Što me (ne) ljuti u prometu

Naslov teme čini se pomalo banalnim i kao da sam ga već negdje vidio, ne samo u radijskim i TV emisijama, već i ovdje, na forumu. Ili nešto slično. U svakom slučaju dosta stvari dosad koje bi se mogle svrstati u ovu temu iskazali ste po drugim temama, kao njihov sastavni, možda i nedjeljivi dio. A sad će aktivnija četvorka imati prilike na još jednom mjestu iskazivati svoje stavove, primjećivati, ukazivati, izlijevati žuč, a možda ponešto i pohvaliti. Bez obzira na naslov (zato sam dodao onaj ne u zagradi), može se izreći i pokoja pohvala. desi se i pokoja dobra stvar. Neko nešto dobro izvede.

Ja ću sad o nečem ne dobrom što me svaki dan razljuti, ali to je ogledalo našeg stava prema poslu. I razumijevanja tog posla.

Ljeti se pojačano izvode radovi na gradskim ulicama. To je u redu jer je promet manji. Da ne bi bilo iznenađenja, onoga nismo znali i ups! odakle rupa ti se radovi uglavnom lijepo obilježavaju prometnom signalizacijom. Ograniče vam brzinu, upozore da je neka traka zatvorena za promet i slično. I onda radnici odu popodne doma i oslobode mjesto radova od materijala i stvari. Odu i na vikend. A jednom ti radovi i završe. Ali, prometni znakovi ostaju. Danima. Tjednima. Panično se prestrojavaš i uguravaš u drugu traku, voziš lagano i oprezno, trpiš (iako ih ne čuješ) psovke i gestikulacije drugih vozača, a kraj tebe svo vrijeme prazna traka, kojom počesto i projuri neki bahatlija koji prometne znakove ionako ignorira.  Je li tako teško zakrenuti znak za 180 stupnjeva (suprotno od smjera vožnje), prekriti ga papirom ili krpom, položiti na zemlju ili odnijeti odakle je donešen?

Isto je i na otvorenim cestama. Na koliko je mjesta odn. u kojem postotku nakon ograničenja brzine stavljen znak prestanka ograničenja? Trokuti i stop-znakovi za označavanje nailaska na cestu s pravom prvenstva još su donekle i postavljeni. A što je sa znakovima ceste s pravom prvenstva prolaza? Da ne moram svaki čas prikočivati jer mi netko nailazi uličicom ili seoskim putem s desna? Najžalosnije je što su me i u auto-školi učili: pogledaj ima li cesta/ulica s desne strane trokut.

Ja počeo. A sad vi. O rolama, romobilima, triciklima, traktorima, tramvajima, čamcima, semaforima, policiji...

gaspa je napisao/la:...

Ja počeo. A sad vi. O rolama, romobilima, triciklima, traktorima, tramvajima, čamcima, semaforima, policiji...

Izvan zagrade sve.

Mene jako ljute ovi iz prometne jedinice mladeži. Kasne na posao, ponekad se niti ne pojave na poslu (kiša, petak, dan prije državnog praznika), neki su stvarno OK, kuže to što rade i trude se doista propustiti dovoljnu količinu vozila da se niti iz jednog smjera ne stvara kolona. Neki glume fikuse, ne gledaju odakle im je najveći priljev vozila, često su lijeni uopće stati na križanje i ručno propuštati vozila nego stoje pokraj onog semaforskog ormarića, tipkaju po mobitelu i pomiču tipkala kojima mijenjaju faze na semaforu. Jednostavno je svaki dan na tom mjestu druga osoba i radi na drugačiji način, jednom ćeš proći maltene bez zaustavljanja, drugi puta ćeš čekati u koloni i više od pola sata. Dakako radi se o semaforu na križanju Škorpikove i Aleje Bologne, to je jedini prolaz sjever-jug i obrnuto ispod željezničke pruge. Ujutro je čak i super kada se djelatnici ne pojave da reguliraju promet jer faza zapad-jug kojom ja prolazim uopće nema gužve, nastradaju oni koji voze smjerom istok-jug. No poslijepodne najviše vozila ide smjerom jug-zapad i jug-istok, najkraće traje zelena faza jug-zapad, dok jug-istok ima i dodatnu strelicu pa se brže prođe. Taj semafor u svojim zelenim fazama s juga definitivno propušta manje vozila od semafora Škorpikova-Samoborska koje je često blokirano vozilima koja su ušla u križanje a tokom zelenog svjetla se nisu stigla maknuti iz njega.
Eto prolio sam svu žuć kojom raspolažem, ali nažalost na krivoj adresi.

portos je napisao/la:Eto prolio sam svu žuć kojom raspolažem, ali nažalost na krivoj adresi.

Zato smo mi tu da si možeš olakšati dušu!

Dvosmjerna ulica s po jednom trakom za svaki smjer. Duž nje gomila parkirnih mjesta, plativih, nepopunjenih. Naš(a) vrli/a vozač(ica) nekog ispušta iz vozila uz završnu diskusiju i duuugo opraštanje, ili nekog čeka. I, naravno, stoji u prometnoj traci. Niti pomisliti da bi se ugnuo/la na neko od slobodnih parkirnih mjesta. A ostali nek zaobilaze..
Poseban primjer: relativno uska servisna cesta s južne strane Superkonzuma Radnička. Stanu tamo i odu do bankomata koji je uz ulazna vrata. Onda iz suprotnog smjera naiđe neki, recimo, taxi. Pa stane malo dalje. Iza oba vozila stvori se red i njihovo zaobilaženje više nije moguće jer smeta zaustavljena kolona iz suprotnog smjera.
Ili moje semaforizirano križanje Vukovarske i Radničke. Vozimo prema istoku. Zeleno je. Ja bih skrenuo desno, za to postoji posebna traka kojom dalje ne možeš ravno. I stane netko u nju. I onda slijedi nečiji laaagani, polaaagani izlazak iz auta. Ili, u gorem slučaju, smjena vozača: vozač(ica) izlazi i ode a suvozač(ica) zauzima mjesto za volanom. Prije toga mora obići oko auta. I vrijeme teče, a ja se jadim. I onda, kad su potrebe zaustavljenog vozila zadovoljene i on može dalje, a nastavit će ravno i gurati se u traku lijevo. U međuvremenu se upali crveno. To njega/nju uopće ne smeta i proveze se, a ja moram čekati na svoje skretanje dok se sve faze ne izrotiraju.

Portos je, eto, prolio svoju žuč. Blago njemu. A ja je imam još tolikoooo...

Na cesti nam je svatko postao neprijatelj, takav dojam ostavljaju naši vozači/ce. Nema barem osnovne kulture i pristojnosti,
svi se žure kao da im je svaaka sekunda važna jer po običaju kreću u zadnji čas. Dok sam još radio rado sam krenuo i pola
sata ranije negoli 5 minuta kasnije tako da mi se iznimno rijetko dogodilo da bih zakasnio, uostalom tako sam vozio opuštenije.
Kad ja propustim nekoga iz sporedne ulice često doživim koncert a sam rijetko imam priliku da me netko drugi propusti (žene
puno rjeđe). Kada prelazim ulicu daleko od zebre zaletavaju se na mene iako ih nakon 50-ak metara čeka crveno.
Mnogi uspore i traže mjesto za parkiranje bez uključenog žmigavca kao bi drugima bilo jasno zašto idu polako.
Kod žena sam primijetio da najčešće po ulasku u auto započinju razgovor preko mobitela i onda izlaze sa parkirališta, zar ne
mogu dovršiti razgovor pa onda krenuti? Doduše kod nekih tada vožnja ne bi bila moguća jer njihovi razgovori traju satima?
(Više puta sam u vožnjama tome svjedočio gledajući ispred ili iza sebe)
Policija radi kampanjski, sporadično a mogli bi za nekoliko dana čestim kontrolama na puno mjesta zaraditi za cijelu godinu i
tada bi se valjda za neko vrijeme smanjila telefoniranja u autu. Drugačije je kada se dugo stoji u kolonama međutim onda bi
se kod ponovnog pokretanja trebalo prekinuti razgovore.

Ljudi su postali samoživi (ili su uvijek bili?), a u autoškolama se ne podučavaju osnovni elementi vozačke etike.

Moji Gorani su posebno trmasti u vožnji. Po cesti se petljaju, jasno, telefonirajući, ali kroz parking trgovačkog centra jure s barem 60...

portos je napisao/la:...
Eto prolio sam svu žuć kojom raspolažem, ali nažalost na krivoj adresi.

Mene ljuti ovaj tvoj autobus kaj maše vratima.

besposlenpop je napisao/la:

gaspa je napisao/la:...

Ja počeo. A sad vi. O rolama, romobilima, triciklima, traktorima, tramvajima, čamcima, semaforima, policiji...

... sve.

Pa da počnem:

utonuli šahtovi, visoki šahtovi, ventili vodovoda (tzv. škrinjice, bez obzira da li strše ili su utonuli), zakrpe (na zakrpama), raspadnuti asfalt, utonuli prekopi, tzv. ležeći policajci (osobito oni tipa krnje piramide, iako se među ostalima nađe zadnje vrijeme i sasvim pristojnih), ostaci betona na uzdužnim padovima i zavojima iz pretrpanih auto-mixera (bio duuugooo jedan trag na desnoj traci Jadranskog mosta prema Selskoj / Horvaćanskoj, a kak se rijetko tuda zadnjih par godina vozim, ne znam je li još ...? ), prelazne zone na mostovima i propustima (to su tzv. klinovi između stražnjih strana upornjaka i nasipa, koji se u teoriji jače zbijaju, ali u rvackoj praksi niti izvođači, niti nadzor, niti investitor vodi o tom brigu - dobra praksa je izvođenje poduprtih ukopanih konzola, no izgleda da naši projektanti uopće ne voze aute? Ako se neko pita kako to izgleda i djeluje, ogledni primjerak je na autocesti prema Bregani (A3) preko potoka Gradna, između INA-ine benzinske i čvora Bobovica).

Iako je ovo iskustvo bazirano pretežno na zagrebačkim ulicama i cestama i okolici, ima toga posvuda po skršenoj našoj.
Kao i spomenuto betonsko sranje na Jadranskom mostu, legendarni šahtovi i poneka rupa se po Zagrebu uče, usvajaju i zaobilaze godinama (recimo šaht na lijevoj traci Ljubljanske u smjeru Jankomira na križanju sa Slavenskoga, pa na Slavonskoj u lijevoj traci prema zapadu prije križanja na Krugama).
Zanimljivo bi bilo čuti jel se tako vozi npr. i u Rijeci?

Kak se vidi iz priloženog, načeto je samo jedno područje i nikak ne bi rekel da je to sve o asfaltu, jer sam samo nabaciil ono kaj mi je opalo na pamet. Ak mi u međuvremenu sine nekaj propušteno, a stvarno bitno bum dodal (ne znači da me u tom nesme dopunit i bilo ko drugi ), ali bum se prvenstveno orijentiral na nastavke (koji slijede ... ).

Rijeka i kvarnerska okolica priča je za sebe. Kako je izrasla na brdovitom Balkanu, ulice su strme, uske a mjesta za parkiranje malo. Omiljena parkirališta su autobusne stanice, one ugnute od glavne prometnice. Nije to isključivo bahatost i komocija vozača, već jednostavno nemaš gdje stati. Recimo u Lovranu. U centru mjesta su općina, tržnica, ljekarna, pošta, sve takoreći zgrada do zgrade. A parkinga, osim 4-5 mjesta jok. Samo jedna ugnuta autobusna stanica. Da, i trotoari s drvoredom, ali i tamo pola auta stoji na cesti.

A vožnja po žutoj traci? Ulica Hrvatske bratske zajednice. U Zagrebu, naravno. Smjer prema gradu. U 2 trake normalno se vozi. Ali oni značajniji od ostalih, zbog kojih su ceste i građene, jure (bitno brže od 60) žutom trakom. A kad se na kraju te trake, gdje počinje normalna traka za sve, kad se u nju prestrojiš, blicaju ti i trube, kako si se samo usudio. Na takva bi mjesta trebalo postaviti policiju. Ne nužno da ih kažnjava novčano. Mislim da bi bilo dovoljno da ih samo skrene u sporednu ulicu pa nek se motaju Trnjem dok opet ne izađu na glavnu cestu. Ili samo da ih zadrži stajati kojih 5 minuta. Kad im se već tako žurilo.

gaspa je napisao/la:Rijeka i kvarnerska okolica priča je za sebe. Kako je izrasla na brdovitom Balkanu, ulice su strme, uske a mjesta za parkiranje malo. Omiljena parkirališta su autobusne stanice, one ugnute od glavne prometnice. Nije to isključivo bahatost i komocija vozača, već jednostavno nemaš gdje stati. Recimo u Lovranu. U centru mjesta su općina, tržnica, ljekarna, pošta, sve takoreći zgrada do zgrade. A parkinga, osim 4-5 mjesta jok. Samo jedna ugnuta autobusna stanica. Da, i trotoari s drvoredom, ali i tamo pola auta stoji na cesti.
...

Hm, dobro, saznal sam nekaj kaj nisam pital - obzirom da sam po Rijeci vozil uglavnom po glavnim koridorima (s jednim izuzetkom, kad sam promašil skretanje u Billu, pa sam doživel sve radosti vožnje po brdskim ulicama / cesticama, najvećim dijelom jednosmjernim, a bome i zabranjenim smjerovima ), ne sjećam se da sam nalijetal na denivelirane šahtove, udarne rupetine i ulegle prekope, pa se moje pitanje odnosi na običaje domorodaca da izbjegavaju takva mjesta.
Naravno, važi i za sve ostale gradove ...

besposlenpop je napisao/la:

gaspa je napisao/la:...
Ja počeo. A sad vi. O rolama, romobilima, triciklima, traktorima, tramvajima, čamcima, semaforima, policiji...

,,, sve.

Gaspa je spomenul zaboravljene znakove, al i njima dođe kraj - samo loše sinkronizirani semafori su konstanta.

Pa kad se Sunce spusti nisko, a zeleno ugledaš jedva na 50 metara. Crveno i žuto tek malo prije. Naravno, ima i pristojno osvijetljenih (valjda su i usklađeni s danjim svjetlom?), al su debelo u manjini.

Pa onda oni portali sa svjetlećim znakovima i upozorenjima na autocestama.
Obično se odnose na situaciju 2-3 km dalje i poznaju samo rvacki jezik.

Najgora stvar od mojih početničkih dana su ograničenja brzine.
Nekad su bila otprilike 20 km/h preniska (pa sam se nekad i tak ponašal ). Vremenom su upravitelji cesata valjda uvidjeli da ta odokativna rješenja iz rukava nemaju previše smisla, pa su zadnjih 10-ak do 20-ak godina ipak primjerenija situacijama (a i meni je s godinama desna noga sve lakša ... ).

Posebna stvar su tzv. radovi na autocestama - duljine suženja i ograničenja se mjere kilometrima, a u 90% situacija na tim beskrajima nema nijednog žutog lika, ili su tek na odsjeku od 20-30 m.

Ne mora se sunce samo spustiti nisko. Može se i još ne dignuti sasvim. Ujutro, kad nam je nisko iza leđa a semafor pred nama. Ne vidiš ni da li svjetli, a kamoli kojom bojom. I položaj semafora je problematičan. Naročito onih na portalima. Staneš li preblizu odn. kod predviđene crte na kolniku a nemaš kabriolet ili krovni prozor kroz koji možeš izviriti, trebaš dobro izvitoperiti vrat da bi vidio kad prosvjetli zeleno. Doduše. može se to odraditi i stoički. Stojiš i gledaš pred sebe a orkestar truba iza tebe će ti signalizirati da je zeleno i prolaz slobodan.

Tu mi se jako sviđa japansko rješenje. Semafori su postavljeni iza križanja. Dobro su vidljivi jer ih gledaš pod manjim kutom.

gaspa je napisao/la:Tu mi se jako sviđa japansko rješenje. Semafori su postavljeni iza križanja. Dobro su vidljivi jer ih gledaš pod manjim kutom.

Kod Amerikanaca isto...
Opcija "B" - Ti u srednjoj/lijevoj traci, desno na uglu semafor, jedini semafor. A onda se zdesna došulja šleperčina velika k'o neboder...

besposlenpop je napisao/la:

gaspa je napisao/la:...

Ja počeo. A sad vi. O rolama, romobilima, triciklima, traktorima, tramvajima, čamcima, semaforima, policiji...

... sve.

Kad se cajci ufate upravljačkog ormara semafora (pa naprave krkljanac ).
Nije žvaka za seljaka ...

Kad u prometnim trakavicama vidim policijske aute parkirane pred birtijama.

Kad najave dan pojačane kontrole prometa (samo kaj još ne objavljuju gdje su im zasjede).
Ne bi li im to trebao biti redovan, svakodnevni posao?

Kad mi iz suprotnog smjera blendaju (da me upozore na policijsku zasjedu), iako meni ne treba, time upozoravaju one koje bi trebalo oglobiti. Nekad sam i ja blendal ... onda sam promjenil filozofiju i to upravo iz principa ne radim.

Kad reklamiraju da prijaviš prekršaje i prekršitelje, a kad to napraviš, onda prijava ide najkraćim putem u koš za smeće.

I na kraju (ovog dijela), kad ih (plavaca) nigdje nema kad ih i gdje ih treba. Znam, to je samo subjektivan dojam, al me svejedno - smeta.

I moj je subjektivni dojam da se uglavnom skrivaju po busijama i bivaju represivni, često na mjestima gdje neko, čak i veće, kršenje propisa ne bi imalo nekih posebno tragičnih posljedica (ali tamo je baš tako lijepa sačekuša). A gdje bi mogli konstruktivno djelovati - tam ih ni. Gdje bi mogli loviti bahatlije i kažnjavati baš taj bahatluk - tam ih ni.

Neko vrijeme omiljena mjesta su im bila:
1. Ispod nadvožnjaka Jadranske avenije, skretanje dolazećih iz grada na jug, prema Areni. Prolaz odn. skretanje nakon žutog (dakle kroz crveno).
2. Prije zatvora u smjeru juga, odmah poslije ŽCPR, ima neki šodrani odvojčić desno, tamo lijepo mogu parkirati i sebe i kažnjenike. Love nevezane (raspojasane) i telefoniste. Imali su jednom čak i dobru foru. Ode jedan pred ŽCPR, par metara nakon križanja, dok su još relativno spori i tamo se, kao, dokono muva. A gleda. I kad vidi nevezan-og/u ili telefonirajuć-eg/u, samo mahne rukom onima 30 m dalje i netko mam izleti s kuhačom.
E, ovo pod 2 me NE ljuti. Pa kad pogledaš vozila u vožnji, gotovo da ih natpolovična većina telefonira, to zaista treba sankcionirati.

Ali, ako si nadripisar, kad te i pokušaju oglobiti, rijetko će im uspjeti. Zatražiš prijavu, odeš na prekršajni sud i sve negiraš. Policajac u pravilu ne dođe na suočenje i ti si slobodan. Ako te i globe, ide žalba na viši sud. Kako je kod nas sudstvo nadasve učinkovito, sve padne u zastaru. Jesam li ovim uputstvom ispao nekorektan? I jesam i nisam. Kad vas globe jer ste zaista načinili neku glupost, budite veliki. Ali često nas globe za ništa. Jednom, recimo, dolazim novom Branimirovom prema gradu i skrećem lijevo u Svetice. Za to skretanje pali se dodatna zelena strelica i propušta 5 vozila ako su svi dovoljno žustri i ne traljave pritom. Zelena strelica svijetli a onaj ispred mene prikoči jer nam ususret Branimirovom juri neki luđak koji želi proći križanje kroz post-žuto (čitaj: crveo). Taj projuri, strelica se ugasi, ja u križanju, i prođem a plava individua, koja samo stoji i gleda tko će proći poslije gašenja strelice meni: stoj, prošao si kroz crveno. Kao - tamo gdje sam stajao u križanju nisam nikom smetao (nije istina!) i mogao sam se baš i malo vratiti natrag. Jest, vidio je on zašto smo prikočili, da je budaletina prošla kroz debelo crveno, i imjesto da naganja njega, meni soli pamet. I klasika: jel' vam treba auto za posao? Dobro, kaznit ću vas najnižom kaznom, za pojas. A može samo opomena, nikad je nisam dobio? Ne, za ovaj prekršaj ne.

Jutros na Bologna/Škorpikova djelatnik prometne jedinice mladeži. Naravno da mu je prioritet propustiti vozila iz smjera istoka, iz smjera zapada napravio je kolonu cca 300metara. Čak ni to ne bi bio problem da na Bologni nije oštećen jedan poklopac kanalizacionog šahta, pa su južnu traku suzili znakom i ogradom. Mi koji skrećemo u Škorpikovu stojimo u koloni, pokraj nas po južnoj traci nitko ne može proći...
A mulac regulira promet i tipka po mobitelu.

ZAGREPČANI SKEPTIČNI! Strahuju da će nova biciklistička staza stvoriti čepove u prometu: ‘Smanjivati protočnost jedne od žila kucavica
je samo stvaranje gužvi’

Radovi u prilazu Gjure Deželića u punom su jeku, a napokon se počinje nazirati i konačni izgled nove organizacije prometnice.

“Parkirna mjesta su pomaknuta prema jugu na kolnik, stabla se ne diraju, a biciklistička staza u smjeru zapada će se smjestiti uz pločnik. Za smjer prema istoku bit će označeni sharrowsi na južnoj kolničkoj traci (lijevo na slici).

Napokon biciklistička staza ne nastaje oduzimanjem prostora pješacima! Zahvaljujemo Gradu”, poručili su iz Sindikata biciklista.

“Sharrows ne funkcioniraju u centru, u dva dana kretanja Gajevom sam triput bila skoro srušena ili udarena na traci na kojoj su sharrows. Vozači auta se ne žele prilagoditi novoj signalizaciji i pravilima, trube, obilaze u premalom luku i dobacuju uvrede kroz prozor. Ista situacija i u Preradovićevoj, gdje se na traku sa sharrowsima još i parkiraju vozila. Zbog svega toga ću se nažalost i dalje voziti po pješačkom dijelu”, javila se Zagrepčanka u komentaru ispod objave.

S njom se slaže i jedan sugrađanin: “I u mojem iskustvu vozači ne doživljavaju sharrows. Bez značajnog prisilnog usporavanja prometa to će biti loše rješenje.”
‘Stvorit će se novi čep’

Brojni su u komentarima upozoravali da je ovo loše rješenje. Neki smatraju da se ugrožava sigurnost biciklista zbog automobila koji izlaze s parkinga, dok drugi upozoravaju da će se stvoriti prometni čepovi jer se cesta smanjila za jednu traku.

“Ovo je trenutno realno vrlo loše rješenje. Na stranu priča što je potrebno općenito smanjenje prometa u centru, više pješačkih zona itd. Na jednom dijelu Prilaza masovno staju za iskrcavanje djece iz auta za vrtić, a i ovako je u špicama zeleni val krcat. Stvorit će se novi ekstremni čep, a koji se neće riješiti sam od sebe. Nema pravih planova, dubinskih, gdje se radi na tome da se destimulira promet u uskom centru, nego se nabaci bic traka, gotovo u populističkoj maniri Bandića, a bez plana i promišljanja koliko će to dodatno zakrčiti grad. Pristupa se problemima periferno, umjesto da se centralno krene. Ovo će biti apsolutni kaos”, stoji u komentaru.

Protuargument gore navedenog komentara je jedan sugrađanin opisao kao ‘šok terapijom’.

“Pa u tome i je stvar. Ovo bih nazvao šok terapijom. Na taj način su zapadni gradovi na neki način “prisilili” stanovnike da se prebace na bicikle. Sad takav scenarij počinjemo napokon gledati i u Zagrebu. Nikakva prometna studija ili druga rješenja ne bi dale rezultate”.

“Ovo naše ljude ne tjera na prelazak na bicikle ili pješačenja, upravo o tome govorim. Imali smo masu primjera stvaranja čepova, i ne samo da ljudi ne odustaju od automobila nego se još i povećava promet. A osim toga to nije ni cilj ovog postupka pa nije ni približno dovoljna “šok” terapija.
Roditelji zasigurno neće odustati od automobila, a ni mnogi drugi. Zato kažem da se kod nas radi periferno sporadično umjesto da se ozbiljno destimulira promet u centru i zatvore kompletno određene ceste ali sa gradnjom adekvatnih parkinga na širim rubovima i poboljšanjem javnog i željezničkog prijevoza. U ovoj državi, u ovom gradu, na ovoj lokaciji ćemo gledati kaos, a koji će utjecati na okolicu i npr. prohodnost za hitne i druge važne službe. Ovako diletantski se stvari ne rade”, stoji u odgovoru.
‘Svaka promjena je teška’
“Mali koraci, ali prvi su uvijek najteži. Nadajmo se da će poslije njih ići lakše i brže. Samo naprijed”, “Svaka je promjena teška ali treba vremena i sve bu ok”, pisali su Zagrepčani u objavi od Sindikata biciklista.
“Hvale vrijedna inicijativa ali zašto se nije napravila jedna poštena biciklistička staza (fizički odvojena i od kolnika i od nogostupa) u Deželićevoj u jednom smjeru i ista takva u Klaićevoj u drugom smjeru (da se udovolji stanarima doma umirovljenika i roditeljima i djeci koja idu u bolnicu)”, “Korak naprijed svakako, ali šteta za sharrowse u smjeru istoka, naši vozači ih ne šljive ni pol posto, a još postoji i dodatna opasnost od automobila koji izlaze s parkirališta”,
“Sve ovo lijepo zvuči, i fercera ali u Oslu, Helsinkiju i Kopenhagenu. Ali napravite usporedbu javnog prijevoza u tim gradovima i Zagrebu, i umni sklop (da ne upotrijebim mindset, kao vi sharows) stanovnika tih gradova pa će vam odmah biti jasno zašto tako neće još dugo godina uspjeti u Zagrebu. A u ovoj situaciji, smanjivati protočnost jedne od žila kucavica prometa za 33 posto je samo stvaranje gužvi a time i zagađenja zraka, a ne oslobađanje centra grada od automobila i smanjenje zagađenosti. Živi bili pa vidjeli rezultate”, smatraju sugrađani
link
Radi se kampanjski bez opsežnijeg rješenja u prometu, smanjenjem broja prometnih traka ili njihovim ukidanjem se samo povećavaju
gužve u prometu na uštrb malog broja biciklista kojih je samo ljeti nešto više. Stalno se smanjuje broj parkirnih mjesta, ljudi nemaju
novaca da plaćaju stalna mjesta u garažama. Stanovništvo stari, mnogi stariji ljudi koji ne mogu bez automobila na posao a prestari su
da bi vozili bicikle do često udaljenog posla.
Na javni prijevoz se ne mogu osloniti u svim dijelovima grada jer je nepouzdan. Mislim da bi prvenstveno trebalo poboljšati uslugu
javnog prijevoza što je prvi preduvjet za njegovo korištenje i smanjenje automobila a tek onda ići na proširenje/produženje staza za
bicikliste koje su sada najčešće nepovezane i neke bez smisla?

Ako se već hoće (ili baš mora) ukinuti jedna prometna traka - nek zatvore Ilicu od Trga do Repubublike Austrije i prepuste je isključivo pješacima, biciklistima i tramvajima. A na Prilazu i u Klaićevoj nek ukinu lovostaj i proglase slobodni odstrel biciklista.

Eh, koristili bismo mi javni prijevoz umjesto automobila. Izbjegli živciranje, traženje parkinga, kruženje i trošenje skupog goriva. Ali, krenem ja danas tramvajem koji mi pobjegne za konjski nokat. Više ne trčim sumanuto za njima, po crvenom, slalomom među automobilima koji se kreću... I onda ti počesto vozar pred nosom zatvori vrata i ode. Polako, doći će drugi. Drugi? Displej mi lijepo najavljuje da će drugi zaista doći, ali nakon 14 minuta. I onda ti ne idi autom?!

Ja bih napravio drukčije - između dva drveta može se uparkirati jedan auto, paralelno uz smjer ceste. Na taj način broj parkirnih mjesta u ulici bio bi smanjen, ali ne bi došlo do neizostavnog zagušenja jedne od bitnih gradskih prometnica (vulgo: patio bi promet u mirovanju)

Biciklistima treba napraviti velodrom pa nek' se tamo voze, a ne da se petljaju u prometu...

Bezobzirnost biciklista i romobilista na pločnicima prema pješacima, voze se i guraju među pješacima i na najužim pločnicima u
centru grada poput Ilice. I ovdje u Baškoj ih ima na rivi i glavnoj gradskoj ulici a pridružuju im se skuteraši jer oni nesmetano
prolaze između stupova koji brane prolaz automobilima.
I ja se vozim ovdje biciklom ali kada vidim da je puno pješaka siđem sa bicikla i guram ga do šireg prostora odnosno dok se
ne rasčisti gužva, ne osjećam se kao da mi je kruna pala sa glave.
Za automobiliste kažu da postanu drugačiji kad sjednu za volan no što bi se tek moglo reći za bicikliste i romobiliste?
Među njima ima podjednako žena a ima i puno starijih osoba od kojih se ne bi očekivalo takovo agresivno ponašanje,
tjeraju pješake da im se sklanjaju.
Dok vam dolaze u susret ih vidite pa stignete maknuti se na stranu no podjednako ih ima koji dojure iza leđa pa vam
zvone (ili ne) da se maknete a ne znate na koju stranu bi pobjegli? Na mene je tako neki dan u centru Baške naletio jedan mamlaz
dok sam radi puno pješaka gurao bicikl.
Ima u nekim ulicama označenih biciklističkih staza za svaki smjer po jedna ali oni niti to ne poštuju već voze kako im se svidi
odnosno odgovara radi sunca / sjene pa se onda i međusobno svađaju.

Nemoj uopćavati, Borna, niti nas sve bicikliste stavljati u isti koš jer pojedinci ne poštuju pravila. I mene smetaju "biciklisti" i njihove vožnje suprotnim smjerom, agresivna vožnja, vožnja bez ruku, tipkanje po mobitelu...
Isto tako me jako smeta kada se pješaci kreću po biciklističkim stazama kojih je definitivno premalo. Ako se nama zabranjuje vožnja pločnikom i naplaćuju nam se kazne, onda bi se isto trebalo kažnjavati pješake na biciklističkim stazama.
Imamo novu biciklističku stazu Brdovec-Šenkovec i jasno je označena kao biciklistička staza, ali po njoj šeću, guraju djecu u kolicima, rolaju i voze romobile. Čekam kad ću na njoj vidjeti neki traktor ili kombajn.

Ispričavam se svim dobrim (savjesnim) biciklistima što nisam napomenuo da postoji dobar dio takvih (što i sam nastojim biti)
Općenito mi koji puta izgleda da smo kao nacija još uvijek u nekom srednjem vijeku sudeći prema ponašanju ljudi kao i njihovoj
pameti? Navodno odavno nemamo ljude bez osnovnog obrazovanja a sve više ih se ponaša kao da su izašli iz đungle....

Po meni je problem u potpunom odsustvu tradicije u korištenju bicikala. S jedne strane imamo "ruralne" bicikliste koji su prisutni na seoskim prometnicama takorekuć oduvijek. No, bilo je to u vijeme kad je ajziban bio jedina alternativa, a vozila na blatnjavim seoskim putevima bila su biciklistima bezopasna.
Gracki biciklisti su novovjeka pojava i pojavili su se kad je već gradski promet bio organiziran u kombinaciji komunalnih prijevoznika i automobila. I tu su se onda pojavili biciklisti kao novi trend i kombinacija prijevoza navodno spretnog za gradsku gužvu i rekreative. I sad se tu pokušava udovoljiti dijelu biračkog tijela uguravajući biciklističku infrastrukturu u urbano tkivo iz XIX. stoljeća. (Slično je i s parkiranjem - nova naselja npr. u Rijeci projektirana su i građena ranih 70-ih u situacijama kad su ulici bila tri Fiće i jedan Milećento. Danas svaka obitelj ima dva auta. Posljedice su jasne...)

A bicikljiste sam naučio mrziti u Niskozemskoj - dripac će te šalamaštrat bez pardona...