Projekt: Sigurnost

U temi o majicama i ostalom NClight je napisao:
Razmišlja li netko o osobnoj sigurnosti, ali i tome da putopise čitaju i oni kojima bi malko edukacije dobro došlo?
Kao društvo PRIJATELJA željeznice ili ljubitelji imate/imamo odgovornost poticati i educirati ekipu vezano uz sigurnost i kretanje po opasnim mjestima kao što su kolodvori, mjesta uz, oko i na pruzi (pogotovo one prometne) itd...

Zaista, našim primjerima, opisima i slikama baš ne dajemo svjetli primjer ostalima glede te sigurnosti... hodamo prugama (poneko i tunelima), strmopi...hm, strmoglavljujemo se s nasipa, čučimo uz tračnice, motamo se među vagonima i penjemo na njih (neki i u lokomotive)... umjesto da, sad kao članovi DPŽ, ukazujemo na nepravilnosti i opasnosti.

Nekad je duž pruga pisalo: ZABRANJENO HODANJE PRUGOM. U Austriji sam to viđao i ovih dana (doduše, oni nisu navodili moguću opasnost nego smetanje posjeda, jer pruge i bliži pojas s obje strane su gruntovno željeznički).

Nekad je i na prozorima pisalo NE NAGINJI SE KROZ PROZOR (ili OPASNO JE VAN SE NAGNUTI u zagrebačkim tramvajima - a koliko je slika napravljeno naginjanjem kroz prozor (ili vrata)? Koliko od njih, k tome, prikazuje i fotografa u akrobatskoj pozi?

Reklo bi se - vrijeme je da se uozbiljimo. I ja u svojoj struci radim gluposti - kao: ja znam, ja pazim, meni se neće ništa dogoditi - pa sam skoro srušio jednu branu na Dunavu. Sad smo mi kao neki mentori mlađima (po željezničkoprijateljskom stažu i iskustvu) pa nije fora da im ukazujemo kako se slika prolazeća lokomotiva od ispod ležeći između tračnica.

A kad smo već razvili razglabanje, možemo li što napraviti za opću sigurnost? Ukazati na opasne prijelaze ili tako nešto? Znam da smo mi skoro pa zadnji čija bi to bila zadaća, ali... kod nas malo tko radi svoj posao, pa dosta toga ostaje za entuzijaste. Makar da damo ideju bezidejnom HŽ-u, a oni nek se potrude financijski ostvariti. (ni foto-panoi na stanicama nisu kraj pameti, ali tek pojavom nekoliko Riječana se HŽ prosvijetlio u tom smjeru)

Kaj misliš o tome da popišemo, poslikamo & sl. najopasnije, štogod napišemo o tome & ponudimo Jutarnjem ili Večernjaku kao prilog na 4 strane?
Možda stavimo i Bibinje?

Inicijativa je hvalevrijedna i apsolutno je podržavam.
Ako netko ima hrpu materijala o ŽCPR i njihovom stanju danas, to smo mi tj railfanovi i mislim da nam je i dužnost i obveza upozoriti na manjkavu signalizaciju, opasna mjesta i slično.

Akcija podizanja svijesti o manjkavostima sustava sigurnosti je potrebna, i odlično se može nadopuniti sa HŽ-ovom i MUP-ovom akcijom "Vlak je uvijek brži"

Ukoliko bi se dio materijala mogao pripremiti za 9. mjesec i početak školske godine, mislim da bi odjek bio veći i materijal korisniji te bi se još više pozornosti usmjerilo na taj problem.

Na stranu što bi time promovirali i klub/udrugu tj. njegov rad, napravili bi smo nešto od koristi za širu zajednicu i doprinjeli sigurnosti pješaka i vozača ali i samih vlakova i njihove posade i putnika, a to je najbitnije!

Kao inicijatoru ideje o "reflektirajućim prslucima" izuzetno mi je drago da je stvar prihvaćena i da je potaknula na daljnje razmišljanje i stvorila nove ideje.

Svojim poznavanjem materije možemo pomoći mnogima, učinimo to...

GO TO Prvi post u temi
Return

Potaknut razglabanjima o veljačkom ekšnu na Coklin rob naprosto moram oživjeti ovu temu. Svi ste prespavali jučerašnju raspravu i prepisku pa ste valjda i posložili kockice dajući svakoj primjerenu važnost. Dionica pruge koja je predmet ekšna strahovito je zanimljiva i atraktivna i naprosto mami za obilaskom. Laganim šetačkim obilaskom svakako se vidi više nego provozom, pa bio on i u upravljačnici. E sad - sudeći po objavljenim slikama uz prugu ne da nema biciklističke staze (dobro, onaj vankategornik iz ekipe se ne računa, on bi i tu valjda prošao brdskim biciklom), nego je i s pješačkom problem. Svakako vam nije namjera montirati na uši radarske antene da osluškujete nailazak vlakova već ćete sluh podrediti vidu i gledati, gledati... U namjeri fotozapisivanja postavljat ćete se na pomalo neprimjerna mjesta, kadrirati, namještati postavke aparata...; u drugom slučaju čučati i razmatrati neki infrastrukturni detaj ili raritet... sve u svemu - sijaset prilika da vas vlak iznenadi. Znam ja sad onu (i ja je koristim) - neće mene - ali, pojavio se još jedan nipošto zanemariv i vrlo zanimljiv aspekt - a što o vama misli strojivođa?

Zaista, nikad nismo razmišljali na taj način. Priznat ćete da je vozaču bilo kojeg vozila (a pogotovo ako nema razumijevanja za forume gdje bi to vidio ili nije zaljubljenik u promet, prirodu, tehniku, fotografinu), dakle - priznat ćete da je takvom vozaču vrlo iznenađujuće kad ugleda pješaka na neuobičajenom mjestu: autocesti, šumskom putu daleko od civilizacije, tunelu, brdskom odsječku pruge. I kako će ga ocijeniti? Kao čudaka, hajduka, a bome, kako i Cokla kaže, kao neuračunljivog koji će mu samo stvoriti probleme.

Prugom je, barem u nekim dijelovima EU, zabranjeno hodati. Obrazloženje: smetanje posjeda. Ne znam za Sloveniju (a vjerojatno je tako), ali ne vjerujem da bi od koristi bilo ostavljanje obavijesti u krajnjim stanicama, a koje bi šefovi tih stanica eventualno mogli prenijeti strojovođama: pazi, narednih 8,5 km čudaci na pruzi. Ne brini, neće ti oni ništa, ali ipak bi netko od njih mogao biti suviše zaigran, pa i šlampav...

Svojedobno sam rekao Barneyu da je kritična masa Štacionovaca za ekšn 2. Sve više od toga (uključivo već i 2,1) stvara demokratski pluralizam. Pokušajte se ipak svesti na zajednički nazivnik, jer na ovom ekšnu svaki može doći na svoje. Činjenica je da je veća grupa izloženija opasnosti pri hodanju prugom nego manja, jer pitanje je ima li uvijek dovoljno mjesta za sklanjanje svih. I ja sam se ješ pred godinu-dvije pravio važan i bio u fotolovu stajavši na stanici, na jednom relativno uskom peronu (možda 1 m), kad je svom silinom protutnjao teretnjak. Sila zraka je bila itekakva i (iako nisam baš sitan) dobro me je uzdrmala nastojeći me višekratno izbaciti iz ravnoteže. Iako sam znao da stojim na (sigurnom) peronu, i da me vlak ne može dohvatiti, umjetnički dojam baš i nije bio suviše ugodan. Za ljubitelje adrenalina svakako primjereni užitak.

Ili drugi primjer: istočni krak novozagrebačkog trokuta. Pruga na nasipu. Dolazi vlak a ja kojih 100 m pred njim odlučih preći na drugu stranu pruge, da ne slikam protiv sunca. Vremena za prelaz dosta. Što mislite - zar se pritom nisam spotaknuo? Zar mi noga nije negdje zapela? Cijeli život sam odvrtio u glavi u trenu. Dobro, prešao sam i gledao strojovođu kako izviruje iz kabine kroz prozor kružno vrteći prstom u visini sljepoočnice.

Da vam sad tu ne spominjem Štacionove statutarne kazne za poticanje nesigurnosti organiziranjem ovog ekšna, osvrnite se zaista samo na vlastitu sigurnost i razmotrite sve stavove ponovo. Lleonov se ne uzima u razmatranje jer on je onaj vankategornik o kojem sam već pisao. Njega vlak ne gazi jer će se prije toga uspentrati ili na nosač kontaktne mreže, ili uz one stijene, ili... E, ali to vama ostalima, bojim se, nije tako lako ostvarivo.

Ili: kompromisno rješenje - prošetati duž prohodnijeg dijela pruge između dva opisana fotovidikovca.

Nažalost, bojim se da nisam izrazio čvrsti stav glede sigurnosti. Jer, kao i kod dijela vas, glava kaže: NE, srce kaže: DA. A, uostalom, puno je veća fora prolaziti duž neke pruge s vlakovima u prometu nego duž napuštene ili zatvorene pruge. S druge strane, za moguću utjehu, pitanje je koliko dobrih mjesta za slikanje ima duž planirane trase(ne računam panoramske slike), jer zbog njezine stješnjenosti i malog manevarskog prostora u objektivima neće biti baš suviše mjesta za cijeli vlak a i oštrina slike će biti upitna.

I na ktraju: da li to zavist zbog vlastite izočnosti govori iz mene, kad vas ipozoravam (da ne kažem: odgovaram)? Djelomično da, ali... i ja bih na prvu odmah krenuo prugom pješice. A onda kad se malo razmisli i stvari poslože...

Zapravo, vratimo se opet na Coklino - kako, kao ljubitelji željeznice, ne uspaničiti (ili u blažem obliku: ne ozlovoljiti) željezničko osoblje (koje je isto dio te željeznice koju volimo)? Jer svojim ponašanjem možemo izazvati neku njihovu (možda i refleksnu) reakciju s možda ne baš beznačajnim posljedicama. A onda naše Ups, izvin'te neće biti dovoljno.

I kad sigurnost, koju kao članovi Štaciona propagiramo nastojeći je prenijeti na neuke starce i mlađe generacije, bude Lleonovim solo ekšnom i fotopisom narušena, pljeskat ćemo mu za fantastičan uradak i dizati ga u nebesa, praveći se da ne znamo o čemu (riziku) se radi i da je on sve to obišao nekom svojom stazom. Jer ovaj put se opet sve sretno završilo.

U potpunosti se slažem sa svime što si napisao! Kao što sam jednom našem uvaženom članu napisao u PP, da taj "nesretni" ekšn nije toliko puta odgađan, vjerovatno se nebi stiglo ni razmišljat o tamo nekoj sigurnosti. Ustvari i bi ali bi već klatili prugom i bilo bi kasno za išta promjeniti i morali bi se prilagoditi situaciji. Ovako ... bilo je previše vremena da se odvagne pro et contra i, nažalost, "isplivalo" je više contra razloga nego pro. Da budem još malo jasniji, prvenstveno mislim na pješačenje ne i na samu destinaciju ekšna.

Nije sad , da ste odgodili ekšn? Ja sam samo rekao...stavite prsluke i sve če bit u redu. I postavio sam i razloge za to.

Gaspa, izvrstan elaborat o sigurnosti.

cokla je napisao/la:Nije sad , da ste odgodili ekšn? Ja sam samo rekao...stavite prsluke i sve če bit u redu. I postavio sam i razloge za to.

Nije odgođen. Ekšn je SLUŽBENO OTKAZAN!!! Privatno ćemo se već nekako dogovorit.

Iznosim samo svoje mišljenje i ne tražim da se drugi s tim slože!

Gaspina rasprava o sigurnosti je hvale vrijedna, ali mislim da je malo pretjerao, kad se govori o railfanovima. Treba razlikovati sigurnost od gluposti i opreznost od brzopletosti. Kad ja fotografiram željezničke motive, hodam uz prugu, na primjerenoj udaljenosti, jer znam što je udar vjetra jurečeg vlaka. Kad prelazim aktivnu prugu, provjeravam obe strane više puta. Ne prolazim kroz aktivne tunele. Provjeravam vozni red, držim se timinga, iako znam da postoje i "vlakovi bez voznog reda". Kad prolazi vlak, mahnem strojovođi, koji redovno odgovara kratkim zvučnim signalom. I kad šećem industrijskim kolosjecima, koji su rijetko u upotrebi, stalno provjeravam stanje ispred i iza sebe.
Kad govorimo o sigurnosti u prometu, onda prije svega moramo misliti na kulturu sudionika (koja je po mom mišljenju u prosjeku vrlo niska). Ne želim se odreći šetnji uz prugu, fotografiranja, pisanja o željeznicama, otvorenih prozora zimi i ugodnih razgovora s strojovođama. Sve to se može raditi pametno, s oprezom i bez pretjerivanja. Mi kao članovi raznih klubova i foruma možemo utjecati na ostale sudionike ukazivanjem na opasnosti i edukacijom. Predlažem da netko napiše članak o tome kako se može sigurno i kulturno hodati uz prugu i fotografirati.

Za kraj evo linka na stranicu SŽ, na kojoj je moj film o nepažljivim vozačima.

http://www.slo-zeleznice.si/sl/potniki/dobro-je-vedeti/varno-cez-tire

Film je na kraju stranice i zove ze "Bližnja srečanja"