CSI Štacion na Banovini

Trasa je pređena, netko nogama/kotačima, netko slikom. A u neka bivša vremena (1987.) ovako je izgledao putnički promet na toj pruzi:

Eh, da! Uvijek ja nešto trkeljam, a vi svi pristojni pa me ne ispravljate. Kolodvor Vojnić se zaista oduvijek zvao Vojnić, a Slavsko Polje je bilo nešto dalje

gaspa je napisao/la:Eh, da! Uvijek ja nešto trkeljam, a vi svi pristojni pa me ne ispravljate. Kolodvor Vojnić se zaista oduvijek zvao Vojnić, a Slavsko Polje je bilo nešto dalje

Meni bilo malo čudno da su tek poslije rata stavili natpis na ćirilici, al' rek'o "valjda čovjek zna..."

Lupio sam to (prisjećajući se da je u redu vožnje Slavsko Polje), jer mi je fakat glupo ovaj kolodvor nazvati Vojnićem kad je Vojnić od tog kolodvora iza sedam gora. Ako su već npr. slavonski kolodvori koji km daleko od istoimenih mjesta, a ono iz tih mjesta bar vidiš prugu, ali ovdje...

Jean, kaj je neč zapelo?
Očemo slike.

Pišem, pišem...

Prošla su skoro dva tjedna od ekšna, dojmovi su se smirili i svi su već stavili svoja "izvješća" na forum... Osim jednog ekšn-mena, trenutno okupiranog pisanjem puno težega štiva... Ali evo, petak je navečer, nitko ne zove na cugu, nema nikakvih interesantnih kulturno-umjetničkih niti sportskih događaja u Rijeci, a za pisanje Ozbiljnog štiva prifalilo literature, pa ću ovo vrijeme iskoristiti da metnem na forum ono što sam cijenjenom forumaškom puku ostao dužan...

Dakle, drugi dio dana posvećenog CSI istraživanjima ostataka neizgrađenih ili nestalih pruga, sasvim logično, nastavlja se na prvi dio koji se odigrao u jutarnjim i ranijim poslijepodnevnim satima istoga dana. I to po "pustinjama i prašumama" Bele Krajine i Gorskog kotara. Krajnja točka prvog dijela Kinder-jaje ekšna bio je parking restorana u Bosancima, gdje smo se rastali sa Fresherom (kojem se i ovim putem zahvaljujem na sjajnoj pripremi i vođenju ekšna). Nakon kraće okrijepe u vidu sendviča, ledene vode i španjuleta, te telefonskog kontakta sa Gaspom (koji je već u Karlovcu, zapet k'o puška), sjedamo u (neki sjedaju "na") vozila i krećemo prema zbornom mjestu Karlovac - autobusni kolodvor.

LLeon stiže prvi, mi malo za njim. Kratki pozdrav sa Gaspom, trk u butigu po nadomjestak za propuštenu kavu i spremni smo za dalje! Nasuprot autobusnog kolodvora, još jedan dio treće komponente 3in1 ekšna - novosagrađeno stajalište Karlovac centar:


Uzvisina sasvim dovoljna da privuče LLeona:


Polazak! LLeonovo prometalo je spremljeno na sigurno, sjedamo u četverotočkaše i krećemo prema istoku. Prolazimo pored stadiona kluba koji je dan ranije osvojio prvi prvoligaški bod i nastavljamo prema Popović brdu. Tu se prvi put susrećemo sa onime što se nekada zvalo prugom Karlovac-Sisak - prelazimo preko ŽCP-a (obradit ćemo ga u povratku) i izbijamo na srušeni željeznički most preko Kupe:








Detalji konstrukcije:






Mora da je bilo predivno ovuda prolaziti vlakom!




Bunker, nažalost prečesto upotrebljavan:


Željezničko-cestovni prijelaz kojega smo maloprije "pustili za kasnije":


Prema Karlovcu:


Prema Sisku:


Srušeni most smo pripisali ratu i poratnom manjku ekonomske isplativosti revitalizacije pruge, ali sad se suočavamo sa tragovima namjerne devastacije pruge - što god se dalo iskoristiti kao sekundarna sirovina, netragom je nestalo sa trase. Ostalo je tek grmlje slično onom u Črnomelju i pokoji vidljivi zaostatak željezničke infrastrukture:


Krećemo dalje na istok. Uskoro još jednom preko tračnica, odnosno onoga što je od njih ostalo:




Slijedeća postaja - željezničko-cestovni prijelaz kod ulaza u vojne objekte. I tu je sve zapušteno, uništeno i odnešeno:






Skretnica za vojni kolosijek nalazila se kod ove zgrade:


Ulaz u vojarnu i kolosijek koji ju je nekada opsluživao:


Kolna vaga unutar kruga kasarne:


Kolosijek nakon vage vrlo oštro skreće ulijevo. Pitam se koja lokomotiva i koji vagon može svladati ovako mali radijus zavoja?




Na slijedečem ŽCP-u, dok su forumaši teoretizirali o nagibu pruge, ususret nam je naišao "vodoinstalater i instalater grijanja" na Tomosu. Moj fotoaparat i gomila promatrača toliko su ga dekoncentrirali da je zamalo izmjerio širinu kolosijeka nosom:




Slijedeća postaja, Skakavac! Danas smo naučili da u Hrvatskoj postoje dva lokaliteta koji se zovu Skakavac! Jedan je kod Vrbovskog, drugi je ovdje:


Uskoro asfalt biva zamijenjen prašnjavim bijelim putem. Pa još drveni mostić! Ipak, nakon par minuta prašinjanja, dolazimo u zaselak Manjerovići. Ovdje još ima i nešto tucanika!!!






Gaspa je cijelo tijelo unio u komunikaciju sa Mannasom :




Naša slijedeća postaja - Utinja! Asfalta još uvijek nema, ali ima ostataka (najmanje) tri kolosijeka!:






Kolodvorska zgrada;


Ekipa se vraća sa mjesta gdje je nekada bila skretnica:




Na putu smo prema Vojniću. Prolazimo kroz niz zaseoka od kojih neki imaju i prilično čudna imena:


Na brdu u daljini Tomo uočava nekakav čudan toranj i pita "Jel' to Petrova gora?":


Zahvaljujući blagodatima Olympusove optike, dolazimo do potvrdnog odgovora! Je, Tomo, to je Petrova gora!


Vojin Bakić se u grobu okreće, što zbog devastacije vrhunskog umjetničkog ostvarenja krađom čelika od kojeg je spomenik napravljen, što zbog GSM antene!


Nastavak reportaže slijedi tokom poslijepodneva...

Eee je*i ga sad! Taman sam se napalio a ono nema više .

tomo je napisao/la:Eee je*i ga sad! Taman sam se napalio a ono nema više .

Ionako vam je obojici već bilo vrijeme za ići spavati

Potegnuo ja skoro do jutra . Instalirao MSTS i ... :vlak:

Evo i nastavka!

Dokle smo stigli? Do povratka na asfalt! Bogu dragom hvala, nauživali smo se prašine i rupa, vrijeme je za kratki predah! Ali doslovce kratki, jer već nakon par kilometara vožnje glavnom cetom od Vojnića prema Gvozdu skrećemo na sporednu cestu sa ogromnim rupetinama, koja nakon table "Općina Gvozd - dobrodošli!" ponovno postaje - neasfaltirana. Hvala, još bolje vas našli...

Uskoro nailazimo na ogradu koja upućuje na kraj prohodnog puta. Dalje ćemo morati pješice. Puteljak koji vodi prema dvije-tri kuće presječen je tračnicama:




Koji dekametar poljskog puta i sa one strane virtualnih tračnica (mjesta gdje je nekada bila pruga, a danas gusto grmlje) ukazuje se karakteristična željeznička zgrada:


Spomen-ploča palim borcima lako je uočljiva i prilično očuvana u odnosu na sve oko nje:


Začudo, sačuvana je i natpisna ploča, po kojoj zaključujemo kako je kolodvor Vojnić ne samo prilično udaljen od mjesta čije ime nosi, nego se čak i nalazi u sasvim drugoj općini:

Bojim se da će proći još puuuuuuno vremena dok ova drvena dvo-pismena ploča bude zamijenjena novom reflektirajućom...

Neki su opet morali dopunjavati utrošenu energiju:


Tomo, jesu bolje slovenske ili banijske kupine?

Krećemo natrag prema glavnoj cesti, ali usput uočavamo nešto što se uz uočenu razinu destrukcije pruge može smatrati pravim čudom - likovni signal!




Zastajemo kod ŽCP-a koji se ugnijezdio između ulaznog signala i samog kolodvora Vojnić. LLeon se, kako je to već red i običaj, odmah izgubio. Skužio je poprečne prečke na signalu i niti gusto grmlje, niti visoka trava, niti kukuruz koji raste uz cestu, niti opasnost od mina nisu ga mogle spriječiti:






Dok je LLeon odrađivao svoj dio posla, pored nas je prošao traktor sa prikolicom punom sijena koje se osipalo, tako da je par slamki završilo u našem službenom vozilu:




Žao mi je što taj traktor nisam uspio uslikati sa prednje strane kojom dominira ona stara zelena registracijska pločica za traktore (sa malim bijelom slovima - gornji red: naziv mjesta (grada, općine) donji red: troznamenkasti broj traktora). Ono što je interesantno sa tom pločicom je natpis "Vrginmost" u gornjem redu. Inače, naziv mjesta Vrginmost je početkom 1996. godine zamijenjen nazivom Gvozd... Očito je ovaj seljak skužio da u poljima gdje ore i kupi sijeno baš i nema policije, pa nije registrirao traktor. Već najmanje 13 godina...

Idemo dalje prema Gvozdu. Slijedi zaustavljanje na nekadašnjem stajalištu i jednom od nekada većih i važnijih željezničko-cestovnih prijelaza - mjesta gdje pruga Karlovac-Sisak siječe cestu D6 u Crevarskoj strani:




U blizini stajališta još jedan spomenik borcima NOB. Ovaj, iako je prilično sačuvan, nije imao toliko sreće kao mramorna ploča na kolodvoru Vojnić - nešto na vrhu (najvjerojatnije petokraka) je odlomljeno:


Tridesetak metara dalje nailazimo na još jedan preživjeli infrastrukturni detalj, koji jest odolio lovcima na sekundarnu sirovinu, ali ne i atmosferilijama - padokaz sa kojega se ništa ne može pročitati:


U što se LLeon morao i osobno uvjeriri izbliza:


Gvozd, ili ako vam je draže Vrginmost. Prolazimo centar i skrećemo desno prema kolodvoru. Sa civilne strane vidi se da je zgrada potpuno devastirana, zapuštena i oronula:


Sa strane prema pruzi situacija još gora!


Tomo traga za ostacima literature:


I nalazi nešto zanimljivo:


Između ostalog, nekakav željeznički pravilnik Jugoslovenskih železnica iz 1993. godine, što dokazuje da je pruga za vrijeme okupacije bila u funkciji i pod upravom Beograda.

Napojnik na zapadnoj strani kolodvora:


Slijedeća naša postaja je Topusko. Smještena neposredno uz cestu D6, na samom raskrižju za Tuposko. Dakle, ne u samom mjestu, već udaljena od njega nekih 3 kilometra (što je ipak puno manja udaljenost nego između Vojnića i kolodvora Vojnić - 8km):




Na vratma kolodvora natpis:

Baš me zanima o kom "željezničaru" se radi, ali kada u T-comovu tražilicu upišem broj, kaže mi da ne postoji...

Za razliku od Gvozda, zgrada kolodvora Topusko je sasvim pristojno očuvana:


I ovaj je kolodvor imao najmanje tri kolosijeka. Povišeni peron između drugog i trećeg kolosijeka postoji još uvijek, ali je potpuno obrastao biljem:


Od mehanizma vage ostala je samo rupa:


A vagarova kućica je baš simpatično obrasla u bršljan:




Tomo se poigrao sa mehanizmom vage:




A težinu koju je odvagnuo očitao je LLeon:


Kućica je opremljena i "uređajem" za toplu vodu:


Dok smo nas trojica istraživali kućicu u bršljanu, Gaspa, Mannas i Kićo bavili su se eksterijerom:


Krećemo dalje. Vraćamo se na D6 i krećemo prema istoku. Prolazimo kroz selo Šatornja i ulazimo u Glinu. Kolodvor Glina nekada je, sudeći prema snimku Google Eartha bio jedan od većih i važnijih na ovoj pruzi. Imao je najmanje četiri kolosijeka plus još jedan industrijski koji se od glavne pruge odvajao na istočnom ulazu u kolodvor, a završavao bikom pokraj krčme nasuprot ulaza u kolodvorsku zgradu sa "civilne strane". Danas kolodvor Glina više liči na botanički vrt nego na pošteni kolodvor. Grmlje "džiglja" iz skoro svih prozora u prizemlju, a na mjestima gdje su nekada bile tračnice, pragovi i tucanik danas rastu stabla viša od kolodvorske zdrage i gusto grmlje:






Ostaci perona:


Ograda od mađarskih tračnica s početka prošlog stoljeća:


Jedan od rijetkih prozora u prizemlju iz kojega ne buja grmlje i bršljan je prozor putničke blagajne. Zapravo blagajnice, jer putnici su dolazili kupovati karte s one strane (razbijenig) stakla:


I Glina ima preživjeli napojnik i to ne bilo kakav! Prvi napojnik sa feralom kojeg sam vidio:


Već spominjani bik industrijskog kolosijeka nasuporot kolodvorskih zgrada:




Jedan odbojnik fali, ali jedan se još uvijek drži!


Tužno je vidjeti ovako sablasno zapušten kolodvor! Kako je već bilo blizu 20 sati, odlučili smo preskočiti sela kojima pruga nastavlja prema Petrinji i još prije mraka obići petrinjski kolodvor:






Kolosijeci su i ovdje zarasli u travuljinu, ali barem nisu nestali. Pragovi i tračnice su na svom mjestu, a i signal u daljini prkosi vremenu i ljudima:


Ćenifa:


I pipica koja je presahnula:


Kilmoterska pozicija:


U aute se vraćamo preko mostića od starih pragova:


Ekšn je završen. Mjesec je već dobro odskočio na nebo, a sunce je zašlo negdje iza Petrove gore:


Razmišljali smo da se javimo EuroTrakkeru, ali nitko nije imao njegov broj. Počelo se opasno mračiti i valjalo je krenuti kućama. Na ulasku u Zagreb rastajemo se sa Gaspom! Hvala i njemu na pripremi ovog ekšna. Mi nastavljamo prema Karlovcu, gdje LLeon mora pokupiti svoje prometalo. Mene već hvata priličan umor, pa odlučujemo stati i popiti kavu. LLeon nas vodi u njegov omiljeni birc (pitam se zašto mu je omiljeni...):


Prema izrazu lica, ekipa je prilično zadovoljna današnjim danom:






To je to! Put do Rijeke protekao je u ugodnom "prebiranju" po dojmovima, a slike i reportaže tek sad jer sam se bio opasno približio magičnoj brojci od 10 megabajta... Do slijedećeg ekšna, pozdrav i hvala!

Odlično Izvrsne fotke i duhovit tekst - u najboljoj tradiciji PGŽ željeznicoljubaca.
Vidim da smo osim jednoga koji se penje na sve što ne trči brže od njega, sad nabavili i jednog koji se važe di stigne. To ja nazivam užom specijalizacijom.

Trebalo bi smisliti način kako otuđiti onaj vodonapojnik

Bazajući po netu za nekim drugim stvarima naletim na ovo:

Phalanx je napisao/la:... Skladište? na stanici u Skakavcu sa kolosijecima i odvojkom (na kojem stojim) prema vojarni Skakavac

Postano 24.08.2006. na zeljeznice.net! Kad smo mi bili tamo ovih kolosjeka više nije bilo.

Najprije čestitke ekipi na sjajnom putopisu i izvrsnim fotkama.
Napominjem da sam se osobno vozio ovom prugom u čitavoj dužini još 1964. godine, 1967. od Sisak-Pregrađa (Caprag) do Petrinje i natrag, a početkom osamdesetih od Gline do Karlovca. Svaki put je bila klasična garnitura s lokomotivom JŽ 51.
Također sam bio sudionikom railfanovske ekspedicije iz 2007., koji su spomenuli seabral i Portos.
A sada bih bio slobodan, bez zamjere riječkoj ekipi, razjasniti neke dvojbe pa i otkloniti netočne navode. No hard feelings? Ajmo redom.
1. Društvo stalno spominje Banovinu, tu ste smjestili npr. Utinju i Vojnić, a zapravo je riječ o Kordunu. Granica ovih subregija je rijeka Glina, pa i Topusko spada pod Kordun.
2. Tračnice i kolosječni pribor sa dionice Karlovac - most na Kupi nisu završili u starom željezu, već na obnovljenoj pruzi Bjelovar - Kloštar.
3. Kod točke 6 (kolodvor Skakavac) nije bila tipična vojarna, već skladište goriva ex JNA iz tzv. ratne rezerve. Do skladišta je vodio posebni kolosjek. Objekti koji podsjećaju na vojarnu su vjerojatno bivše nastambe za stražu.
4. Kolodvori Utinja i Glina imali su po 3 kolosjeka, a kolodvor Vrginmost (Gvozd) 4 kolosjeka.
5. Vidim da ste djelomice razjasnili dvojbu oko naziva kolodvora Vojnić. On je uvijek nosio to ime, a Slavsko Polje je bilo stajalište udaljeno cca 3 km prema Crevarskoj Strani - Vrginmostu (Gvozdu). Zašto baš Vojnić, iako je taj gradić udaljen 8 km? Pa u vrijeme gradnje pruge, a i desetljećima kasnije, željeznica je bila jedino prijevozno sredstvo za imalo dulje relacije, a Vojnić je bio najbliže veće naselje. Stoga se ime doima prilično logičnim.
Usput, vidim da su kolosjeci sa pruge od Utinje do mosta na Kupi potpuno nestali. U vrijeme našeg obilaska 2007. godine pruga je još bila čitava, osim na nekoliko mjesta gdje su tračnice bile izvađene. E, sad, jesu li tračnice u međuvremenu pokradene ili ih je uzeo HŽ za svoje potrebe (pruga je tu bila za 20 t/os) ne bih želio nagađati.
Još jedan pozdrav cijeloj ekipi.

Hvala ti na ovim informacijama. Uvijek sam se pitao gdje je točno granica između Banije i Korduna (a nikad mi nije palo na pamet guglati).

Dozvolite mi da ovu temu izvadim iz naftalina. Da sad ne otvaram novu temu, zbog par slika.
Prošle su 2 godine i mjesec dana od CSI Štacionovog istraživanja po Banovini i Kordunu. Danas me je put (čitaj: obiteljski izlet) odveo na „mjesto zločina i istrage“.

Sjećate se kako su tračnice sramežljivo izvirivale ispod asfalta na ŽCP-u Crevarska strana?

gaspa je napisao/la:Točka 12. ŽCP i stajalište (odn. ono što je od obojeg ostalo) Crevarska Strana.

E, pa ne izviruju više- preasfaltirane.

Jean je napisao/la:
Tridesetak metara dalje nailazimo na još jedan preživjeli infrastrukturni detalj, koji jest odolio lovcima na sekundarnu sirovinu, ali ne i atmosferilijama - padokaz sa kojega se ništa ne može pročitati:
https://2img.net/h/i107.photobucket.com/albums/m295/brki/Zeljeznice/Crnomelj-Petrinja%2026072009%20I/P7260287.jpg

U što se LLeon morao i osobno uvjeriri izbliza:
https://2img.net/h/i107.photobucket.com/albums/m295/brki/Zeljeznice/Crnomelj-Petrinja%2026072009%20I/P7260290.jpg

Padokaz još uvijek odolijeva atmosferskim (ne)prilikama i sakupljačima sekundarnih sirovina.



Sjećate li se kolodvorske zgrade Gvozd?

gaspa je napisao/la:

To je ona zgrada gdje sam ja izvirivao kroz krov.

gaspa je napisao/la:Situacija je cijelo vrijeme bila pod kontrolom
https://2img.net/h/i227.photobucket.com/albums/dd106/donald050-foto/Pruge/288-046.jpg
Što su to prirodne sile, ha? Drvo i našeg sportaša ništa (pa ni krov) ne može zaustaviti - sve su oni to kadri probiti.

Nema je. Nestala.



Kolodvorska zgrada u Topuskom

Jean je napisao/la:
Za razliku od Gvozda, zgrada kolodvora Topusko je sasvim pristojno očuvana:

To je ona koja je bila sasvim pristojno očuvana, i koju si je neki željezničar rezervirao.

Jean je napisao/la:
Na vratma kolodvora natpis:
https://2img.net/h/i107.photobucket.com/albums/m295/brki/Zeljeznice/Crnomelj-Petrinja%2026072009%20I/P7260299.jpg
Baš me zanima o kom "željezničaru" se radi, ali kada u T-comovu tražilicu upišem broj, kaže mi da ne postoji...

Izgleda da ju je ne samo rezervirao, nego i odnio. Ostavio samo temelje.




Vaga je još živa, ali sve više zarasla u bršljan. Nisam se htio približavat, jer je sve puno travuljage, a ja potpuno nepripremljen, u kratkim hlačama.


Samo ovo što sam usput obišao, izgleda puno zapuštenije i devastiranije nakon samo 2 godine. Zanima me što je sa kolodvorima: Utinja, Vojnić, Glina, Petrinja… Jesu li i oni nestali sa lica Zemlje. Evo ideje za novi . Nakon što otpadne lišće, a prije prvih snjegova.

Toliko o rekonstrukciji pruge o kojoj mi je pričao jedan strojovođa jednom... Kolodvorske zgrade nestaju sa lica zemlje umjesto da ih se obnavlja. Nismo niti svjesni što sve može poslužiti kao jeftina sekundarna sirovina. Tko zna gdje su kuće izgrađene od komada zidova ovih kolodvora...

Svakako mami na novi

Nevjerojatno. A ja se inače znam jaditi, kao: gdje sam bio prije godinu-dvije (u odnosu na vrijeme jađenja) da nisam vidio nešto što je onda postojalo u boljem stanju. A gle ovo! Sad sam presretan što ste me nagovorili na obilkazak ove pruge još na vrijeme. Iako su dojmovi ekipe iz 2007. bili potpuniji (odn. zatekli su više dokaznog materijala o pruzi nego mi), i iako smo se pomajo jadili što je pol tračnice preasfaltirano, što su 2 kolosjeka zaraska, što je stepenište trošno... a sad nestadoše cijele zgrade. I malo-pomalo spomen na prugu ostat će samo u literaturi i pokojoj slici.

Zvona zvone na uzbunu. Brzo na pruge (uključivo industrijske) na kojima je obustavljen promet. Dok ih još ima.

Sa HŽ-ove stranice
http://www.hznet.hr/p-font-color808080-strongsudbina-pruge-karlovac-si

Članak iz jutarnjeg (2006. god.)
http://www.jutarnji.hr/hz-ne-planira-obnovu-pruge-sisak---karlovac/19984/

Jučer smo jean, LL i ja prošli cijelu trasu, od Karlovca do Capraga i u odnosu na 2007 (što su slikali forumaši sa Željeznica); 2009 i danas mogu samo reći:

Prošavši cijelom trasom od Karlovca do Sisak - Capraga možemo samo zaključiti da je svakim danom sve manje ostataka infrastrukture.
Krenuli smo od ŽCP-a Orlovac, nekih 250m prije pruga je skretala prema Sisku.


Do st. Orlovac pruga prolazi ispod autoceste, te prelazi preko D-36, slijedi st. Rečica blizu kojeg je nekadašnji ŽCP




Vraćamo se u Karlovac pa preko mosta na drugu stranu Kupe do želj. mosta koji je srušen '91.
Ponovo smo na "Gaspinoj točki 5": prema Karlovcu


Prema Sisku


Kolodvor Skakavac i vojni kolosjek




LLeonov stup


Usporedbe radi portosova slika iz '07 na kojoj se vide kolosjeci

Slijede Udbina - Sjeničnjak pa Utinja; tračnica nema.....
Stajalište Utinja Vrelo


Vojnić - Војнић


Ulazni signal


Treba počistiti teren kako bi se stiglo do njega


Zatvoreno




Nakon 15-tak god. otvoren!


Pa opet zatvoren


Otvoren


Vjerojatno zatvoren na duže vrijeme.....

Slijede Slavsko polje i Ceravska strana (tu su me napale ose a neki su imali drugih dogodovština) pa Gvozd, Blatuša i Topusko
Topusko


Slijede Gređani pa Glina (teretnih vagona više nema)




Roviška


Maja pa Vlaović

Banski Grabovac s civilne strane


Ćenifa


Sad mi je žao da nisam slikao sa službene strane, ali kolege jesu.
Jedan lijepi stari znakić


Bačuga - Kraljevčani - Hrastovica
Petrinja; kolodvor obnovljen nakon Oluje, zadnji vlak je ovdje bio prije nekih 5 godina.




Mošćenica (nije bilo koza)




Sisak Caprag


Hvala EuroTruckeru na cugi i objašnjenju nekih nepoznanica.

Bome, zanimljivo!

Jel' vam bilo vruće???

Vruće, vruće, popilo se puno vode, soka, pive.....