CSI Štacion na Banovini

Nakon što ih je tata fresher cijedio po goransko-belokranjskoj pruzi, riječko društvance uzeo je pod svoje tata gaspa da ih dokrajči Banovinom.
(sad će oni reć: ma neeee, baš je bilo fino - a skidali su mi negdje sve po spisku kod svakog zaokretanja za 180, kod svakog naglog skretanja, kod prašenja divljinom, kod pogleda na sat, kod... )

Dakle: tema, zadatak, elkšn, što li - bile su istražiteljske aktivnosti na pruzi - bolje rečeno: na trasi nekadašnje pruge - Karlovac-Sisak. Popis stanica i izvadak iz nekadašnjeg voznog reda priložit ću uskoro. Od pruge baš i nije nešto ostalo a ono što je ljeti je progutala vegetacija (u ožujku ili studenom bi neki pristupi zacijelo bili lakši i više bi se vidjelo).

Trasa pruge prikazana je na kartama na kojima su označene točke zadržavanja, pa se kolege ekšnaši, u nedostatku boljeg opisa, u svojim prikazima mogu na njih pozvati. Kraća zaustavljanja bila su još na dosta mjesta, tek da se baci pogled i napravi koja fotka kroz prozor, ali takva mjesta nisam posebno obilježio.

Dok sam čekao da se Primorci nadišu svježeg goranskog zraka, otišao sam se razočarati na prvu dionicu sjeverno od Kupe.


Točka 1. Davno je to bilo kad se tu negdje odvajala pruga nalijevo (Zašto nalijevo? Pa zato jer je slikano od ŽCP Orlovac prema Karlovcu) za Sisak. Nekom odvajanju, skretnici... ni traga ni glasa.


Točka 2. Nije ni čudo kad ni od pruge dalje nema ništa. Tek će maštoviti i znalci prepoznati nasip i trasu. Ne da nema tračnica, nema ni pragova, ni šarafa. A ponegdje još ipak nisu sve prodali u staro željezo.


Točka 3. Nekadašnji ŽCP na cesti Karlovac-Pokupsko. Željeznička nastamba pretvorena je u ugodno boravište.

(sad ste već skužili gdje je bila štreka)

Nastavimo li cestom duž bivše pruge odn. duž drača na malo povišenom zemljišto, doći ćemo do romskih nastambi. Fotodokumentacije tog dijela nema jer se bojim da ti ljudi ne bi ispravno shvatili moje plemenite istraživačke nakane, a posebno dokumentarno fotografiranje.

I da mi se nije sad netko ubacio!

Napokon dođoše i ovi nesretnici, i to na raznoraznim prijevoznim sredstvima. Unatoč izgladnjelosti i dehidraciji te pomalo poodmaklom vremenu entuzijazam im nije silazio s lica. Pa kad je tome tako - hajd'mo onda odmah dalje.



Točka 4. Evo nas na mjestu gdje je pruga premostila Kupu.


Čini se da je potražnja za metalom kao sekundarnom sirovinom bila velika jer ostataka mosta nema nigdje. Ili su uklonjeni kako ne bi, po modelu srušenog mosta na Neretvi, poslužili za desant HV-a na zaposjednutu južnu obalu. A možda je netko pjevao onu Dabogda te voda odnijela... (iako čisto sumnjam)


Dok je mosta bilo, promet njime u jednom kraćem povijesnom razdoblju prošlog tisućljeća nadzirao se iz solidne kamene građevine (desno nasip pruge)


Točka 5. Rastrčali se forumaši kao da si dirnuo u osinje gnijezdo. Eto koliko oduševljenja mogu prouzročiti dvije tračnice u asfaltu.


Llijevo i desno od toga opet, naravno, ništa.


Točka 6. Ovo mjesto dokumentirali su oni koji su u dobrim odnosima s HV-om. Bez obzira što se radi o nekoj pustoši, s vojskom nikad ne znaš...

Točka 7. Još jedan ŽCP gdje su istražitelji proučavali poprečni nagib pruge izvodeći pretpostavke o polumjeru zavoja.


Kako se put duljio, entuzijazam je lagano spadao. Bilo je potpuno jasno da, budemo li se zaustavljali, napuštali vozila i ponovno ih zaposjedali nakon gledanja, umovanja i fotkanja, nećemo završiti ekšn ne danas nego ni ovaj tjedan. Zato smo obilazak malo racionalizirali.

Točka 8. Da ekšn ipak bude malo zanimljiviji pobrinuli su se cestari svojim propustom, a taj se propust sastojao u nedostatku asfalta na jednoj sasvim pristojno dugoj dionici. Dobro, ipak možda samo kojih 5 km, al kad ideš prvi put, i k tome ne prebrzo... Naravno da smo pritom opet uspijeli zamijetiti trasu, ovaj put s nešto više ostataka.

(ono u daljini ostaci su mosta preko neke rječice)



Točka 9. Malo-pomalo stigli smo i u regionalno središte (), Utinju. Zašto je naselje s nekoliko kuća regionalno središte? Ha, zato jer ima kolodvor.


Bilo je tu bome 3 kolosjeka, a možda bismo daljnjim istraživanjem zaključili da ih je bilo još.


Onda smo, birajući asfalt umjesto poljske puteve, malo zastranili od pruge, izbili na magistralnu cestu, ali ubrzo opet skrenuli na sjever, bome do pravog dragulja od ulova.


Točka 10. Nevjerojatno kao zelenilo brzo osvaja prostor. Hoćeš u vrtu zasaditi neku biljku - uvene! Pokušaš drugi put - opet se ne primi. I tako pet-šest puta. A ovdje? Gle - bez intervencije ljudi, bez okapanja, pljevljenja, gnojenja, zalijevanja... Ma kako te biljke vole prugu, tračnice, pragove...




Gdje smo? Ma ne mogu vjerovati


Ovaj se kolodvor nekad (za Jugoslavije) zvao Slavsko Polje, po kraju (polju) i istoimenom naselju u blizini. Vojnić je, inače, udaljen dobrih cestovnih 13 km odavde, a danas kolodvor čak nije na području grada Vojnića već grada Gvozda, o čemu nas obavještavaju ploče koji kilometar pred kolodvorom. Nešto me asocira na (nekadašnji) kolodvor Crikvenica.

Tu je i vaga

(ne treba uopće sumnjati da se pojedinci, nadasve hrabro, prezirući opasnost od ruševnosti, zmija i mina, nisu uvlačili unutra)

Točka 11. U neposrednoj blizini je i jedan očuvaniji ŽCP. Zašto očuvaniji? Jer, osim dvije tračnice u asfaltu i andrijinog križa u njegovom okruženju imamo i signal.


Vozila su uredno stala na pružnom prijelazu osvrćući se ne dolazi li možda ipak odnekud neko pružno vozilo. Nije dolazilo. Ubrzo smo shvatili i zašto. Signal je spušten. Lleone, pusti vlak da prođe.


Baš me zanima (a vjerojatno i sve vas) kako je ispala ova obješenjačka slika iz ne ptičje već signalne perspektive

(lako se nama sprdati, al je činjenica da to ne bismo mogli sami izvesti)

Zabrana ubacivanja postova vrijedi i dalje

Točka 12. ŽCP i stajalište (odn. ono što je od obojeg ostalo) Crevarska Strana.


Točka 13. Evo i malo veće civilizacije, bolje rečeno: urbanizacije. Gvozd (ex-Vrginmost u ex-Yu). Kolodvor za ljubitelje Zelene akcije. Sav zarastao, da je to čudo jedno. S cestovne strane izgleda još kako-tako


Ali s pružne... (a našli smo i tu 3 kolosjeka, pa i perone, doduše bezobrazno uske)


Odjednom je nastala uzbuna. Što nitko nije slikao ćenifu? Ma jesmo, jesmo...


Situacija je cijelo vrijeme bila pod kontrolom

Što su to prirodne sile, ha? Drvo i našeg sportaša ništa (pa ni krov) ne može zaustaviti - sve su oni to kadri probiti.

Točka 14. Vrućine popuštaju, sjene postaju duže a pred nama je još ohoho puta. Podižemo kriterija za zaustavljanje i odlična obnovljena cesta učas nas dovede u Topusko. Zapravo do istiomenog kolodvora. Do samog Topuskog ima još ponešto puta.


I tu su kolosjeci i peroni, kolodvorska i pomoćne zgrade, i tu je sve zaraslo, ali se s tim zaraštavanjem priroda poigrala na jedan čudno lijep način


Ova zarasla gtađevina sprijeda (ili desno) je vagarska kućica u koju se ulazi, kao u neki drugi svijet iz, recimo Harry Pottera, razmičući zavjesu od lišća i nestajući iza nje. A unutra


I, naravno,...

(kako je ovo uljuđen natpis - nužnik za muške)

A unutra (nisam preduboko ulazio)


A dok ne vozi vlak, sasvim solidno prijevozno sredstvo je autobus


Još nisam gotov

Točka 15. Ajmo brže, brže. Glina. Zatvor smo promašili al kolodvor pogodili. Kolodvor? Botanički vrt. Pazi, tračnice


S prednje strane nije baš bilo takvih botaničkih naznaka (ako izuzmemo sobne biljke)


Ima tu i jedan industrijski kolosjek, s lijeve strane ceste, i završava bikom (al to je valjda netko drugi dokumentirao). A naišli smo i na jednu tehničku napravu u izvedbi koja je kolodvor svrstavala u 1. kategoriju, tj. kolodvor koji može opsluživati vlakove 24 sata. Vidi fenjer! Vidi ljestve! Ali, na vodonapojnik se nitko nije popeo.




Točka 16. Pade dogovor-odluka: zanemarimo daljnji prirodno-tehnički smjer pruge (kad prije prođe dan? ) i izravno za Petrinju, da vidimo što se vidjeti da, dok se još išta može vidjeti. Kolodvor smo opkolili i prišli mu sa stražnje strane


Priču o kolodvoru je, zapravo, trebalo početi s ove strane. Uočite dva ganc nova dimnjaka.


Ono bez čega (nekima) putopis ne bi bio potpun


Petrinja je prvo mjesto gdje je netko od domaćih popričao s nama. U prvom dijelu puta je ignoriranje ili zaobilaženje stranaca još i jasno. Kakva su vremena (bila), i tko je sve prolazio - bolje se držati po strani i ne ukazivati na sebe. Ha, zamislite kad u spokojno nedjeljno popodne (a čini se da ni radni dani nisu mnogo manje spokojni) nahrupi polutjedna količina vozila, tj. 2 (dva) i iz njih ispadne neko čudno društvo s fotoaparatima raštrkajući se oko ničega, buljeći u tlo i nešto nerazumljivo razglabajući te pritom živo gestikulirajući. Dobro, još da je netko u ovo zelenje bio primoran otići zbog nužde... ali ni to ne rade.
Međutim, čovo u Petrinji je bio zanimljiv. Pitao nas jesmo li sa željeznice i iskazao želju u ime svoje i brojnih Petrinjaca da se ruglo od kolodvora dovede u red. Pisao je (ili telefonirao?) u Zagreb, a odgovor je bio: pa, ako vam smeta, počistite to malo, vi tamo domaći.
A pruga do Petrinje je navodno ispravna. Čak je i lani došao jedan probni vlak. Znači, možda joj ne bi trebalo puno (ipak, bojim se, obzirom na ono što smo vidjeli, da svaki zahvat znači jako puno - i novca, i rada). Ali bila bi fora vlak do Petrinje. I velika pomoć tamošnjem stanovništvu u odlasku na posao u Sisak.

I tako je ovaj, u drugom dijelu ubrzani i skraćeni, pohod došao kraju. Ekipa je bila genijalna, homogena, strpljiva, nitko nije jamrao, gnjavio, žeđao...

Ja sam (napokon) gotov. Sad možete vi.

Dobro, jeste li ipak nešto i čalabrcnuli?

Ma, boje se priznati...

Lijep opis, odlicne fotke. Jedino sto mi sve skupa ostavlja... tuzan dojam. Zalosno je kad tako zapustamo vrijedne stvari.

Barney

Odličan ekšn dečki! ...a i dobro je da imamo foto-dokumentirano ostatke ostataka pruge kojoj je nekada bila namijenjena važna uloga riječko-beogradskog pravca, iako to nikada nije u praksi i postala.

I tek dva mala dodatka-ispravka:
- Pruga se iz pravca Karlovca odvaja nadesno, i trasa je sasvim vidljiva (usporedna sa prugom Ka-Zg) od samog kolodvora do mjesta odvajanja.
- Željeznički most u Brođanima srušila je Hrvatska vojska 1991. radi onemogućavanja prijelaza agresora preko Kupe. Tada su se na mostu nalazila i dva teretna vagona puna tucanika, koja su skupa sa željeznom konstrukcijom završila u vodi. Prije par godina sve je izvađeno i očišćeno, a ostao je tek ovaj najstabilniji dio kao posjetnik na ta vremena (i valjda, za maštanje nekima koji još uvijek nerealno, vide obnovu ove pruge u budućnosti).

Phalanx je napisao/la:Pruga se iz pravca Karlovca odvaja nadesno, i trasa je sasvim vidljiva (usporedna sa prugom Ka-Zg) od samog kolodvora do mjesta odvajanja.

Eto kako se teško izražavati! Da, pruga se, dolazeći iz smjera Karlovca, odvajala desno (gledajući u smjeru Zagreba), što je na fotografiji lijeva strana. A glede trase - to sam si i mislio da je odvajanje moglo (i trebalo) biti već u karlovačkom kolodvoru a ne nasred pruge. Trebalo je još obići nekadašnji prelaz ceste ZG-KA preko pruge, pa bi možda mnogo toga bilo još jasnije.

Phalanx je napisao/la:Željeznički most u Brođanima srušila je Hrvatska vojska 1991. radi onemogućavanja prijelaza agresora preko Kupe. Tada su se na mostu nalazila i dva teretna vagona puna tucanika, koja su skupa sa željeznom konstrukcijom završila u vodi. Prije par godina sve je izvađeno i očišćeno, a ostao je tek ovaj najstabilniji dio kao posjetnik na ta vremena (i valjda, za maštanje nekima koji još uvijek nerealno, vide obnovu ove pruge u budućnosti).

Sad se i meni nešto priziva u sjećanje rušenje tog mosta.

Hvala u ime svekolikog čitateljstva na dopunama. Hoćemo još!

Tata gaspa dobro si to napravio! Lakop nama, kad smo svaki odradili samo pola, a jadni riječani, koji su morali sve. Nažalost nisam mogao doći zbog privatnih obaveza, pa mi ta trasa još ostaje za budućnost.

gaspa je napisao/la:Hoćemo još!

...kad baš hoćete...
Evo i dvije fotke "iz arhive" nekih malo ranijih vremena:
- Dizalica koja je prije par godina micala ostatke mosta iz Kupe:


- Čuvareva kućica na Orlovcu, prije "rekonstrukcije koja je najavila početak obnove pruge"

Prije dvije i pol godine sam s forumaškom ekipom sa zeljeznice.net prošao tragovima te trase, s tom razlikom da smo krenuli iz Siska prema Karlovcu. Drago mi je ponovno vidjeti poznate motive i hvala vam na ovim interesantnim fotkama.

Usporedba naših fotki iz ožujka 2007. i ovih sadašnjih nažalost pokazuje da sve skupa nepovratno propada i odlazi u prošlost ....

Izabrali ste krivo doa u godini za obilazak pruge, a i hendikep je jer treba doći iz Rijeke i vratiti se u Rijeku, pa za spavaće ostaje kraći dio dana za obilazak. Žao mi je što niste temeljitije poslikali dio pruge između Karlovca i Kupe kojeg Zg ekipa nije obišla 2007 godine. Dakle ipak nama Zagrepčanima ostaje završiti putopis iz 2007.
Pozdrav cijeloj Ri ekipi

Piz.. vam Strinina. Da se niste mogli najaviti, da Vas dočekam u Petrinji. Živim 400 m od kolodvora i sigurno ste mi prošli pokraj kuće s autom.

EuroTrakker je napisao/la:Piz.. vam Strinina. Da se niste mogli najaviti, da Vas dočekam u Petrinji. Živim 400 m od kolodvora i sigurno ste mi prošli pokraj kuće s autom.

Sjetio sam se ja tebe ali ... mijenjao sam mobitel i dobar dio brojeva koje sam imao otišlo je u nepovrat. Tako je između ostalih i tvoj nestao.

EuroTrakker je napisao/la:Piz.. vam Strinina. Da se niste mogli najaviti, da Vas dočekam u Petrinji. Živim 400 m od kolodvora i sigurno ste mi prošli pokraj kuće s autom.

Piz.. nam Strinina! A lijepo smo najavili pohod na forumu. Al, ne! Obavijesti se ne čitaju!
Megjutim, kako je ovaj put potpuno zanemarena dionica Glina-Petrinja, a kako se i po Sisku ima što gledati, vjerujem da Primorcima nije prisjelo, pa ćeš ti već doći na svoje. Al nemoj poslije požaliti

Prije mog dijela putopisa koji će biti sutra (bio bi danas da me nisu zvali iz firme i prekinuli mi GO) samo da priložim par replika.

Pfaff je napisao/la:Dobro, jeste li ipak nešto i čalabrcnuli?

Da smo čalabrcali dobio biš par MMS-ova Ma ništa, ja sam cijeli dan bio na 2 mala sendvića koji mi inače nisu ni za jedan pošteni doručak.

EuroTrakker je napisao/la:Piz.. vam Strinina. Da se niste mogli najaviti, da Vas dočekam u Petrinji. Živim 400 m od kolodvora i sigurno ste mi prošli pokraj kuće s autom.

Sorry, naša greška. Mogli smo (i trebali smo) se najaviti, jer smo ekšn isplanirali nekoliko dana ranije.

gaspa je napisao/la:Piz.. nam Strinina! A lijepo smo najavili pohod na forumu. Al, ne! Obavijesti se ne čitaju!

Mislim da EuroTrakker ipak nije mogao vidjeti obavijest i plan ekšna. Naša greška što nismo obavijest stavili na vidljivo mjesto.

Nakon očevida na gorsko- belokrajinskoj pruzi, CSI ekipa je otišla na Banovinu, na drugo mjesto zločina. Žrtva je opet pruga, ovaj put Karlovac- Sisak, a zločinac je domovinski rat, ili točnije velikosrpska agresija na Hrvatsku.
Na autobusnom kolodvoru Karlovac nas je dočekao Gaspa, kao i Fresher opremljen svom silom karata. Nasuprot autobusnog kolodvora gradi se novo željezničko stajalište, budući da je željeznički kolodvor cijeli kilometar i pol udaljen od autobusnog, pa to stvara poteškoće onima koji u Karlovcu presjedaju sa autobusa na vlak i obrnuto, a po mogućnosti su krcati prtljage.




ŽCP na cesti za Brođane




Pogled na lijevu obalu Kupe i srušeni most nedaleko Brođana.


Na desnoj obali Kupe pruga je nastavljala ovdje.


Stajemo u blizini vojnog objekta (Gaspina točka 6).


Iskliznica ovdje nije potrebna. Neće ovuda vlak još dugo.


Unutar ograde je vaga. (a vidi ovoga kako se potkočio)


Prekoputa ostaci skladišta i utovarne rampe


ŽCP u blizini Slunjskih moravaca


Krećemo se prema Utinji. Asfalt na naše iznenađenje nestaje, a zamjenjuje ga makadam.




Ovdje se ne kradu samo tračnice, nego i tucanik


Stotinjak metara dalje nepostojeći most preko neke rječice


(Polu) ŽCP- samo jedna tračnica vidljiva Tragovi rata i 14 godina nakon rata itekako još vidljivi na svakom koraku. Zapravo, cijeli ovaj kraj djeluje jako zapušteno i depresivno. Tragovi života tek mjestimično vidljivi, a i to više liči na životarenje, nego na život.

Utinja






Stižemo u Slavsko polje, odnosno prema natpisu na kolodvorskoj zgradi u Vojnić-Војнић. Kolodvor se čak ni ne nalazi na području općine Vojnić, nego kako nas je tabela dobrodošlice stotinjak metara prije obavijestila- Gvozd (ex. Vrginmost)




Par detalja iz Vojnića






Stotinjak metara dalje nailazimo na još jedan ŽCP sa pratećom infrastrukturom. Meni je pažnju privukao ovaj signal. Prava poslastica za mene.


Možete si mislit čuđenje lokalnih domorodaca kad su vidjeli 6 stranaca od kojih jedan visi na pružnom signalu, a ostali mašu fotoaparatima, gledajući u pod.




ŽCP Crevarska strana




Nešto dalje je i padokaz u polju.


Kolodvor Gvozd sa civilne strane


Sa kolodvorske strane


Pogled kroz krov kolodvorske zgrade


Još nekoliko detalja

Topusko


Kućica vage zarasla u bršljan, djeluje kao iz neke dječje bajke. Realnost je potpuno drukčija. Sve je ovdje više nalik noćnoj mori.


Tomo pokreće mehanizam vage


Kićo na peronu 2 čeka vlak koji neće doći. Možda ga tek njegovi unuci dočekaju


Glina


Spiralne stepenice koje vode na kat kolodvorske zgrade


Ovo je definitivno najzeleniji kolodvor. Na kolosjecima i peronima su već narasla prava stabla i neprohodno prašumsko grmlje.




"Noćni" vodonapojnik


Prazno skladište


Postaje nam jasno kao dan, da za dana nećemo stići obići cijelu trasu do Siska. Uzeli smo si malo preveliki zalogaj, ipak je cijela pruga Karlovac- Sisak dugačka 102,2 km. Još kad uzmemo u obzir da smo iz Slovenije kasnili preko 2 sata… Malo smo se preračunali.
Pada odluka: nema više usputnog zaustavljanja, nego idemo direktno u 20 km udaljenu Petrinju.
Prolazeći kroz sablasno prazne glinske ulice… :pale:




…stižemo u Petrinju


10 km od Siska


Petrinjski kolodvor…


… sa civilne strane


U daljini sam ugledao jedan signal i iskoristio ga za jednu panoramsku fotku prema kolodvoru


Vraćamo se preko Zagreba, pozdravljamo se sa Gaspom i zahvaljujemo mu na druženju i stručnom vodstvu. Još nam preostaje zaustavljanje u Karlovcu, gdje me čeka moje dvokotačno prometalo sa kojim ću nastaviti put Rijeke.
Kako je ekipa ožednila, šole postao željan kave, a na kolodvoru u 22h nemaš pošteni kafić sa terasom, odveo sam ekipu u kafić koji je obilježio moje vojničke dane sa kraja devedesetih godina u Karlovcu i uvijek mu se rado vratim na svakom svom proputovanju kroz Karlovac kada ne projurim po A1. Obratite pažnju na ime dotičnog kafića. Ma to je sasvim slučajno.
Ne znam kako vama, ali meni ova dvojica djeluju pomalo izgubljeno, kao da je cjelodnevno tumaranje željezničkim pustošima ostavilo traga na njihovo mentalno zdravlje.


Nakon cjelodnevnog istraživanja i očevida, u kojemu nismo vidjeli niti jedan jedini vlak, nakon prijeđenih gotovo 550 km, nešto iza ponoći završavamo još jedan uspješni ekšn, u stilu pravih Štacionovaca.

Svaka čast na trudu i pozdrav "novopridošlom" članu foruma.

Svaka čast dečki na pothvatu i na slikama. Žalosno je vidjeti kako je propala kompletna infrastruktura na toj pruzi, a bojim se da od revitalizacije ne bude ništa, osim ono što se spominje od Siska do Petrinje, ajde makar to.

Kao što se i pristoji, evo i mojeg izvješća, naravno samo 7 dana kasnije, ali bolje ikad, ne? Dakle, nakon faze 1 ( Črnomelj-njive-Smišljak-Lovnik-Vrbovsko ) krećemo u fazu 2. Polazna točka je autobusni kolodvor u Karlovcu gdje nas je dočekao tata Gaspa i pripremio odličan kartografski materijal. nakon kratke stanke i okrijepe ( vani je samo 32 stupnja ) krećemo u meni potpuno nepoznate krajeve. Usput bacam oko ( zapravo objektiv ) prema novom visećem stajalištu Karlovac:

Izlazimo iz Karlovca preko Mekušja, Kamenskog i Popović Brda, te u zaseoku Bogunovići skrećemo ulijevo prema Brođanima prelazeći usput trasu pruge, što je većina od nas zamijetila tek kada smo je već prešli, pa su fotići ostali u stanju mirovanja.U Brođanima nas dočekuje nešto što je na mene ostavilo poprilično jak dojam-srušeni most preko Kupe i njegovi ostaci:

Iz ovog kuta vidljiva su oba potpornja:

Iako je slična fotka već objavljena, ne mogu a da ne postavim još jedan kadar prekrasne prirode uz tok Kupe:

Na južnoj strani bivšeg mosta pruga se nastavljala na nasip:

Odmah uz njega nalazi se zanimljiva utvrda:

U povratku iz Brođana ipak smo spremni za kadriranje pružnog prijeleza koji nam je prvi put izmaknuo. Fotoreporteri na okupu:

Pogled prema Sisku:

Prema Karlovcu:

Nastavljamo dalje prema istoku i u blizini nekadašnje postaje Skakavac nailazimo na pružni cestovni prijelaz sa 2 kolosijeka. Ovdje je čak sačuvan i andrijin križ:

Prijelaz iz pružne perspektive ( ah kako sam to dobro složio ):

Desno je nekakav vojni objekt u hibernaciji.
Pruga na ovom prijelazu je u zavoju pa je primjetan i nagim tračnice:

U smjeru Siska ostaci trase:

Nastavljamo dalje preko Slunjskih Maravaca do bivšeg kolodvora Utinja gdje nas očekuje slijedeći prizor:

Ovo je pogled u smjeru Karlovca.
U pravcu Siska:

Područje kolodvora ( postoje ostaci 3 kolosijeka:





Tucanik je ovdje očito, na cijeni:


Ima još...

U Glini sam doznao da je dosta Cigana tražeći "staro željezo" očerupalo po stanici sve što se moglo. Kad smo šetali tamo, kao da je rat u tijeku. Rupe od gelera i šrapnela na svakom koraku. Danas mi taj "grad" izgleda sablasno prazno s tu i tamo čudnim likom u prolazu. Znam da je taj kolodvor bio jedan od važnijih na toj pruzi, s dosta križanja. Ako već kažu da bi uspostava prometa bila moguća do Petrinje, možda bi mogla i do Gline. Samo, tamo se čerupalo sve što se moglo i nikom ništa. Imam negdje slike, moram prekopati. Išli smo svake godine, pa radili usporedbu... :(

Nastavljamo dalje po sve užoj cestici, a zatim pravi makadamski put kroz slabo naseljene zaseoke i konačno u blizini Vojnića uključujemo se na asfaltiranu široku cestu i nastavljamo prema istoku, no ne predaleko, jer već par kilometara dalje skrećemo oštro ulijevo prema kolodvoru u Slavskom Polju koji se iz nama nepoznatih razloga zove Vojnić. Nažalost nisam puno uhvatio od kolodvora jer je pristup zbog šikare bio otežan, a i kut sunca nije bio ponajbolji, pa je preostao samo ovaj kadar:

Nedaleko od kolodvora, u smjeru Siska nailazimo na označeni ŽCP:

Ovoliko ljudi kao na slijedećoj fotki ovaj prijelaz nije dugo vidio:

Još je zabavnije postalo kada je naš LL ugledao ovo:

A onda je on snimio nas:

Nakon što smo izazvali pozornost mještana, odlučili smo da je vrijeme za dalje. Sasvim usput, nakon jedne ravnice cesta ulazi u zavoj i u tom zavoju nalazi se ŽCP i stajalište Crevarska Strana:

Mora se priznati pravo mjesto za ŽCP:

Ovakvo iznenađenje po kiši moglo bi biti nezgodno:

Kadrovi poput slijedećeg poprilično su česti na Banovini:

Po obnovljenoj i širokoj cesti nastavljamo prema Vrginmostu, pardon, Gvozdu gdje nas dočekuje, čudo jedno, zarastao kolodvor:

Širi kadar:

Kolosijeci se jadva daju razaznati između guste trave:



Kolega mannas uočio je nepravilnost u debljini tračnica. Naime jedna je osjetno uža od druge ( nadam se da se to može uočiti na fotki ):

Ma ča je ovo?

Unutrašnjost kolodvorske zgrade:

Preko donje čemernice nastavljamo prema kolodvoru Topusko:
Civilna strana kolodvorske zgrade:

Sunčana strana perona:

Zar ste sumnjali da su peroni bez raslinja:

Gle putnici. Kamo li idu?

Nekakvo skladište uz prugu:

Zgrada uz vagu dobila je zeleni pokrov:

Dok se dio ekipe važe, dio to fotodokumentira:

Objekt:

Idemo u Glinu, a i u Petrinju. U Sisak, nažalost, ovaj put nećemo ( iako smo pred vratima ):


Još malo...

Već u sumračje stižemo u Glinu-kolodvorska zgrada:

Zgrada znate već čega:

Uz kolodvor u oči nam upada betonski bik:

Unutar zgrade:

Sa strane perona raslinje je toliko izraslo da se stječe dojam da se radi o prašumi, a ne kolodvoru:



Kolosijeci i ne bi bili vidljivi da preko na prolazi staza za susjedne kuće:

Uz kolodvor poslagane su nekakve betonske cijevi meni nepoznate namjene:

Napojnik s fenjerom:

Iako je mrak sve bliže, ipak pada dogovor da posjetimo još i Petrinju. Područje kolodvora:





Navodno je pruga od Siska do Petrinje u dovoljno dobrom stanju da bi se uz manja ulaganja mogla osposobiti za lokalni promet. Iskreno se nadam da će tako i biti. A onda jednog dana, možda i dalje.
Pogled u smjeru Karlovca:

Kondot, onako usput:

Na zapadnoj strani kolodvora raslinja je primjetno manje. Skretničko područje:





Na izlazu možete primjetiti signalni stup što je prilika i za sportske aktivnosti:

Skretnica:

Sunce polako zalazi:

a Mjesec se uspinje:

Bilo je to sve od mene za ovaj put. Iskreno se zahvaljujem našim vodičima na prvoj etapi ( cijenjeni kolega Fresher ), kao i na ovoj drugoj ( cijenjeni kolega Gaspa ) i koji su pripremili i vodili ove ekšne, a isto tako i mojim jednako tako cijenjenim nešto starijim kolegama Tomi i nešto mlađim LLeonu, Mannasu i našem neumornom driveru Jeanu koji se usprkos bolovima u nozi izdržao i sretno nas vratio natrag u Rijeku. Pozdrav svima od Kiće.