Moj trkački dnevnik (Marathon for dummies)

Za početak- malo povijesti:
Krajem VI. stoljeća p.n.e. Grci su se našli pred ozbiljnom opasnošću. Nad njima se nadvila sjena Perzijskog carstva. Perzijanci su u to vrijeme gospodarili ogromnim prostranstvima od rijeke Ind na istoku, do Egipta na zapadu, a držali su i mnogobrojne grčke gradove na zapadnoj obali Male Azije. Grčko- Perzijski ratovi (499. – 449. god. p.n.e.) su počeli kada su se Grci htjeli osloboditi Perzijske vlasti u Maloj Aziji.

Jedna od najpoznatijih bitaka u tim ratovima se odigrala 490. god. p.n.e. kada je moćna perzijska vojska prešla Egejsko more i iskrcala na Maratonskom polju, željeći osvojiti 40 km udaljenu Atenu. Na Maratonskom polju ih je dočekala četverostruko slabija Atenska vojska i porazila Perzijance. Grčki vojnik Fidipid (po nekim izvorima: Filipid), je pretrčao 42 kilometra od Maratona do Atene da bi obavijestio Atenjane o pobijedi. Kada je stigao u grad uzviknuo je „Pobijedili smo!“ i izdahnuo je.

Neki povijesni izvori tvrde da je trčao u Atenu upozoriti ih kako poražena Perzijska vojska plovi ravno prema Ateni. Isto tako rjeđe se spominje da Fidipides nije preminuo od ta 42 kilometra koje današnji maratonci pretrče za nešto više od 2 sata, nego da je prije toga trčao do 220 kilometara udaljene Sparte tražeći pomoć. Sparta se složila da pomogne, ali su rekli, u skladu s religijskim propisima, da neće doći do polja dok mjesec ne bude pun. Takvo čekanje bi prepustilo Atenjane da se sami bore s Perzijancima. Fidipid je otrčao natrag (opet 220 kilometara!) da javi kako od pomoći neće biti ništa.

U Fidipidovu čast i čast Grčke pobjede nad Prezijancima na prvim modernim olimpijskim igrama u Ateni 1896. održana je prva maratonska utrka od Maratonskog polja do Atene. Ispočetka dužina maratonske utrke nije bila standardizirana. Na 6 olimpijskih igara između 1900. i 1920. bilo je 6 različitih dužina staze. 1921. međunarodna amaterska atletska federacija (IAAF) je odlučila da dužina maratona iznosi 42,195 km.

Zbog čega vam ja sve ovo pričam? Zbog toga što sam oduvijek fasciniran tom Fidipidesovom dužinom od 42,2 km i kao što neki od vas već znaju, ja se već 3 godine aktivno bavim cestovnim trčanjem. To je jedan divan sport, u kojem se borite protiv sebe (100 puta sam se zapitao: što mi ovo treba, a jel mi nije lakše sjedit u hladu uz hladnu ), protiv ostalih trkača, protiv štoperice, protiv kilometara… uglavnom, sam protiv svih i svega i to (sa financijske strane gledajući)- za ništa. Ma kakvi ništa, još imaš i samo gubitke: troškovi putovanja, startnine, opreme (poštene tenisice nisu ispod 120€, a nakon cca 1000- 1500 km postaju pretvrde i nisu više za trčanje i kad izračunaš amortizaciju po km, ispada da ti se više isplati ić autom nego trčat). Čisti amaterizam. Mislim čak da u Hrvatskoj nema niti jednog jedinog trkača koji živi od trčanja, nego svi svoje egzistencijalne potrebe zadovoljavaju nekim drugom poslom, a trčanjem se bave iz ljubavi. Ljubavi prema sportu (ovu ljubav Rvati obično upražnjavaju daljinskim u jednoj ruci, pivom u drugoj i nogometom na tv ekranu- od lige prvaka do 3. županijske). Izazov, traženje vlastitih granica, druženje sa istomišljenicima, čak i jedna vrsta mazohizma... sve to je zajedničko nama trkačima.
Princip je slijedeći: atletski klub ili neka slična udruga na svom zemljopisnom teritoriju organizira utrku, raspiše natječaj i svi željni trčanja bez obzira bili pripadnici nekog kluba ili individualci se prijave, plate startninu i trče. U Hrvatskoj se godišnje organizira oko 70-80 cestovnih i planinskih utrka različitih dužina (od 5 do 63 km) + bezbroj zimskih i inih liga + duatloni, triatloni, aquatloni i ostali tlonovi. Uglavnom se unaprijed zna koja utrka se održava u kojem mjesecu. Par dana gore- dolje ovisi samo o tome kako pada vikend.

Iako se tema zove „Moj trkački dnevnik“ neću ovdje pisat o svojim treninzima i dojmovima sa utrka. Na internetu postoji more trkačkih blogova u kojima ljudi pišu bolje i kvalitetnije nego što bih to ja. Pisat ću o svojim putovanjima. Od gotovo svakog odlaska na utrku ja napravim mali izlet i spojim ugodno s korisnim. Tako da se često u mom objektivu nađe zanimljivog materijala za podijeliti sa narodom forumskim.

Moja trkačka sezona tradicionalno počinje Riječkim polumaratonom (ima i ranijih utrka, ali za njih se ne uspijem spremit, jer se teško pokrenut nakon božićno novogodišnje krkačine). Za drugu utrku sezone sam mogao birat: Lošinj, Umag, Rovinj. Sve isti, prvomajski vikend. Dok prosječni Rvat krka po mesini sa roštilja i pivčini na kakvoj livadi, ili nedajbože po grašini na kakvom tradicionalnom prvomajskom okupljalištu, ja sam krenuo put Rovinja.

Malo sam se preračunao u polaznom vremenu, pa za svaki slučaj, da ne bi uzalud do Rovinja moram skratit put kroz Učku i blagodarit 28 dlakavaca mrskom fracuskom okupatoru.
Sretan put želi Vam BINA Istra. Ma za 28 kn ima da me avionom prebace na drugu stranu, uključivo panoramsku vožnju do Raba.


Jedna impresija iz tunela.


Radovi na drugoj traci Ypsilona su stigli nadomak Pazina


Pa nas prebacilo na novu voznu traku


Izlaz Kanfanar. Za sada je još uvijek besplatno.


Panorama stare gradske jezgre Rovinja je nezamisliva bez vitkog tornja crkve sv. Eufemije.


San Frangisk- kombinacija katamarana i hovercrafta. Zahvaljujući tome ima izvrsne manevarske sposobnosti i brzinu (navodno do 50 čvorova). Održava liniju Rovinj- Poreč- Venecija.




Najprije treba riješiti administrativni dio utrke.


Do početka utrke imam punih sat vremena pa si mogu priuštit obilazak Rovinja i provjeru je li staza propisno obilježena

Ovakav neukus bi trebalo kažnjavati strogim zatvorom. Ovako unakazit auto. I to još karavana koji je prirodno family car i služi za komotan (to je ono kad možeš autom prevesti više od 3 osobe i 2 kofera a da nisi stisnut kao sardina) prijevoz robe i ljudi, a ne za divljačku prezentaciju kiča.



Imam vremena za prošetati do nekadašnjeg rovinjskog kolodvora


Službena strana kolodvora. Nekad kolosijeci, danas uredno pošišani travnjak.


Detalj nosača nadstrešnice


Tu je nekad bio ured prometnika?


Pogled sa kolodvora na staru gradsku jezgru


A sada nešto pomoćnih zgrada.
Ovo je najudaljenija zgrada u kolodvorskom kompleksu. Lijevo se vidi djelić hale na čijem je mjestu navodno nekad bila okretnica.


Još zgrada meni nepoznate namjene

Bit će da je ovo bila remiza. Sa druge strane su dvoja velika vrata, dovoljno velika da lokomotiva uđe unutra. Danas u službi veslačkog kluba.


Iako ovdje vlaka nema već 45 godina, ulica se još uvijek naziva kolodvorskom.


Na mjestima gdje su nekad prolazili vlakovi, danas se igra odbojka na pijesku


Civilna strana kolodvora.


Uuuups… malo sam se zaigrao oko kolodvora, a vrijeme utrke se opasno približava. Još se trebam presvuć, zagrijat… razradit taktiku… Trk do starta. Bacimo najprije pogled na kartu.


Nisam u prvom redu.. povući ću se u pozadinu… A viđe sokola đe poćera onoliku gomilu!


Propade mi taktika… ništa od moje pobjede. Na startu se pojavio Erkolo Ashenafi. Etipljanin, koji trči za jedan mađarski klub. Pobjednik ovogodišnjeg Riječkog polumaratona. Uglavnom, za njega doslovno vrijedi ona latinska: Veni, Vidi, Vici. Dođe, otrči, pobijedi i uzme nagradu. Btw, dan prije ove utrke je pobijedio na Lošinskom polumaratonu, 4 i pol minute ispred drugoplasiranoga. Nagrada za prvoplasiranoga na Lošinju je 3000 kn, u Rovinju 2500 kn, pa si vi sad računajte. Čovjek na ovim prostorima nema dostojnu konkurenciju, a u Etiopiji bi spadao u ŽNJ ligu.


Nakon utrke, svi trkači su nagrađeni odličnim brudetom i komadom instant palente.

Uskim rovinjskim uličicama






Crkva sv. Eufemije
Da ne davim više sa povijesti, ukratko: 800. godine na obale Rovinja je doplivao mramorni sarkofag sa tijelom sv. Eufemije. Dolazak sarkofaga do Rovinja bilo je za njegove stanovnike čudo, pa Sv. Eufemiju počinju štovati kao svoju zaštitnicu. 16. rujna slavi se dan Sv. Eufemije.




Pogled prema želj. kolodvoru


Plan mi je bio otići do kolodvora Kanfanar, Limskog zaljeva i Dvigrada, ali moji planovi padaju u vodu. Doslovno u vodu. Oko Rovinjskog sela nas je ulovio takav pljusak… biblijski potop… Ajmo potražiti sreću prema sjeveru. Pa ako ništa drugo, preko Novigrada, Ponte portona, Buzeta i Lupoglava prašimo za Rijeku.


Nekoliko minuta kasnije i nekoliko kilometara dalje kao da je netko nožem odrezao: suha cesta, vedro nebo.


Imam ideju. Između Poreča i Tara se nalazi motodrom. Vaš reporter trkačku stazu mijenja onom za karting.


LUDILO!!!!!


Babaroga se nije sjetila snimit film, ali ne biste ništa posebno ni vidjeli- jedno okretanje na stazi, jedno izlijetanje na livadu a ostalo gas u „iberu“ i ludnica!


Slijedeći put vozim ovo. Idealno za gradske gužve.

Iako je tek početak svibnja vrijeme je da se otvori ovogodišnja sezona kupanja. Treba isprat sa sebe miris znoja, benzina, spaljenih guma… šampanjca…


Nebo na jugu se razvedrilo pa možemo posjetit Limski zaljev. Nešto predivno.




Na putu prema Kanfanaru sam spazio ovo.


Kroz visoku travu, još mokru od kiše se probijam do mosta




Graz 1899. Rovinjska pruga je otvorena 1876. Znači da su tračnice u međuvremenu mijenjane.


Na kolodvoru Kanfanar nema ni p od prometa. Da nema kafića u kolodvorskoj zgradi, osim prometnika ne bi bilo žive duše.




Sa civilne strane

Pogled prema Lupoglavu


Pogled prema Puli


Mensčini da ovdje fali jedan kolosijek.


Ljubazni prometnik me upućuje gdje je počinjala pruga za Rovinj. Usput smo popričali smo o još nekim stvarima. Intenzitetu prometa na ovoj pruzi, (ne)obnovi rovinjske i raške pruge, čovjek je upoznat sa likom i djelom Štaciona i tako…
Lijevo Pula, desno Rovinj




Skretničarska kućica i pogled iz smjera Pule


Nekadašnja remiza. Ista kao ona u Rovinju. Rovinjsku koriste veslači, ovu vulkanizer. Dobro je, bolje nego da propada.


Robno skladište


Ovdje počinje industrijski odvojak za Tvornicu duhana.


Iskliznica je okrenuta tako kao da će nešto iz TDR-a uzbrdo doletit na kolodvor, a ne obrnuto. Malo dalje je vijadukt…

… koji prelazi preko poluizgrađenog ipsilona.


Dalje je neka grbava rampa i ulazak u krug tvornice, ali mi se više nije dalo istraživat i pješačit. Pretabanao sam danas oko 30 km, ako ne i više, noge me bole za pop….t. Dosta je, vrijeme je za doma.


Prije odlaska još posjet Dvigradu- ruševine srednjovjekovnog grada

Fenomenalna igra prirode. Izgleda kao kamena ruka koja izviruje iz šume.


Kapelica u blizini Žminja. Zapravo, ovdje sam slučajno zalutao, jer sam promašio cestu Žminj- Pićan.


Kod Potpićna nailazim na treću od 4 istarske pruge. Zastao sam samo da provjerim, nije li se slučajno.. možda.. nešto skotrljalo.. ovuda… nada umire posljednja, a sloj rđe na tračnicama je sve deblji i deblji. Pozdrav pješačkoj ekipi Lupoglav- Raša.


Pogled prema Raši i službenom vozilu današnjeg ekšna.


Još jedno zaustavljanje na vidikovcu iznad Plomina. Sudionicima 2. etape pješačkog maratona poznat kao bistro Vidikovac, danas je hotel Flanona.


U uvali iza ove punte se nalazi Rabac. Pozdrav Narcisu.


A mi puni dojmova sa današnjeg izleta krećemo na drugu stranu prema Rijeci koja je obavijena crnim kišnim oblacima.




Jeste li znali da:
- 23 najboljih ikada istrčanih vremena u maratonu drže Kenija i Etiopija. Najbrži europljanin je tek na 83. mjestu najboljih svjetskih vremena.
http://www.iaaf.org/statistics/toplists/inout=o/age=n/season=0/sex=M/all=y/legal=A/disc=MAR/detail.html

- najstariji trkač koji je ikada istrčao maraton (i shodno tome, završio u Guinessovoj knjizi rekorda) je Dimitrion Yordanidis koji je 1976. istrčao maraton za 7 sati i 33 minute u dobi od 98 godina.

Za 2 tjedna javljanje iz Pule.

Jedan ( glupi ) prijedlog: kako bi uništio Etiopljanina predloži jednu utrku prugom od Raše do Lupoglava, po betonsko-drvenim pragovima. To bi ga uništilo garant ( ima li u Etiopiji uopće vlakova ).

Odličan i vrlo duhovit tekst. Ostvario si ono što bih ja nazvao 'Brownovo gibanje Istrom'.
BTW, onu crkvu kod Žminja navode pod imenom Sveta Marija od mora dok ju aboriđžani zovu "Sveta Marija sve to more" tj. Marija svemoguća...

kico101 je napisao/la:(ima li u Etiopiji uopće vlakova ).

Ima. Nešto uskotračno. Gradili Talijani. Ima jedna Mallet-loksa, a bome i prava pravcata uskotračna Litorina iz Duceovih vremena. Imaš slike u Brateovoj knjizi o Parenzani.
Danas uglavnom voze turiste

Hvala na pozdravu, a pošto si bio udaljen samo 14km (Vozilići), mogli ste i navratiti, tja znaš gdje.
Baš lijepi maratonski putopis, a što se tiče istarskih pruga, to smo već prozborili mali milion puta, svakim danom sve gore i gore.

BTW, uzgred i mimogredce: Sad sam tek skužio zašto Ti NJU nekažnjeno zoveš Babaroga: jer brže trčiš...

kico101 je napisao/la:
Jedan ( glupi ) prijedlog: kako bi uništio Etiopljanina predloži jednu utrku prugom od Raše do Lupoglava, po betonsko-drvenim pragovima. To bi ga uništilo garant ( ima li u Etiopiji uopće vlakova ).

Na željezničkoj podlozi se ne bojim ni velikog Hailea Gebrselassia (trenutni svjetski rekorder u maratonu op.a.), a kamo li ovog amatera.

Ima u Etiopiji željeznica, ima. 1000 milimetarska. 784 km od Djiboutija do Adis Abebe. Od toga je oko 100 km u Džibutiju a ostatak u Etiopiji. Trenutno je u funkciji 311 km Djibouti- Dire Dawa, a ostatak je van prometa- "do daljnjega" (odakle mi je to poznato?)
Ako netko bude putovao u Etiopiju, nek mu se nađe:
http://www.seat61.com/Ethiopia.htm

Obratite pažnju na vozni red. Polazak 3 puta tjedno u 6:00, a dolazak- kad stigne (late evening, up to 20 hours later)

Pfaff je napisao/la:Odličan i vrlo duhovit tekst. Ostvario si ono što bih ja nazvao 'Brownovo gibanje Istrom'.
BTW, onu crkvu kod Žminja navode pod imenom Sveta Marija od mora dok ju aboriđžani zovu "Sveta Marija sve to more" tj. Marija svemoguća...

Hvala!
Jedino zadano gibanje sam imao do Rovinja i po onoj karti od broja 1 do 21, a dalje sam se prepustio gdinu Brownu i kišnim oblacima.

Narcis je napisao/la:Hvala na pozdravu, a pošto si bio udaljen samo 14km (Vozilići), mogli ste i navratiti, tja znaš gdje.

Znam gdje, znam. A znaš da mi je telefon već bio u ruci, ali kako mi je već bilo dosta svega i samo sam čekao doć doma pod tuš, a i baš oko Vozilića je počela padat kiša (vidi se na zadnje 3 slike) krenuli smo prema Rijeci. Ništa zato, za 2 tjedna sam ja opet u Istri, a možda i prije.

Nevjerojatan je! Prvo nas s izvrsnim osjećajem mjere poduči (dovoljno da nas zainteresira, premalo da nam dosadi), onda obiđe pol staze da vidi kako izgleda, onda je pretrči cijelu za istač, prozuji Rovinjem, protutnji Istrom, nađe k tome i prugu od prije dva stoljeća, poigra se na auto pisti, otpliva...

Kad već Etiopljanina nitko nije podčkalio tijekom trke, trebalo bi ga izazvati na ovakav višeboj - orijentacijski poliatlon, pa da ga vidimo.

A mogao bi ga Štacion i pokroviti (mrska mi je tuđica sponzorirati) barem nekom majicom, u skladu sa svojim skromnim sredstvima, pa da možemo trubiti: došao je protutnjati stazom kao? (vlak? tenk? višenamjensko vozilo?)

Ma, za nas je on pobjednik ove trke. Sretno na slijedećoj - a još bolje: uživaj u njoj i onom oko, prije i poslije nje, i podari nam opet nešto ovako zanimljivo.

Kad smo već kod crkvica, samo da podsjetim na ovoj moj polu-dnevni putopisić s nešto crkvica iz središnje Istre:

Mini krugoputopis iz Istre

Nastao je kao reakcija na neke druge putopise gdje autor pokaže tri tračnice i osamnajst crkava pa sam htijo provjeriti mogu li i ja nešto slično...

Sorry na . Ako smeta, lako uklonim (imam tu moć iako ju nerado koristim!)

Pfaff je napisao/la:Ako smeta, lako uklonim (imam tu moć iako ju nerado koristim!)

Ne, ne, dapače, neka stoji. A baš mi se ta crkvica učinila nekako poznata, kao da sam je već negdje vidio. Sad sam se sjetio- iz Pfaffove reportaže. No, da ne zaglibimo totalno u OT.

Na ovoj utrci se pojavio i jedan trkač (tek jutros sam vidio službene rezultate) koji trči za klub Amici dei Tram de Opcina (klikni za link). Sa talijanskim sam malo mršav, a babaroge nema doma da mi prevede, pa ne kužim, jesu li to prijatelji tršćanskog tramvaja koji su osnovali sportsku sekciju, ili sportaši koji su usput i ljubitelji tramvaja. Uglavnom nebitno, ali zanimljiva simbioza.

LLeon je napisao/la:Uglavnom nebitno, ali zanimljiva simbioza.

Ha, čuuuj, pa trčanje za tramvajem je povjesno dokazana i priznata simbioza. Trenutačno kuham obed, ali ću baciti jedan Augenblick na taj sajt pa izvjestim...

Mogu ti ja bit babaroga...
Ovaj dio ti je bitan:

erano tutti accomunati dalla voglia di muoversi all'aria aperta ed anche da gravitare, chi per un verso, chi per l'altro attorno al "Tram de Opcina", in quanto abitanti ad Opicina o perché dipendenti dell'Azienda Consorziale Trasporti di Trieste addetti alla linea tranviaria Trieste - Opicina

Znači: ljudi koji su povezani s tramvajem zato što su stanovnici Opicine i oni drugi koji su povezani zato što rade u ACT (odnosno sada TT)

novi_šef je napisao/la:Mogu ti ja bit babaroga...

Pa i ne možeš baš.

Hvala na prijevodu i objašnjenju.

novi_šef je napisao/la:Mogu ti ja bit babaroga...

Nemoj posle bude: "Nisam znao..." (visokim glasom)

Odakle ti snaga, čovječe!!! Ostali (polu)maratonci nakon otrčane rute piju nekakve pripravke za povratak izgubljene energije, a ti nastaviš sa obiteljskim izletom uzduž i popreko Istre... Nevjerojatno!

Nastavak maratona je odradio ( uglavnom ) Lleon mobile.
Uglavnom, mnogo nezgodan tip; ne moreš ga ufatit ni na ekranu, a kamo li uživo.

Dakle opet je pobijedio Erkolo Ashenafi.Uzalud vam trud

LLeon dolazis li na Plitvički maraton??

Marioo je napisao/la:LLeon dolazis li na Plitvički maraton??

Ako bude sreće i zdravlja...

Ali idemo redom, najprije Pula, Jastrebarsko, možda Tuhelj...

1. Kad bi šetanje bilo zdravo, poštar ne bi nikad umro
2. Kit pliva cijeli dan, jede samo ribe i pije vodu pa je ipak debeo
3. Zec trči i skače, pa živi samo 10 godina
4. Kornjača ne trči, ne skače, ne radi ništa al zato živi 450 godina

.........ZAKLJUČAK:
'BEM TI DIJETU I REKREACIJU!