Opatiski tramvaj

Tramvajska linija Matulji-Opatija-Lovran puštena je u promet 1908. godine, a povezivala je željezničku stanicu u Matuljima s Opatijom i Lovranom. Tramvaj, odnosno mala električna željeznica kako su je nazivali, uveden je prvenstveno za potrebe prijevoza opatijskih hotelskih gostiju od vlaka do hotela.

U siječanju 1904. inžinjer Rzeppa Hugo iz Lobnitza započinje trasirati električnu željeznicu na relaciji Matulji–Volosko-Lovran. Ministarstvo za željeznice je 1907. izdalo građevinsku dozvolu za njenu gradnju te je tramvaj u rekordno kratkom vremenu bio instaliran. Pušten je u promet 7. veljače 1908.

Tramvaj je prometovao do 1933. godine. Točno 1. travnja 1933. godine počelo se sa demontažom tračnica, koje su brodom iz opatijske luke odvezene na Siciliju, dok su tramvajska kola prodana Ljubljani.
Izvor: Wikipedija

Rad razmatra mogućnost rehabilitacije tramvaj kao modernog urbanog sredstva javnog prijevoza grada Opatija. Naime, 1908. godine u promet je puštena tramvajska pruga koja je povezivala željezničku postaju u Matuljima, Opatiju, Iku, Ičiće i Lovran. Sa sve većom popularnosti automobilskog prometa, tramvaj postaje neisplativ i nepopularan te ga postupno zamjenjuje autobus. Tramvajska linija ukinuta je 1933. godine. Posljednjih godina u Europi se javlja težnja ponovnom uvođenju tramvaja u gradove u svrhu poboljšanja javnog prijevoza, smanjenja broja osobnih automobila, emisije štetnih plinova i povećanja brzine putovanja. U radu je analizirana trenutna prometna situacija šireg područja grada Opatije i utjecaj uvođenja tramvajskog prometa. Za trenutno zagušenu prometnu mrežu kao moguće rješenje javlja se „Park and ride“ sustav koji podrazumijeva gradnju velikih parkirališta i garaža na ulazu u grad te korištenje tramvaja za dolazak od krajnjeg odredišta. Naglasak je stavljen na prometnu situaciju za vrijeme turističke sezone kad je mreža najopterećenija. Ustanovljeno je da zbog trenutne izgrađenosti područja kojim se protezala stara pruga, nije moguće novu trasu postaviti potpuno u skladu sa starom te su ponuđena rješenja tog problema. Odabrana širina kolosijeka je 1000mm kako bi se jednostavnije uklopio u gusto izgrađeno središte grada. Određena su tramvajska stajališta, mjesta mimoilaženja, početna i završna postaja te remiza za smještaj i servisiranje tramvajskih vozila. Određen je tip tramvajskog vozila i zahtjevi koji se pred njega postavljaju. Dalje se razmatra prometno oblikovanje ulica kojima prolazi tramvaj i mogućnost odvajanja posebnog traka namijenjenog isključivo tramvajskom prometu. Također je ponuđeno rješenje zatvaranja (opločenja) kolosijeka. Izrađeni su poprečni i uzdužni profili trase i troškovnik izvođenja tramvajske pruge.

Izvor: http://bib.irb.hr/prikazi-rad?&lang=en&rad=424081