Poslovna klasa

Napisa jučer Kritičar u temi o zrakoplovima, opisujući let s Q400 CA: zamjerka je na širinu sjedišta,.pogotovo su neudobna za Bussines klasu

Poslovna klasa je jedan čudan pojam. Do punog izražaja dolazi kod nekih aviokompanija i nekih modela zrakoplova. Kod nas i u okolici ta je klasa uglavnom parada smijeha (da ne kažem: parada žalosti) i služi da prijevoznik pokrije gubitke. Operu vas za brdo love, neprimjereno pruženoj usluzi.

Kupnjom karte za poslovnu klasu dobijete - što?

1. Prijava na posebnom šalteru u zračnoj luci.

2. Korištenje posebnih ulaza i check-pointova (recimo da su redovi tamo manji)

3. Kod ukrcaja odn. presjedanja pravo korištenja posebnih čekaona (salona) s udobnijim stolicama ili foteljama, besplatne grickalice/čokoladice, besplatnu kavu/čaj i sokove i besplatne novine. Možete gledati televiziju - stanicu (program) koje osoblje salona izabere. U Zagrebu je to još donekle ali širom Europe u tim salonima zna vladati poprilična gužva, pa vas koji put prođe volja korištenja te povlastice.

4. Piće dobrodošlice na ulazu u zrakoplov (uglavnom čaša soka).

5. Besplatne novine tijekom leta.

6. Veću udobnost smještaja u kabini - šira sjedišta i veći razmak među redovima (dobro za krupne i dugonoge).

7. Izbor menu-a za jelo, birana jela.

8. Metalni pribor za jelo.

9. Alkoholna pića.

E sad, kako to izgleda u praksi? Bez metalnog pribora za jelo ćemo preživjeti. U zrakoplov ionako nismo došli jesti (iako nam jedan takav ručak ili večera koji put dobro dođu). Pivo i vino dijele uz jelo i u ekonomskoj klasi. Mora li vino biti francusko i jesmo li se baš sad uželjeli pjenušca?

Međutim, glavne su stolice. Rak-rana brojnih europskih prijevoznika (uključivo i CA). Zrakoplov je takav kakav je, bio veliki ili mali. Naručitelj pri izgradnji možda još zahtijeva da razmak između prvih nekoliko redova bude 36" (umjesto standardnih 31" ili 32" za ekonomsku klasu). A onda dođe određivanje pokretnom pregradom koliko redova na konkretnom letu ide u poslovnu a što ostaje za ekonomsku klasu. Dakle, stolica je ista. Samo pregrada ide amo-tamo. Bez obzira s koje strane pregrade se nalazite, jednako vam je neudobno. Trpi tijelo a trpi i džep ako ste s poslovne strane pregrade.

Neki minijaturni aviončići imaju donekle pristojnu poslovnu klasu, s po 3 (ili čak 2) stolice u redu. Ali to je rijetkost i to sam vidio samo na slikama. CA se igra pregradama (na airbusevima), dok ih na turbopropovima nema i tamo se poslovna klasa određuje dekretom. Jednom, na CA ATR-42 u poslovnu klasu ubrojili su sva sjedišta osim zadnjih 8. Kako je ATR-42 za nas klasično građene ionako noćna mora, još kad pomislite koliko taj mazohizam plaćate u poslovnoj klasi... (tada sam ja ipak bio na jednom od onih 8 sjedišta).

Lufthansa na airbusevima ima neku tobožnju poslovnu klasu ali je zloupotrebljava. Raspored sjedišta je 2+3 a između ona 2 nalazi se rukonaslon širine pola sjedišta. U drugom dijelu prodaju se samo lijevo i desno sjedište a srednje ostaje prazno. Tako je donekle nekakav komfor zajamčen. A gdje je zloupotrebljavanje? Na opterećenim linijama LH beskompromisno prodaje i ono sjedalo u sredini. Pa se vi opet lijepo gurajte...

E, ne bismo mi kupovali poslovne klase da nas prijevoznik na to ne prisiljava. Letite li negdje i natrag unutar istog tjedna, najčešće morate kupiti poslovnu klasu. Savjet: kupite jednosmjernu ekonomsku i kad stignete, kupite isto takvu za natrag. Uštedjet ćete!

A da ne završimo s okusom gorčine, crtica i o pravoj poslovnoj klasi. Ona se ugrađuje uglavnom u veće zrakoplove. Dobre aviokompanije imaju lijep običaj popuniti mjesta u višoj klasi (ako ih ostane praznih) putnicima iz niže klase - prvenstveno frequent flyerima, pa onima koji su platili u gotovini, pa hendikepiranima i sl. Tako sam i ja bio sretni dobitnik jednog takvog poziva Thai Airwaysa u A330 (stajao sam pored srebrnog FF-a koji je svoju karticu motao po ruci, pa smo obojica bili pozvani). E, to je bio zaista užitak. Ogromne fotelje, mjesta k'o u priči, neopisiva briga osoblja (tajlanđani su i inače oličenje ljubaznosti) - i tri sata leta su naprosto proletjela. Zato je za mene Thai postao zakon - ako možeš, koristi ga.

Pri presjedanju motao sam po rukama kupon za ulazak u avion (Boarding Pass) poslovne klase ali nisam impresionirao službenika na šalteru i dalje sam se gužvao u ekonomskoj. Kod azijata to zna biti problem (kod Thaija, srećom, nije) - kako su sitnije građe, aviokompanije naruče avione s neopisivo stisnutim sjedalima. Najgori je raspored 2-6-2. Onda oni u sredini jedu napreskokce: prvo parni (2, 4, 6) a onda neparni (1, 3, 5) ili obratno. jer kad raskriliš ruke režući jelo, zauzeo si pola zračnog prostora svojih susjeda lijevo i desno (i oni, naravno, ne mogu rezati istodobno).

High-end u zrakoplovima je 1. razred, posebno onaj s krevetima. To, nažalost, nisam probao, jer spavanje u 1. razredu košta gotovo kao jednomjesečni boravak u nekom pansiončiću.