Štacion na jugu - LIVE COVERAGE

11.dio
Cjenik

samo do Ploča, a što je s drugim (međunarodnim smjerom)

Od uzanog kolosijeka smo našli jedino ovaj spomenik


U 10.27 točno na vrijeme stiže ASEA 102 sa Brzim 391 iz Sarajeva, u sastavu 3 vagona švedske donacije, sa kojim ćemo do Ploča


Najprije mora proći policija i carina, pa tek onda možemo ući, takav naputak smo dobili od konduktera, naravno to se podrazumijeva, znamo da je Metković pogranični kolodvor i da neke procedure ipak treba poštivati.



Polazak i krećemo, pošto je brzi vlak, nema stajanja do Ploča




Na prvi pogled vagon ni ne izgleda loše, doduše sjedala su udobna, ali o čistoći ne bih.....

Na znanje


Užitak je vožnje uz Neretvu, šteta što kratko traje, barem na našem dijelu


A bogami i Actros je uživao u vožnji


I nakon 18 minuta vožnje ulazimo u kolodvor Ploče

12.dio
Dvije ASEe koje su tu još od prije rata, nikada nisu imale HŽ oznake, rashodovane


Remiza




Đuran


Kraj puta


A do Sarajeva km..


Naša kompozicija i kondukter, al se raspričao sa nama, eh da, pošto smo prijatelji željeznice, a i jedini putnici smo bili u vlaku od Metkovića do Ploča, počašćeni smo besplatnom vožnjom.


Naša vučna 102, koju ćemo malo kasnije i "osobno" upoznati.


Parnjača, koja pamti bolje dane, barem po izgledu




A malo šmirglanja i friške farbe, ne bi škodilo.

13.dio
Kolodvorska zgrada sa željezničke strane


Industrijski kolosijek i ulaz u luku Ploče


Tu smo još jednog Đurana našli


Čekaonica, velika ko aerodrom




Za našeg Stanleya
Uz kolodvor, nalazi se i pošta 20340 Ploče



Poštansko središte Dubrovnik, ali i Središte pošta Dubrovnik, Centar pošta Dubrovnik, jao koliko puta su se mijenjali nazivi.

Sa druge strane je i autobusni kolodvor


Idemo malo do rive, a nismo dugo bili (od jučer)..




Obadva zajedno

14.dio

Jedan od pritoka


Dan je jednostavno prekrasan, mami na fotkanje




Jedna zajednička ispred pločanske crkve


Kiki je našao i svježe izdanje Novog Lista


A Jean je odlučio poslati i razglednicu iz Ploča


A ja ništa, tek toliko da se fotkam ispred pošte, bolje nego ispred ćenife.


Stanley, je ovo ok?


Nakon kavice i ugodne šetnje po rivi, vrijeme je i povratka na kolodvor, naš vlak 5904 polazi u 12.47, da ne zakasnimo.

15.dio

Naš vlakić je spreman


Pa sa druge strane


102-ka spremna


Smjer Metković-Čapljina-Mostar-Sarajevo......


za evidenciju o vagonima


Vozi na relaciji


Još na brzinu prije polaska


Malo bliže

ouu iz sekcije Rijeka

A ovo iz sekcije Split


Taman da ćemo ući u vagon, a kad ono majstor nas zove, ajde ljubitelji željeznice u lokomotivu. Aaaaa..molimmmmm
Jel možemo svi, pošto nas je ipak trojica, ma možee, ajde, penjite se ( a teško žabe u vodu natjerati)

E kako je dalje bilo pogledajte ovdje

16.dio

Stigli smo mi i u Metković, Asea je promijenila stranu vožnje, a i mi mijenjamo vozilo, sjedamo u Megana i slijedi povratak kući, na cestu D62 direktno za Vrgorac uz Nova Sela, Mali Prolog e tu smo malo zastali.


pošto se na ovom dijelu vozimo uz samu granicu, još jednom da imamo Hercegovinu u pozadini svaki od nas

a veće mjesto koje se vidi je Ljubuški.

Dolazimo u Vrgorac, pa u Ravču i evo nas ponovo na Dalmatini, ne stajemo opet sve do, a gdje drugdje nego Krke


E na ovoj strani je još ljepše ( a kava u kafiću je super, preporučam svim budućim putnicima koji ovdje staju).


Most


Skradin


e tu smo dočekali i mrak




Na putu do Rijeke još smo stali na odmorištu NADIN i u Lici JADOVA, na izlazu Žuta Lokva ponovo iskeširali 134kn cestarine i spustili se preko Vratnika u Senj, Novi Vinodolski, Crikvenica, Podkilavac, Rijeka.....Labin.

Što reći na kraju, ne da je bilo divno, nego predivno, malo smo bili umorni, ali još više zadovoljni postignutim, viđenim, doživljenim.
Ovo nam je prvi dvodnevni ekšn, a i meni bogami vožnje u prvom danu 740km ukupno ni baš mala stvar, ali odradio sam to sa zadovoljstvom i zahvaljujem se mojim suputnicimaKikiu i Jeanu na ugodno provedenom vikendu. I još bi htjeo reći samo to, da Naša Hrvatska :croatia: je predivna zemlja, imamo prirodne ljepote od boga dane, u nekim mjestima kroz koja smo prošli u ova dva dana, netko je prvi put, netko je već bio, ali davno, davno, budimo ponosni na to svi zajedno, a svima vama srdačan pozdrav do idućeg ekšn-a.



Narcis

Što drugo reći,nego BRAVO!!

Zbilja sam uživao gledajući i čitajući vaše fotke i tekstove.Vožnja u ASEA-i je šećer na kraju i drago mi je da ste se vozili.
Narcise,zaboravio si zahvaliti kondukteru na free vožnji i strojovođi na vožnji u upravljačnici i zato ja,iako nisam bio tamo kažem veliko hvala kondukteru i strojovođi.

E bravo ZlayoZg, viš imao sam to na umu, ali promaknulo u pisanju, jer se borim s uploadom filmova na Youtube od jučer ujutro.
Dakako veliko HVALA i strojovođi i kondukteru, a dobro smo im došli i za malo društva, strojovođa sam u mašini, a i kondukter nam je pričao da nema baš previše posla.

Gušt je ovo čitat! Predobro, predobro!

Narcis je napisao/la:Za našeg Stanleya
Uz kolodvor, nalazi se i pošta 20340 Ploče
Poštansko središte Dubrovnik, ali i Središte pošta Dubrovnik, Centar pošta Dubrovnik, jao koliko puta su se mijenjali nazivi

Jel to ovo?



(Snimio: ja, početkom 2007.)

Inače, više nema ni središta ni centra pošta Dubrovnik. Organizacija po županijama = bye-bye, a firma nam je sada podijeljena na 4 divizije: Pošta, Mreža, Express i Podrška.
Usput, dečki, čestitam vam na svemu - od ideje preko realizacije do putopisa. Jednom rječju: fantastično.

Je, to je to, kao i patkice pred zgradom.....

Svaka čast! Filmiće sam već komentirao na drugom mjestu.

Nego, Ti si s tom vožnjom već stekao uvjete da dobiješ onu finu šofersku bolest

A da ih, za promjenu, netko iskritizira i izruži? Ono kao - big deal, mutne slike, loši motivi, dosadan opis...
Dođe mi da više ne čitam putopise kojima nisam nazočan. A što mogu kad im zavidim. Na lijepom ekšnu, na dobrom vremenu, na vožnji u upravljačnici, na ugodnom druženju, na... I onda nam sve to još i opišu. I pokažu. I vade nam mast. Dobro, jest da su me zvali, jest da nisam htio ići... ali ipak!

I tako je slava Štaciona zaista pronesena skoro od Prevlake pa do Dunava (kronološki obratno).

gaspa je napisao/la:A da ih, za promjenu, netko iskritizira i izruži? Ono kao - big deal, mutne slike, loši motivi, dosadan opis...
Dođe mi da više ne čitam putopise kojima nisam nazočan. A što mogu kad im zavidim. Na lijepom ekšnu, na dobrom vremenu, na vožnji u upravljačnici, na ugodnom druženju, na... I onda nam sve to još i opišu. I pokažu. I vade nam mast. Dobro, jest da su me zvali, jest da nisam htio ići... ali ipak!

I tako je slava Štaciona zaista pronesena skoro od Prevlake pa do Dunava (kronološki obratno).

Gaspa dobro zboriš, Štacion je na Dunavu bio, ali baš na samoj Prevlaci još nije, za sada još nije, ali.....

gaspa je napisao/la:A da ih, za promjenu, netko iskritizira i izruži? Ono kao - big deal, mutne slike, loši motivi, dosadan opis...

Koga, druze Tito? Koga? Samo reci, ja odmah pljujem...

Barney

Pfaff je napisao/la:...Nego, Ti si s tom vožnjom već stekao uvjete da dobiješ onu finu šofersku bolest

To bi trebalo biti meni namijenjeno ili??

Narcis je napisao/la:Gaspa dobro zboriš, Štacion je na Dunavu bio, ali baš na samoj Prevlaci još nije, za sada još nije, ali.....

Bijo ja, al' onda nije još bilo ni "Štacijona" ni 1. RŽB. Osim toga, koliko se sjećam, tamo nema tračnica, čak ni oko onih tvrđava...

Narcis je napisao/la:

Pfaff je napisao/la:...Nego, Ti si s tom vožnjom već stekao uvjete da dobiješ onu finu šofersku bolest

To bi trebalo biti meni namijenjeno ili??

Ja, nego komu? Je možda kiki vozijo?

Ma kaki.

Pfaff je napisao/la:

Narcis je napisao/la:

Pfaff je napisao/la:...Nego, Ti si s tom vožnjom već stekao uvjete da dobiješ onu finu šofersku bolest

To bi trebalo biti meni namijenjeno ili??

Ja, nego komu? Je možda kiki vozijo?

Ne, ja nisam vozijo ni biciklu, ni karjolu, ni auto, ni autobus, ni kamijon a bogami ni ASEA-u, mene su drugi vozili.........

kiki273 je napisao/la:Ne, ja nisam vozijo ni biciklu, ni karjolu, ni auto, ni autobus, ni kamijon a bogami ni ASEA-u, mene su drugi vozili.........

Blago tebi....tebe su drugi vozili.

Wonderful, wunderbar, magnifique, meraviglioso, krásný......

Postavili ste nove standarde štacionovih izleta. Dvodnevni izlet, LIVE javljanje... A što se tiče putopisa, uživao sam u tekstu i slici i imao osjećaj kao da sam i sam bio tamo.

Ipak, ostajem uvjerenja da je trebalo napraviti trodnevni izlet i u neko drugo godišnje doba, sa više sunčevog svjetla. Puno više toga bi se vidjelo, obišlo, a financijski bi ispalo tek neznatno skuplje. Netko je spomenuo da nema kritika.

Evo i mene, prvi put nakon onog posta sa klupe ispred kolodvorske zgrade u Metkoviću. Moram reći da je ekšn bio odličan, da smo vidjeli i doživjeli daleko više nego smo se nadali i da se ovako nešto mora ponoviti! No krenimo redom:

U pripremi ekšna i dogovorima tijekom prošlog tjedna odlučili smo kako ćemo nastojati koliko budemo u mogućnosti uživo izvještavati na forumu o tijeku samog ekšna. Svatko sa svojim tehnološkim čudom, kao Vitezovi Orijenta svaki sa svojom moći, odlučili smo unijeti jednu novost na forum - prijenos ekšna uživo, ili kako kažu englezi "lajv kaveridž". Ipak, pokazalo se da to neće biti baš tako lako kako smo mislili, ponajprije zato jer je GSM veza spora i nestabilna, a niti cijena nije zanemariva, te zato što je laptop prilično nezgodno tegliti i svaki čas vaditi iz torbe, paliti, uspostavljati vezu, pa onda opet spremati u torbu i tegliti dalje... Unatoč tome, nadam se da vam se svidjelo ovo što smo poslali sa lica mjesta!

Subota ujutro... 4:30... Baš kad sam nabacivao ruksak na leđa i kretao zvoni mobitel. Narcis javlja da je već na dogovorenom mjestu. Stižem. Nakon silne kiše i hladnoće u petak, jutro je iznenađujuće ugodno i toplo. Temperatura +8°c u 4:30 ujutro! Ubacujem torbe u bunker i krećemo prema Grobniku. Nešto prije 5 stižemo u Podkilavac, gdje nas čekaju Kiki, Ana i topla jutarnja kava! Tu padaju posljednji planovi i dogovori u vezi tijeka putovanja i točno u 5:12 startamo!

Preko Kukuljanova na Bakar, pa JTC-om do Senja. Od Novog Vinodolskog do Senja odolijevamo priličnim udarima bure. Uspon uz Vratnik praćen je silnom magluštinom i oblacima. Još uvijek po mraku dokopali smo se Like. Ulazimo na autoput u Žutoj lokvi. Dogovor je kako će prvo stajalište za kahvu i ćenifu biti na odmorištu Janjče, gdje smo se uskoro i našli. Počinje svitati, vrijeme je za zagrijavanje foto opreme:



Ovdje je temperatura prilično niža nego u Rijeci prije dva i pol sata! Ipak, zbog zabrane pušenja unutar ugostiteljskog objekta odlučujemo ostati ispred. No, jedina sjedeća mjesta ispred birca izgledaju ovako:




Nema veze, stajat ćemo!

Priprema za sniježno razdoblje koje je, prema svim statistikama, već trebalo početi:


Dok pušači uzimaju redovnu dozu svojeg otrova, ja odlučujem svoje otrove izbaciti iz tijela. Ćenifa na Janjču je top class:












Ima i zvučnike sa kojih se emitira radio program. A na njemu upravo dok sam bio u ćenifi - vremenska prognoza i temperature u 6 sati. Najtoplije mjesto u Hrvatskoj je Dubrovnik, gdje je u 6 sati izmjereno 13°c

Nakon 20 minuta predaha nastavljamo prema Dalmaciji. Prilikom prvog pokušaja uspostavljanja GSM veze sa "mrežom svih mreža" javljaju se tehničke poteškoće. Otklanjamo ih točno dok smo prolazili kroz tunel Sveti Rok. Napustili smo Liku i ušli u Dalmaciju. Spuštamo se prema Maslenici. Tunel Ledenik:


Prolazimo Most Jure Radića, odvojak za Kalmetinu i vozimo se pitoresknim krajevima Bukovice i Ravnih kotara. Dok su se tako u daljini nizali krajevi iz kojih vučem korijene, konačno sam se uspio logirati na forum i poslati prvi, povijesni live post sa ekšna! Uskoro prelazimo preko kanjona Krke, sa čije lijeve strane je uređeno lijepo odmorište sa vidikovcem. Tamo stajemo da marendamo i poslikamo krajolik. Iznenađuje nas prilično hladna bura.








U daljini, pod prvim zrakama sunca budi se Skradin:


Eto i jedne slike na kojoj sam ja:


Ovdje ili u temu "njam, njam"?


Nastavljamo dalje prema jugu. Fotografije koje sam napravio do Ravče nisu vrijedne niti spominjanja, a kamoli stavljanja na forum. Kroz staklo, u smjeru sunca... U Ravči nas je dočekao prisilni silazak sa autoputa. Što bi rekao Mišo Kovač "Nema dalje, nema dalje..." Silazimo na D62. Tu nailazimo na nekadašnji Autotransov bus:


U Vrgorcu, prema Pfaffovim uputama, skrećemo desno prema Pločama. Uskoro se otvara prekrasan pogled na plodnu močvarnu dolinu:


U selu Vina prelazimo preko mosta:


Prolazimo kroz Staševicu, Družijaniće, Radaljce i u Peračkom Blatu se spajamo na cestu D513 (Ploče-Mali Prolog). U daljini more, a u blizini prvo Baćinska jezera, a neposredno potom i jezero Birina:




Vrijeme je za kavicu. Na brzinu se odlučujemo spustiti u centar Ploča kako bi u organizam unijeli neophodnu dozu kofeina i malo popunili memorijske kartice foto aparata. Pločanska riva:


Kupola u daljini nije džamija nego željeznički kolodvor, a ovo šiljasto pored nije minaret, nego najobičniji čempres!

Panorama centra Ploča:


Tri Pločanke, od kojih je jedna u vlasništvu Todorića:


I u pločama ima marabua:


Panorama teretnog dijela luke:


Lukom se najviše koristi:


Hotel Bebić. Valjda nije "onaj" Bebić...


Proučavanje plovidbenog reda i nagog ženskog tijela:


Malo Rijeke u Pločama:


Ka-va, ka.va!!!


I sređivanje dosadašnjih dojmova:




Za rastanak s Pločama, jedna milenijska:


Krećemo dalje prema jugu. Usput nailazimo na ovaj bus:


Drugi dan smo u novinama pročitali da je negdje na Jadranskoj turističkoj cesti potpuno izgorio jedan bus od Prometa Makarska. Valjda nije baš ovaj...

Izlazimo iz Ploča prema Opuzenu. Usput uočavamo duuuuugački ravni industrijski kolosijek koji se odvaja od ranžirnog dijela kolodvora i ide negdje ispod ceste:


iz razgovora sa strojovođom drugi dan saznat ćemo da je to nekada bio vojni kolosijek koji je služio za opskrbu vojnih skladišta. Uvidom u Google Earth po povratku u Rijeku uočio sam da kolosijek zapravo prolazi kroz podugački tunel i izlazi sjeverno od ceste, na području kojeg i danas koristi vojska.

Kod tabla Ploče stajemo da poslikamo ranžirni dio kolodvora Ploče iz daljine:


















Napuštamo Ploče i nastavljamo dalje avenijom mandarinki prema jugu. Prolazeći kroz Opuzen uz cestu vidimo silne štandove i kamione sa kojih se prodaju mandarine i ostali agrumi. Djeluju slasno!

Nastavljamo prema krajnjem jugu Lijepe naše, ali da bi do tamo stigli prvo moramo iz nje izaći i ponovno ući (ovo kad kažem, prolazi mi kroz glavu proces resetiranja „zablesavljenog“ kompjuterskog programa, kad izađeš, ponovno uđeš i sve bude super!). Prolazimo pokraj započetih radova Novog Jurinog mosta i dolazimo do graničnog prijelaza. Jedan izlaz za osobna vozila, drugi za kamione... Srećom, uspjeli smo prošvercati Actrosa na stražnjoj polici

Neum. Ovdje negdje se do 1990. održavao Jugoslavenski televizijski festival i Dani Jugoslavenske radiotelevizije. U to vrijeme Neum je predstavljao najreprezentativniju turističku destinaciju Jadrana, a crvenim tepisima defilirala su najveća imena tadašnje estrade i show businessa. Danas je Neum crna točka svakog putnika prema jugu Hrvatske (ili sa juga prema sjeveru), a svjetla točka svakog šopingholičara, a pogotovo pušača koji tuda prolaze:




Prije izlaska iz Neuma, kraća pauza da ovjekovječimo prvi Actrosov posjet Bosni i Hercegovini. Thommo, morat ćeš podnijeti zahtjev za izdavanje TIR karneta za Actros, koliko je svijeta već obišao . Prometni znakovi i ovdje služe kao streljačko vježbalište:






Nastavljamo dalje. Još jedna kontrola osobnih dokumenata i pravac prema Dubrovniku. Na karti mi se činilo manje, ali od Neuma do Dubrovnika ima dobrih 45 minuta vožnje. Konačno, evo nas na dvoimenom mostu – Most Dubrovnik ili Most Franje Tuđmana je jedna te ista građevina, kojom ćemo ući u groad:






Pogled na Gruž, Babin kuk i Nuncijatu:








Yacht club Orsan:


Interesantna naljepnica na ogradi vidikovca:

Ovuda je nekada kloparao popularni Ćiro:


Dvije zgrade prepoznatljive arhitekture, smještene u neposrednoj blizini mjesta kuda je prema Gaspinim riječima i karti nekada prolazila pruga. Iznad njih nešto što podsjeća na nekakav portal izveden u secesijskom stilu, ali nije tunel (zna li netko što je to?). Ispod zgrada desno na dnu – cesta od Kantafiga prema Mokošici prolazi kroz usijek. Kasnije ćemo tek uočiti da su u tom usjeku sasvim jasno vidljivi ostaci nekadašnjeg željezničkog mosta:


Evo još jednom onog portala, ako netko zna što je to neka napiše!


Bratski gradovi:


Evo i koarte groada da ne zoaluutomo:

I krenusmo prema Gaspinim uputama odmah poslije mosta desno prema Mokošici, ali već nakon desetak metara sa desne strane skužimo TUNEL!!! Stani! Parkiraj čim vidiš malo proširenje i krećemo u istraživanje!

Sjeverni portal


Dužina tunela:


I Actrosa smo „provozali“ po trasi:




Južni portal:


Nadvožnjak sa kojega smo u vožnji skužili tunel. Izgrađen je nakon pruge, a sam tunel je služio upravo ukrštanju ceste i pruge:


Cestovni nadvožnjak, Narcis i željeznički tunel:


Trasa nastavlja prema jugu i sasvim je prohodna čak i za proći autom:


Pa još dalje:


Ispod trase dvorište, a u njemu – veliki GO!


U nadi da ću naći kakav infrastrukturni artefakt pomno „skeniram“ trasu, ali nalazim jedino ovakve relikte:


I puno betonskih kocki:


Stijena je otesana prilikom gradnje željeznice:


Trasa vodi ispod novog cestovnog mosta:


Praktična primjena stolice iz rashodovanog MAN-a SU220:




Karakteristični željeznički podzid, ispod kojeg si je netko iskopao „grabu“ za popravljanje auta i nazidao betonsku bajtu:


Dolazimo konačno do onih zgrada koje sam maloprije fotkao sa vidikovca. Nalaze se ispod samog Dubrovačkog mosta:




A ispred njih - piiiiiiiiiiiiiiii, pi, pi, pi...


I tako ja pofotkam „gospara s kokošiman“ u narančastoj tuti i nastavim fotkati zgrade i trasu, kad mi se gospar obrati riječima „jeste uspjeli poslikati i mene i sve kokoši?“. „Jesam“, reko', „ali nas ne interesiraju kokoši nego željeznica i ove zgrade ovdje.“ Prvo je pomislio da snimamo teren za kakvog stranog investitora, koji bi to kupio, ali smo mu rekli da smo prijatelji željeznica, da dolazimo iz Rijeke i slikamo isključivo za svoj gušt, bez nekakvih materijalnih interesa. Na to se čovjek otvorio kao da smo ga u dušu dirnuli. Raspričao se prvo o tome kako su u tim zgradama do izgradnje mosta živjeli željezničari, ali su im prilikom gradnje mosta pronašli novi smještaj na Nuncijati, a kako on iz gušta još uvijek dolazi tu, jer je tu živio 30 godina...
„Živjeli ste u ovoj zgradi? Jeste i vi možda bivši željezničar?“
- „Negokako! Ja sam bio kondukter na uzari, dok je u Dubrovnik vozio vlak, a kad su ga ukinuli, nastavio sam kao kondukter u Pločama.“

Kad smo kretali iz Rijeke, potajno sam se nadao da ćemo naći kakav ostatak trase, ali da ćemo naći konduktera sa Ćire, e to nisam očekivao! I taman se razgovor razvio, kad zvoni mobitel – Kiki zove da auto smeta, a Narcis je ponio ključeve. Od uzbuđenja zbog pronalaska tunela nismo niti skužili da smo parkirali nasred prometne ulice! Pozdravljamo se s kondukterom koji nas je počastio sa nekoliko vrijednih informacija i vraćamo se u auto.

Prije povratka još par slika mosta iz žabljeperspektive:








Vraćamo se u auto. Preko puta, u Mokošici na okretištu odmara Libertasov MAN:


Spuštamo se prema Kantafigu i mjestu gdje je nekada stajao željeznički kolodvor. Zastajemo na mjestu gdje se, prema našoj procjeni, pruga trebala spajati sa postojećom cestom. Prvo što uočavamo je neobična ograda na dvorištu najisturenije zgrade:


Druga od one dvije zgrade uz trasu pruge očito nije napuštena:


A ima i zogdne kovane ukrase:


Podzid željezničke trase:


Tu nailazimo na starčića koji tramaka nekakve daske i čim nas je vidio s kamerom i foto aparatima sam započinje priču:
„Vražja djeca, stalno mi razbacuju ovo drva... Jel i vi snimate za televiziju? Oću bit i ja na televiziji? Zadnji put kad su me snimali nisam se vidio...“
- Ne. Mi smo iz Društva prijatelja željeznice. Vi živite u ovim zgradama? Recite, je li ovuda išla pruga?
„Kako ne! Ja sam zadnji vlak odavle otpratijo!“
Na to je Narcis izvadio kameru. Ostalo je povijest!!! U roku pola sata sasvim smo slučajno naletjeli na trasu, tunel, dvije zgrade, ostatke tračnica i dva bivša željezničara uskotračne pruge! Ovaj potonji nam je pokazao otprilike gdje su se nalazile radione, kolosijeci, okretnica i kolodvorska zgrada. Nastavljamo prema području kolodvorske zgrade.

U to vrijeme Vis isplovljava iz Gruža:


Na ulici u blizini zgrade koja nekad bijaše kolodvorska nailazimo na interesantne ostatke:


I banderu koja poodavno služi samo kao uspomena na neka romantičnija vremena:


Tu je i caffe bar Ferata (i njegova, u najmanju ruku, oku ugodna klijentela):




Oznaka HŽ na parnjači baš i nema smisla, ali lijepo je vidjeti da još uvijek postoji kakva-takva veza Dubrovnika i željeznice:


S druge strane terase:

(Ovo me podsjeća na onaj vic „Što radi Bosanac pokraj mješalice za beton?“)

Preko puta je autobusni kolodvor:



Obratite pažnju na displej sa temperaturom!!!

Za Stanleyja:


U Groad ćemo busom. Na trafici smo kupili karte za tamo i natrag:


Bus nas dovozi do Pila, gdje se po prvi puta suočavamo sa dubrovačkim starinama. Dvije fontane izvan zidina:




I hi-tech spomenik braniteljima iz Domovinskog rata:


Ljetnikovac Pucić na Pilama:


Srđ:


I na Srđu ono što poslije uzanog kolosijeka čitateljstvo sa ovog foruma najviše zanima:


Znam, znam. Zanimaju vas detalji. Pretpostavljam najviše ovaj dio:


Ulazimo u stari grad. Vrata od Pila:


Mali parkić ispred i tvrđava Bokar:


Ovaj, zapadni ulaz u staru dubrovačku jezgru okićen je mandarinama, a sa lijeve i desne strane ulaza, u parku rastu stabla puna plodova mandarina. Zanimljivo, nikome ne pada na pamet brati mandarine sa tih stabala ili ih skidati sa vijenca oko gradskih vrata.

I oni imaju Društvo prijatelja...


Sišli smo na Stradun:


Vrata od Pila sa unutrašnje strane:


Onofrijeva česma:


Tri mušketira međ' starim zidinama:


Orlandov stup i crkva Svetog Vlaha:


Gradski zvonik:


Narcis je slikao okićeni Stadun noću, ja sam još uhvatio malo danjeg svjetla:


Spomenik Frani Gunduliću:


Crkva Svetog Ignacija, do koje vode skale po kojima sam se jedva popeo:


Lokrum u sutonu:


Kažu da je zalazak sunca najljepši sa dubrovačkih zidina... Dobro kažu!


Izlazimo do stare luke. Pogled prema lazaretima:




Na zvoniku se već lagano pale svjetla:


Pogled na staru luku:




Zalazak sunca dočekali smo na Porporeli:








Vraćamo se prema Stradunu. Usput se osvrćemo na staru luku u sumrak:




Ferali su već upaljeni:


Tvrđava Revelin i gradska četvrt Ploče također su osvjetljene:


Pao je mrak, vrijeme je za rastanak sa Dubrovnikom. Ocijena uspješnosti posjeta – daleko bolje od planiranog. Ocjena zadovoljstva – u skladu sa planiranim, znači izvrsno!!!

Vraćamo se na Kantafig do auta. Usput stajemo u Konzumov market na Pilama. Vrijeme radnje – oko 17:30. Teta za pultom od salame i kruha odmara. Kruh prebran, ostaci ostataka u polici. Prvi joj pristupa Kiki:
- Dajte mi ovaj kvarat kruha, ovo bijelo pecivo i ovo sa sjemenkama.
- teta stavlja peciva u škartoc
- Ćete mi ih prerezati za sendvič, molim vas
- teta bezvoljno vadi kruh i peciva iz škartoca i reže ih horizontalno
- Dajte mi 20dag prešane šunke
- teta bezvoljno reže šunku, a iz očiju joj se iščitava misao: „koji me klinac zaj.....š sa sendvičem u 5 i pol navečer?“
- Dajte mi i 20dag K+ ementalera
- teta nabada vilicom par feta već narezanog sira, važe i mota u papir, te pruža kikiju, koji se zahvaljuje i odlazi. Na mesoreznici je ostala raspakirana prešana šunka.

Red je na mene:
- Meni dajte ovo pecivo lijevo
- teta rukom pikira na najdesnije pecivo na polici
- Ne to „lijevo“, ovo drugo „lijevo“
- teta hvata kvarat crnog (ili možda „jače pečenog“) kruha nasred police
- Ne to!!! Pecivo! Panin! Ovo malo duguljasto, skroz lijevo!
- teta konačno pogađa na koje sam pecivo mislio!!!
- To. I dajte mi ovo odmah do toga, štogod da je...
- teta hvata kvarat bijelog kruha, ja klimam glavom i teta bez rezanja sve trpa u papirnati škartoc
- Dat ćete mi dvajst deka kuhane šunke...
- Oćete ovu istu koju je gospar uzeo?
- Ne, ne. Dajte mi ovu drugu, ovu okruglu, desno...
-
- I dajte mi malo sira. Bilo kojega. Koji Vam je prvi pri ruci...
- teta opet onom vilicom nabada sir, važe, mota u papir i pruža mi preko frižidera. Ja joj zahvaljujem i odlazim platiti
Drugo jutro, kad sam slagao sendviče od pribavljenog materijala uvidio sam da se teta doslovno ulovila za riječ „malo“ iz posljednje narudžbe. Na kvarat kruha i pecivo, uz 22dag kuhane šunke morao sam rasporediti ravno dvije fete sira!

Dolaskom do auta skužili smo da smo parkirali 200m od ulaza u Super konzum i da smo bez potrebe teglili vrećice po autobusu i kupovali ostatke kruha. No dobro...

Sjedamo u auto i krećemo ponovno cestom koja presijeca trasu nekadašnje pruge. Usput pomnije bacamo pogled na mjesto gdje je prema nekakvoj našoj procjeni to sjecište trebalo biti i nalazimo jasno vidljive podzide mosta. Nedostaje sam most, ali cesta prolazi kroz usijek koji je s obje strane obložen kamenim pločama pravilnog četvrtastog oblika. Jasno je – tu je nekada stajao most!

Po izlasku iz samog Dubrovnika Kiki i ja hvatamo se tehnologije. Kiki osvježava status na fejsbuku, a ja šaljem brzinski post na forum („Dubrovnik odrađen maestralno...“ sa prve strannice). Prolazak kroz Neum značio je novo zaustavljanje poradi šopingiranja. Dućani u Neumu možda nemaju ISO 9001 i HACCP certifikate, ali imaju cigare i slatkiše u pola cijene. Ušteda na cigarama pušačima je pokrila troškove noćenja. Mi nepušači smo popušili...

Kad smo ponovno ušli na teritorij RH, nazvao sam gospodina Pavla u Blace da mi objasni kako doći do apartmana. Slijedeći njegove instrukcije našli smo apartman bez lutanja i ikakvih problema (osim što smo pri parkiranju „okinuli“ u znak STOP ), a on je po obavijesti da stižemo otišao naložiti klimu i radijatore u apartman, pa nas je u njemu dočekalo ugodnih 24°c.

Nakon što nam je gazda pokazao apartman, raskomotili smo se i krenuli pod tuš. Istim redom kao i u Konzumu kod tete za salamu: Kiki, Narcis pa ja. Kako sam shvatio g. Pavla da je tuš spojen na protočni bojler i da uvijek ima tople vode, krenuo sam se tuširati odmah poslije Kikija. Greška! Bojler je običan, samo je smješten kat niže. Otuširao sam se u hladnoj vodi...

Večera! Narcisu doručak, jer je čitav dan pojeo samo pola panina!!! Kiki je navalio na piletinu iako sam mu predložio da to pusti sutra za u vlak (kako je već red, način i običaj, budući da su vlakovi i piletina povezani nekom nevidljivom, ali neraskidivom vezom):




Ja sam ostao dosljedan! Kad si u Dalmaciji, moraš jesti ribu! Zato sam načeo jedan paket Kviki ribica:


Narcis je svoj sendvič upotpunio francuskom salatom:


Kratki obilazak apartmana... Blagovaona:


Spavaća soba:


Kužina:


Frižider, kojega smo kasnije napunili:


Mjesto za kontemplaciju i pročišćenje. Jednom riječju - svetište!!!




Lleon, ako se bude išlo ponovno dolje, možemo ponovo kod gazda Pavla. Cijene znamo:


Ostatak večeri posvetili smo čitanju pfaffovog snijegopisa sa kolodvora Fužine, fejsbuku i satelitskoj televiziji. To je bilo to za prvi dan! Vrijeme je za počinak i skupljanje energije za sutra!

DRUGI DAN

Kad nas je navečer gazda Pavle pitao kad se mislimo dignuti, jednoglasno smo i spremno odgovorili između 7 i 8. Na to smo dobili odgovor: „Teško! Vidjet ćete kako se ovdje dobro spava. Neće vam se dati iz kreveta izaći ujutro!“. Nismo vjerovali dok ujutro nisu počeli redom zvoniti mobiteli – prvo Narcisov, pa moj, pa Kikijev, pa ponovno moj, pa ponovno Narcisov... 7:30 je prošlo, vrijeme je da se dignemo ako mislimo stići u Metković na vlak...

Budući da smo u apartman došli po priličnom mraku, tek je ranojutarnji izlazak na terasu otkrio sve ljepote Blaca i čari apartmana u kojem smo prenoćili:

Na istočnoj strani brdo koje zaklanja ranojutarnje zrake sunca i stvara uvjete odlične za baškarenje u krevetu do podne. U pozadini Pelješac:


Uvala u kojoj se smjestilo mjesto oblikom podsjeća na Bakarski zaljev, samo je znatno manja:




Sa neba se još uvijek pospano škiljio gospon mjesec:


Ono brdo koje zaklanja ranojutarnje sunce sa istoka proteže se cijelom sjevernom stranom, a kuća u kojoj je smješten apartman ukopana je u njegov obronak:


Obično te kuće koje su ukopane u brdo imaju podrume pune vina, a ovdje je Pelješac nadohvat ruke. Pitam se ima li gazda Pavle koju butelju domaćeg Plavca u konobi?

Na drugoj strani sela birc koji ne radi, pa smo prvu jutarnju kavu odgodili za kasnije:


Vozni park – Gazdin „Marcedes“ i Štacionova Lada Njiva:


Imali smo i osobnog čuvara:


Da bi se osjećali kao kod kuće, imali smo prekrasan pogled – na radar!


Vrijeme je za polazak prema Metkoviću. No prije toga Actrosov foto session:




Posljednji pogdled na Blace prije sjedanja u auto. Stara kućica na rtu na sjeverozapadnoj strani sela:


...i naš apartman. Gornji kat, lijeva terasa i francuski prozor:


U Opuzenu stajemo kupiti mandarine i marmeladu od istih:


Od tete koja prodaje saznajemo da je 29.11. dan mandarina u Opuzenu! Čudan neki dan, svi ga slave, a svatko na svoj način – neki (nekada) prigodnim govorima, neki ritualnim žrtvovanjem svinja, a neki mandarinama...

Ulazimo u Metković lijevom obalom Neretve. Zastajemo poslikati kej:




I tu ima marabua:


Dok smo slikali, prišao nam je neki Metkovac i na brzinu ispričao skraćenu povijest metkovskog kraja. Simpatičan neki narod. Svi su jako komunikativni i pristupačni!

Kolodvor u daljini:


Luka na drugoj strani:


Prelazimo Neretvu i dolazimo do kolodvora. Tu nas je dočekala kompozicija teretnih vagona iz Bosne, spremna za u Ploče:


Kolodvorska zgrada sa željezničke strane:

Budući se radi o graničnom kolodvoru, obavezan je i policijski automobil ispred!

Kućica preko puta u željezničkom stilu:


LLeon, trebao si s nama:






I dok sam tako slikavao po kolodvoru, u jednom trenutku se na ekranu foto aparata ukazala velika crvena prazna baterija! Stavljam zamjenski komplet, opalim par fotki, kad ponovno velika crvena prazna baterija... Narcis je srećom uletio sa kompletom jednokratnih, a ja sam u čekaonici pronašao šteker i „posudio“ malo struje dok vlak ne dođe (punjač je bio čitavo vrijeme u torbici aparata, ali mi na kraj pameti nije bilo staviti puniti komplet baterija navečer da do ujutro budu pune...).

Jedini vidljivi trag uzanog kolosijeka je ovaj spomenik:



Da pojasnim:
„Na ovo mjesto 13. lipnja 1885. stigao je prvi vlak. Od tada su se smanjile prostorne i civilizacijske razdaljine i ovaj kraj krupnim koracima korača naprijed“

Tako se o željeznici nekad govorilo!

Sad slijedi ono što obično Kiki objavi: Kolodvor Metković, pogled prema Bosni i Hercegovini:


...I prema Pločama:


Čekaonica i ćenifa su friško uređene, ali nema čovjek gdje sjesti da odmori (osim na školjku). Blagajna ne radi:








Ali, kao što sam već rekao, imaju štekere koji mogu biti korisni:


Na Neretvanskoj pruzi zamijetili smo nekakav čudan dodatak na stupovima KM: kabel razapet s vanjske strane stupova, a pričvršćen polukružnim nosačem na stup:


Još malo infrastrukturnih detalja:




Evo i našeg vlaka! ASEA 102 i tri bosanskohercegovačka vagona iz švedske donacije:


Dok se obave carinsko-proceduralne peripetije, ćaskamo sa kondorom na peronu i slikamo Actrosa u Metkoviću:


Unutrašnjost švedskih vagona odaje da se radi o vagonima koji su svojevremeno predstavljali vrhunac putovanja željeznicom, ali ih je pregazilo vrijeme:








Listići!!! Radim kao veletrgovac toaletnog papira i dnevno se nagledam svakojakih vrsta u enormnim količinama, ali listiće nisam vidio jaaaaaaaako dugo!


Autoportret u ćenifi švedsko-bosansko-hercegovačkog vlaka na hrvatskoj pruzi:


Narcis u II. Razredu:


Kiki na vratima prema drugom vagonu:


Tunel Komin:


Na čitavom vlaku (tri vagona) samo jedan prozor se mogao otvoriti. Kroz njega sam opalio ovu fotku:


Vrata se zato sama otvaraju:


Toalet je „rezervisan“:


Da se zna:


Kilometri ostaju za nama. Već smo na ulazu u Ploče:


Stigli smo!!! Maroko!!! Zemljo obećana!!!

čitava stvar na linku: https://www.youtube.com/watch?v=N9OztwLnHu4 . tekst na: http://www.svastara.com/muzika/?tekst=17411 , posveta svim mornarima koji su uplovljavali brodom u Ploče )



Ovo je putovalo s nama. Osim nas trojice, konduktera i nje nitko drugi nije bio u vlaku...:


Kiki u kolodvoru gdje se 25kV najviše približava moru:


Uzana parnjača u Pločama i Actros:


Stražnja strana obližnjeg autobusnog kolodvora i buregdžijska radnja:


S druge strane dopire poznato brundanje! Volimo Đureka više od Bureka!








Ulaz kolosijeka u luku:


Pipica! Pipica!!!


Ulazimo u čekaonicu. Kako nam je Pfaff već dočarao predimenzioniranost hola, to me i nije pretjerano iznenadilo, koliko urednost. Čitava zgrada odiše štihom sredine sedamdesetih, od natpisa nad prozorima, preko poda, do ostakljenja i rukohvata vrata:




Tetris:


U nedostatku LLeona, mene je dopala dužnost da se popnem na kat:






Pogled sa kata kolodvorske zgrade na zgradu luke:


Spomen park ispred kolodvora:








Među svim simbolima revolucije sa prethodnog spomenika, najviše me se dojmio ovaj detalj:

Nož zaboden u sir!!! Baš me zanima kakvoj revoluciji je to u spomen?

Pošta! Stanley, mislimo na tebe!


Jeste l' čuli djeco? Vjerujte, bez šale...


Ulaz sa ceste na peron:


Interesantne klupice na autobusnom kolodvoru (u stilu Nugle):

Ova je morala baš sjesti da ne mogu poslikati čitavu drvenu klupicu

Ne jedna, nego četiri!!!


Pogled na Rivu:


Pape i dida...


Remorkeri u Pločama – Deneb:


I Altair:


Plovilo Lučke kapetanije:


I policije:


Robna kuća i nova crkva:


Ispred crkve mnoštvo svijeta. Puno djece. Praznik je svetog Nikole. Ispred crkve je nekakav kip, baš da vidim koji je svetac! Kako sam se približavao kipu, tako su se oko njega počeli skupljati ministranti i ostala djeca, a kad sam izvadio foto aparat, poslagali su se u špalir! O! Baš fino, samo za mene! A šta ja moram sad raditi?


Imali smo namjeru okinuti jednu zajedničku ispred crkve, ali odlučujemo pričekati da se raziđe gužva. Kako nismo još ni kavu popili, ovo je pravo vrijeme za to. Dok mi pijuckamo kaf'cu, Actros odmara na stolu:


Kava se popila, gužva se razišla, evo i te zajedničke fotke:


Luka Ploče, drugi put:




Samo da se zna, tu smo pili kavu:


Bunker i repetitor znad Ploča:


Vraćamo se na kolodvor. Usput kupujemo novine i razglednice koje ubacujemo u sandučić. ASEA 102 je već spremna za natrag. Prije puta još par fotki sa Actrosom:




Malo betona, malo drva:


Nedjelja popodne, a ovi zapeli k'o sivonje. Pa kažu da su Dalmatinci lijeni!


Rastanak Actrosa sa Kardeljevom:


Kondukter nas je pozvao da uđemo u vagon, ali strojovođa je imao bolju ideju! Ajd' na lokomotivu!!! Šta možemo??? Ajte, kad kažem!

I ušli mi. I bilo je super, ali o tome je Narcis već rekao što je mislio reći...




Pruga prema Metkoviću je lijepa sama po sebi, a iz upravljačnice je još i ljepša:










Ulazimo u Metković:




Pozdravljamo se sa majstorom koji nastavlja smjenu natrag prema moru. Mi ćemo baciti nešto u kljun, javiti se na forum i pomalo natrag prema sjeveru. Prije svega toga još par detalja iz Metkovskog kolodvora:




Milenijska za oproštaj sa Metkovićem:


Od Metkovića prema Vrgorcu vozimo uz samu granicu sa BiH. Ovo jezero je u susjednoj državi:


Stajemo na mjestu otkud nam puca.... pogled na Ljubuški:






U Ravči se uključujemo na autocestu i opet nema stajanja do odmorišta Krka. Kako me u jednom trenutku ulovila fjaka, predlažem ispijanje kafe, što ostatak ekipe s oduševljenjem prihvaća. Odmorište Krka, sjeverna strana:














Most po danu:


I po noći...


Dalje smo prema Rijeci nastavili putem kojim smo i došli – Autocestom do Žute Lokve, niz Vratnik i Senjsku dragu u Senj, pa kroz Novi i Crikvenicu do Bakra. Kikija smo vratili u Podkilavac i tamo još jednom sredili dojmove i konstatirali kako je ovo bio fenomenalno proveden vikend! Ponovilo se!

Hvala i ovim putem Narcisu i Kikiju na sjajnom vikendu, sestri koja je omogućila live coverage, strojovođi i svoj trojici konduktera i svim dobrim ljudima koji su doprinjeli da sam i tjedan dana nakon ekšna još uvijek pun dojmova!

Hvala i vama koji ste imali strpljenja čekati ovaj putopis do sada i pročitati ga od početka do kraja!

Fusnota: Budući da je dobar dio putopisa napisan ranije, ali obveze nisu dopustile da ga dovršim i stavim na forum, dio fotki i teksta bit će sličan ili jednak onome kojeg su stavili Narcis ili Kiki. Previše sam lijen da bih sada to išao ispravljati, a i da krenem morat ćete čekati još koji dan dok to sve sredim...