Povratak na južnu prugu

Krećemo dalje. Vozimo sobom skretničara da na kraju kolodvora sredi stvar. Veli Ela da čovjek može bosonog hodati po žeravici. Bože, što sve treba znati da bi se dobilo posao na željeznici



I sad smo opalili vožnju punim gasom do Jablanice. Zasad sam još mogao ostati na položaju desnog strojovođe pa sam snimio poduži film. Evo ga u dva dijela.

1. dio



2. dio



Još malo divljih brda





Ulazimo u Jablanicu. Vide se vozila radnog vlaka

Jablanica. Ovdje ćemo se riješiti posestrime koju vučemo za sobom još iz Mostara. Ona će gurati radni vlak gore-dole, a mi ćemo dalje na plemenitije aktivnosti.



Infrastrukturni detalj.



Čehinja "Kombinovanog Prevoza". Made by ČKD Prag



Kontejneri (korpe) s balastom na specijaliziranim vagonima



Desno na vagonu se vidi preklopna tračnica kojom se spajaju vagoni pa po njoj duž cijele kompozicije vozi dizalica koja manipulira kontejnere



Mi dotle malo manevriramo jer nas prikapčaju na teretni vlak od nekih 960 tona kojeg moramo sami i bespomoćni dovući do Konjica. Zbog radova na pruzi dovlače se noću teretni vagoni iz Ploča na područje iza radova pa ih se onda kroz dan vozi dalje uzbrdo.



Još sam nešto naučio: Ovo nije EVP nego samo rasklopno postrojenje.



Evo kako to izgleda kad Ela s Kennedyjem povuče teški teretni vlak

Krenusmo iz Jablanice, ja sam sad na lijevoj strani. U gradu je, kanda, stočna pijaca



Spomenik Veljku Bulajiću



Nastavak filmske priče: Uspon teškog teretnog vlaka prema kolodvoru Ostrožac



Viseći most (bit će da se približavamo Andama)



Ostrožac. Samo su nam mahnuli. Brižni Kennedy se toliko muči da mislim da bi Ela dvaput razmislio prije nego stane



Voda je niska



Gradi se, gradi. Ima života



Svugdje uz prugu vrijedni ljudi na dobrovoljnoj bazi čiste pružni koridor od raslinja

Kako veliki vagon za tako malu lokomotivu!



Čelebić. Otpravnica Dina u stavu mirno zapanjena promatra što mi to vučemo (iako mislim da su joj javili – vidio sam u Drežnici da imaju telefon )





Aha! Sad kužim: najprije slože i poravnaju tračnice unutar kolosjeka da se ne spletu, a onda ih ovako složene izvade i stave sa strane



Još malo plave vode



Ovo je slikano kroz zatvoreni prozor, još je uvijek malo friško (a i penjemo se u brda)



Bučno preko mosta



Ovo je vikendica (s brčkalištem) neke značajne medijske ličnosti, ali me izdala memorija pamćenja.

Puff, pant... Evo smo se dovukli do Konjica. Na drugom kolosjeku opet neko međunarodno čudo...



Jeje



Od svakud ponešto. Srećom svi imaju istu širinu kolosjeka



Mi smo veličanstveno ututnjali na prvi kolosjek. Nek se zna tko je došao!



Kolodvorska zgrada (ovo sam slikao popodne jer mi jutarnja slika nije uspjela )



Ja sam jedini ostao na lokomotivi (lijeno mi se pentrat)



Mali oglasnik:





Sabiha, otpravnica (mi bi rekli prometnica). Jako draga i simpatična osoba

Ovo vučemo. 960 tona kamenja (sa sve tarom)



Ponekad se osvrtanje isplati...



... a ponekad vidiš i ono što ne želiš. Rđa ozbiljno nagriza hladnjake EDK (koje ionako ne rade pa nije jako bitno)



Lijepa portretna studija mog domaćina na radnom mestu



Infrastrukturni detalj



Vagon lokalnog vlaka. Mislim da je već viđen na Forumu



Ajoj



II. razred, klupe presvučene skajem, osam grla po kupeu. Pa, ljudi, je li to moguće???



Vidi ga al' je skockan



Da još napomenem da je Ela u međuvremenu trknuo do grada i vratio se s golemim sendvičem i sokom za mene. Sad ga lijepo na miru čapkam. Baš me tetošio moj domaćin.

Malo šalabazam po kolodvoru. Vidio je i bolje dane, ali vjerujem da bi ga brzo sredili da ima za koga. Po onom što sam vidio tijekom dana, putnički promet baš i nije bogzna što.
Tražim ćenifu za slikavanje. Ovo tu je, natpisu usprkos, čvrsto zabravljeno (valjda da ljudi ne onečiste )



Kolodvorska zgrada s civilne strane. Ovaj iznad LJ me nekako sumnjičavo promatra. Da nije RVR-ovac?



Dženaza kreće... (Pokoj im duši)



Putnička blagajna



Ha! Naš'o ćenifu (a lijepo me Ela upozorav'o da to ne činim)



Malo muvinga po kolodvoru Konjic



9xx se vraća s Bradine s praznim vagonima (ili su možda puni koksa za otpremu iz Ploča?)

U nastavku priče smo otišli do Bradine kao rivalica iza još jednog teškog vlaka kojeg su vukle ASEE pa se strojno vratili natrag od čega nisam bog zna što vidio jer su i Ela i njegov kalfa sjedili na radnim mjestima, a ja sam sjedio između dva kontrolera. Stoga sam kod sljedećeg naleta otkazao ljubav Eli i Kennedyju i uvaljao se u ASEU na čelu kolone da malo vidim prugu. (ASEA, naime, nema dugačak nos ispred upravljačnice )

Tuneli se nastavljaju nesmanjenom žestinom...



Ja sam, moram priznati prvi put od rata u Bosni, a i prvi put se vozim prugom normalnog kolosjeka prema Sarajevu. Nisam pojma imao koliko je ta pruga tehnički zahtjevna i vizualno prekrasna. Da puno ne trkeljam i izvalim nešto pogrešno (pa me onda ribaju), ukrast ću citat od kolege koji zna i već je sve lijepo onapisao:

Ćiro_bos je napisao/la:Karta Bradinske rampe koju mi je napravio naš Bo Bo, hvala!


Bradinska rampa je klasična serpentina, gdje vozovi sa potiskivalicom, preko tri stanična odstojanja za 25.5 km, savlađuju nadmorsku visinu od 480m. Konjic , 280 m do Bradina 760 m, nadmorske visine. Najveći uspon je 27 promila!

Tu se vidi gornja razina pruge (ne pitajte gdje je to na gornjoj karti, al' tu je negdje). Ja sam, kako uvijek volim naglasiti, dokazano lijen čovjek pa od mene ne očekujte "fotke s gojzericama". Ja samo ono što se dade dohvatiti na kotačima i kroz prozor. Za ostalo se obratite konkurenciji. Nisam ljubomoran...



Pa tunel...



Pa pogled u dolinu...



Pa opet tunel (dobro vele: "Malo u zraku, malo u mraku")



Pa još jedan (sorry, nisam prije polaska dospio oprati prozore [šoferšajbne])...

Ukrižje Ovčari (?), 'nako, na balkonu...



... a jednim krajem u tunelu.



Osvrtaj u dolinu na prugu kojom smo prešli. Imam osjećaj da se penjemo...



... a još treba stići tamo gore



Ide to brzo kad Ela gura odostraga. Onaj tunel s ukrižjem je već duboko dolje





Meščini da smo sad na onom vijaduktu što sam ga netom slikao odozdo



Napokon opet tunel

Pa jedan željezni most (to valjda zbog zvučnog učinka)





Evo što se nudi: planina, tunel i vijadukt



U hladu još ima snijega



S vijadukta u tunel





Opet jedno ukrižje u tunelu

Ukrižje se zove Grad (a grada nigdje)





Tunel, snijeg i mini-odron



Opet vijadukt. Ovo gore na slici nije oblak nego golema kapljetina koja nam je pala na pamet u tunelu



Na ovom mjestu je voda podlokala kolosječnu prizmu pa je kolosjek ostao u zraku. Majstori su od pragova složili nosivu konstrukciju kojom su poduprli kolosjek i uz ograničenje od 20 km/h se lijepo vozi dalje.



Željezničari to od milja zovu "Hugin most". Morat ću dobaviti nacrt rješenja, možda pomogne za onih 150 metara na pruzi Lupoglav - Štalije



Stajalište Plješevac, od milja zvano "Titina stanica"



Pa u tunel

Moj domaćin, majstor Mirhet



Da malo štedim memoriju: most i tunel na istoj fotki!



I evo nas napokon u Bradini



Ovo jest EVP. Žutkasta zgradica u pozadini je nekadašnji uskotračni kolodvor Bradina.



Na desnom rubu slike, iza one ogoljele breze (?) nazire se toranj nekadašnjeg vodonapojnika



441-908 se vozi gore-dole tražeći svoje mjesto pod suncem



Hrpa čeličnih pragova. Veli mi Ela da tuneli imaju čelične pragove

Kolodvorska zgrada. Nazirem arhitektonsku sličnost s kolodvorskom zgradom na stanici Učka.



Vodonapojnik normalnog kolosjeka



Na civilnoj strani kolodvorske zgrade pripremaju ogrjev.





Malo niže od pruge je i cesta



Uuups! 'Rvackoj nacionalnoj valuti ne ide dobro u BiH



Na obronku suprotno od kolodvorske zgrade ima prekrasnih ledenih siga. Takve su mi već promakle u Golubovcu, a sad me ovdje ometa gregarizacija ASEA. Baš nemam sreće sa sigama.

Majstor djeluje zadovoljno.



A evo i moje brundalice. Sad ćemo natrag nizbrdo.



Majstor Renato



Onda smo se vratili natrag pa su nas nagu...kopčali na sljedeći teretnjak



Hasler veselo kucka, Ela ga je baš pošteno razvalio



Sad ćemo napokon razriješiti dilemu...



Zadovoljni? Jel' dosta za večeras?

.............Nemam riječi.... , al' pretpostavljam da ima još..

Jako lijepo. Impresivna pruga i impresivna reportaža.

Strpljenja, još malo pa gotovo!

Bilo je već dosta kasno popodne kad smo, čekajući u Konjicu slijedeći nalet za Bradinu, popili izvrsnu kavu u šahovskom klubu "Osam" (još jedan bosanski arhaizam – ovakvih lokala u Hrvatskoj više nema).
Odjednom mi je sinula još jedna odmetnička ideja: ostat ću ovdje (jer sam u Bradini već bio) pa se idem prošetati po Konjicu i vidjeti kako izgleda grad. Odobreno. Veli Ela da imam na raspolaganju oko sat i po. Fino.

Kroz Konjic sam prošao nekoliko puta vozeći se cestom Mostar – Sarajevo, ali u gradu nisam nikada bio. Na prvi pogled je to tipičan gradić s kombinacijom ružnih (više bezlično-neinteresantnih) ex socijalističkih zgrada i tradicionalne arhitekture. I Kroz Konjic je prošao rat, ali sam općenito u ovom dijelu Bosne zamijetio da su posljedice drugačije nego u Hrvatskoj. Ratom poharani krajevi Hrvatske (Banija, Kordun, Lika, dijelovi Ravnih kotara) su opustjeli dok u Bosni buja život. Pretpostavljam da su demografske promjene značajne, ali to naravno ne mogu istraživati. Mogu samo registrirati vidljive posljedice.

Ovo je (ako sam dobro zapamtio) rijeka Trešanica koja se ovdje ulijeva u Neretvu



Nezaobilazni barjaci Federacije i Kantona. Fontana je prekrivena radi zaštite od zime koja još uvijek kezi svoje zube.



Rekao mi Ela da se na kraju ove ulice nalazi lijepa stara ćuprija koju su srušili još Nijemci tijekom WWII, a sad je obnovljena i vrijedi ju pogledati. Ovaj dio grada bih okarakterizirao kao "moderan". Crkva s pozamašnim tornjem vidi se iza novogradnje. Uticaj tradicije vidljiv je i na novim zgradama – uglavnom sve imaju izbačenu gornju etažu (doksat)



Naučeni smo da ove robne marke vidimo u impozantnijim zdanjima, ali u Konjicu ovo sasvim dobro funkcionira (BTW, u BiH cijene nisu bitno manje od onih u Hrvatskoj)



Lijepa stara džamija s munarom. Puno ljepša od golemog novog kompleksa koji se gradi u središtu grada. Buđenje, pače divljanje, religioznih nacionalizama rezultirao je na cijelom prostoru ex Juge stravičnim arhitektonskim nakaradama od novih bogomolja koje su po meni više odraz bahatosti nego duhovnosti.



Još jedna vizura istog raskršća. Lijep je dan pa narod šećka



Uvijek su me oduševljavali kiosci u Bosni svojim uklapanjem u tradicionalnu gradnju

E, ovo je nešto vrlo interesantno. Česma. Natpis je neka kombinacija jezika. Kocsi bi trebala biti kočija na magyarskom. Brunnen je na njemačkom zdenac, česma, a iznad svega se koči poštanski rog s umetnutim brojem 23.
Mislim da mogu bez greške ovu sliku posvetiti kolegi senioru i putopiscu: ()



Evo me i kod ćuprije. Stvarno je lijepa. Dizajnom nalikuje višegradskoj iako je manja.



Pogled niz Neretvu. Lijevo je tradiocionalniji dio grada



Česma pokraj mosta



Par riječi o povjesti mosta



Nasuprot mostu netko gradi vilu tajkunaru



Stela s natpisom na sredini mosta. Ima to svoje stručno ime, al' ga ja ne znam. Zahvaljujem dvojici Konjičana koji su se ljubazno odmakli da ja mogu na miru slikati



Slično kao i u Mostaru na "tradicionalnoj" strani grada ima lijepih restorana uz rijeku. Ovaj djeluje jako nov.



Sunce je već dosta nisko pa sam uzdužnicu mosta slikao s druge strane

Čaršija?



Isto se obnavlja. Ćepenci su zatvoreni. Doduše, već je i kasno popodne



Mezarje. Staro i novo



Vakufska? Iz Vakufa ili u smislu "zakladna", pitanje je sad?



A vid', molim te, njega



Malo dalje nalazim lijepo održavani par s nekoliko stećaka. I to je dio povjesti ovog kraja



U Neretvi plavaju "Kikijeve pernate zvijeri"



Sad sam na novom mostu preko Neretve pa lijepo vidim staru ćupriju.

Vratio sam se do kolodvora.

Ela me upozorio da se blizu kolodvora nalazi stara lepezasta šupa gdje su bile garažirane lokomotive za zupčanicu. Idem to pogledati izbliza.
Sad je to neko privredno poduzeće pa me na vratima zaustavio nekakav sigurnosni cerber. Nisu pomogla objašnjenja pa sam samo napravio dvije zumirane fotke. Okretaljku su ionako davno zatrpali i asfaltirali.



Unutrašnjost otvorenog dijela.



Iza ugla viri ovaj artefakt koji bi mogao oduševiti ljubitelje starih vozila



To su oni što popravljaju prugu



Nešto za teksturaše



Nekadašnje robno skladište



Natrag na peronu. Čekam Elu koji kasni. Kad sam upitao tetu Sabihu di je, rekla je da su se zadržali u gradu. Mislila je, naravno na službeno mjesto s tim imenom. Željeznica bi morala voditi računa kako imenuje svoje stanice. Zamislite samo da se umjesto mene raspitivala Elina supruga. Pa onda on dođe doma, a ona mu ljutito kaže: "Ja te čekam, a ti se smucaš po gradu...!"

Opet sam nešto naučio. Nisam znao da ima i originalnih ASEA. Mislio sam da sve s ovih podneblja stižu iz "Končara"



Podserija 400?

I došli smo do kraja. Nakon što smo vratili Kennedyja u depo i svratili k Eli pozdraviti moju dragu domaćicu i maznuti još jedu urmašicu, odvezlo me na stanicu Raštani (koja je Eli iza kuće iako on živi u Mostaru) te posadilo na ASEU koja je vukla međunarodni 397 (po našem) do Čapljine. Otalen sam već imao povratnu kartu do Ploča. Taj navodno kreće išČapljine u 21:42 ali je krenuo sat kasnije. Bit će da mu nisu pustili struju



Sviđa mi se ova moja slika čapljinskog kolodvora noću



Netom sam ušao u vagon kad li je iz smjera Hrvatske došla HŽ-ova ASEA da nas prikopča



Klangggg! Prikopčani smo, samo još malo pritegnuti. Ajd', majstore, naguraj malo...



Naš kondor. Mislim da je najgolemiji u floti HŽ-a. Ogromniji je od mene. Tvrdi da je visok 205 cm i ima nešto oko 170 kila.



Mogao sam se i do Ploča voziti u lokomotivi, ali sam zaključio da je mojim starim kostima dosta pentranja gore-dole i uvaljao sam se u lijepi stari Gošin vagon. Izvukao sic, spustio naslon za glavu i zamislio da sam u nekadašnjem poslovnom vlaku Rijeka - Zagreb



Pfaffmobil me dočekao u Pločama na istom mjestu gdje sam ga ostavio. Zapalio sam moćnu mašinu i napokon sam se i ja našao u upravljačnici dizela. Noć je bila vedra, a nad naseljima u dolini Neretve blistale su zvijezde i utapao se golemi polumjesec




I to bi bilo to. Moja se avantura po južnoj pruzi primakla kraju. Još jednom ću iskoristiti prigodu da se zahvalim i pozdravim sve koji su me dočekali, ugostili, pomogli mi u pentranju i ispričali puno zanimljivih stvari. Nisam sreo nikog namrgođenog niti otresitog, svi su bili ugodni, dragi i susretljivi. Hvala im (a naročito Eli), nadam se da to nije posljednji put da se vidimo...

I ne zamerite čagod!

Pročitah i pogledah napisano i uslikano na "dušak", što govori o još jednom zanimljivom (meni) putopisu.

Svaka čast na ovome putopisu, i prikazu pruge od Čapljine pa nadalje....
Nego kažeš, ovaj kondor da je još višlji i krupniji od tebe;
https://2img.net/h/i583.photobucket.com/albums/ss277/jkrema2/JuznaPruga/JuznaPruga288.jpg
nema švercanja kod njega, čini mi se.

Puno si ti tu nesto razgranicavao. Svako malo, pa razgranicenje.

Odlicna prica, bas sam uzivao, narocito kad te vidjeh kako samo sto ne poletis za upravljacem raktoplana... ehm... ASEA-e.

Barney