Moj trkački dnevnik (Marathon for dummies)

Pfaff je napisao/la:1. Kad bi šetanje bilo zdravo, poštar ne bi nikad umro
2. Kit pliva cijeli dan, jede samo ribe i pije vodu pa je ipak debeo
3. Zec trči i skače, pa živi samo 10 godina
4. Kornjača ne trči, ne skače, ne radi ništa al zato živi 450 godina

.........ZAKLJUČAK:
'BEM TI DIJETU I REKREACIJU!

1. Prvi dio rečenice je točan, ali nema veze sa drugim dijelom rečenice. Na starenje i umiranje utječe puno različitih faktora, a eliksir života još uvijek nije otkriven.
2.-4. Svaka tvrdnja za sebe je točna, ali radi se o 3 potpuno različita organizma sa različitim metabolizmima. Klasičan primjer miješanja krušaka i jabuka.

…….ZAKLJUČAK:
ALIBI ZA LJENČINE!

Vrijeme je za novu utrku… igrom slučaja, i ovog puta me put vodi u Istru, točnije- u Pulu.
Za razliku od Rovinja, dvostruko kraća dionica- pišljivih 10 km. Prava laganica, zapravo neki lagano- srednji trening.
Ovo izvješće će biti puno mršavije od onog rovinjskog, zbog vremenskih (ne)prilika koje su me zatekle.

Pogled kroz startno- ciljnu ravninu.
Najprije ispod šatora riješiti administrativni dio utrke.


Pa zapljeskat djeci koja trče svoju utrku.


Priprema- pozor…..
Btw, najstariji trkač na današnjoj utrci ima 77 godina i prošao je utrku unutar 1 sata. Da je kornjača, bio bi još u cvijetu mladosti. Tko mu je kriv da trči, pa je star.


Nakon utrke priređen je pašta party. Njam- njam i guc- guc…


Ajmo malo pronjuškat što radi konkurencija. Da ne bi Kićo rekao kako samo njega špijuniram.
Pa ovdje se radi naveliko. Uljanik, jedino od 6 državnih brodogradilišta koje radi u „plusu“.
Jaružar za Luksemburžane (novogradnja 485) u fazi završnog opremanja. Četvrti (i zadnji) iz serije.


A vid' mu zube…


Grande Costa d'Avorio (novogradnja 483), sedmi (i zasad zadnji) iz serije ro-ro kontejnerskih brodova za talijanski Grimaldi.




Na navozu „Veruda“ (novogradnja 488), bulk carrier za Uljanik plovidbu.


Pontonska dizalica „Divić“


Parnjača, nekad radila kao manevra u Uljaniku.


Još malo Uljanikovih dizalica.

Tegljač „Plankton“ u vlasništvu Sun Adrie. Pravi mladić, rođen ratne 1943.


Van Hool na kat.


Kad smo već tu, ajmo malo zavirit na željeznički kolodvor. Dok sam ja špijunirao oko Uljanika, iz Buzeta je stigao jedan od ovih crvenka kao vlak 4707.


Ipak ima nešto muvanja. Šved 002 se skuplao s onim 025, pa će zajedno put Lupoglava kao 4708. Nije baš da ima toliko putnika, ali valjda tako treba zbog brojčanog stanja za ponedjeljak. Btw, u Istri su 5 švedova, od čega preko tjedna voze 4 (jedan je u rezervi), a vikendom 2. (tako mi rekao Narcis, a ako on ne zna…)




Face to face


Iza remize se skriva ovaj plavac. Onaj drugi, 049, je vjerojatno u Lupoglavu.


Pogled prema Lupoglavu.


Na 6. kolosijeku jedna poooduža kompozicija EAS-a


Kolodvorska zgrada sa službene…


…pa sa civilne strane.

Stupovi nadstrešnice nisu baš u sjajnom stanju. Flora malo kamuflira to žalosno stanje.


835-040 se dobro drži


Da ne bi zapostavili JGP. Ovog Citelisa sam okinuo onako u prolazu, otpozadi.


I ovdje se moje šalabajzanje Pulom naprasno prekida. Imao sam još u planu obići autobusni kolodvor, kulturne znamenitosti Pule kojih je napretek, provozati se po Green gardenu čisto radi usporedbe sa onim porečkim, posjetit Mini Croatiu u Rovinju (pred 2 tjedna je bila zatvorena zbog preuređenja), obići odron kod Kožljaka, ali kiša je bila neumoljiva.

Kako sam došao po Ypsilonu, odlučujem se vratiti drugim putem. Starom cestom uz more. Prije polaska najavljujem se Narcisu. Ne bi bilo uredu proći kroz Labin, a da mu se ne javim. Dogovoreno mjesto sastanka- Rabac. Uf, cesta Barban- Raša je zatvorena za promet. Znao sam ja to, ali nisam znao da je obilazak preko Žminja, pa se uobičajenih 48 km od Pule do Rabca rastegnulo na skoro dvostrukih 84 km. Ma nema veze, za dobro društvo nije problem prijeći ni 200 km.
Čini mi se da su radovi pri kraju.


Pa nas bacilo na neku kaldrmu.


U Žminju odmara ATR-ov Lion's Classic. Vozi na nekoj lokalnoj liniji. Zaboravio sam što mu piše na tabeli, a sa prednje strane ga nisam fotkao. Ma nebitno.


I stigosmo u tmurni Rabac.



Održan je sastanak za okruglim stolom. Guc-guc.


Pozdravljamo se sa Narcisom koji se sprema odradit popodnevnu šihtu, a mi put pod kotače i pravac Rijeka.

Toliko od mene za sada. Moja trkačka karijera se nastavlja, a forumaška će malo „na led“- do daljnjega.

Su Ti šljapkale tenisice?
I koji si uopće stigao?
I što kane Luksemburžani jaružati s onom strahotom? Moselu?
Hvala za parnjačicu, Ti si ju valjda prvi uspijo uslikati!

Joj, da: JA JESAM LJENČINA (i sasvim mi je dobro tako)

Čestitka i to ogromna Parnjačica je preeeedivna!

Pfaff je napisao/la:Su Ti šljapkale tenisice?

Nisu. Kiša je počela padat tek nakon utrke.

Pfaff je napisao/la:I koji si uopće stigao?

Sasvim irelevantno pitanje koje si mi trkači NIKAD međusobno ne postavljamo. Iz razloga što nije isto trčat Kastafski kros gdje dođe jedva 50-tak lokalnih rekreativaca, Riječki polumaraton sa 400 trkača ili Plitvički maraton gdje dođe preko 1000 trkača i svi oni što nešto znače u svijetu trčanja u regiji. To je nešto kao Meka za muslimane. Mjesto hodočašća. Da ne spominjem NY maraton sa 45 000 trkača prošle godine.
Mi trkači razgovaramo o vremenu (ne onom meteorološkom) ili o tempu (tako se lakše međusobno usporedit), a moj od 4:30 min/km spada u neki prosjek za jednog rekreativca.

Pfaff je napisao/la:I što kane Luksemburžani jaružati s onom strahotom? Moselu?

Treće jaružalo iz serije je navodno već u Omanu.

Pfaff je napisao/la:Hvala za parnjačicu, Ti si ju valjda prvi uspijo uslikati!

Pfaff je napisao/la:Joj, da: JA JESAM LJENČINA (i sasvim mi je dobro tako)

To je najvažniji korak. Priznati javno sebi i drugima (kao na sastancima za liječenje alkoholizma).

Damir je napisao/la:Čestitka i to ogromna Parnjačica je preeeedivna!

Thanks. Parnjača je slikana kroz ogradu, a nije mi se baš dalo ić na portu pitat da me puste unutra.

Ti si se opasno navuk'o. Ako bude prilike, bit će navijača na Plitvičkom.
S obzirom da je bila toča, dosta si ti fotki ispalio.
kakva je to linija 188 na onom Citelisu?
Btw ( kada me već ulovilo štucanje od spominjanja ), negdje na petoj/šestoj fotki industrijske špijunaže Uljanika vidi se mosna dizalica na 3 noge. Zanimljiva mi je zbog toga što sam tamo negdje u jesen 2000-te aktivno sudjelovao u njezinom iskrcaju ( u dijelovima, naravno ) sa broda Steienkirchen na vezu 9 ( kupljena u jednom propalom francuskom brodogradilištu, mislim da se zvalo Chanieur de Graville ili tako nekako ). Najteži dio, nosiva greda , teži oko 210 tona i dobro smo se namučili da je iskrcamo, zajedno sa ostalim dijelovima dizalice. Trebala je biti dio budućeg radilišta metalnih konstrukcija u Lencu, koje, zbog poznatih razloga ( stečaj ) nije nikad sastavljena, niti je profunkcionirala u Lencu, već je negdje 2004-te, isto tako u komadima, ponovo ukrcana sa Divićem i Dobrom na baržu i otplovila put Pule. Kao što vidimo, živa je i radi.
Ona šlapa od broda za Grimaldia dolazi u lipnju na dok 11, prema planu.

kico101 je napisao/la:... mislim da se zvalo Chanieur de Graville ili tako nekako.

Chantier (navale) de Granville. Vrlo staro francusko brodogradilište. Postojalo je još u 19. stoljeću

Tako je, Pfaff. Moj francuski nije baš nešto.
Thnx.

kico101 je napisao/la:Moj francuski nije baš nešto.

Moraš više vježbati. Će Ti nabavimo jednu od onih Sarkozyjevih da Te podučava

kico101 je napisao/la:
kakva je to linija 188 na onom Citelisu?

Nije linija 188, nego 100 Garaža. , snimljen je u Šijani na raskrižju ulica 43.istarske divizije i Prekomorskih brigada (zaobilaznice).