Klasična vozila s naših cesta

gaspa je napisao/la:... Ne znam zašto, ali natpis TAUNUS na haubi sam (pro)čitao kao TUNIS i tako sam ga zvao do prosvjetljenja u nekoj kasnijoj odraslijoj dobi.

...

Tak su i meni sjeli ogrebanci.

borna je svoje za danas napisao. Je l' to sad moj red?

Kad ste mojim očima posjetili muzej u Krapini, vidjeli ste i Fiata 1100 E. I ovaj muzej konja za trku ima, tj. ima svoj primjerak. Model se proizvodio od 1936. do 1950. a ovo je primjerak iz zadnje proizvodne godine. Pokretao ga je četverotaktni vodeno hlađeni motor 1089 cm3 22 kW. Dosizao je 90 km/h i trošio 10 l. Dužina vozila 4100 mm a širina 1512 mm.

Zapazit ćete onovremeno rješenje kvaka na vratima. A tu su i istog stila žmigavci (bolje je reći: pokazivači smjera jer ne žmigaju a smjer pokazuju). Za neupućene: to je ono dugačko tanko uspravno ispred vratiju.







Talijani su, očigledno, voljeli volan desno. Usporedi i s njihovim kamionima i autobusima.

Nešto ranije pozabavili smo se novijim fordovima. Njemačkim. A sad pogledajmo jedan američki. Ford A. Iz 1930. Zvan i Al Capone jer je bio popularan u vrijeme prohibicije. Četverotaktni motor s vodenim hlađenjem, mehaničke kočnice (kočenje polugom, rekli bismo: klanfom, ali ne onom koja se gura među žbice kotača – ovdje je to ipak riješeno sofisticiranije), 40 KS, respektabilnih 3285 cm3, 95 km/h, potrošnja 12 l. Bilo ih je proizvedeno 5.000.000. Pa si vi mislite...





(Istočno)europsko popularno vozilo kasnih šezdesetih bila je Škoda 1000 MB (MB = mojih briga) koja je izgledala prilično lijepo. 32 kW, 988 cm3, 120 km/h, 9 l. Dužina 4200 mm, širina 1610 mm.





Međutim, u to doba poglede je daleko više plijenio (i izazivao uzdahe) puno rjeđi ekstravagantni Citroën DS 21, popularna francuska žaba.





Ups! Već 9 slika? Da ne pretjeram?

Slijedeća, 10. neslika (zbog koje, srećom, nisam pretjerao) prikazuje još jednog istočnog Nijemca. Riječ je o Wartburgu 353 (vulg. Vasi). Wartburg je, inače, dvorac iznad tiringijskog grada Eisenacha, u kojem je i tvornica VEB Automobilwerk Eisenach (ono VEB znači Volkseigener Betrieb ili Pogon u vlasništvu naroda, što tako slatko socijalistički zvuči) a sam automobil je kreacija bivšeg pogona BMW-a zaostalog s krive strane zida, razvijen na projektu DKW iz 1938. Pogonjen dvotaktnim motorom sa samo 7 glavnih pokretnih dijelova, uključivši radilicu i klipove (!) pa je stoga i nastala čuvena uzrečica: voziš automobil, a održavaš motocikl.

A zašto je neslika? Do njega izloženi model toliko me ubio u pojam da sam Vasu previdio slikati.

Ovo sam izdvojio kao posebno. Imali smo ranije onu mečku, kao predstavnika luksuzne klase. Tamo preko bare jedan od takvih visokoklasnih modela je Lincoln Continental Mark IV. Pod ovom poput konferencijskog stola dugom haubom krio se motor zapremine 7600 cm3, snage 365 KS (trebalo je toliko za potegnuti ovu mrcinu, a da ne budeš zadnji na cesti). I potrošnja je bila u rangu ovih veličina: 28 l.





Zavirimo malo unutra. Unutrašnjost i upravljačka ploča su izgledom u duhu tog vremena ali tehnologija je kao danas. Električno zakretanje ogledala i dizanje/spuštanje prozora. Klima, radio... Samo mu nedostaju kamere i navigacija.

Ali ono što je g. Šardija navelo na skupljanje oldtajmera potječe još iz njegovih mladih dana kad je radio u Ljubljani i gledao kako cestom povremeno prolaze luksuzne limuzine – krstarice, češke Tatre. Tada je poželio jednom u životu i on imati jednu takvu. Počelo je pronalaskom olupine u Varaždinu u čije je uređenje utrošeno 5.000 sati rada. Iz ničega je velikom ljubavlju, marom, zalaganjem i upornošću stvoren danas ovdje izložen primjerak. S vremenom je vrijedni i radišni Međimurec uspio nabaviti još nekoliko modela.

Što je Tatra? Asocira na neko soc-vozilo za visoke partijske članove i državnike (poput ruske Čajke). Ali, jok! Tatra je vozilo s tradicijom. Tatra je pojam elegancije, kvalitete i udobnosti. Bili su to najkvalitetniji i tehnički najnapredniji i najskuplji automobili koji su proizvodili u socijalističkim zemljama. Ondašnje Tatre imale su ugled kao Maybach ili Bentley danas.

Jedna zanimljiva izvedba je Tatra 54, iz 1931. Proizvedeno ih je 486 primjeraka. Četverocilindarski zračno hlađeni motor 1465 cm3 i 22 KS pri 3000 okretaja, 90 km/h i 10 l / 100 km. Mehaničke kočnice aktivirane sajlom.







Izvorni model nije imao svu ovu dodatnu opremu. Kotao otraga a s lijeve strane otraga rešetkasti spremnik za cjepanice. Kustos je izočio mojoj posjeti (motao se, valjda, po svojim kustošijama) pa mi nitko nije mogao objasniti detalje ali radi se o samogradnji odn. pregradnji pogona na tzv. drvni plin. I danas su plinska vozila slične izvedbe. Nemaju, doduše, košaru za cjepanice ali je spremnik plina veličinom sličan ovom kotlu (samo su prtljažnici koji ga skrivaju veći od ondašnjih).

Slijedi nam Tatra 57 B iz 1939. s nekim zračno hlađenim box motorom. Ovih je proizvedeno 6469 kom. 22 kW i 1250 cm3, 100 km/h i 10 l. Mehaničke kočnice (sajla). Dužina 4000 mm a širina 1550 mm. Za unutrašnjost bi danas rekli da je minimalistička. Posebnost su konstrukcija, pod i šasija izrađeni od hrastova i bukova drva.





Tatra 603-2 bilo je vozilo istočnih državnika i partijskih funkcionara. Zračno hlađeni V8 motor, 77,3 kW, 2472 cm3, 185 km/h, 18 l (što državnike i funkcionare nije baš brinulo). Dužina 4975 mm, širina 1895 mm.

Sramota za nazovi kustosa da ne znade objasniti takav detalj kao što je pogon motornih vozila na plin dobiven
destilacijom drveta? Ja dok sam radi kao demonstrator prometnog (pa svih odjela) u Tehničkom muzeju sam se
itekako potrudio naučiti o svim eksponatima i njihovim posebnostima!
   Tada nije bilo interneta i wikija pa sam tražio podatke u raznim knjigama iako je tehničke literature bilo malo.
U prostoru muzeja je u 70-tim godinama bio i ISIP (internacionalna stalna izložba publikacija) koja mi je dobro
došla.
    Što se tiče Tatre ja se sjećam da sam kod nas u 50-im godinama viđao Tatru T87 koja je na mene ostavila
poseban utisak zbog svoja 3 velika fara naprijed i ponajviše radi velike peraje na repu

Nismo se razumjeli

gaspa je napisao/la:Kustos je izočio mojoj posjeti...

dakle, nije bio nazočan. Ja sam izložbenim prostorima tumarao sam. A kustos je sam osnivač i vlasnik muzeja. On je, u suradnji s drugim gospodarskim subjektom, u konkretnom slučaju projektirao i izveo ovo rješenje (piše na ploči na kotlu)

Tatra 613 iz 1982. I nju je pogonio zračno hlađeni V8 motor, smješten straga (!). 122 kW, 3495 cm3, 190 km/h, 18 l. Dužina 5025 mm, širina 1800 mm, masa 1600 kg.








Tatra 87 Šardijevo je vozilo snova. Srećom za njega, a i za nas promatrače, ostvarenih snova. Evo u što je evoluirala olupina u koju je utrošeno 5000 sati rada. U reprezentativni model koji, na ponos svog vlasnika, vozi. I njega pogoni zračno hlađeni V8 motor. Snaga je relativno mala, 75 kW (što je razumljivo jer je model iz 1939. ali je za potjerati ovakvu mrcinu ipak potrebno dosta snage), obujam 2958 cm3 (trebao sam napisati 2,958 dm3 pa da se mučite pretvorbom u razumljivu veličinu). Dotjerat će do 160 km/h a trošiti 16 l. Bilo ih je proizvedeno 3023 komada.





Ova konstrukcija s perajom nadasve je zanimljiva.



Upoznali smo se, eto, s međimurskim oldtajmerima, od kojih neke zaista možemo svrstati u klasična vozila, i to s naših cesta. Vama prepuštam daljnji fotolov za vozilima ove kategorije, a ja se povlačim u neku svoju osamu.

Jedno prigodno ljetno vozilo za odlazak na plažu bi moglo postati češća pojava?

Jednostavno je za upravljanje, ne troši puno struje, jedino je još cijena previsoka

Debeljuškasti kotačići su od svega 8 cola no to vozilo se ne vozi brzo da bi trebalo imati neke veće

Ispod zadnje klupe je mali prtljažnik

Cijena? Sitnica!

I, zbiljam, kako je sa zakonskom regulativom? Da ne bude kao sa Segwayem za kojeg nitko u 'Rvackoj ne zna što i kuda smije...

Ove godine su se intenzivnije pojavili još i elektroromobilisti, diže mi se kosa na glavi kad vidim obitelj sa malim
klincima kako se kotrljaju na prilaznim cestama Baške među brojnim automobilima

Fiat 850 Spider: Privlačna talijanska minijatura

Lagani nos i pogon na stražnje kotače, nezavisni ovjes na sva četiri kotača, nisko težištu i mali otpor zraka činili su ovaj automobil zabavnim za vožnju  Malen, ali zavodljiv, upečatljiv i zabavan, kratak je opis koji se može primijeniti na Fitat 850 Spider koji se na tržištu pojavio 1965., a nudio se sve do 1974. godine. To i ne čudi uzmemo li u obzir da njegov dizajn potpisuje slavni Giorgetto Giuraro, koji je u to vrijeme još radio za Bertone, a ova je kuća ujedno i proizvodila karoserije za ovu inačicu Fiata 850.  Lagani nos i pogon na stražnje kotače, nezavisni ovjes na sva četiri kotača, nisko težištu i mali otpor zraka činili su ovaj automobil zabavnim za vožnju. Nametao se kao konkurentna alternativa britanskim patuljastim sportašima kao što su MG Midget, Triumph Spitfire i Austin-Healey Sprite.  Straga je bio smješten četverocilindrični redni motor s blokom od lijevanog željeza i glavom od aluminija, koji je zapravo bio povećana verzija motora iz Fiata 600 te je njegova radna zapremnina iznosila 843 ccm. Straga je bio smješten i hladnjak.  Jedinstveno za ovaj motor bila je rotacija u smjeru suprotnom od kazaljke na satu. Snaga je iznosila 47 konjskih snaga pri 6400 o/min, što je dostajalo za krajnju brzinu od cca 145 km/h.  Unutrašnjost je djelovala kao da se nalazite u nekom skupljem sportskom dvosjedu – privlačno obložena armatura, volan s drvenim obručem, drvena ručica mjenjača, pregledni instrumenti, među kojima je na povlaštenom mjestu bio brojač okretaja… No budući da se radi o automobilu manjih dimenzija, neki bi zbog skučenosti prostora brzo zaboravili na ovu inače upečatljivu unutrašnjost.[/img]

Privlačna unutrašnjost kojoj oni kojima ne nedostaje prostora neće imati što zamjeriti. No za razliku od ovog krasnog primjerka iz Varaždina tvornička je izvedba imala upravljač s dva kraka.
Osvježeni model dolazi 1968. godine
Za razliku od većine automobila sa stražnjim motorom, Fiat 850 je bio vodeno hlađen, što je osiguralo odgovarajuću toplinu kabine, kao i odgovarajuću ventilaciju i sustave odmrzavanja.

Slično kao kod Fiata 124 Spider, kabriolet se lako mogao staviti ili spustiti jednom rukom. Iza stražnjih sjedala nalazila se polica za odlaganje. Spušteni krov bio je pospremljen iza stražnjih sjedala pod poklopcem sa šarkama. Za Spider 850 bile su popularne dvije opcije – čvrsti krov koji se može skidati i pokrivač za kokpit.
Spider je osvježen 1968. godine kada su dobiva veći i snažniji motor zapremnine 903 ccm s 52 KS, a najveće brzina je porasla na 150 km/h. Novi automobil nazvan je Sport Spider, na kakav smo nedavno naišli u Varaždinu, a postojala je i zatvorena Sport Coupe inačica.
U odnosu na izvornik imao je učinkovitija svjetla, koja su izbačena više prema naprijed, standard postaju i prednje disk kočnice te radijalne gume.

Zanimljivo je da je 850 Spider prvih nekoliko modelskih godina dijelio svjetlosne sklopove sa skupocjenim, prestižnim superautomobilom Lamborghinijem Miura.
Iako zbog ograničene snage nije bio baš stvoreni trkač, pristupačna cijena osnovna cijena i relativno skromna potrošnja zamotana u prekrasan talijanski stil činile su ga savršenim za vožnje tijekom sunčanih nedjelja
link
/Ja sam već ovdje plakao za takovim malim sportašima jer su se godinama oni debljali i postajali sve nedostižniji.
I ovaj spider je bio gotovo dva puta skuplji od svog baznog F 850 pa se nije puno prodavao. Malo ih je preostalo i
zbog loše tadašnje limarije/

Hrvatska pošta je obnovila svoj vozni park

Malo žuto jaje

Za grad je sasvim dovoljno veliko

I uočljivo na daleko

Pogon mu je na prednjim kotačima preko središnje smještenog elektromotora

Pitao sam poštara kako mu je za voziti to kinder jaje?
Reče mi da je jako okretan i praktičan ali da ga je lako prevrnuti ako se pretjera, ljeti mora napraviti propuh da se ne
skuha ali se boji zime jer je električno grijanje slabašno a "prozori" su od PVC-a ili tako nekako.....
Pored toga boji se sudara jer iako ima kao kavez iznutra sve je od tanke plastike.

Majka Muju...

Hmm naš garethtrooper ga je upecao još pred 2 godine

Njuškajući po netu sam doznao da se ti mališani proizvode preko 10 godina u Italiji kao Posteitaliane 'Free Duck'
by Ducati Energia, ima ih i u brojnim  drugim zemljama / poštama. Čak i talijanska policija ima svoju flotu mališana samo se
pitam koga oni mogu stići?

Imaju i drugih radnih namjena

Nisam mogao pronaći podatke o snazi el.motora i kapacitetu baterija?

Izgleda kao neki normalni autić kojeg su stisnuli u šraufštoku.

Kada se ima volje i dovoljno novaca moguće je napraviti svašta

Autor imade još filmića drugih osposobljenih veterana

borna je napisao/la:Čak i talijanska policija ima svoju flotu mališana samo se pitam koga oni mogu stići?

Nikoga. U tim i takvim autićima se obično voze parkirališni policaji. Imaju i Ameri sličnih, mislim da se jedan od onih šašavaca iz "Policijske akademije" vozi u jednom takvom...
A Talijanima je bitno da vozilo ima sirenu i šarene lampice.

Jučer sam u Baškoj snimio jednog starog motornjaka

Ovaj Hymer se radio od početka 80-ih godina, ta tvrtka je inače radila svoje nadogradnje na puno različitih kamionskih ili
kombi vozila puno proizvođača. Ona i danas radi uspješno - link

Danas se rade palače na kotačima no i ovaj bi me zadovoljio

Italija nema posebne registarske tablice za oldtimer vozila, jedino je od nedavno (prošle godine) omogućila ponovno izdavanje
originalnih tablica

Istom prilikom sam snimio još jednog oldića koji se naputovao do nas

Oni su se proizvodili od 1979 do 81 no sinhro model sa pogonom na sva 4 je rađen kod Pucha u Austriji još godinu duže

U njihovu sposobnost sam se uvjerio u Zagrebu kad me jedan prijatelj provozao takvim po dubokom snijegu na padinama
Sljemena, išao je kao da ga nema. Naravno bez dobrih zimskih guma to ne bi išlo.

Vozio sam jednog takvog 4x4 od Sungera do Luxembourga. Lokao je k'o smuk! Vozili smo takorekuć od pumpe do pumpe

Jeli bio benzinac? Dieselaši su bili ipak pristojniji.

borna je napisao/la:Jeli bio benzinac? Dieselaši su bili ipak pristojniji.

Benzinac. Vlasnik ga je kupio od Luksemburške pošte

Pred 15-ak godina je moj domaćin kod kojega imam garažu kupio jedan kombi T2 sa jačim benzinskim motorom od 2,1 litre.
Imao je običnog dieselaša 1,6 pa ga je oduševio ovaj jači ali samo do prvog tankiranja
Zanimljivo je da je u papirima to bio isto dieselaš no netko mu je ugradio benzinca jer je bio na izvoru u jednoj auto-firmi.
Pronašli smo rabljeni diesel pa smo kombi vratili u prijašnje stanje motorizacije.

Pfaff je napisao/la:Vozio sam jednog takvog 4x4 od Sungera do Luxembourga. Lokao je k'o smuk! Vozili smo takorekuć od pumpe do pumpe

Misliš lokao je ko Sunger

Prisjetite se i klasične kupovine goriva za ta klasična vozila