Trieste via Venezia

Ovdje se orila pjesma... Gondoljeri su u jedan glas pjevali svojim mušterijama,mislim da su bili Japanci.

Tu silazimo i nastavljamo pjege obilazak grada u duljini cca 2 km do povratka na želj.stanicu.

Anči se imala priliku slikati sa domorodcima u povjesnim oblekama...



A,došlo je i vrijeme kupovine suvenira kojih ne nedostaje. Od uličnih preprodavača do ovlaštenih trgovina. Vrijeme je da se dječica opskrbe...

Kuglice za božićno drvce od murano stakla treba izdvojiti 30-setak eurića po komadu.

Nismo našli makete vlakova,ali zato smo našli cjeli orkestar tj.filharmoniju napravljenu od murano stakla.

Obećali smo Pfaffu donesti bočicu vode iz kanala,ali nitko se nije usudio posegnuti za njom, smrdljivom kaljužom fujj...

Ura zapolne je već pasala i polako nas hvata želja za popit kafe pa smo se uputili u tipičnu talijansku gostionicu od svega par kvadrata.

Kafe smo popili,pušenje je zabranjeno pa nema nam druge nego krenuti dalje.

Sa mosta se vidi želj. stanica! Sati je skoro 15.00 i u to vrijeme vlak nam ide za Trst. Pošto na razglasu govore da će kasniti 15 min odlazimo poslikati još makina koje su stigle u međuvremenu.

Na južnim peronima bikovi su totalno truli i uopće ne shvaćam da to nije popravljeno ipak je ovo grad svjetskog glasa???



Na razglasu smo čuli da ovo čudo dolazi iz Ženeve...

Čak je prije našeg odlaska došla i OBB kompozicija sa Taurusom na čelu.