Kružno pustošenje ( Zagreb-Križevci-Koprivnica-Varaždin-Zabok-Zagreb )

Poštovano pučanstvo, kao što je i bilo najavljivano kružni ekšn imao se odviti, i ( na naše veliko zadovoljstvo ) odvio se planiranom rutom ( sa nešto promijenjenim prolaznim vremenima ) Zagreb-Križevci-Koprivnica-Varaždin-Zabok-Zagreb. Mala, ali zeznuta ekipa od 3 ( slovima: tri ) člana ( moglo je biti i 4 da se naš Jean javio malo prije 22,10 kada sam već isključio mobitel ), odlučila je, bez obzira na najavljene vremenske nepogode, ostvariti konačno jedan ekšn koji neće u svojoj srži biti automobilski, neko pravi željeznički. Inicijacija u pravog railfana može se izvesti samo putovanjem vlakom. Ovoga puta ne jednim, nego sa čak 4 garniture, sa jednom putnom kartom ( povratna do Varaždina s jednim usputnim zaustavljanjem ).

Od Zagreba do Križevaca sa vlakom 2303 ( Macosa ili Plavac ), od Križevaca do Koprivnice sa 2205 ( klasika sa 3 vagona )), Koprivnica-Varaždin sa 3608 ( Macosa ) i, konačno brzi Varaždin-Zabok-Zagreb ( ide on i dalje preko Križevaca do Koprivnice ) sa 995 ( klasika sa 5 vagona ).

Na našu žalost, vremenska prognoza za područje Gorskog Kotara se obistinila, tako da smo do Karlovca prolazili , uglavnom, kroz prolome oblaka, tako da je prosječna brzina bila oko 80-90 km/h, jer vidljivost i potopljena cesta nisu dozvoljavali više ( znam da u ekipi ima kandidata koji bi i kroz oluju sa 170 na sat, ali ja sam konzervativac ). Od Karlovca je bilo samo pristojne kiše, tako da u zagreb stižemo ipak prema više-manje planiranom rasporedu.

Za parking koristimo isprobanu i više puta korištenu lokaciju u neposrednoj blizini kolodvora ( nećemo vam reći ) i krećemo u kupovinu karte. S obzirom da smo i ovaj puta ( kao i često dosad ) imali izvanrednu logistiku ( sada u liku i djelu našeg cijenjenog kolege i prijatelja Gaspe ) koja nam je uštedjela cca 40 kn po željezničkoj karti i osobno dostavila najpreciznije topografske karte područja kojim ćemo šaplastiti, imali smo sve preduvjete da planski i precizno odradimo ovaj ekšn. Ovo je ozbiljno došlo u pitanje u Koprivnici, ali o tom potom .

Kao i uvijek kada riječka banda bane na poveći kolodvor, ona se raštrka po raznim pozicijama, neki u nabavu hrane i obilazak bankomata, neki u brzinsko fotkanje ( neki su spremni prijeći par kilometara u par minuta za dobru fotku, ali nećemo ih navoditi ), a neki malo odmaraju nakon naporne vožnje:

Pogled na trg Kralja Tomislava u tmurno subotnje jutro:

Puno sam puta bio na Zg kolodvoru, ali nikada mi u objektiv nije zapela ova zanimljiva skretnica:


Tijekom našeg kaotičnog gibanja kolodvorom, pristiže i kolega Gaspa sa neočekivanim ( s obzirom da se poznamo-i ne baš posve neočekivanim ) logističkim poklonom-snop izvanrednih i preciznih topografskih karata, da se nas 3 šašavca ne zagubimo usput.
U ugodnom časkanju, brzo prolazi vrijeme i moramo se ukrcati na vlak 2303 koji polazi u 10,46 sa drugog perona. Iako su svi u vlaku, pruga je slobodna, vlak kasni 2 minute u polasku, jer je tako najavljeno 2 sata ranije, a najave se moraju poštovati.

Pozdravljamo se sa Gaspom i krećemo u ekšn. Prvo zaustavljanje-Maksimir:

Zatim Sesvete:

Pa Dugo Selo:

Ovdje pozdravljamo prugu prema Vinkovcima i nastavljamo po koridoru V prema Križevcima. Začudo, čim smo došli na ovu prugu, Macosa počinje grmjeti ( ne znam zašto, ali sjeli smo iznad najbučnijeg dijela motora ) i uskoro pičimo sa 120 km/h ( pokazuje Ll-ov GPS, ali podatak nam kasnije u Križevcima potvrđuje i strojovođa ). To je brzina.
Stižemo u Vrbovec ( ne znam zašto na spomen tog imena osjetim potrebu za jednom paštetom ):

Repinec:

Macosa juri dalje i u 11,38 ( 3 minute prije voznog reda ) smo u Križevcima.

U Križevcima imamo prvi prekid putovanja, idemo na ovjeru karte na putničku blagajnu , javljamo se prometniku i krešemo u fotkanje. Za početak 2 Macose poziraju ( sa 102 smo došli-prebacuje se na kolosijek prema Bjelovaru, a 115 ide prema Zagrebu ):

115 ode prema Zagrebu:

Snimamo strane svijeta-pogled prema Koprivnici:

Prema Vrbovcu:

Pogreškom navigacije ( ovaj puta kao razlog mojeg pogrešnog memoriranja karte ) dolazimo na sjeverni kraj kolodvora do ŽCP-a u potrazi za mjestom gdje se odvaja industrijski kolosijek:

Nema veze, uspijevamo fotkati Aseu 208 na vlaku 2206 koji je u kašnjenju 11 minuta:

Ulazak u kolodvor:

Krećemo natrag prema industrijskom kolosijeku. Usput nailazimo na ovu građevinu koja me podsjeća na silos, ali nisam siguran čemu zapravo služi. Na vrhu, naime, postoji znak za opasnost od radioaktivnosti. Da li se radi o gromobranu ili nečemu drugome, ne znamo:

Dolazimo do odvojka i zanimljivog ŽCP-a:

Pogled sa odvojka prema kolodvoru:

Prema silosu:

S obzirom na stanje kolisijeka, nismo sigurni da li se još povremeno koristi. Prema izlizanosti tračnica, rekli bi da, ali s obzirom na iskliznicu koja je poludemolirana, rekli bi ne, ali nama je pažnju privukao ovaj spoj tračnica:

Između tračnica slobodno može stati deblja knjiga.
Silos:

Kolodvorska zgrada u svoj svojoj sveobuhvatnosti:

Bjelovarski odvojak ima popriličnu šikanu:

Rasputnica; lijevo Bjelovar/Kloštar Podravski, desno Vrbovec/Dugo Selo:

Tragovi remonta infrastrukture:

Tračnička vozila Infrastrukture, na zasluženom odmoru:





Brzo prolazi vrijeme, jer stiže Asea 390 sa garniturom od 3 vagona na vlaku 2205 Zg-Kc:

U planu je križanje sa vlakom 285 iz Beča, ali on dosta kasni, pa se ukrcavamo u vlak koji kreće prema rasporedu u 12,33:

Nedugo nakon izlaska iz kolodvora Križevaca doznajemo gdje je trenutno Klepetan ( ili kleptoman ):

Uskoro stižemo u Majurec ( mannasa i mene pritišću uspomene iz vojske ):

Usput zabilježeno ( mislim da je Vojakovački Kloštar ):

Carevdar:

Kolodvor Lepavina:

Ovdje imamo križanje sa vlakom 285 iz Beča ( Luppino uhvaćen 2 puta na istoj fotki ):

Prema kraju kompozicije:

Ima i teretnjak:

Nastavljamo preko Mučne Reke i točno prema voznom redu, u 13,13 stižemo u Koprivnicu. Naša veza za varaždin kreće u 15,18 i držimo da nam je to sasvim dovoljno vremena da pofotkamo kolodvor, popijemo pivce, razgledamo grad i lagano se dokotrljamo do kolodvora, barem 15 minuta prije polaska. Kasnije ćemo vidjeti da smo bili u zabludi.

Dakle, kao što rekoh, plan je bio ležeran. Krećemo od kolodvora, a dalje kako bude. Pogled prema južnom dijelu kolodvora:

Poprilično velik u dug kolodvor, ima se što i pješačiti.
U dvoumljenju da li krenuti prema rasputnici za Varaždin ili Viroviticu, odlučili smo krenuti prema potonjoj. Usput nam je u objektiv zapela kolna vaga:

Dvije trećine ekipe ( zadnja trećina je iza objektiva ):

Općenito primijećujem da su Easi najčešći vagoni na našim kolodvorima, ali evo malo i Eamossaaaa:

Prema radionama i vozilima Infrastrukture:



Vodonapojnik:

Crveni dvoosovinski vagoni, meni nepoznate namjene:

Pralište:

Južni dio kolodvora-pogled prema rasputnici ( manevra desno imala je dosta aktivno poslijepodne ):

Ovdje se vide 3 osnovna pravca; lijevo na podravsku prugu, sredina prema Dugom Selu i desno na dugi izvlačnjak:

Pogled unatrag prema centralnom dijelu kolodvora:

Lijevo se odvaja nekakav industrijski kolosijek ( nismo posebno istraživali ):

Opet nas ometa ova manevra sa Easovima:

Tada nam pažnju zaokuplja ova grba na kolosijeku prema Dugom Selu:

Jest da je pruga u fazi remonta, ali zar se ovako važna i prometna pruga mora preko vikenda ostaviti u ovakvom stanju:

Čak je i vrh grbe propisno označen:

S obzirom da je na svim kartama koje smo imali prilike pogledati označen triangl Koprivnica-Dugo Selo-Virovitica, mislili smo ga pogledati, ali je očito da triangla više nema što se može vidjeti ako se prati linija pruge prema Dugom Selu-lijevo:

Za svaki slučaj, da budemo sigurni, naš visinski snimatelj LL je pronašao malo višu perspektivu:

Uostalom, naša Asea ( 390 ) je upravo krenula sa vlakom 2208 u 13,55 prema Zagrebu. Valja to zabilježiti, a valja i vidjeti kako se ponaša na prelasku preko grbe:

Ode:

Prvo mi nije bilo jasno kad su elektrificirali podravsku prugu, ali me je moj visinski kolega, pregledom situacije sa stupa izvijestio da struja prestaje odmah iza zavoja:

Očito je da su kolosijeci prema podravskoj pruzi i izvlačnjak građevinski obrađeni i preostaje ovaj Dugoselski koji je trenutno nešto denivelliran:

Ovaj slijepi kolosijek je zapravo peron koji upravo dočekuje putnički iz Bjelovara:

Kolodvorska zgrada:

Nakon što smo završili službeni dio koji je obuhvaćao područje od sredine pa do južnog kraja kolodvora, plan je bio prošetati do centra Koprivnice, popiti pivce i drugim putem doći do sjevernog kraja kolodvora, snimiti triangl i vratiti se do centralnog dijela, te ukrcati na vlak za Varaždin. U početku je sve išlo po planu. Krenuli smo prema centru vođeni GPS-om, ali za svaki slučaj je uspostavljen i jedan mobitelski poziv prema osobi koja poznaje Koprivnicu bolje nego mi žutke.
Prognoza vremena kaže da bi moglo biti problema ( ne u navigaciji, nego meteoroloških ):

Glavni koprivnički trg ( bana Jelačića-nadam se da sam zapamtio ) me je naprosto oduševio i izgledom i prostranošću:





S obzirom da smo ovdje ustanovili da baš i nemamo vremena za pivu, u akciju kreće GPS. Ruta je definirana, ali mi nekako ne napredujemo prema kolodvoru. Da skratim, u cca pola sata upoznali smo cijelu Koprivnicu, sve ulice, trgove, stadion Slaven Belupa, ali silos na kolodvoru koji nam je bio orjentir je stalno nekako bio isto udaljen. Početni hod od cca 4-5 km/h uskoro je rastao na 6,7,8..... Na kolodvor smo stigli jedva par minuta prije polaska prilično uznojeni. Ll je, naravo, uspio stići i na sjevernu rasputnicu, ali on je druga kategorija.

Ukrcavamo se na vlak 3608 ( Macosa ) i krećemo put Varaždina ( pivce smo ipak ispili-u cugu ). Javljamo se kolegi Ante-Vž i potvrđujemo dolazak u Varaždin prema predviđenom vremenu.
Kunovec-Subotica:

Rasinja:

Čukovec ( ne bojte se, nije kolodvorska zgrada, već nešto drugo ):

Ovo je kolodvorska zgrada:

Kolodvor Ludbreg:

Martijanec:

Jalžabet:

Staro i novo:

Zbelava:

Točno prema rasporedu ( 16,06 ) stižemo na kolodvor Varaždin.

Iako se ne poznajemo, ali sa forumskih fotki, na kolodvoru ubrzo u masi razaznajemo korpulentnog naočitog momka. To je naš domaćin, Ante-Vž, od milja zvan Putujuća enciklopedija. Primjećujemo stanovito razočaranje zbog malobrojnosti riječke ekipe, ali nas to ne ometa da i dalje nastavimo u dobrom raspoloženju i prema planu. Pod stručni vodstvom Ante-Vž krećemo u obilazak kolodvora i onoga što nas još više zanima-depoa Varaždin. na tom putu nailazimo na štitni znak koji nije u funkciji, ali je privremeno odložen na vidljivom mjestu, tek toliko da ga railfanovi svakako uoče:

Macosa 117 kreće na vlaku 3611 prema Koprivnici:

a 014 odlazi u depo:

Žalosna je sudbina snašla zgradu gdje su nekada bile radione. Unutra je bolje i ne gledati:

Trostruka raputnica; skroz lijevo u depo, lijevo prema Koprivnici, sredina prema Zaboku, desno prema Golubovcu:

Mi krećemo po masnom tragu prema depou:

Na početku nas dočekuju 3 Jamesa i 2 Jenbacha. Prema Antinim riječima ( naravno, ako sam dobro upamtio ) oba Jenbacha i dva Jamesa desno su u funkciji, zadnji lijevo ne:

2062 055 u funkciji:

2043 002, izgleda jedini iz serije 2043 koji još vozi:

Jenbach 2132 014:

2132 107:

2043 005, u nevoznom stanju:

2044 009, zeleno bojanje, u nevoznom stanju:



2043 004, u nevoznom stanju:

Jesu li promašili zanimanje? Da ili ne, mislim da ne bi imali ništa protiv da se provozaju u ovima, ali, nažalost, kako stvari stoje, više neće ( vjerojatno nitko ):

Još malo 2043 004:

Okretnica je toliko zarasla u visoku travu da nije preporučljivo hodati kroz nju da bi se uhvatio bolji kadar, pa evo dvije perspektive:

Upravljačka kućica ( bolje oko zamijetit će tamo u šipražju iza kućice, ostatke šveda koji nikada nije zavozio hrvatskim prugama, jer je zapaljen od strane neovlaštenog upadača, duga i tužna priča ):

Ispred hala depoa još jedan Jenbach, 2132 012:

Nažalost, kao što se to zna često desiti nepripremljenom forumašu, baterija otkaže poslušnost u odsudnom trenutku, upravo kada se trebalo snimiti lokomotive, švede i Macose kojih je tamo popriličan broj ( nabrojao sam 7 šveda, barem 5 macosa i veći broj jamesova, što u zatvorenom, što na otvorenom ). No, mislim da nećete ostati uskraćeni i za te detalje ( LL se bolje pripremio ).

Nakon detaljnog obilaska i još detaljnijih opisa našeg Ante Vž kojemu se ovom prilikom zahvaljujem što je odvojio svoje slobodno vrijeme i zaista na zanimljiv i poučan način, objasnio nam detalje i povijest varaždinskog depoa u relativno kratkom vremenu kojeg smo imali na raspolaganju ( i još nas počastio i pivom u obližnjem hotelju ). Svaka čast. Naravno da bi voljeli i pozivamo Ante-Vž, kao i druge cijenjene forumaše iz Zagreba, Varaždina i drugih gradova, kada i ako ih put nanese u Rijeku i okolicu da nam se jave, pa da probamo nešto obići i na riječkom području ( dok još možemo to vidjeti ).

Nakon ćakule i pivice, usput razgledavamo galeriju izvanrednih željezničkih fotki u čekaonici varaždinskog kolodvora ( autor Ante-Vž ), pozdravljamo se s našim domaćinom i u 17,53 krećemo s vlakom 995 prema Zaboku i Zagrebu.

Iz meni ne potpuno jasnih pobuda, mij fotić je iznenada proradio u Konjšćini:

Radio je i u Budinšćini:

I u Zaboku, taman da snimi odvojak Krapinske pruge:

Kao što smo i navikli, kada god dođemo, na Zabočkom kolodvoru je živo, danas čak 3 Macose ( jedna za Stubicu, jedna za Đurmanec, a treća valjda za Varaždin ):

I tu je konačno moj novi Sony otkazao poslušnost, tako da sam dalje postao savim običan putnik.
Približavajući se Zaprešiću nebo je postajalo sve tamnije, a uskoro je počeo i jak pljusak, koji je najjači bio prilikom ulaska kompozicije u kolodvor Zaprešić. Ali to niti najmanje nije smelo našeg Portosa da nam se pridruži u vožnji do Zagreba, kako je i obećao ( čovjek od riječi ).
Vozeći se prema Zagrebu kroz prozor gledamo potopljeni podvožnjak prema Podsusedu ( uobičajena stvar, kazuje nam Portos ) i uskoro stižemo na Glavni kolodvor, već po dobranom mraku i kiši.
Uskoro dolazimo do Lade Njive i zaključujemo da je pauk nije snimio, te se ukrcavamo i nastavljamo do jednog poznatog ugostiteljskog objekta u kojem ćemo napuniti potrošene kalorije i spremiti se za put natrag. Uživamo u dobroj večeri i ugodnom razgovoru s našim Portosom ( kao i uvijek, uostalom ) , te dolazi vrijeme za polazak prema Rijeci, gdje stižemo već poprilično umorni ( neki su malo i odćorili, a neki su imali šibice na očima ).
Zahvaljujem svima koji su se odazvali ovom našem malom ekšnu; Mannasu, Lleonu, Ante-Vž na domaćinstvu u Varaždinu i Portosu što je po prolomu oblaka stigao da nam se pridruži.
Do slijedećeg ekšna, nadam se uskoro, pozdrav od Kiće101.

Odlično. Jest da su vučna vozila u tom kraju uglavnom brundava i smrdljiva, ali živahnosti željezničkog prometa svakako ne nedostaje...

Bile vam je lepe i dobre sretno ste stigli svojim kućama i praf vam budi

Hvala vama, prijatelji, na dolasku i druženju!

I hvala za putopis! Uvijek mi je zanimljivo gledati kako drugi doživljavaju moj kraj i željeznice u njemu.

Vidimo se uskoro negdi uz prugu!

Bok!

Ante

Na jednoj od redovitih neslužbenih skupština održanih na tajnoj lokaciji, ekipa u sastavu: Kico101, Mannas i LLeon zaključili su da već dugo nisu bili na ekšnu. Točnije, već punih 5 mjeseci, od veljače ove godine i izleta na Kraškemu robu. Brzo se rodila ideja da bi ovog puta mogli krenuti vlakom sjevernije od Zagreba. U roku par dana Kićo je proučio vozni red i složio zanimljivu kružnu vožnju vlakom, mi još dodali nekoliko amandmana i konačni prijedlog je bio odobren. Obavijestili smo one za koje smo smatrali da trebaju biti obavješteni o našem naumu i svanula je ta subota kada je trebalo krenuti na put. Vremenska prognoza je bila prilično nepovoljna, ali zaključili smo da idemo, makar sjekire padale. Krenuli smo Kićinom Ladom Njivom francuskog porijekla. Kroz cijeli Gorski kotar nas je prao pljusak, tako da smo čak propustili tradicionalnu kavu u Ravnoj gori. Oko Jastrebarskog je kiša prestala, pa smo u Desincu obavili i tu jutarnju kavu. Stigavši u Zagreb, parkiramo se uz južni rub glavnog kolodvora uspješno izbjegavajućio Bandićev Zagrebparking harač.

Da predstavim i današnji plan:
1. dionica: vlak 2303 Zagreb- Križevci
2. dionica: vlak 2505 Križevci- Koprivnica
3. dionica: vlak 3608 Koprivnica- Varaždin
4. dionica: vlak 995 Varaždin- Zagreb

Na karti bi to izgledalo ovako


Klikni na thumbnail za sliku u punoj veličini


Vozni red








Stigavši u Zagreb, najprije smo krenuli riješiti putne isprave. Mi bedaki smo htjeli kupit kartu u svakom kolodvoru u koji stignemo za sljedeću relaciju. Srećom, imali smo jokera zovi-Gaspu koji nam je rekao: Dečki, to se tak ne dela. Kupite si povratnu kartu do Varaždina. U odlasku preko Koprivnice, a u povratku preko Zaprešića. I tako nam je naš joker uštedio oko 50 kn po glavi, a još kad dodamo u HAK-ov 30 postotni popust, ušteda je i 60-tak kunelića. Hvala Gaspa!

Zapravo, HAK reklamira 30% popusta na povratne karte u unutarnjem prometu, a elementarna matematika koju zna svaki pučkoškolac govori sasvim nešto suprotno.
Karta Zagreb-Varaždin (via Koprivnica) je 64,10kn
Varaždin- Zagreb (via Zaprešić) je 56,30 kn
Ukupno: 120,30 kn
Ako se to uzme kao povratna karta onda HŽ daje popust od 20%, pa bi to iznosilo: 96,30 kn. Sa HAK-ovih 30% kako se reklamiraju, to iznosi 84,20kn. E, je vraga 30%. HŽ daje 20%, a HAK samo dodatnih 10%.


Riješivši putnu papirologiju, krećemo u obilazak kolodvora.


Sa nešto zakašnjenja stigao je 703 na relaciji Rijeka- Osijek. Čuo sam ga jutros još iz kreveta kako mi je protutnjao ispod kuće. Mah-mah, stići ću ja u Zagreb prije tebe. Tako je i bilo.
Na njega su skuplali 205 na relaciji Zagreb- Budimpešta. Zajedno će do Koprivnice, a onda svaki svojim putem.


Vući će ih ASEA 380




Američko- mađarska kombinacija


Kolosijek prelazi preko perona. Zanimljivo.


Kakva diskriminacija. O skupoći da i ne govorim. Mislio sam da je u cijenu uključena i kava.
Kad sam izvadio fotoaparat, teta koja tamo radi je počela nešto njurgat da što ja slikam, na što sam joj ja odgovorio da mi doma neće vjerovat koliko sam platio najobičnije pišanje. Uostalom, imam dozvolu za fotografiranje na kolodvoru.

Zazvonio mi je mobitel, javlja se Gaspa. Kaže da je uvjeren kako nas loše vrijeme nije spriječilo da dođemo u Zagreb (pa naravno, nas ništa ne može spriječiti) i kako će za 15 minuta stići na kolodvor, jer ima nešto za nas. Hm, ima nešto za nas. Svoj trojici nam se sad veliki upitnik motao iznad glave. Što bi to moglo biti? Kao da je znao da nam trebaju- karte. I to cijela hrpa isprintanih specijalki trase na koju idemo.

Dočekali smo Gaspu, pozdravili se i uz razgovor krenuli prema 2. peronu gdje nas je čekala Macosa sa kojom ćemo do Križevaca.




Bio sam siguran da će ova trojica opandrknut sa perona na kolosijek ili u ogradu, ali vozač je vještim manevrima izbjegao oboje. Pa ne vozi on to odjučer.


Ja se još malo zabavljam fotkanjem Mađara.




Vrijeme je polaska. 233 km pruge je ispred nas.


ASEA 390. Vidjet ćemo se mi još danas.


Kvartet. NHF, ali nekako ih ne želim vidjet u Rijeci još neko vrijeme. Žutke su mi draže.


Ni Brene još ne želim vidjet u Rijeci.


Naša Macosa ima obnovljenu unutrašnjost. Bolje bi bilo da nema, sjedala su neudobna.


U Vrbovcu križanje sa teretnim


Gradec- stajališna zgrada u postapokaliptičnom izdanju

Stižemo u Križevce nešto prije predviđenog vremena. Kako i ne bi kad smo na mjestima jurili zavidnih 120 km/h. Ima jedna anegdota vezana uz to: primjetili smo na dijelu pruge da idemo dosta brzo. Pogledam ja u GPS kad ono piše 120km/h. Ova dvojica, mi nisu vjerovali. Ma kakvi, ne idemo više od 90, taj tvoj GPS ne valja, ne može Macosa toliko… Dok nismo stali u Križevcima, ja otišao do strojovođe i upitao ga koliko smo najbrže išli na ovoj dionici. Naravno- 120km/h.


Vaga




Sa nekoliko minuta zakašnjenja stiže 2206 Koprivnica- Zagreb


Ovakvih alegorijskih kola nema niti na našem karnevalu


Imamo malo vremena za obilazak industrijskog kolosijeka prema silosima i rasputnice prema Bjelovaru. Kićo se malo pogubio među Gaspinim kartama.


Desno industrijski kolosijek. Prema pošišanoj vegetaciji i tragovima ma tračnicama, reklo bi se da je još živ.




Nisam se htio previše približavat, jer već sam prošao kroz ograđeni dio pa da ne bih morao objašnjavat tko sam i što sam. A dok ja objasnim da nisam došao ukrast žito.. ode vlak.. za Koprivnicu


Koliko sam vidio iz daljine, ispred silosa su 2 kolosijeka i jedan šturc na kraju kojega je- bik u grmlju.


480,9 km- od Beograda, mislim

Lijevo za Bjelovar, desno za Dugo selo i Zagreb


Ova srednja se ne koristi baš


A kolodvoru ima radnih vagona i strojeva zbog remonta na pruzi Križevci- Koprivnica




Detalj iz čekaonice


Stigao nam je prijevoz. Vlak 2505, na čelu ASEA 390. Rekao sam ja da ćemo se mi opet vidjet danas.


Klepetan u šetnji


Prometnik je lavežom otjerao vlak dalje




Carevdar

U Lepavini se križamo sa 285 iz Beča, koji kasni dobrih pola sata.




Pogled unatrag


Strojevi na kolodvoru Mučna reka. Vidi se da je remont na ovoj dionici u punom jeku.




WC u vlaku. Ima i literature, za prikratit vrijeme.


Stigosmo u Koprivnicu


Prilično velik i dugačak kolodvor. ASEA 380. U Koprivnicu je dovukla putničku kompoziciju 703 + 205 sa početka priče, a sada je na čelu teretnjaka.


Naš vlak s kojim smo došli je sad spreman za povratak prema Zagrebu


Vodonapojnik


Od mnoštva teretnih vagona pažnju nam je privukla kompozicija rumunjskih Uagps-a


Pralište vagona

Lijevo podravskom prugom prema Virovitici, desno prema Križevcima, skroz desno je izvlačnjak i vrijedna manevra koja je cijelo vrijeme zujala gore- dolje po kolodvoru.


Pogledajmo mi to malo s visoka, bolje se vidi






Prema kartama ovdje bi trebao biti triangl, ali dolazeći vlakom u Koprivnicu nismo ga vidjeli.
Čak i Google Earth pokazuje na njegovo nekadašnje postojanje


Malo iza ovog nadvožnjaka je nekad postojao treći krak. Nismo išli detaljnije istraživati


Grba tamo gdje ne bi trebala biti


Tračnice su nedavno zavarivane


Peron 3, kolosijek 21, za vlakove iz Bjelovara, Kloštra. Na desnom kolosijeku su dvije zapuštene cisterne


Još sa JŽ oznakama


Kolodvor sa civilne strane

Odmah prekoputa je autobusni kolodvor. Nismo se dugo zadržavali jer nas čazmatransove stare krame nisu pretjerano zanimale.




Ne, hvala. Radije bih na more.


Reklama za Riječke ljetne noći usred Koprivnice


Hm, gdje smo mi to? Kasnije će se pokazati da bi brže i jednostavnije došli do kolodvora da smo cijelu ovu ploču uzeli sa sobom


Da ne bismo zanemarili i zračni promet


Glavni koprivnički trg. Prekrasan, prostran…


Olimpijske igre..? Ne, spomenik biciklu


Replika bicikla LLeonarda da Vincija


Sad se dogodilo nešto čega smo se pribojavali. Trebalo se vratiti na kolodvor, ali kojim putem. Ja sam se pouzdao u svoju GPS navigaciju, a Kićo se orijentirao prema silosu. Bilo kako bilo, silos nam je cijelo vrijeme bio jednako udaljen, imali smo brzinsko upoznavanje koprivničkih sporednih uličica, a vrijeme je neumorno teklo. Pogled na GPS mi govori da imamo skoro 2 km do kolodvora, a pogled na sat da imamo malo preko 20-tak minuta vremena do polaska vlaka. Nije bilo druge nego preuzet vodstvo u svoje ruke, odgovornost na svoja leđa i unatoč ozljedi koljena koju već danima vučem ubrzat korak na vojnički marš. Uz stalno Kićino zanovijetanje kako smo trebali ići onom drugom ulicom i Mannasovo puhanje zbog prebrzog koraka. Usput smo se pouzdali u najsigurniju varijantu: pitaj seljaka, koji nam je potvrdio da smo na pravom putu da dođemo na put- prema kolodvoru.
Ajmo dečki, ajmo, brže malo, pa koga boli noga, mene ili vas? Što su si samo mislili u sebi, a nisu smjeli reć.


Uz Podravkinu žlicu…


…stižemo na sjevernu stranu kolodvora. Par minuta prije polaska vlaka, a ja još uspijevam fotkati sjevernu rasputnicu. Lijevo Varaždin, desno Botovo i Mađarska

Vagon DVD-a Željezničar


Željezna rudača, vjerojatno iz Bakra. Iznenada prekinula putovanje prije konačnog odredišta.


Macosa je već spremna za polazak






Na 2. peron (onaj koji je više sa civilne nego službene strane kolodvora) je stigla Macosa 101/102 sa kojom smo putovali iz Zagreba za Križevce


Đems je dovukao 702 iz Osijeka. Ovdje vlak mijenja i smjer i vuču, te nastavlja dalje prema Rijeci. Ovaj će stići u Rijeku sat-dva prije nas.


Nismo stigli vidjeti kojom vrstom vuče će nastaviti prema Zagrebu, jer smo već za nekoliko trenutaka bili na putu prema Varaždinu.
Rasinja


Lijevo „za ženske“, desno „za muške“


Za razliku od one prve, ova Macosa ima stara sjedala. Puno bolje i udobnije.


Kako mi je ovo tek 3. putovanje Macosom, i do sada nisam imao potrebu koristiti WC, nemalo sam se iznenadio kada sam kroz rupu ugledao- tračnicu


Čukovec

Jedan pogled kroz prozor


Oho, imat ćemo ugodno društvo


Navodno je Ludbreg centar svijeta


Nešto zapadnije od centra svijeta- Martijanec


U međuvremenu se javljamo Anti-vž i potvrđujemo mu naš skori dolazak u Varaždin. Iako nam je ovo prvi susret, brzo se prepoznajemo sa forumskih fotki. Ante nam u maniri vrhunskog turističkog vodiča nudi obilazak varaždinskog kolodvora i depoa. Da ne spominjem kako sam ostao zapanjen njegovim enciklopedijskim znanjem o infrastrukturi, vučnim sredstvima, motornim garniturama…

Ovom lijevom smo došli, ova desna odlazi- nekamo


Štitni signal, izvan funkcije, trenutno pohranjen, čekajući bolja vremena


Stare radionice


U koje je bolje ne zavirivati


Četverostruki ŽCP. Kao što je Kićo već rekao: skroz lijevo u depo, lijevo prema Koprivnici, sredina prema Zaboku, desno prema Golubovcu.


Da se sad ne ponavljam: skroz lijevi Đems je nevozan, ova ostala 4 brundala aktivni...

Pralište, slično kao i ono Koprivničko


Za ove nažalost, mislim da više nema nade




Face to face


Proizvođačka pločica.


Aj, ti mene


Pa ću ja tebe


Postolje od- nečega


Okretnica je zarasla u visoku travuljinu, približio sam se koliko su neke već ugažene stope dozvoljavale.


Šved sa još originalnim švedskim oznakama koji nikad nije vozio hrvatskim prugama. Kako nam je Ante ispričao, neki skitnica se htio ugrijat u njemu, naložio vatru, koja se proširila…




Kako bi Pfaff rekao- smrdljive brundavke

Pojilo za brundavke


Zavirimo malo u depo






Sa strane i iza depoa je prepuno vozno- nevoznih DMV-ova










Šved 033, sa gazda Kikijevog avatara. Nekad vozio po Istri. Trenutno ne vozi nigdje.




Šved 024- daleko je od svog domicilnog kolodvora


Betonsko- željezni pragovi

Ispuhana cisterna. Zahvaljujući Anti saznali smo i njezinu priču. Prilikom istakanja netko je zaboravio otvoriti odušnik. Nafta je izlazila, zrak nije ulazio i jednostavno se ispuhala.


Punilište za pijesak


Vrijeme je da se polako vratimo prema kolodvoru. Stiže 790 Zagreb- Kotoriba


Kolodvor gradskog prijevoznika Varaždin bus. Moram priznat da ne znam voze li uopće više. Zadnje što znam je da su bili u stečaju.


Kolodvor sa civilne strane. Znam i ja radit panoramske. Doduše, mini panorame, ali..


Nakon što nas je proveo kroz depo, pa još povrh toga počastio pićem, došlo je vrijeme za rastanak sa Antom i sa Varaždinom. Krećemo na našu posljednju današnju željezničku dionicu.


Turčin


Ulazak u Novi marof. 72 km do Zaprešića


Novi marof


Vuče nas 2044 005


Ovim vagonom mogu i bicikle

Redaju se kolodvori i stajališta: Budinšćina


Konjšćina

Zlatar bistrica


Bedekovčina


U Zaboku se odvaja pruga prema Krapini


U Zaboku je čini mi se neki Macosa meeting




Lagermaxov automobilski terminal. Negdje oko Pojatnog, ako se ne varam.


Spajamo se na dvokolosječnu prema Dobovi


Približavajući se Zaprešiću počinje kiša, koja je dolaskom u Zaprešić prerasla u pravi pljusak. Pljusku unatoč, u vlaku nam se pridružio Portos.
Hop, hop, uskači Portos.


Uvjeti za fotografiranje su postajali sve lošiji, a i koncentrirao sam se na razgovor na našim novim domaćinom- Portosom koji se vozio sa nama do kraja putovanja, tamo gdje smo ga i jutros započeli- Zagrebački glavni kolodvor. Druženje smo nastavili u jednoj svima poznatoj pivnici uz „zlatnog medvjeda“, pivske kobasice sa policama, miješano meso… ma da ne nabrajam dalje…
Pozdravljamo se sa Portosom i hvatamo se ARZ-a te pomalo umorni, ali zadovoljni i puni dojmova sretno stižemo u Rijeku.

Zahvaljujem svojim suputnicima Kići i Mannasu na odličnoj organizaciji i realizaciji izleta, svima onima koji su htjeli, ali iz objektivnih razloga nisu mogli sa nama, kao i našim domaćinima Gaspi, Anti-vž i Portosu koji su odvojili nešto svoga slobodnog vremena da bi nam se pridružili i svaki na svoj način pridonijeli našem putovanju. Do slijedećeg ekšna, pozdrav od LLeona.

Tužno mi je vidjet 033 ili kako bi šveđani rekli "post vagen" u travurini.

Nije još u travurini, ali ima nade. Ako sam dobro zapamtio, Ante nam je rekao da trenutno ne vozi, ali da nije otpisan.

Btw, zaboravio sam napomenut, to je sve što se tiče putopisa. Od Mannasa ga ne očekujte, jer je on svoj fotoaparat izvukao tek u Koprivnici, snimio 20 sekundi filma i brže bolje ga spremio do kraja putovanja. Jedino možda, ako nije potajno fotkao.

LLeon je napisao/la:Od Mannasa ga ne očekujte, jer je on svoj fotoaparat izvukao tek u Koprivnici, snimio 20 sekundi filma i brže bolje ga spremio do kraja putovanja. Jedino možda, ako nije potajno fotkao.

Nadam se da nije usput i zaboravio nešto pojesti i popiti?