Botovo - i gotovo!

Botovo - i gotovo! [1]

Nisam ja od onih koji knjigu počnu čitati odostraga. Ali zato zakone tako čitam. Jer otraga su kaznene odredbe. Pa ako me nijedna ne zahvaća ili ne boli jako, neću ni zakonu posvetiti veću pažnju. A kako se odnosim prema prugama? Ha, to ovisi, što ste na ovom forumu mogli iskusiti. Koji put sustavno idem u detalje, koji put izvučem neki dio. Izgradnju pruge od Križevaca do Mađarske borna je lijepo prikazao u temi, sadržaj koje je nadrastao njezin naslov. Pa se ja ne bi štel mešati. Cijelim putom niže se gradilište za gradilištem. Gradi se, što pruga, što brza cesta. I što tamo vidimo? Ture bure gura, bula bure valja… Zanimljive su gradilišne table pola na turskom. Sve to sam preskočio i otišao tamo gdje je gotovo. U Botovo. Tamo gdje željeznička pruga onstran Drave postaje vasúti a vlakovi se pretvaraju u vonatokká. (Égerke bi sad pomogao).

Botovo je teretni kolodvor. Nije stanica putničkih vlakova. Danas njome prolazi samo jedan par brzih vlakova za/iz Budimpešte. Ni drugi promet nije impresivan – ukupno 17 vlakova dnevno. Međutim, teretni kolodvor na pljunomet do granice upućuje na moguće grananje pruge. I ono je stvarno – imamo dva aktualna i jedan bivši odvojak.

Upoznajmo se prvo s općim vidom i situacijom koju nam prikazuje najčuvenija karta željezničkih pruga koju, vjerujem, i vi vrlo rado koristite. Narančasta je glavna pruga a crne crtu prikazuju industrijske pruge. Crtkane linije označavaju bivše kolosijeke



Uočite granicu općina Legrad (piše) i Drnje (ne piše) označenu  _ . . _ . . _ desno od naselja Šoderica, gdje ona siječe cestu i industrijsku prugu. Točno ta lokacija mjesto je zbivanja o kojem će biti riječ u slijedećem nastavku.

Možemo to pogledati i u drugoj kombinaciji boja ako vam se ono prethodno sivilo ne sviđa previše. Tu je prema Šoderici prikazan još jedan kolosijek.



Za one kojima karta ne znači ništa nego žele prirodni prikaz – evo.



A da su kolosijeci Šoderice nekad bili drukčije posloženi, govori nam ova stara specijalka



A sad s teorije na praksu. S karte na teren. Pruga dolazeća iz Koprivnice. Tamo kod zavoja u daljini bio je lijevo odvojak prema šljunčarama. Pruga je vidljiva na ortofoto karti iz 1968. Danas se tek razaznaje trasa pruge, za one koji to znaju i mogu prepoznati. Zanimljivo – ručna skretnica bila je nasred pruge, na otvorenom, a ne u kolodvoru.



Desni kolosijek je privatni i ide u šljunčaru Nexe. Naravno da ćemo ga pokušati istražiti. Eto i ŽCP-a na njemu. U pozadini vidite nadvožnjak Botovo s kojeg je slikana prethodna slika.



Ako na mjestu slikanja prethodne slike napravimo na-lijevo-krug (a oni koji imaju druge društvene vrijednosti mogu ga napraviti i na desno) vidimo ulaz u šljunčaru. Vrata na ogradi su bila otvorena, nigdje nikoga, znaka zabrane pristupa nema jer je to put do prodavaonice šljunka a ova kućica je vaga, ali ipak nisam ulazio. Sramežljiv sam, što ćete.



Natrag na nadvožnjak i pogled na sjeveroistok, na ŽCPR Botovo, istoimeni kolodvor, dravske mostove i mađarske šume. Kuća uz cestu nekad je bila stan šefa kolodvora. Crveni krov kolodvorske zgrade viri iza nje.



Kažu: slika i nije neka ako na njoj nema vlaka. Pa dobro. Jedan od onih 17.



Lijevi kolosijek je onaj za šljunčaru Nexe. U kolodvoru nosi broj 3. 1 i 2 su lijevo od njega a 4 je prolazni kolosijek. Kolosijeci 1, 2 i 3 imaju spoj s glavnom prugom samo na ovoj jednoj strani. Kolosijek 3 završava bikom a 1 i 2 se spajaju i nastavljaju u drugom smjeru.

Zanimljivo je da se formiranje vlakova obavlja na otvorenoj pruzi. Prvo dođe manevra iz Koprivnice, onda elektra dovuče vlak i ostavi ga na pruzi, manevra se zabavlja s njime pa onda ode nazad u Koprivnicu.

I dok sam se, nakon cijelog dana klaćenja, već umoran lomatao duž pruge, izađe iz stanice službena osoba i krene autoritativno prema meni. Ja sam odmah ispalio rafal pitanja, prije nego što me je stigao izvređati, gunđati, prigovarati i prijetiti. No, moj je dojam bio ama baš sasvim pogrešan. Naišao sam na mladog simpatičnog šefa stanice, Adama, kojem je željeznica i posao, i hobi, i životni poziv. Kod kuće gradi željeznički sustav na pruzi 600 mm. Ima nekoliko vagona a lokomotivu na bazi Tome Vinkovića TL-35 gradi odn. modificira sam. U vrlo ugodnom i sadržajnom razgovoru zadržali smo se sat vremena.

Unutrašnjost nevelike zgrade. Stara dobra pouzdana mozaik ploča i dalje dominira.



Vratimo se na koridor. Nova mosna konstrukcija za 2 kolosijeka čeka konačno postavljanje. Vidimo slijepi 3. kolosijek koji će takav ostati i dalje. Glavni kolosijek, sad svinut prema desno, savit će se na lijevu stranu. Novi kolosijek položit će se desno od njega (i također saviti lijevo). A zašto pruga i stari most nisu u istoj osi? Jesu li ih gradile dvije grupe, svaka sa svoje strane, pa loše čitali nacrte i još gore mjerili? Limun! (tako je govorio moj instruktor teoretskog dijela u auto-školi kad je htio izraziti neslaganje s očekivanim odgovorom, na fini način koristeći botaniku umjesto anatomije).

E, pa, zašto nisu? Da vas sad ne šetam okolo po forumu, citirat ću sam sebe iz 12. nastavka teme Valja nama preko rijeke.

Dvokolosiječni čelični most s rešetkastim lučnim glavnim nosačima koji je 1888. zamijenio prvotni drveni most je 1941. srušila vojska Kraljevine Jugoslavije, budući da je bio od strateške važnosti za države Trojnog pakta. Prilikom rušenja stradala su tri čelična luka i riječni stupovi da bi se u razdoblju između 28. lipnja i 17. prosinca 1941. most privremeno obnovio i osposobio za promet između Hrvatske i Mađarske.

Na ovu prugu i most, zbog njihove važnosti, imali su pik svi, pa ih je uništavao kako je god tko stigao. S jedne strane partizani, s druge njemačke postrojbe prilikom povlačenja prema zapadu od ožujka 1945. kad je srušena pruga između Sesveta i Križevaca, miniran kolodvor Koprivnica i u potpunosti uništen most na Dravi.

1946. su krenula konkretna promišljanja o izgradnji novog, prijeko potrebnog, dravskog mosta kod Botova koji je svojim karakteristikama trebao zadovoljiti potrebe magistralne pruge. Izgradnja je odgođena zbog narušenih odnosa između Jugoslavije i Sovjetskog Saveza te izmjene prvotne ideje mosta tj. da osim za željeznički bude namijenjen i za cestovni promet. S izgradnjom novog, današnjeg, mosta započelo se u kolovozu 1958. Tako je realiziran novi kompleksni željezničko – cestovni most koji je od prethodnog bio kraći za 205 m te je ukupna dužina mosta 291 m, a visina 10 m. Most je pušten u promet 26. svibnja 1962. S cestovnim prometom moralo se pričekati do 1966. jer je trebalo prilagoditi i izgraditi potrebnu infrastrukturu. Most je ponovno obnovljen 1982. kad je pruga elektrificirana i modernizirana te je istodobno izgrađen i novi (paralelni) masivni armiranobetonski most samo za cestovni promet.

Znači, most je svojevremeno istodobno bio i željeznički, i cestovni. Iako to ne bi trebao biti razlog za savijanje pruge. Lakše je saviti cestu nego prugu. Vjerojatniji je razlog ostaci prethodnog mosta koje nisu uklonili.



Dok se tu radi, dnevni je zatvor pruge, od jutra do poslijepodneva. On, srećom, ne utječe na prometovanje onog ekspresnog para koji prolazi kroz Botovo po završetku zatvora. Zna Adam sve te minute naizust, ja ih se nisam trudio upamtiti.

Nas zanima što se dešava s kolosijecima 1 i 2. Na kraju kolodvora oni se spajaju i nastavljaju nekamo lijevo (teže je vidljivo). Vidljivo je pak da se visinska razlika kolosijeka prema kraju kolodvora povećava.
.


Tu se taj spoj kolosijeka 1 i 2, njihov nastavak i visinska razlika kolosijeka 3 bolje vidi. Na pruzi u nastavku vidimo parkiranu kompoziciju. Taj parking je trajan. Zašto – saznat ćete u slijedećem nastavku.



(slika nije namjerno tako velika - očigledno sam je propustio svesti na format 800 - sad je gotovo i ne da mi se više prčkati - možda jednom...)

Botovo - i gotovo ! [2]

Cestom prema Đelekovcu za koju prometna signalizacija kaže da je i nije zatvorena (slične jezične konstrukcije drugog značenja imali su Heraklit i Sanader), ljuteći se u prometu (vidi odnosnu temu), skrećem na onaj makadam koji me doveo do industrijskog kolosijeka iz kolodvora Botovo. Tu imamo jedan slijepi, vagonima zaposjednuti, odvojak od tog kolosijeka. Pitam se, pitam, što radi onaj prometni znak za nailazak pružnog prijelaza bez branika tamo u polju?



Malo dalje odvajaju se još dva kolosijeka a traktorski put u šikaru koji prelazi prugu uredno je označen prometnim znakovima.



Okrećemo se u smjeru nastavka kolosijeka. On se ubrzo utrostručuje.



Da, utrostručuje se, iako vam se na prethodnoj slici možda nije tako činilo. Ovo je opet pogled unatrag. Vagoni stoje besposleni.



Nastavljamo još par koraka naprijed. Iako po karti znamo da pruge ima još oho-ho, crveni lopari najavljuju njezin kraj, odn. zabranu daljnje vožnje. Ovako naprasno. Bez bikova.



Čemu taj kraj? Da vidimo. Aha! Tu se nešto grdo desilo. Podsjeća na prugu za Rašu.



7. kolovoza 2023. uslijed jakih kiša koje su uzrokovale dramatičan rast vodostaja rijeka na sjeveru i u središnjoj Hrvatskoj, problemi su se pojavili i u Podravini, kod jezera Šoderica. Velika poplava Drave nije poštedjela popularno Podravsko more. Nitko to nije očekivao. Bilo je velikih vodostaja i prije, ali su dolazili i prolazili. Voda je na dva mjesta ušla u jezero i u samo tri sata narasla za metar i šezdeset. Mutna i smeđa, podigla se za, kako kažu, više od tri i pol metra. Tu su bile i podzemne vode koje povezuju Šodericu s Dravom, no rijeka si je ovaj put divljom bujicom prokrčila i nadzemni put. Uništila je sve što joj se našlo na putu: željezničku prugu s vagonima za rasuti teret HŽ Carga, cestu, stabla, šetnicu, plažu… Toga dana Drava kod Botova dosegla je rekordni vodostaj od 616 cm. Nastradalo je staro željezničko odmaralište, prekinuta je opskrba električnom energijom, plaža je doslovno razrovana. Voda je ugrozila prvi red vikendica i kuća, te se 15-ak objekata nije moglo spasiti, a na glavnoj cesti uspostavljena je druga linije obrane na kojoj su izrađeni zečji i zemljani nasipi. S obzirom na blizinu onečišćenog prostora bivše praonice vagona u Botovu, koja je također bila poplavljena, postojala je mogućnost da je dio opasnih tvari završio u vodi i tlu, a HŽ Cargo je u međuvremenu uklonio vagone. Pretpostavlja se da su i ribe iz Šoderice novim slobodnim putom otplivale u Dravu.

Sjetite se iz prošlog posta one spomenute granice ( _ . . _ . . _ ) općina Legrad i Drnje, istočno (desno) od naselja Šoderica. E, baš ta crta označava mjesto zbivanja.


Foto: Mirko Hanžeković, klikaj.hr

Tako je bilo onda. Danas nije ništa bolje, samo nema vode.









Kad je voda prodrla, prvi na udaru našao se dom Sindikata željezničara Hrvatske. I nije izdržao. Opkoljena vodenom bujicom i s tlom koje erodira, katnica prekrivena azbestnim pločama dijelom se urušila. Od svih objekata na Šoderici, izvjesno je, ona će se morati rušiti.



Dakle, sanacija šteta od poplave mogući je razlog zašto je cesta zatvorena (asfalt je, inače, besprijekoran, očigledno obnovljen).

Daljnje istraživanje pruge uzvodno od ovog prugoloma, do mjesta utovara šljunka, nije mi se učinilo smislenim. Doduše, možda je ostao tamo pokoji vagon. A i ona praonica ne znam gdje je, možda na tom dijelu.

I - gotovo!