I ovdje je nekoć vozijo vlak

MASLENJAČA

Kolodvorska zgrada Maslenjača je ista kao i ona Siračka, samo zrcalno simetrična




i užasno devastirana


Uzalud vam trud svirači


Napušteni drveni vagon






Ulazne skretnice iz smjera Daruvara


Nešto dalje se nalazi nekad dvokolosječni željezni most

POTOČANI- KATINAC

Stajalište između dva istoimena sela






ĐULOVAC

Još jedan tipični socijalistički dizajn






Prema Pčeliću/ Virovitici


Prema Daruvaru




Moram priznat da mi je ovo mjesto djelovalo prilično jezivo. Sablasno prazan kolodvor i čudnovata, prilično glasna galerija likova ispred lokalnog dućana. Bilo me strah uperit fotoaparat prema njima, dok Jean sa time nije imao nikakvih problema. Ma jesi lud? Ajmo mi dalje, dok su glave na ramenima.

PIVNICA

Mjesto vrlo dragog nam imena. Međutim, nema ni p od pive, a i kolodvora je sve manje.




Prema Pčeliću/ Virovitici


Prema Daruvaru


Milenijska.



PČELIĆ
Stižemo na podravsku prugu. B702 na relaciji Osijek- Rijeka nam je pobjegao za nekih desetak minuta. To je onaj koji do Rijeke promjeni sve 3 moguće vuče. Ovdje prolazi sa onom prvom- dizel vučom.

Stanična zgrada


Lijevo Osijek, desno Daruvar.




Očito je koja pruga se koristi, a koja ne.


Iz smjera Daruvara, prije samog spoja na podravsku R202, nalazi se nekakav čudni šturc. Rekao bih da je tu iz sigurnosnih razloga, da „hvata“ odbjegle vagone kako ne bi završili prema Suhopolju.




Stotinjak metara dalje izlazimo na podravsku magistralu D2. Imamo dovoljno vremena, pa iako nam nije bilo u planu, ipak skrećemo lijevo prema 4 km udaljenom Suhopolju.

SUHOPOLJE

Na putu prema kolodvoru susrećemo čazmatransov Graf & Stift


Kolodvorska zgrada






Prema Slatini/ Našicama


Prema Virovitici



SLATINA

Kolodvorska zgrada




Prema Našicama


Prema Virovitici


„Ključ se nalazi u prometnom uredu“ :kljuc:


Vaga


Stari pragovi, a iza njih tvornica iz koje se kolodvorom širi crni dim. Smrdi kao da lože pragove, ali iz razgovora sa prometnikom smo saznali da je to tvornica nekakvih podnih obloga i da to po cijele dane dimi i neizdržljivo smrdi po cijelom kolodvoru.


Caffe bar


Daj ključ da urežem još jedno L


Autobusni kolodvor sablasno prazan


Vrijeme je ručka. Po preporuci jednog slatinskog aboriđina na privremenom radu u Rijeci, tj. mog radnog kolege, odlazimo prema Donjem Miholjcu u 5 km udaljene Medince.
Za početak, restoran izvana ne izgleda loše


Hrana je oku ugodna i vrlo ukusna


A cijena- smiješno niska. Bilježimo se za ubuduće i preporučamo ovo mjesto drugim putnicima namjernicima.
Dok smo mi ručali stigao je MB O303 pun AFŽ-jki, koje su došle, neke na kavu, neke na vodu.(više njih na vodu, nego na kavu)


Vraćamo se u centar Slatine i nastavljamo prema Našicama. Pogled na sat- vremena je sve manje.

ČAČINCI

Usput stajemo u Čačincima.


Na kolodvoru nekoliko Fals-ova i EAS-a


U smjeru Osijeka- silosi i kolosijek prema njima


Tabela „Čačinci“, a kolodvorska zgrada je 200 m dalje iza onih borova.


Korpulentna prometnica izlazi na peron, Kiki i Jean je slijede u stopu. Stigli smo u pravi čas na križanje Macose na liniji 6014 Erdut- Virovitica i klasike na liniji 981 Zagreb- Osijek.


Živčani kondukter iz Macose me zove i pita imamo li mi dozvolu za fotografiranje. Mislim si ja: ma što te briga, imaš svoje putnike pa njih zaj….. Kako je moja dozvola ostala doma, uskače Kićo i sa svojom dozvolom rješava kondorove nedoumice oko fotografiranja.


Uto stiže klasika


I odlazi

ZDENCI- ORAHOVICA



Prema Osijeku


Prema Virovitici


Zaključujemo kako imamo 20 minuta vremena za osvježenje u obližnjem kafiću i dočekat vlak na liniji 782 Osijek- Zagreb
Očekivali smo klasiku, ali ne sa čak 7 vagona.


Jean u prometnoj gužvi



NAŠICE





Macosa


Kemijski vlak. Ljenčari ovdje, a posla u okolici ima preko glave.


I još nekoliko radnih strojeva i vagona





Rasputnica


Lijevo- Pleternica/ Batrina, desno- Slatina/ Virovitica

POŽEGA





Parnjača serije 51. Sestra riječke, ogulinske, pakračke, varaždinske, nastavi niz….. parnjače.




Prema Velikoj


Prema Pleternici.


PLETERNICA

Sunce se već prilično spustilo na obzoru, dnevnog svjetla je sve manje, ali nije nas briga. Nalazimo se na pretposljednjoj točki našeg putovanja.






Prema Batrini


Nemam više snage za hodanje do ove hale, pa koristim zoom.


Odlazimo do obližnjeg ŽCP-a. Sa jedne strane se nalazi kolodvor…


…a sa druge strane rasputnica. Lijevo Požega/ Velika, desno Našice/ Osijek

NOVA KAPELA- BATRINA

Posljednja stanica našeg putovanja.


Na kolodvoru je puno ljudi, to znači da će biti prometno.


Evo i dokaza


551 Zagreb- Osijek


Pa prolazi jedan teretni, a iza njega Macosa na liniji 6614 iz Velike


412 Beograd- Zagreb


U desetak minuta 3 putnička i jedan teretni. Još bismo mi satima stajali ovdje, ali komarci su bili nesnosni, padao je mrak, a i još nas je čekalo 320 km do kuće.
Usput smo još prošli pored rasputnice Našice/ Vinkovci, ali nismo izlazili iz auta i fotografirali, jer se mrak već dobrano spustio.
Nadmašili smo sami sebe, i dokazali svima da je jedan ovako (pre)ambiciozan poduhvat izvediv u jednom danu. Naravno, nismo svaki kolodvor detaljno obrađivali, svaku skretnicu, svaki prag, jer bi nam za to trebalo barem tjedan dana, ali vidjeli smo puno toga, fotografirali, razgovarali sa nekoliko prometnika, strojovođa. Iza svega ovoga stoji velika priprema. Isprintane detaljne mape svake destinacije, tako da iako smo u nekim mjestima bili prvi puta, nismo praktički niti jednom zalutali. Zahvaljujem svojim suputnicima na vojničkoj disciplini, i brzom donošenju zajedničkih odluka. Nije bilo kukanja: ajmo tu, ajmo tamo, ja bi na kavu, nja nja nja, nego brzinsko, kratko i jasno donošenje odluka, gdje se staje, kada se kreće dalje, čekamo slijedeći vlak ili ne…

Svakome tko nije bio sa nama može biti žao, jer smo proveli divnu nedjelju, putujući ravnom Slavonijom i otkrivajući njenu, nažalost sve zapušteniju i tužniju, željezničku stranu.

Do nekog novog susreta pozdrav od LLeona!

LLeon je napisao/la:Živčani kondukter iz Macose me zove i pita imamo li mi dozvolu za fotografiranje. Mislim si ja: ma što te briga, imaš svoje putnike pa njih zaj….. Kako je moja dozvola ostala doma, uskače Kićo i sa svojom dozvolom rješava kondorove nedoumice oko fotografiranja.

Al bi mu se naj...o majke ajde da te prometnik zaj....a za fotkanje(mada sta ti i on moze)ali sta se kondukter javlja i šerifuje
( isprika na psovanju al mi je sad tlak skocio)

Hvala na slikama onog vagona

Fala dečki na usputnim busićima
Ugl. što se tiče autobusnog kolodvora u Kutini, on je do prije godinu dana bio veliki kolodvor sa 15estak perona.. Onda ga je grad prodao Lidlu koji je napravio na tom mjestu veliki šoping centar, a kolodvor je sad zapravo seoska stanica bez prave nadstrešnice i sa dva tri mjesta...

Iako je službeno najavljen kao željeznički ekšn, radi se o neslužbenom testiranju Lleonmobila na 900 km u borbi sa plinom i eurosuperom 95 ( tko je pobijedio nije izvjesno ). Ah, da, kao paravan nam je poslužilo to što se u Hrvatskoj tu i tamo može pronaći željeznička pruga sa prometom većim od 2 do 3 vlaka dnevno.
Pa krenimo od početka ( a kako bi drugačije ). Poker aseva sačinjavahu Lleon ( kapetan fregate ), Jean ( admiral navigacije ), Kiki273 ( security officer ) i moja malenkost ( navy PR ). Start oko 5,30 u zapadnom dijelu grada, a prolazna vremena na Gornjoj Vežici i Čavlima. S obzirom na sportske karakteristike kapetana fregate i snagu Lleonmobila, nadoknađujemo malo kašnjenje u polasku ( 5,55 na Kikovici ) i bez ( obaveznog ) zaustavljanja u Ravnoj Gori stižemo u Zagreb oko više manje točno sedam-nula-nula. Upravo u to vrijeme na dogovorenom mjestu ( top secret ) trebao nas je dočekati agent xyz ( ime poznato redakciji ), ali se u dogovoreno vrijeme isti nije pojavio na čak 3 autobusna ugibališta, te smo bili prisiljeni nastaviti dalje bez zaustavljanja, kako ne bi izgubili stečeno ubrzanje. Dakle, nakon što smo napravili petlju po Zagrebu ( i tričariju od 10-ak km više od planiranog ), nastavljamo dalje, jer ako ne stignemo obaviti planirano tijekom dana .... smo ježa i zato se zaustavljamo na odmorištu Ježevo ( poznatije kao turšin free of charge of translation from west country working for money ).
Jutarnja koordinacija:

Nakon što smo se lijepo iskoordinirali, nastavljamo dalje prema Kutini pri čemu imamo konstantno ubrzanje do Popovače, a zatim usporavamo do Kutine ( matematičari mogu izračunati kojom smo brzinom u brosjeku išli ). U Kutini se vrši opskrba namirnicama u objektu kojega nećemo reklamirati, ali ćemo reći da u njemu caruje Stanko Žgomba, naš čovik iz Istre ( pozdrav Narcisu
):

Pa kad smo već u Kutini i kad u blizini Žgombe ćujemo tutnjavu željezničkih kompozicija, konzorcij jednoglasno odlučuje da sjednemo u Lleonmobile i napravimo tih 200 metara do kolodvora. kao i svaki dobar kolodvor, tako i Kutinski ima civilnu:

i necivilnu stranu:

Postoje tu i još neke strane, recimo zapadna-prema Zagrebu:

i istočna-prema Vinkovcima:

Naš stari znanac, još iz travanjskog ekšna:

Nađe se tu i vagona infrastrukture:

A gotovo i na svakom kolodvoru pojavi se i poneki Easz:

S obzirom da vozni redovi nisu davali previše nade da ćemo u Kutini vidjeti i kakvu kompoziciju u pokretu, nastavljamo starom cestom dalje prema Banovoj Jarugi. Kolodvorska zgrada:

Pogled prema Kutini:

Prema Novskoj/Pčeliću:

Narančasta mrljica na prethodnoj slici je Šved na izvlačnjaku ( koji cilja direktno na bok kolodvorske zgrade ) spreman za polazak prema Siraču:

Nakon ćakule ugodne sa strojovođom šveda, ekipa nastavlja ( neki pješice, neki autom ) prema rasputnici ( kasnije ćemo ustanovit da se radi o čak 3 ):

Lijevo prema Daruvaru i Pčeliću-desno prema Novskoj:

Još jedan osvrt na kolodvor Banova Jaruga sa početka Daruvarske pruge:

U prvom zavoju sugerira nam se uspon:

Pruga presijeca cestu prema Lipovljanima, a odvojak pruge lijevo ide u nekakav industrijski pogon:

Na ovome mjestu otvara se lijepa dritura ( šteta samo što se ne smije povuć. a nema ni s čime ):

Odvojak, odnosno ostatke rasputnice za Garešnicu, koju smo tražili, ubrzo smo i pronašli. Iako pruga nije u funkciji godinama ( da ne kažem desetljećima ), skretnica je još uvijek tu ( čini se i u razmjerno dobrom stanju ) i kao da će uskoro doći vrijeme da ovdje ponovno zavozi vlak:

Pruga nestaje u gustišu lijevo i ( za nas ) ostaje nepoznanica u kojem obimu je rastavljena i koliko je ostalo tračnica prema Garešnici ( ostavimo to za jedan drugi ekšn ):

Kada bi vlakom iz pravca Garešnice dolazili prema Banovoj Jarugi, to bi moglo izgledati, više-manje ovako:

Utvrdivši ono što smo znali, a to je da je pruga za Garešnicu off, nastavljamo dalje prema stajalištu Poljana:

Zelena trava je lijepa, ali nije dobar znak ako se nalazi između kolodvorske zgrade i perona. Provjeravamo strane svijeta. Prema Banovoj Jarugi:

Prema Dobrovcu:

Ono što nam svima odmah upada u oči je da je Poljana nekada bila kolodvor, a iz razgovora sa ljubaznim strojovođom ( koji je čakao onog šveda iz Banove Jaruge ) doznajemo da je u tadašnji kolodvor dolazila i uskotračna pruga iz obližnjih ribnjaka. Dolazila je do ovog povišenja iznad oznake stajališta i gdje se vršio prekrcaj u vagone standardnog kolosijeka:



Sa sjetom na neka ( za željeznicu ) lijepša vremena, nastavljamo dalje prema Dobrovcu ( od spomenutog strojovođe doznajemo da Šved kasni u polasku iz Banove Jaruge, a nas vrijeme ograničava u predugom zaustavljanju ).

Desno se vidi odvojak nekakve industrijske pruge. Koje, nemam pojma.
Kao i na svim stajalištima i kolodvorima na Daruvarskoj pruzi, očito je da kemisjki ovdje nije bio poprilično dugo:

Kapetan fregate i safety officer ispred porušene kolodvorske zgrade:

Lleonmobile u prirodnom okruženju:

Neposredno nakon Dobrovca ulazimo u Lipik, u kojemu su još uvijek neobično snažno vidljivi tragovi razaranja kojie je ovaj grad trpio u Domovinskom ratu. Kolodvorska zgrada je potpuno obnovljena i njen izgled ( obojana u laganu zelenkastu nijansu ) budi nadu da možda ipak, jednoga dana, lokalne pruge mogu vratiti stari sjaj ( možda sam nepopravljivi optimist, ali da nisam ne bih šaplastio po Hrvatskoj i slikavao kolodvore i dr. ):

Kapetan fregate pored ulaznog natpisa:

Kaže mi ekipa da je ovaj pomalo neobični putnički vagon, do obnove kolodvorske zgrade, služio za privremeni smještaj kolodvorskog osoblja:

Za profiće:

Jedan vagon stoji poprečno na pravac pruge i pitam se čemu je mogao služiti. Kao zaklon? ( molim bez smijeha ):

Prema Banovoj Jarugi:

Prema Pakracu:

Kolodvor je vrlo kratak i očito nije služio za zaustavljanje teretnih kompozicija, već samo za mimoilaženje putničkih kompozicija. Izlaz prema Pakracu:

Pogled sa iste pozicije prema kolodvoru ( ponovo narančasta mrljica u objektivu ):

Evo našeg šveda u kašnjenju:

Nakon kraćeg zaustavljanja, nastavlja prema Siraču ( mašem strojovođi sa kojime smo ćakulali na stajalištu Poljana ):

Ode:

Nakon Lipika, ubrzo stižemo u jednako tako u ratu uništeni Pakrac. Prije kolodvora koji nije u samom centru, nalazi se stajalište u centru grada-Pakrac Grad:

Prema Lipiku:

Prema Daruvaru:

Neposredno ispod pruge nalazi se autobusni kolodvor, a mi pored njega nastavljamo dalje prema kolodvoru Pakrac:

Kolodvorska zgrada se nekada nalazila između ploče Pakrac i ovih ruševina desno-tamo gdje sada rastu velike breze ( gdje stoji naš Jean ), a sadašnja kolodvorska zgrada je zapravo mješanac složen od niza kontejnera i to izgleda toliko odbojno da nisam niti želio fotkati.
Pogled prema gradu Pakracu:

Prema Daruvaru:

Nasuprot pozicije kolodvorske zgrade nalazi se jednako zapuštena parnjača serije 51:

U nastavku kolodvora prema sjeveru, našu pažnju zaokupila je jedna mala okretnica:

S obzirom da je nismo očekivali ovdje ( kao uostalom i malo koja okretnica u dosadašnjim ekšnima koja nas nije iznenadila ), posvećujemo joj dostojnu pozornost:

Detalj infrastrukture:

Hugo:

Nakon sumornih fotki kolodvora Pakrac nastavljamo cestom koja prolazi neposredno uz minska polja ( desno ), uz dosta uspona prema Badljevini i Siraču. Sirač nam je zanimljiv iz više razloga. Prvi je što je postao završna točka daruvarske pruge, a drugi što ima i 5 km dug industrijski kolosijek koji je još u upotrebi .
Treći razlog zanimljivosti ( koji smo ustanovili u hodu ) je i ovaj neke vrsti slikovni ulazni signal:

Zvijezda okrenuta u ovoj poziciji znači zatvoren ulaz u kolodvor. Kada se okrene po užoj strani, prolaz je slobodan. Upravlja se na principu indukcije i osjetljiv je na grmljavinu ( tako nam barem kaže simpatični šef stanice u Siraču sa kojim smo poduže ćakulali i doznali neke stvari o ovoj pruzi, kao i o odvojku za kamenolom, ali o tome je već pričao Lleon ).
Dolazak na kolodvor sa civilne strane:

Podosta kolodvorskih zgrada na prirodno slikovitoj daruvarskoj pruzi izgrađeno je u dosadnjikavom kockasto-sivom socrealističkom stilu, pa tako i zgrada kolodvora Sirač:

Čekaonica spartanski uređena, ali vrlo čista i funkcionalna:

Prema Pakracu-otvoreno:

Prema Daruvaru-zatvoreno:

Pogled na radne strojeve na kolodvoru i upitnik da li se ipak spremaju kakvi radovi?



Dilemu je, ubrzo, otklonio šef stanice, koji ove strojeve ne povezuje sa radovima na dionici Sirač-Pčelić, pa je i naše uvjerenje da bi ova privremena zatvorenost mogla imati slićne posljedice kao i na pruzi Lupoglav-Raša.
No, svaki pravi kolodvor mora imati i svojega Eas-z:

Nekako u produžetku iza njega odvaja se industrijska pruga Sirač-kamenolom/vapnara, pa smo je odlučili posjetiti.
Ono što odmah upada u oči, je da je toliko zarasla, da čovjek koji ne zna da je još uvijek u prometu, nikada to ne bi pomislio. Bez obzira na fotke koje slijede-NEMOJTE SE ŠETATI OVOM PRUGOM-MOŽE VAS IZNENADITI VLAK:





Na kraju ove pruge nalazi se vapnara poprilične veličine, koja je u itekako dobrm pogonu ( neobično za naše prilike:



Nismo izlazili iz Lleonmobila da nas ne optuže za industrijsku špijunažu , pa se tako vraćamo natrag u Sirač, a zatim nastavljamo prema Daruvaru ( ovdje, nažalost više nema nikakvog prometa ). Kao i svaki pravi kolodvor i ovaj se nalazi u Kolodvorskoj ulici-civilna strana:

I na kolodvoru Daruvar u službi je bio vrlo susretljiv šef kolodvora sa kojim smo popričali o tužnoj sudbini ove pruge. Gorčina, zabrinutost i sjećanje na neka bolja vremena, zajednička je poveznica razgovora sa kolodvorskim osobljem na čitavoj dionici daruvarske pruge.
Pogled prema Siraču:

Prema Pčeliću:


Nastavlja se....

Nakon Daruvara nastavljamo prema Gornjoj Vrijeski, a zatim prije Maslenjače skrećemo ulijevo prema Donjoj Vrijeski, kako bi snimili odvojak bivše pruge prema Grubišnom Polju ( s obzirom da je odvojak prema Garešnici bio jasno vidljiv, očekivali smo nešto slično i ovdje, a s obzirom da nije daleko od glavnog pravca... ). Zaustavljamo se na ŽCP:

Prema svim kartama koje smo imali, pruga se morala odvajati u neposrednoj blizini. Lleon je doslovce pretrčao 200-njak metara po pruzi kako bi bio siguran da odvojak nije iza zavoja, ali apsolutno ništa nije davalo znaka da je ovdje nekada išla bilo kakva pruga prema Grubišnom Polju.
Jedini kakav-takav trag pronašli smo u selu Donja Vrijeska, odmah uz cestu, a to je ova kućica ( očito je tu nekada bila rampa:

S obzirom da imamo podosta iskustva sa raslinjem uz napuštene pruge, poprilično smo sigurni da je trasa išla kroz ovaj gustiš desno od kućice:

S obzirom da je svaki promet ovom prugo prestao još davne 1971., ništa drugo se nije moglo ni očekivati.
Pogled na ograničenje i jasno je da je pruga Sirač-Pčelić morala prije ili kasnije u zatvaranje:

Nastavljamo prema Maslenjači-još jednom bivšem kolodvoru, pa stajalištu, a sada niti to:

Još jedna socrealistička kolodvorska zgrada. Bez tabele:

S tabelom:

Prema Daruvaru:

Prema Pčeliću:

Nevjerojatno je kako zapušteno i pusto djeluje okoliš kolodvora u ovom nekada bogatom kraju. Jezivo.
Nekakav bivši magazin:

Pretpotopni vagon u gustišu ( vjerojatno je vozio i na pruzi prema Grubišnom polju ):



Kilometarski stupić zagubljen u žutom moru:

O prometu na cesti Daruvar-Đulovac svjedoči lagana šetnjica našeg agenta Kikija:

A viđe prometa...

Bježimo iz Maslenjače i zastajemo na ŽCP, a ujedno istajalištu Potočani-Katinac:

Rampe:

Ponovno detalj infrastrukture:

Iz Potočana krećemo u obližnji Đulovac ( koji će mi u sjećanju ostati kao klasično kaubojsko mjesto sa saloonom i brdom revolveraša-objasnio već ranije Lleon:grinko: ). za razliku od nas ostalih koji smo se sakrili na kolodvor i fotkali infrastrukturu, naš Jean uperio je svoj "top" direktno u gomilu ( što je ulovio, vidjet ćemo uskoro ).
Još jedan klasični SR kolodvor:

Prema Pčeliću:

Prema Daruvaru:

Izvlačnjak:

Nastavljamo dalje. S obzirom da je podnevno sunce dobrano upeklo, trebalo je ugasit žeđ, pa smo, sasvim očekivano svratili u:

Šteta jedino što-ne radi. Još jedno milenijsko pitanje-kolodvor ili stajalište, sada uopće nije važno. Pogled prema daruvaru:

Prema Pčeliću:

Kupili bi kartu? Neće ići:

A onda-konačno civilizacija:

Stajalište-rasputnica Pčelić:

Zamislite, pruga na kojoj, čak, i ima prometa. Prema Virovitici:

Lijevo za Slatinu, desno nigdje ( nekad se moglo u Banovu Jarugu ):

Da zoomiramo:

Ovo jezerce između nije ucrtano u kartama:

Bik na kraju šturca iz smjera Daruvara:

Likovni u smjeru Slatine:

S obzirom da nije bilo daleko od planirane trase, odlučujemo da malo skrenemo ulijevo što nas je odvelo do kolodvora Suhopolje:

Iako je kolodvorsko osoblje nanjušilo nekakvo događanje vani, zbog pržione od 30 i nekoliko stupnjeva i ugodne klime unutra, nikom nije palo na pamet izaći van i upitati nas što radimo na peronima. A niti nama nije osobito zanimljiv prazan kolodvor na 33 stupnja bez prometa, pa onda samo strane svijeta. Prema Virovitici:

Prema Slatini:

Podravskom magistralom u ugodnoj vožnji nastavljamo prema Slatini. Usput se Lleon mobile nahranio sa plinom, a i nas je pomalo već hvatala glad. Rješenje je bilo blizu-u Slatini. Ali, prije posao, a onda klopa. Kolodvor Slatina:

Prema Virovitici:

Prema Čačincima:

Slatinska ćenifa:

Vaga:

Inventura:

Hugo 2:

Infrastrukturno vozilo:

Nije INA,ali ima dima:

S obzirom da se upalilo crveno u našim želucima, a to znači da smo na rezervi, nije nam preostalo ništa drugo, nego svratiti na krcanje u 3 km udaljene Medince. Iako nije po PS-u ipak ćemo malo reklamirati, jer klopa je bila izvrsna i ništa manje bitno-jeftina:

Nakon izvrsnog ručka, puni volje nastavljamo dalje po D2 i stižemo na kolodvor Čačinci:

Prema Slatini:

Prema Našicama:

Industrijska zona:

Bik:

Da ne bi bilo da na hrvatskim prugama nema vlakova, evo stiže jedna Macosa ( sa kasnije će se ispostaviti jednim nervoznim kondorom kojemu je ručak malo teže lego ):

Ali ja imam papire, pa mogu slikavat:

Dok smo obrađivali Macosu, stiže i klasika ( to je ona iz Šapjana ):

Ni se dugo fermala, već nastavlja put Osijeka:

Nema vremena za preduga zaustavljanja, idemo dalje u Zdence-Orahovicu:

Smjer Slatina:

Smjer Našice:

Pa kad već gledamo prema Našicama, zašto se ne bi malo i približili. Nakon 10-ak minutnog traženja kolodvora, ipak smo pogodili:

Uz zvuke i mirise nogometne utakmice sa obližnjeg lokalnog stadiona ( navodno je konjska ulica pobijedila svinjsku sa 2:1 ) fotkamo dalje. Macosa za Osijek:

Malo radnih vagona:

A-ha. Evo ga njega. Svi ga traže, a on spava u Našicama. KEMIJSKI:

Ovaj izgleda važno:

Za skretnicu mjesta ima:

Na južnom kraju kolodvora odvajaju se pruge za smjer Batrine ( lijevo ) i Virovitice ( desno ):

Očito je koji se pravac više koristi. Prije ove rasputnice odvaja se jedan industrijski kolosijek ( možda za cementaru? ):

Pogled unatrag prema kolodvoru:

S obzirom da je do Požege 50-ak kilometara Lleonmobile i njegov zapovjednik to su odradili sa puno energije tako da smo u Požegu, ipak, stigli prije mraka.

S obzirom da se Sunce približilo horizontu, a ne želimo ekšn završiti, a da ne prođemo sve kontrolne točke, krećemo direktno iz Našica za Požegu poprilično se udaljivši od pruge. Cesta je za naša očekivanja poprilično zavojita za Slavoniju, ali je gazda doćerao Lleon mobile točno prema satnici u Požegu. Zgrada kolodvora:

Pogled prema Velikoj:

Prema Pleternici:

Uočavamo popriličan broj putnika ( uglavnom putnica ) na šalteru, tako da bi macosa mogla uskoro, ali ipak ne tako brzo kako bi nama odgovaralo. Ništa od čekanja. Prije odlaska prema Pleternici fotkam još jednu parnjaču:

Pleternica:

Prema Batrini-Novoj Kapeli:

Prema Velikoj/Našicama:

Rasputnica ( lijevo Požega, desno Našice ):

Probijajući se kroz sela u kojima se događaju nogometne fešte i janjad, stižemo konačno, na zadnju planiranu točku ekšna-kolodvor Batrina-Nova Kapela i konačno STRUJA.
Prema Vinkovcima:

Prema Novskoj:

I ne samo da je struja i ne samo da je dvokolosječna pruga i ne samo da su horde komaraca odlučile napajanje izvesti na nama, već smo u 15-ak minuta vidjeli više vlakova u pokretu nego čitavi dan do tad.
Teretni u pravcu Novske:

Tek što je prošao, otvara se signal u pravcu Vinkovaca:

Putnički 1:

Sa istoka stiže putnički 2 ( namjerno ne spominjem odredišta, jer želim naglasiti samo važnost pravca i kolodvora ):

A zatim i putnički 3 iz smjera Pleternice:

I kao što rekoh, vjerojatno bi mi još ostali neko vrijeme, ali komarci su bili jači, a i mrak se već poprilično spustio, pa smo zadovoljni obavljenim sjeli u bijelu munju i pod upravljanjem Lleona krenuli na 320 km dug put prema Rijeci. Vidjeli smo puno toga, nažalost, malo razloga za optimizam, ukoliko se puuuno toga ne promijeni u shvaćanju željeznice i njenih mogućnosti. Gužva na Batrini dala mi je jednu ideju za budući ekšn, ali o tome drugi puta. Ekipa vrhunska: vozač ( osim što je pripremio brdo navigacijske dokumentacije-odvozio je 900 km-svaka čast ) Lleon, navigator Jean ( bez pogreške u navigaciji ), osoba za sve Kiki273 ( zapravo idejni začetnik ovakvih putopisa ). Hvala vam na još jednom ekšnu bez greške. Pa do slijedećeg ( nadam se uskoro)-pozdrav.

kico101 je napisao/la:
Treći razlog zanimljivosti ( koji smo ustanovili u hodu ) je i ovaj neke vrsti slikovni ulazni signal:

Zvijezda okrenuta u ovoj poziciji znači zatvoren ulaz u kolodvor. Kada se okrene po užoj strani, prolaz je slobodan. Upravlja se na principu indukcije i osjetljiv je na grmljavinu ( tako nam barem kaže simpatični šef stanice u Siraču sa kojim smo poduže ćakulali i doznali neke stvari o ovoj pruzi.............

Ovdje se radi o štitnom signalu

Slika je sa Google Eartha; vlak na ind. pruzi za kamenolom

Evo mojeg kratkog izvješća, koliko ono kratko može biti uz cca 450 poslikanih fotki...

Buđenje prije 5 i sastanak sa LLeonom, zatim kupljenje Kiće na istočnom dijelu grada i Kikija u Exer cityju i već smo na putu za Zagreb. Priprema ekšna odrađena je vrhunski, pri čemu je LLeon izradio pravi pravcati elaborat putovanja, Kićo isprintao satelitske snimke terena i pripremio podatke o bivšim prugama i njihovim spojevima na (još uvijek) postojeće, a ja sam nabavio ENC da se lakše nosimo sa turistima i vikendašima. Putem pokušavamo uspostaviti kontakt sa Drempom, ali "korisnik je isključio mobilni telefon ili trenutno nije dostupan"...

Točno u 7 sati dolazimo na dogovoreno mjesto gdje smo trebali pokupiti Drempu, ali od njega ni traga ni glasa:


Drempa se nešto gadno "uspavao" u zadnje vrijeme: prvo je prespavao Kotoribu, sada i Slavoniju...

Da bi se na vrijeme našli sa Drempom, preskočili smo tradicionalnu jutarnju kavicu u Ravnoj Gori, pa je srozani pritisak trebalo podizati negdje poslije Zagreba. Dogovor je pao da to bude na odmorištu Ježevo, što je također svojevrsna tradicija, jer smo tamo stali i lani kad smo išli za Vukovar:


Kada sam prije mjesec dana putovao ovuda, parking nije bio niti približno popunjen:


Uskoro stižemo u Kutinu i po prvi put toga dana srećemo se sa natpisom:


Zaustavljamo se ispred trgovačkog centra smještenog neposredno uz autobusni kolodvor, a iz daljine dopire tutnjava teretnih vagona:


Stižemo i na željeznički kolodvor. Ispred nekadašnjeg robnog skladišta odmara Jenbach:


Nasuprot njega, na posljednjem kolosijeku samuju žuti vagon Infrastrukture i jedan Eas:


I to je sav vozni park kojeg smo zatekli u Kutini. Pozabavimo se malo samim kolodvorom. Kolodvorska zgrada:


Civilna strana:


Ćenifa:


Kutina je pod 25kV:


Čekaonica vapi za malo kreča:


Stari stupići dobili su novu funkciju:


Nasuprot kolodvorske zgrade nalazi se jezerce:


Pogled u smjeru Zagreba:


I u smjeru Novske:

Napuštamo Kutinu i krećemo prema Banovoj jarugi. Na slijepom kolosijeku sa istočne strane kolodvorske zgrade zatičemo brundajućeg Šveda 016:


Kiki i ja zadržavamo se u kraćem razgovoru sa strojovođom, dok LLeon i Kićo detaljno istražuju kolodvor i rasputnicu (Novska-Lipik). Kolosijek na koijem je stajao šved nalazi se sa druge strane skladišta, praktički na civilnoj strani kolodvora:


Stanje prvog kolosijeka (ispred skladišta):


Kolodvorska zgrada (i ćenifa u prvom planu):


Od strojovođe iz šveda dobijamo informaciju kako je polazak za desetak minuta. Pozdravljamo strojovođu uz napomenu „vidimo se putem“ i krećemo prema ŽCP u centu Banove jaruge. Kićo prugom, a mi ostali cestom. Neposredno iza prijelaza odvaja se industrijski kolosijek za rasadnik, a još neposrednije iza njega od rasputnice za Garešnicu ostala je samo skretnica, desetak metara pruge i andrijin križ...








Pruga prema Pčeliću pruža se u (za pojmove jednog primorca) nevjerojatno dugačkoj drituri:

Šveda za Sirač odlučujemo sačekati na stajalištu Poljana. Od glavne ceste skrećemo desno i nailazimo na poznati motiv:


Putnik kojeg zatičemo na stanici, uvidjevši naš interes za staničnu infrastrukturu informira nas kako je Poljana nekad imala dva normalna kolosijeka i jedan uskotračni, koji je završavao na ovom uzvišenju iza davno presahle slavine:


Pogled u pravcu Sirača:


...i u pravcu Banove jaruge:


Prelazim prugu i ulazim u gustu travu. Mjesta za još jedan kolosijek ima sasvim dovoljno, ali nikakvih materijalnih tragova njegovog postojanja nema... S tog mjesta slikam ostatak ekipe i putnika koji nas je informirao o kolosijecima:


Nezaobilazni objekt sa dvoja vrata:


Sve je bliže vrijeme kada bi šved trebao proći kroz stajalište. Broj putnika se udvostručio!


Na vratima stanične zgrade pojavljuje se gospođa koja u njoj živi. Nakon standardnih pitanja o namjeni fotografiranja pitamo ju o prometu ovom prugom, na što ona uzvraća "To će vam gospodin strojovođa bolje znati nego ja". Putnik s kojim smo cijelo vrijeme čavrljali zapravo je strojovođa koji čeka šveda da preuzme smjenu, vjerojatno u Siraču. Uvidjevši da šved debelo kasni, strojovođa je mobitelom nazvao kolegu kojeg smo ostavili u Banovoj jarugi i dobio informaciju kako još uvijek nije krenuo, a niti neće prije 9:55. To nam ostavlja sasvim dovoljno vremena da dođemo do stajališta Dobrovac i šveda sačekamo tamo.

Stajlište Dobrovac dočekalo nas je sa cvijećem:


Nažalost, najviše cvijeća ima između tračnica, što znači da ovuda vlak rijetko vozi brže od prosječnog ljudskog hoda. Od industrijskog kolosijeka koji je nekada vodio do obližnjeg industrijskog pogona ostala je tek iskliznica u travi. Od pogona vjerojatno niti toliko...


I zgrada je u prilično jadnom i neupotrebljivom izdanju:




Kako smo u Dobrovac stigli brže nego smo očekivali (ukalkulirali smo vrijeme za pogrešna skretanja i traženja kolodvora, ali to nam jednostavno nije trebalo jer su momci odlično pripremili karte!), odlučujemo produžiti do obližnjeg Lipika i tamo sačekati šveda.

Pri ulasku u Lipik prolazimo pored glasovite ergele, ali dok je meni došlo do glavi da su to baš ti konji, već smo bili na skretanju za Okučane. Uskoro se sa naše lijeve strane ukazuje pruga, a s desne ulica koja postoji valjda u svakom naseljenom mjestu od Kutine do Daruvara – Kolodvorska! Kolodvor Lipik je nedavno obnovljen, što daje nekakvu nadu da ovu prugu ipak čekaju ljepši dani – ne bi valjda obnavljali kolodvor na pruzi koju misle zatvoriti?


Ima i pipicu za žednog LLeona:


I ćenifu:


I kurblu za obližnju rampu:


I sasvim pristojno uređenu čekaonicu u kojoj se nalazi biljetarnica i panoi sa osnovnim informacijama za putnike:




U hladu između parkinga i kolosijeka smjestila su se dva stara vagona. Jedan putnički koji je po svemu sudeći u vrijeme dok kolodvorska zgrada nije bila obnovljena obnašao funkciju biljetarnice i prometnog ureda i koji je smješten na svojih deset metara kolosijeka:


I jedan teretni vagon bez postolja, smješten neposredno uz nekadašnji magazin:


Evo konačno i zakašnjelog šveda iz Banove jaruge!


OK, njega smo ispratili, vrijeme je za okrijepu:


I nastavak prema Pakracu.

Na ulasku u Pakrac prolazimo ispod pruge, tako da nam sada ona više nije sa desne, nego sa lijeve strane. Prema LLeononvim kartama, stajalište Pakrac Grad nalazi se u jednoj od ulica koje se lijevo odvajaju od glavne ceste. Začudo, ova ulica se ne zove Kolodvorska! Stajalište Pakrac Grad nalazi se neposredno uz ŽCP na cesti koja vodi za Prekopakru:


Vegetacija u pruga i ovdje vode jedan čudan suživot, gdje je teško reći ratuju li ili se neizmjerno vole:


Na prozoru stajališne zgrade nailazimo na obavijest na kojoj HŽ eksplicitno precizira rok dovršenja radova i, nadajmo se, ponovnog otvorenja pruge do Pčelića:



Krećemo dalje. Prolazimo centrom Pakraca prema istoku. Prelazimo preko pruge i uskoro dolazimo do kolodvora Pakrac. Nekada najveći kolodvor na ovoj pruzi preživio je svjetle i tmurne trenutke, ali nikada nije bio na ovako niskim granama: od 6 kolosijeka u funkciji je samo jedan i njime vozi jedan jedini DMV, tamo-amo pet puta dnevno i povremeno kratki teretni vlak sa kamenom iz Sirača. Radionice zjape prazne, a slijepi kolosijeci zarasli su u suhu travu. Stanična zgrada u ratu je srušena doslovce do temelja, koji se jedva naziru kroz pijesak i travu, a kolodvorski poslovi se obavljaju u dva spojena kontejnera sa nadstrešnicom:




Iz razrušenog skladišta raste kupina i divlja vegetacija, a u jednoj manjoj prostoriji nalazi se otpad infrastrukturne krame:


Nasuprot temeljima kolodvorske zgrade prostor kolodvora nekada je uljepšavala muzejska parnjača serije 51. Uljepšava li ga još uvijek, procijenite sami:


Pogled unatrag prema Lipiku:


I prema Siraču i Daruvaru:


Idemo u šetnju do nekadašnje ložione. Usput prelazimo preko mostića od spojenih šlipera:


I nailazimo na okretaljku!


Čemu li je služio ovaj podest? Za vodonapojnik?


Ložiona zjapi prazna:


Na vratima se vide posljedice ratnih djelovanja:




Na kanalu već dugo ništa nije popravljano. Nema niti onog karakterističnog željezničkog mirisa...


Lijevo samo hrpa šarafa za pragove:


Desno još jedna prostorija u koju nisam ulazio...

Vraćamo se do LLeonmobila II i krećemo dalje. Odustajemo od traganja za stanicom u Badljevini i skrećemo prema Siraču. Sirač je zatvaranjem sjevernog dijela pruge Banova jaruga Pčelić ostao krajnja točka do koje se može stići vlakom. Strojovođa iz Šveda je izrazio čuđenje zašto nije pruga ostala otvorena barem do Daruvara, jer je to ipak gradska sredina, za razliku od sela Sirača. No odgovor leži u činjenici da se u kolodvoru Sirač odvaja industrijski kolosijek za kamenolom i krečanu te kao takav predstavlja krajnju točku za kakav-takav teretni promet koji se odvija ovom prugom.

Na ulazu u Sirač dočekao nas je ovaj signal:


Prema riječima prometnika iz Sirača, ovaj signal radi na principu kombinacije kamenih utega i elektromagnetskog kontakta.
Kolodvor Sirač građen je u socrealističkom stilu šezdesetih i ranih sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Stil koji estetiku podređuje funkcionalnosti, a ipak na svoj način odiše šarmom i efektnošću:




Pogled prema Daruvaru zaustavlja se, kao i promet prema istoj lokaciji – na crvenim tablama zabrane prometovanja prugom:


Radni vlak daje nadu da bi onaj rok kojeg smo pročitali na stajalištu Pakrac Grad možda ipak mogao biti ispoštovan:


Čekaonica uredna, ali potpuno prazna:


Ako netko poželi kupiti kartu, na ovom prozorčiću prodat će mu ju prometnik:


RVR-ovci su se ovdje (kao što i priliči) posvetili ovom drugom „R“ iz naziva:




Ćenifa se nalazi u posebnom dijelu zgrade. Praktički u posebnoj zgradi, ali pod istim krovom:

Nakon poduljeg razgovora sa prometnikom, krećemo vidjeti u kom je stanju industrijski kolosijek „Kamen Sirača“. Prometnik kaže da u prosjeku dva do tri vlaka tjedno prođu tim kolosijekom, ranžiraju se u Siraču i otpremaju za Banovu Jarugu.

Pet kilometara pruga slijedi cestu i tok lokalne riječice. Ovdje se račva na dva kolosijeka za potrebe postrojenja krečane:




Na drugoj strani kruga kamenoloma svaki od dva kolosijeka završava svojim bikom:




U povratku se zaustavljamo da vidimo u kojem je stanju kolosijek. Pragovi su trošni, ali unatoč prilično gustoj i visokoj vegetaciji među tračnicama, na njima se vide tragovi prolaska vlaka u nedavnoj prošlosti:

Promet ovom prugom ovdje prestaje, a mi nastavljamo cestom D5 posjećujući stanice kojima odnedavno vlakovi više ne prolaze. Prva takva stanica ujedno je i najveće naselje koje je 17. svibnja ove godine ostalo bez željezničkog prometa – Daruvar. Kolodvor se nalazi u, pretpostavljate, Kolodvorskoj ulici. Odmah do njega je i autobusni. Civilnoj strani zgrade kao da nešto fali... O, da! Pa nema vrata za čekaonicu kroz koju bi se moglo do perona:


Zato do putničkih perona idemo preko ukrcajnog perona robnog magazina.





Ove pločice kao da su pred tjedan dana vremeplovom stigle iz šezdesetih

Između kolodvorske zgrade i magazina smjestila se dvostrana pipica:


Svijeće još uvijek odaju počast posljednjem švedu koji je vozio daruvarskim kolosijecima:


Pogled unatrag, prema Siraču:


...i naprijed, prema Maslenjači:


I u Daruvaru smo porazgovarali s prometnikom. I on izražava žaljenje zbog zatvora pruge i nadu da će (neki) novi vozni red donijeti ljepše dane za željeznički promet kroz Daruvar...

Rastajemo se od Daruvara pogledom na stavlo (platanu?) između željezničkog i autobusnog kolodvora: