Povratak na južnu prugu

(Vele da se svi kad-tad vraćamo na mjesto prvog zločina. U mom slučaju od kraja rujna 2009. godine)

No, da, kad sam već zatečen zaludan na najjužnijem dijelu 'Rvacke, išao sam ja pogledati i čega ima na najjužnijoj pruzi u 'Rvata (!).

Kako sam već napisao, parkiranje u Dubrovniku je samo za sebe tugaljiva tema pa sam iz usluge držao auto kod prijatelja na Lapadu iako smo stanovali na Pilama, jer 15 dlakavaca po satu od 0 – 24 ne dam ni dragom bogu. Stoga je moje putovanje do Ploča počelo "Libertasovim" busom linije 4 s Pila. Ovo je karta. Košta 8 kn na kiosku (10 kod šoleta) i mora ju se utaknuti naopačke u automat za poništavanje. Aboridžani imaju senzorske kartice.



(Pre)ljubazni vozač koji mi je najprije objasnio kako poništiti karticu, a zatim i obećao da će me upozoriti gdje moram sići. Osjećao sam se kao doma jer osim boje autobusa i neobičnog poništavala, takve iste buseve imam i u Rijeci. Postoje čak i oni ulazni branici na feder koji te uslužno opale po cojones kad ih ispusti ulazeći putnik prije tebe



Mala reminiscencija na nekadašnje vožnje Žućom put Boninova. Koliko se sjećam, bilo je malo bučnije.



Sad već u upravljačnici Pfaffmobila grabim prema Pločama. I ova imitacija nekadašnje slavne dubrovačke karake služi da se turistima uzmu nofci, ali se bar netko potrudio



Putovanje do Ploča bilo je malo zamorno. Upao sam u vremensko razdoblje kad se (valjda) mnogi voze kućama svojim u dubrovačkoj okolici pa se sve skupa dosta vuklo. Onda Neum, granica I., granica II. No, da ne duljim, stigao sam na pločanski kolodvor taman na vrijeme da snimim staru 83-ku pozlaćenu suncem na zahodu. Jadna, sve oronulije izgleda, ali evo, nove informacije za one koji su se nedavno raspitivali o njenom zdrastvenom stanju.



Rđa jede sve što dohvati

Još nije izđikljala svježa zelenjava pa ju napokon mogu slikati i s druge strane. Ovdje je nešto odnešeno



Zakovice lijepo ocrtavaju oblik spremnika za vodu



Kuhinja je, začudno, u dosta dobrom stanju.



Još ova pa idem dalje. Imam još nekih planova.



Prije godinu i pol obišao sam autom većinu službenih mjesta od Metkovića do Ploča. Ovoga sleda sam odlučio to obaviti vlakom. Još ako se uvaljam...

Evo odabranog voznog reda...



... i putne isprave (međunarodne, čaaak!). Moram napomenuti onima koji moguće kane krenuti mojim tragom da pripreme gotovinu. Kad sam teti na blagajni ponudio plastiku, pogledala me jako sažalno...



Sve je to lijepo i dobro, ali kamo vlak? Sad je 16:40 i trebalo bi krenuti za 12 minuta, a ja još moram obaviti diplomatske pregovore. Odem opet na blagajnu, veli teta: "Bez brige, sad će on...!"



Pokušaj umjetničke fotografije (ovo mi je otprilike doseg)

Eto ga – bosanskošvedskohrvatska kombinacija



Vozi ASEA 005...





... izvorni model. Tu ni Portos ni Drempa nisu ništa prčkali.



Vele da ih se može lako prepoznati po hrpi raznih arhaičnih instrumenata diljem cijelog kokpita. (Očito sam se uvaljao, ne? )



Spremni za pokret – volan i mob'tel su tu.



Moj domaćin, majstor Josip



I sad možete pogledati kako izgleda vožnja prugom od Ploča do Metkovića snimljena iz upravljačnice ASEE

Prugom od Ploča do Čapljine 1. dio (Ploče - Komin)



Prugom od Ploča do Čapljine 2. dio (Komin - Metković)



Željeznice Federacije BiH se bave rekonstrukcijom kolosjeka. To znači da međunarodni vlak sjedi u Metkoviću nakon obavljenih pograničnih procedura čekajući do mu oni išČapljine puste struju. To oće potrajati pa smo umjesto da krenemo za 15-tak minuta, čekali skoro sat. Zato je posljednja, međunarodna, dionica u malo sumračnom stanju. Za nadati se da će netko kad-tad to ljepše i sunčanije uraditi. Zasad ovo:

Prugom od Ploča do Čapljine 3. dio (Metković - Čapljina)



I evo nas. Uplovljavamo u velelepno preuređeni međunarodni kolodvor uČapljini. Za mene je to novo iskustvo jer od rata nisam (ako se izuzmu prolasci kroz Neum) bio u BiH.



Kratko i slatko! Zadovoljni?

Jel' zezaju na granicama...

Barney

Pfaff je napisao/la:Kratko i slatko! Zadovoljni?

Iako, reć bi da je ovo dijetalni putopis. Naučeni smo na abondante porcije od Pfaffa.
U svakom slučaju, za ideju i realizaciju, kao i za dubrovačku žičaru, da ne švrakam sad i tamo i vamo.

Lijepo je gledati ove kadrove i prisjetiti se ne tako davnog našeg ekšn-a. Šteta da nisi kogao snimiti ulaz u Metković, jbg vlak je međunarodni, drugi put idi s lokalcem, na njega ne dolazi carina.

Barney je napisao/la:Jel' zezaju na granicama...

Ko ih je vidijo? U upravljačnice ne zalaze...

Narcis je napisao/la:... drugi put idi s lokalcem, na njega ne dolazi carina.

I, što bih onda? Iznajmijo/ukrao lađu pa veslao natrag do Ploča? Ovako sam imao rješenje za dalje...

Pfaff je napisao/la:I, što bih onda? Iznajmijo/ukrao lađu pa veslao natrag do Ploča? Ovako sam imao rješenje za dalje...

Viš, viš, ni loša ideja.....veslati na lađi i snimiti cab-ride po Neretvi....

Pfaff je napisao/la:

Narcis je napisao/la:... drugi put idi s lokalcem, na njega ne dolazi carina.

I, što bih onda? Iznajmijo/ukrao lađu pa veslao natrag do Ploča? Ovako sam imao rješenje za dalje...

Nije loše rješenje, no čemu izmišljat neke novotarije kad imamo dobri stari cipelcug. Kreneš jutarnjim lokalcem 5900, i imaš cijeli božji dan za pišljivih 22 km natrag do Ploča. Ako malo potegneš, do ručka si natrag.
Btw, ne zaboravi reflektirajući prsluk.

Samo se vi sprdajte s čovjekom u godinama...

LLeon je napisao/la:Nije loše rješenje, no čemu izmišljat neke novotarije kad imamo dobri stari cipelcug. Kreneš jutarnjim lokalcem 5900, i imaš cijeli božji dan za pišljivih 22 km natrag do Ploča. Ako malo potegneš, do ručka si natrag.
Btw, ne zaboravi reflektirajući prsluk.

Prijavljujem se za pješački maraton, hmmm pa imam iskustva, ja i još neki....

Unutrašnjost čapljinskog kolodvora je lijepo sređena, malo me podsjeća na prizemlje njujorških Twinsa: Širok prostor, a unutra kafić, kiosk... (dobro, dobro, ono u Twinsima je bilo malo veće). Veeelika slika na zidu prikazuje objekat u različitim aspektima.



Kafić duhovitog imena. Jedno presitno stvorenjce donijelo odlični macchiato.



No, da. Što se tiče željezničkih veza s Pločama, Čapljina uvečer je slijepo crijevo. Ja sam se ipak osigurao da ne prenoćim na klupi. Cijeli je scenario išao otprilike ovako:

(PP to Ela): Bok, ja sam sljedeći tjedan u Dubrovniku, ima li šanse da se vidimo?
(PP to Pfaff): Ima. Evo ti broj mobitela pa se dogovorimo
Preskačem nebitno i redundantno...
(SMS to Ela): Ja mogu u četvrtak i petak, što predlažeš?
(SMS to Pfaff): Dođi u četvrtak, prespavaj kod mene pa se u petak idemo voziti...
Slijede pregovori s najboljom itd., itd. koje također preskačem...
(SMS to Ela): Dobio slobodno, može!
(SMS to Pfaff): OK. Čekam te učapljini...
(Da ne velim da je Ela usput složio i dogovor s majstorom na 'rvackoj ASEI za vožnju Ploče – Čapljina tako da nisam imao problema s diplomacijom)

I evo ga napokon – moj domaćin!



Dva strojovođe iz dvije države, ali se odlično razumiju! Čak mi se čini da imaju i slične probleme



Utom se na kolodvor došuljala ASEA ŽFBiH podserije 900 (to su one po kojima su prčkali Portos i Drempa)

Veli Ela: "Odi da vidiš kako je sređena!"
Zbilja, čist' nekaj drugog, rekli bi oni Zeusovi, nema volana, nema mob'tela (zbilja kako onda voze?)



Lijeva na kočniku, desna na džojstiku, Ela me časkom promovirao u strojovođu...



"Odi vidi ovo..." (Morat ću ozbiljno smršaviti i skratiti se za glavu ako se i ubuduće kanim motati po lokomotivama)



25KV Brrrrr! U dubini duše već se osjećam kao čvarak



Pneumatika



Fina elektronika (koliko se tek tu toga može pokvariti)



Ima i tempomat – kad se Vlok i Vref poklope, dalje vozi sam (ako sam dobro shvatio)

Nakon ovog kratkog kursa, Ela me strpao u auto i zapalio u niskom letu put Mostara jer je morao pokupiti suprugu-ženu s posla. Onda su me poveli na večeru. Istočna (lijeva) obala Neretve je prepuna simpatičnih lokala u kanjonu rijeke, ali nažalost nisam ponio stativ pa se ništa od toga nije dalo slikati.
Baš su lijepi par, zar ne?



Predložilo mi gljivice na žaru i bile su odlične. (Ćiro_bos, čitaš li ovo?). Tajna je očito u tome da je prije gljivica na roštilju bilo nešto jako fino



A kad smo stigli u kuću, domaćica je odnekud izvukla urmašice. Buduć da mi ih dijagnoza brani, smazao sam samo dvije...



I onda je pala noć

Sutradan ujutro mi dalo uzbunu negdje oko 6:00 pa smo nakon brzinske kafe i još jedne urmašice (za ne se zbatit od slabine) krenuli na posao. Putem smo prošli kroz Mostar.
Ovo je stara gimnazija koju su prekrasno sredili



Prošli smo i uz tzv. crtu razgraničenja.





Još je uvijek dobro razgraničena. BTW, prvi put sam kod Ele u autu vidijo mirišljavu novčanicu od 50€ (zabunom napisanu s dvije nule). Da mi je znati što bi naši uvaženi političari rekli na ovu zloporabu stranog sredstva plaćanja



Zanimljiv detalj. Ove stepenice vode do minijaturnoj vrtića kojeg si je netko uredio na pol obronka



Prelazimo Neretvu (po ne znam koji put)



Opet malo razgraničenja

I evo nas u mostarskoj remizi (depou). Sunce se tek pomalja na okolnim brdima, a moj domaćin veli: "Danas dužim ovo. Prevlačit ćemo teretne do Bradine.!" Booože! Kennedy! Pravi pravcati. I brunda...



Dok se Ela otišao baviti papirologijom, ja sam dobio dopuštenje da malo prošnjofam okolo. Od ova tri Jenbacha samo bi ovaj najbliži još mogao davati znake života, ostala dva su eventualno RAP.



Unutrašnjost remize. Ovaj Jenbach je u voznom stanju, samo ga malo tetoše



Iza Kennedyja (komata 2) skrivaju se njih dvije



733-102

Ono kuckanje Hasslera ima svoje ishodište ovdje



Unutrašnja od dvije uparene osovine nema vijenac



i 212-184. Koliko god se Ćiro_bos bunio na ovu boju, meni se sviđa. Nekako je vesela i topla



I tu je Drempa imao svoje prste





Detalj podvozja. Žao mi je naših teksturaša, ali nije bilo moguće napraviti fotke pod 90°...



... ali zato može en-façe ('rvacki: s njuške)!

Mala usporedba novog i starog. Lijepo se vidi kako u 212 strojovođa ima uzdignut položaj i lijepo vidi svud oko sebe...



... za razliku od 661 gdje vidi samo nos (može jedino birati da li dugi ili kratki )



Negdje uz prugu sam našao nekakvu klimatavu platformu i popeo se gore. Tako su nastale slijedeće dvije fotke





Poslije mi Ela veli da sam se opasno približio KV i da 25KV nije 3KV na koje sam ja fol naviknut (je, svaki dan za vježbu visim po pol sata). A zašto si me onda sinoć uguravao u onaj kavez s transformatorom...



Sunce se diže tj. spušta niz obronak



Iza plota je "prava" pruga put Sarajeva



Hommage mojoj unučici – ona baš tada ima rođendan!



Još uvijek se klimatam na platformi. Ovo je nekadašnji vojni objekt koji je dobio pun pogodak

Vrijeme je za polazak. Idemo u zaprezi s drugom 661 do Drežnice. Tamo ona druga preuzima remontni vlak, a mi ćemo put Konjica po teret.
Vožnja neće biti zahtjevna i obavit će ju mladi kalfa Renato iz Bihaća, a ja sam dobio mogućnost da sjednem na "B" položaj i vidim kako je jadnom strojovođi u Kennedyju. Oprostit ćete što mi je malo zadrhtala ruka, prvi put u životu sam u velikom dizelu.



Osvrnimo se malo. Lijevo je kočnik, poluga s ključem je naprijed-natrag i može ju se izvaditi i tako blokirati upravljačko mjesto. Poluga iznad je gas. U prozorčiću iznad gasa vidi se broj "položaja"



Ostalo , al' piše "General Motors of Canada"





Tok-tok-tok...



Za divno čudo, sve radi i nakon 40 godina. Ona bakrena žica na vrhu nije improvizirano uzemljenje već držač za izvod iz VR.





Puna oprema



Evo zašto sve radi i nakon 40 godina ('rani prasići i ne diraj dugmići )

Ovo je ravničarski dio pruge pa ASEA može sama. Ono lijevo je "moja" platforma.



Odoše njih dvije, još malo pa ćemo i mi. Prozorčić na 661 je mali za prosječnog Pfaffa pa je sve ispalo nekako nakrivo.



Brižni Ela se još uvijek bavi nekom papirologijom...



Evo, krenuli smo i mi. Obratite pažnju na promjenu zvuka i trzaj kod brzine od 20 km/h kad automatika prebaci motore iz paralelnog u serijski spoj

Svi poznamo one šarmantne fotke nasmiješenog strojovođe preplanulog lica koji, naslonjen na otvoreni prozor upravljačnice, gleda radosnim pogledom u bolju budućnost. To ponekad dobro funkcionira kad je lijep, topao, sunčani dan, lokomotiva ne vozi brže od 25 km/h i srpanj je mjesec (i naravno, čovjek ima dnevnu smjenu). Sve u svemu – cca 10-15% radnog vremena strojovođe. Ostalo vrijeme je dotični zatvoren u tijesnoj upravljačnici koja se doima kao da su ju skalupili jer su se naknadno sjetili da negdje treba zagurati i strojovođu. Ovako to izgleda – lokomotiva & prozor su stari cca 40 godina, a prozor je posljednji put opran u čast ustoličenja Alije Izetbegovića.
S lijeve strane može naići krdo slonova, a da strojovođa s desne nema pojma o tome. Zato je na Kennedyjima obavezan dvoposjed da bi strojovođa na "A" strani mogao zaokrenuti kičmu u vadičep i promatrati lijevu stranu pruge. Ili žuljati plemeniti donji dio kičme na preklopljenom naslonu stolice – kako mu je (ne)udobnije.



Na ovom izletu sam si stvorio dva tehnološka problema – nisam ponio laptop pa nisam mogao u hodu prazniti memorijsku karticu, a pomoćni fotić je ničim izazvan sklopio svoje umorne okice pa sam jednostavno morao štediti raspoloživu memoriju. No, ostalo mi je ipak za par filmića i nešto slika u hodu. Ovo je jedna od neretvanskih hidrocentrala, mislim Mostar (kad su dobro raspoloženi, malo potope Metković)



Čarobni prizor jutarnje izmaglice nad akumulacijskim jezerom



Evo napokon i kratkog filmića (17 min) vožnje kroz kanjon Neretve. Uživajte u neponovljivom brundanju.



HE Salakovac. Sad je sunce već odskočilo pa su boje malo toplije



I evo nas u stanici Drežnica.



Dočekuje nas osobno šef stanice g. Željko



Prenj? Valjda

Ajmo malo protegnut noge! Ovdje ćemo sač'kat putnički koji dovozi smjenu prometniku, a bez prometnika ne možemo krenuti dalje. Stari prometnik je iscrpljen i neupotrebljiv...



Evo i posestrime u punoj ljepoti



Naša je puno zelenija. Bit će da su ju bolje zalijevali



Ružičnjak g. Željka tek što nije propupao



Pozvalo me da vidim ured



Grafik...Uuups!



Grafikon



Pet puta dugo za Mostar

Vodonapojnik



Ima i ćenifa



Idemo s našim domaćinom do vode



Za potrebe rekreacije, napravili su si i splav. Vidi se da je građena za brzinu



Ovdje si planiraju urediti mjesto za roštilj



Splav, jezero, planine... Još kad sve ozeleni i malo zgrije, bit će prekrasno



Brundalice strpljivo čekaju



Sikira ima novo toporište, sljedstveno tome - nema zime. Ovo je grab – vele, najbolje drvo za ogrjev

Htio sam malo prošalabazati po kolodvoru, ali mi je ljubazno dato do znanja da je to kažnjivo djelo! (Sjetio sam se one moje 'naručene' avanture u Ličkoj Jasenici)



Ovako izgleda betonski prag kad ga pregazi vlak koji je iskočio iz tračnica



Portabl oznaka stajališta?



Pogled niz prugu sproću Mostara



Posestrima en-façe



Par detalja podvozja za teksturaše

Pogled niz prugu sproću Jablanice



Veliko prugasto je kalfa Renato, malo prugasto je kolodvorska mačka



Prometnik u punoj ratnoj spremi. Čekamo vlak koji mu dovozi smjenu.



Kratka razmjena informacija ("Znaš možda nekog dobrog bricu?")



Evo kako ta primopredaja izgleda na filmu!



Vlak je dovezla još jedna ASEA podserije 900...



... (generalno uredio i modificirao Portos). Još da ju je i oprao...



Za to vrijeme nebo je parao jedan Mi-17 zrakomlat (baš mi je dobro uspjela slika!)