Idrija i pokoja tračnica pod njom

To je kad se ekipa ne zna zadržati u domaćem okruženju, nego čačka i čačka, pa isčačka rudare, pa Idriju, pa...

Za slučaj da nam Ingolda u svojoj pripremi za vikend nešto ne nađe na netu - ajmo mi odmah u Idriju. Nad mjestom dominira idrijski grad (Gewerkeneg) u kom je smješten muzej.


Grad (Slovenci kažu: grad, u smislu dvorac, utvrda) ima 3 krila među kojima je dvorište


U muzeju možemo vidjeti razne zbirke: mineralošku (što su iskopali ovdje i u okolici - što bližoj, što daljoj)


Za očekivati je da je naglasak dan na rudarstvo; osim rudarske tehnike i alata, što manjih, što većih, tu su i druge spravice




Ima tu toga još, ali vas ne zanima muzej. Vas zanima rudnik. A gdje je on? Prolazeći mjestom dolazimo do jedne pomalo neugledne zgrade


Što? Zar je to - to? Rudnik? Čini se da smo o rudnicima imali neku drugu predodžbu - tornjevi s vitlima, dizala, svakojaka postrojenja... Hm, možda je ovo samo suvenirnica ili je bila neka upravna zgrada? Ali lijepo piše na njoj - Antonijev rov. Uđimo...

Preskačemo detalje financijske prirode i počinjemo s obilaskom. Prvo, kao rudari nekad, u prostoriju za prozivku. Za stolom nas je dočekao glavni i čita li prezimena, čita... (mi ćemo dotle pogledati i kraći film o rudarenju, rudarima i rudniku)


Kad je utvrđeno tko je sve došao u smjenu, valja poć na posao. Van iz te sobe, zavij na lijevo i eto ti ga vratiju. A iza njih - rov. Sretno!


Vidite li vi to? Iz kuće pa u katakombe rudnika. Zanimljivo.

Vi se malo rajcajte što je pod zemljom a ja idem dalje skenirati dijače na tu temu.

Pa ti si nevjerovatan! Što li se još krije u tvojim memoarima!

Idrijski grad me neodoljivo podsjeća na Veliki Tabor ( unutrašnje dvorište ):


Odlične fotke.

Gdje smo ono stali? Aha, prošli smo kroz vrata koja su se za nama uz mukli tresak metala zatvorila. Pred nama rov, danas osvjetljen električnom rasvjetom. Valjda ćemo se i vratiti.

Malo spuštanja. Rov u početku prolazi kroz stijenu. Ubrzo nailazimo i na tračnice rudarskog vlaka. Ovo: vlaka shvatite pojednostavnjeno. Nije tu bilo nikakvih lokomotiva, bili su samo vagoni. I ljudi.


Uvjeti rada nisu baš bili neki...




Iz kamenog rova dolazimo u nadsvođeni dio - desno se odvaja hodničić sa svojim kolosjekom od kojed je vidljiva samo jedna tračnica


Tu negdje je i prikaz rudarskih alata


A ovo mi sad nije jasno - normalno je da sadržaj vagona ide na površinu a ne da se ulijeva u dubinu (možda je dolje, razinu ispod, bio sabirni rov?)


Vodič je, naravno, ispričao o čem se radi, ali ja sam to, očigledno, zaboravio odn. dok je on pričao ja sam slikao...; ništa zato - Ingolda će me nadopuniti)


I onda, pred kraj, u slijepom rovu je kapela svete Barbare, zaštitnice rudara. Pred njom je jedan slijepi kolosjek (valjda da na njemu poslovođa parkira svoju dresinu ), ali, kao tadašnji NEČLAN ovog (ili ovakvog) foruma skretnicu NISAM slikao !!! Grozno!


Prolazimo kroz kapelu...


...i idemo van, opet na svjetlo dana. Sunce nas pozdravlja a mi se opraštamo s idrijskim rudnikom od kojeg smo vidjeli samo jedan jako mali dio.

Dva pitanja: kakav je feeling unutra i kakav je zrak? Je zrak ustajao, vlažan? Je klaustrofobično unutra?

Davno je to bilo... Tko je klaustrofobičan valjda mu nije ugodno jer svodovi ipak nisu visoko... zbijeno je to donekle (iako je u nekim špiljama gore). Mo'š uspravno hodati. I još nešto ostane prostora iznad glave. Zrak je dobar, diše se normalno. E sad - jesu li to prirodna strujanja ili posljedica prisilnog umjetnog ventiliranja muzejskog dijela... (vjerojatnije je ovo drugo, jer su rovovi trajno zatvoreni onakvim vratima kao na jednoj slici, a da li još negdje imaju ventilacijske otvore - ne znam)

gaspa je napisao/la:... ali, kao tadašnji NEČLAN ovog (ili ovakvog) foruma skretnicu NISAM slikao !!! Grozno!

Alzo, dakle. To je zaista neoprostivo i jedini nacin da operes tvoj preveliki grijeh je da s forumskim i udruskim* kolegom podijelis pokoju porciju rostilja kod Labusa.

*Ovo "udruskim" djeluje pomalo glupo, ali nisam na brzinu mogao smisliti nesto bolje

Barney

Barney je napisao/la:

gaspa je napisao/la:... ali, kao tadašnji NEČLAN ovog (ili ovakvog) foruma skretnicu NISAM slikao !!! Grozno!

Alzo, dakle. To je zaista neoprostivo i jedini nacin da operes tvoj preveliki grijeh je da s forumskim i udruskim* kolegom podijelis pokoju porciju rostilja kod Labusa.

*Ovo "udruskim" djeluje pomalo glupo, ali nisam na brzinu mogao smisliti nesto bolje

Barney

Opeeet je Labus u igri! Uuuuu ... gaspa, ovo ti svakako preporučujem! Nikako propustiti! Ajd odredite date pa i ja možda svratim!

Gledao sam ove fotke više puta, i uz zaista komplimente na finom prikazu, sve skupa me neodoljivo podsjeća na Velenje i muzej rudarstva u tom dijelu Slovenije. Zapravo, svaka čast i našim susjedima koji ove eksploatirane rudnike pomalo pretvaraju u turističke atrakcije, dok primjerice ogromna podzemna/nadzemna prostranstva sustava Labin-Raša godinama propadaju i tek čekaju pravu turističku valorizaciju... (Da ne spominjem prugu od Lupoglava prema JI Poluotoka

Ja sam za sada bio samo u rudniku u Tehničkom muzeju u Zagrebu. Nije ni taj loš, ali razlika između zagrebačkog muzeja i ovog s fotki je kao nebo i zemlja.

Imaš još dijača, gaspa ?