I ovdje je nekoć vozijo vlak

Zadnje tračke sunca hvatamo u Pleternici. I ovdje je kolodvor smješten u Kolodvorskoj ulici (tko bi rekao?) i ima civilnu:


...i službenu stranu:


Ulaz, odnosno izlaz i ćenifa označeni su feralima:


Kockasta stabla odvajaju prolaz prema sanitarnom čvoru od perona:




Na stanici nikakvog muvinga. Na prvom kolosijeku usamljeni plavi službeni vagon:


A na zadnjem, ispred radione – žuti infrastrukturin:


Jedino se momak sa druge strane pruge muči s „opalim lancom“:


Bandera ispred kolosijeka ostala je bez žica i bez ptica na njma. Tek kao spomenik na prošla vremena, kada je telefoniranje bez žica koje idu paralelno s prugom bilo nezamislivo:




Kratki posjet pleterničkoj rasputnici. Lijevo Požega, desno Našice:




Kinezi u polju riže? Ma ne! LLeonovi prijatelji u slavonskoj pšenici:

Na putu do Batrine prolazimo kroz sela u kojima lokalni nogometni niželigaši igraju prvenstvene utakmice. Takve manifestacije znaju biti prilično živopisne, tako smo i ovdje vidjeli štošta: od publike koja traktorom takoreći ulazi na igralište, preko metalik zelenih dresova nogometaša do gužvi na cesti oko stadiona kakvoj može pozavidjeti i uprava HNK Rijeka! Ipak na željeznički kolodvor Batrina-Nova Kapela stižemo prije mraka:


Broj putnika govori nam da bi uskoro mogao i nekakav vlak:


Dok on stigne ja slikam magacin (obratite pažnju na zeleni signal u lijevom kutu):


Prvo je prošao teretni iz smjera Slavonskog Broda:


Zatim se iz smjera Nove Gradiške stvorio putnički sa brenom na čelu:


Koji trenutak kasnije eto i makoze iz Pleternice:


A iza nje zeleni signal već priziva novi putnički vlak iz smjera Slavonskog Broda:


I tako bi mogli do ujutro, ali mrak koji je sve više smetao objektivima naših foto-aparata upozoravao nas je da je krajnje vrijeme da krenemo prema Rijeci do koje imamo skoro 350 kilometara! Uz to, komarci su postajali sve dosadniji i grizli su nas i kroz odjeću, pa nam nije preostalu drugo nego da krenemo prema moru, gdje su leteće zvjeri nešto pitomije. Batrinsku rasputnicu smo vidjeli, ali zbog krajnje nepovoljnih uvjeta (pao je potpuni mrak) nismo fotografirali...

Eto! Toliko od mene. Bijaše to jedna jako lijepa nedjelja uz prugu u pravom društvu. Zahvaljujem svojim suputnicima, poglavito LLeonu, koji je vozio čitavim putem i unatoč umoru, 900 prijeđenih kilometara i 20 sati za volanom sigurno dovezao ekipu u matičnu luku. Zahvala i Kići i Kikiju za sjajnu pripremu puta i ugodno provedeno vrijeme. Vjerujem da će uskoro nova prilika za nešto slično!

Hvala i tebi, čitatelju, koji si imao strpljenja čekati da se sve ove slike učitaju. Znam da sam utlačio možda i prevelikim brojem fotki, ali se nadam da nisu bile dosadne. U svom izvještaju sam ponovio i neke detalje koje su moji suputnici već iznijeli, ali kad sam počeo pisati putopis, onda još nije bilo objavljeno ništa, a sad sam lijen mijenjati. A obzirom da je prošlo već više od dva tjedna, nije zgorega malo se prisjetiti...

Isplatilo se čekati. Jeanovi tekstovi se naprosto čitaju bez daha (nemojte mi zamjeriti na opservaciji, jer i Lleon i Kiki to čine na svoj duhovit i zanimljiv način ), fotke su na pravom mjestu da pojasne autorovu priču, tako da je prava šteta da ovo ne može pratiti širi krug čitatelja. Imao bi što i naučiti, jer ima tu svega, od tehničkih opisa, uputa, pjesničkih metafora i svega onoga što jedan ovakav putopis treba imati. Bravo za svih. I , naravno, do slijedećeg ekšna ( čija je osnova već u mislima-kad popusti vrućost i komarci )-čitamo se.

Sad kad ste se napokon ispucali mogu vas i ja nafaliti (al' pas'te: sama hvala niš ne valja! - da se ne biste uobrazili). Kao i obično, ne znaš zašto pratiš putopise: da l' zbog slika, da l' zbog teksta. I opet se iskazuje da svaki član ekipe svijet gleda svojim očima. I pristupa na svoj način. Taman kad pomisliš: uf, što su dosadni, sve iste slike - a ono odjednom detalj koji je zapazio i izdvojio samo jedan. A tekstovi su - da bih ih mogao komentirati u opsegu tek nešto manjem nego je opseg putopisa. Moram izdvojiti jednu fotku rasputnice s visine ponešto veće nego je visina čovjeka s uvis uspravljenim rukama. Pitam se pitam... - kako vam je pobjegao a da ga niste registrirali? Zašto izdvajam baš tu sliku? Zato jer bez nje (kao i bez ćenife) putopis ne bi bio potpun. To su detalji koji putopise ovog foruma izdvajaju od ostalih svjetskih i belosvetskih putopisa.

gaspa je napisao/la:Moram izdvojiti jednu fotku rasputnice s visine ponešto veće nego je visina čovjeka s uvis uspravljenim rukama. Pitam se pitam... - kako vam je pobjegao a da ga niste registrirali? Zašto izdvajam baš tu sliku? Zato jer bez nje (kao i bez ćenife) putopis ne bi bio potpun.

Misliš na ovu sliku:


Kiki i Kićo su bili zabavljeni ŽCP-om, a Jean me skužio kad sam već jurio nizbrdo
Btw, to je bilo jedino pentranje u cijelom danu.
Potpuno si u pravu. Putopisi na ovom forumu imaju svoju draž i posebni su upravo zbog toga.

Iz Sirača se vozi i nedjeljom:
http://vred.hznet.hr/hzinfo/Default.asp?category=hzinfo&service=Psvl&SCREEN=2&VL=61206&DV=100731&SV=2314&LANG=HR

Ne znam gdje bih stavio ove fotke, premalo ih je za novu temu, pa ću ovdje.

4 mjeseca nakon ultramaratonskog ekšna bob-četverca, put me je opet doveo u Daruvar.

Tada smo vidjeli ovo:

Jean je napisao/la:
Na ulazu u Sirač dočekao nas je ovaj signal:


Prema riječima prometnika iz Sirača, ovaj signal radi na principu kombinacije kamenih utega i elektromagnetskog kontakta.

Od prometnika smo saznali da je to štitni signal i da još jedan takav postoji u Daruvaru. I pronašao sam ga.




Mehanizam


Na Daruvarskom kolodvoru ništa novoga




Par detalja koji su mi tada promakli

A šta kažu u Daruvaru, jel ima izgleda da crvenko opet dođe u njihov grad?

Nisam sa nikim pričao u vezi toga, ali vozni red je još uvijek izvješen na kolodvoru i vrijedi do prosinca 2010. Vidjet ćemo kad izađe novi, ali nisam baš optimističan.

kiki273 je napisao/la:A šta kažu u Daruvaru, jel ima izgleda da crvenko opet dođe u njihov grad?

Ako je prednacrt novog voznog reda definitivan, po grafikonu..... do daljnjega ništa.

Put me sasvim slučajno odveo dijelom trase koju je forumski kvartet obišao prije pune 4 godine. Godišnji odmor, boravak u ovom dijelu Hrvatske, obiteljski izlet u Mađarsku… pa ne moramo baš najkraćim i najbržim putem do Terezinog polja.  

HŽ infrastruktura je napisao/la:Sredinom 2013. nastavljeni su radovi na revitalizaciji pruge Daruvar – Pčelić, i to na dionici Daruvar – Maslenjača u vrijednosti 31 milijun kuna. Do danas je realizirano tri četvrtine radova te se završetak radova planira tijekom ljeta ove godine.
Nakon toga predviđen je i nastavak radova na dionici do Đulovca.

Na daruvarskom kolodvoru se vidi da stižu bolji dani za ovu prugu.  




Razne obavijesti vezane za režim prometovanja u vrijeme obnove pruge




Uas-z pun novih drvenih pragova


I pored kolodvora, cijela hrpa iskrcanih


Glanc novi, ispod čekića

Plasser


ŽCP kod stajališta Potočani- Katinac. Priznajem da se nisam puno zamarao prugom i fotografiranjem, nego sam stao na samo par službenih mjesta koja su mi bila uz samu cestu.


Đulovac 4.7.2010.

LLeon je napisao/la:

Ovdje bi navodno trebala uskoro stići revitalizacija pruge Daruvar- Pčelić


Prema Daruvaru. Uglavnom se ništa nije promijenilo, osim što je raslinje potpuno okupiralo kolosijeke.


I dalje vozi vlak, ali trenutno u obliku autobusa


Scena koju je Jean ovdje fotografirao prije 4 godine, na sveopće zgražanje i strah nas ostalih.   Ovog puta nije bilo živopisne ekipe ispred marketa.   
Kada sam radnom kolegi, inače rodom Daruvarcu, rekao da sam išao preko Đulovca. Najprije se uhvatio za glavu; pa gdje ćeš tuda. Tamo su ti Janjevci. Nedajbog da ti se tamo probušila guma, očerupaju ti auto…  Ok, malo karikira, ali u svakom slučaju, domicilno stanovništvo nije nešto gostoljubivo.

Kolodvor Pivnica 4.7.2010.

LLeon je napisao/la:

Pivnica 19.8.2014.


Ni ovdje nema nekih bitnih promjena, osim puno više zelenila. Iako, i prije 4 godine smo ovaj kolodvor neslužbeno proglasili za “najzeleniji”.
Pogled sa prvog perona prema Pčeliću


Bogme, ja ovako bosonog i kratkogać imam priličnih problema probit se do kolosijeka   




Odvojnica Pčelić


Lijevo Našice i Osijek, desno Daruvar.

Lijepo je vidjeti da se nešto ipak radi. Ja sam bio siguran da je priča o obnovi pruge u trenutku kad je zatvorena bilo čisto bacanje pijeska u oči javnosti, pogotovo nakon istupa nekih ljudi par mjeseci prije zatvaranja iste...

LLeon je napisao/la:Scena koju je Jean ovdje fotografirao prije 4 godine, na sveopće zgražanje i strah nas ostalih.   Ovog puta nije bilo živopisne ekipe ispred marketa.   ...

Eeeeeeee... Da sam ja tada znao da su Donje Cjepidlake tu, odmah iza zavoja, još bi ja i u razgovor s njima. Naime, kad sam 1999. godine radio u (Titovom) brodogradilištu u Kraljevici, samnom je radio izvjesni Goran Ćuća iz Donjih Cjepidlaka. Došao čovjek iz Donjih Cjepidlaka u Rijeku, trbuhom za kruhom, znao sam ga sresti još koju godinu nakon toga, a čuo sam da se pred desetak godina oženio i vratio u rodno mjesto...