Državna granica

Državna nam granica s EU u Gorskom Kotaru dobrim dijelom prolazi rijekom Kupom. U doba bratstva i jedinstva mjesta duž Kupe, kako s hrvatske, tako i sa slovenske strane bila su povezana cestom koja je od Broda na Kupi do Čabra prolazila malo po jednoj, malo po drugoj obali. Slovenska Osilnica (s okolnim mjestima) nije imala izravan pristup drugim dijelovima matične republike već isključivo rečenom cestom, preko Čabra ili Broda na Kupi. A onda je došla granica... a poslije nje i schengenska granica, s daleko strožim režimom. Iako Kupu možete pregaziti (i time počiniti granični incident na milijun mjesta), svi uređeni prelazi su sa slovenske strane zatvoreni rampama ili ogradom, kao na ovom visećem mostu


Došla je granica. I Slovenija je izgradila ceste. Sva mjesta na lijevoj obali Kupe su spojena - od Osilnice do Petrine (kod Broda na Kupi). A kod nas? U Brodu na Kupi putokaz na križanju uopće ne označava cestu uzvodno duž Kupe, a kamoli da bi naveo neko mjesto na njoj. Prilično solidna i široka cesta (izuzev kroz naselja Kuželj, Guče Selo i Grbajel gdje je ostala u izvedbi uske zavojite seoske uličice) vodi - nikuda. Iza sela Gašparci, kod mosta što vodi u Sloveniju (ali je prijelaz zatvoren rampom i dozvoljen samo za malogranični promet stanovnika sela Gašparci i Mirkoviči) drastično se sužuje i takva je do sela Ložac gdje je kraj asfalta i odakle se kao šumska cesta diže u brda i njima vijuga do Crnog Luga. S kraja asfalta konfiguracija terena nam brani da vidimo drugi kraj ceste u zračnom linijom 2,5 km udaljenom selu Hrvatsko. I tako to stoji godinama, tako to stoji desetljećima. Ložac administrativno pripada Brodu na Kupi (odn. Delnicama) a Hrvatsko Čabru. Očigledno ti krajevi međusobno ne komuniciraju suviše jer je njihova sadašnja cestovna veza duga zasigurno preko 60 km (umjesto planiranih 3 km). A da ne govorimo koliko bi jedna cestovna transverzala dolinom Kupe pomogla i razvoju turizma i gospodarstva uopće.

Rekoh ranije, schengenski režim nalaže (i fizičko) zaprečavanje pristupa u EU. No, nije to baš svuda slučaj, i dalje među Hrvatskom i Slovenijom vlada duh tolerancije i dobrosusjedstva, kao što se vidi iz slike slovenske kuće dostupne jedino mostićem iz Hrvatske. Vlasnik, Slovenac, i auto mora parkirati u Hrvatskoj. Mora da je zanimljivo stalno amo-tamo (uh, zaboravio sam nešto u prtljažniku) špartati s pograničnom propusnicom (doduše, na ovom mjestu nisam vidio nikakvu kontrolu)

A tek kad pruga vijuga amo-tamo po graničnoj liniji, kao što je slučaj sa "Kumrovečkom"... To je onda priča o internacionalnoj i diplomatskoj gluposti! No kad smo već kod diplomacije, jedino s čime bi se sada mijenjao sa Slovencima je putovnica EU s kojom je cijeli svijet otvoren gotovo bez ograničenja... Za sve drugo, podrazumijeva se, 'Rvacka je raj

A kome ovaj gospodin plaća cestarinu?

Ovaj Slovenac vjerojatno surađuje s Hrvatskom, za razliku od njegovog jako poznatog prgavog zemljaka Zmage koji živi u Hrvatskoj, a čitavo vrijeme misli i ponaša se kao da živi u Sloveniji. I što je najgore od svega, slovenska država mu daje za pravo.

zvrk je napisao/la:Ovaj Slovenac vjerojatno surađuje s Hrvatskom, za razliku od njegovog jako poznatog prgavog zemljaka Zmage koji živi u Hrvatskoj, a čitavo vrijeme misli i ponaša se kao da živi u Sloveniji. I što je najgore od svega, slovenska država mu daje za pravo.

Neću politiku u svoju butigu ali mislim da je riječ o Jošku a ne Zmagu

Istini za volju, ja sam potpuno proizvoljno ustvrdio (ili pretpostavio?) da je vlasnik ove kuće Slovenac. A možda je i naš Goranin, Čabarac, starosjedilac, koji se, eto, igrom slučaja, našao s druge strane administrativne crte. A kako formalno živi u Sloveniji, i auto mora registrirati tamo.

(Inače, zanima me odakle mu ona silna drva za ogrijev. Najvjerojatnije ih nije usjekao poviše kuće već ih je preko onog mostića uvezao iz Hrvatske. Nažalost, nije dobio povrat PDV-a ali nije ni Slovencima platio carinu. )