dovoljno.



Ova dionica završila je na graničnom prijelazu Orahov Do / Slano, opisanom u temi Putositnice s putešestvija. Ovime završavam površni pregled istočne Hercegovine. Moglo bi se još puno pisati o raznim stvarima, moglo bi se još puno toga zanimljivog obići. Ni ja nisam obišao sve što sam si zacrtao. Nedostatak vremena, umor tijela, umor volje – sve od priličnih vrućina, zasićenje viđenim. Kao i uvijek, s kraće vremenske udaljenosti, pitaš se: zašto nisam slikao ovo, zašto nisam slikao i ono… a tada ti se činilo da to nije zanimljivo, da svjetlost loše pada, da smetaju ljudi ili vozila, da nemaš dobar kut, da si već dosta slikao…

Ma, ići ću ja opet u Hercegovinu…