Rijeka - Banovići i natrag

Iliti kako je Portos doveo Pfaffa i trojicu okrupnih željeznicoljubaca u Banoviće voziti se uskotračnom parnjačom (+ još par dogodovština vezano uz taj event)

Mala napomena:
Ja sam u nekom trenutku depresije već bio odustao od pisanja ovog putopisa i postavljanja istoga na 4rum, ali me nekidan prijatelj Portos počkalio zločestom primjedbom kako on nema što komentirati o čovjeku, drugu i railfanu koji dosad nije bio u stanju ni napisati ovaj putopis pa (kao što reče zec lisici: "Ne bih ja, al' sam deci obećao!") evo izvješća na manje-više polugodišnjicu eventa

Počelo je tako da je Ćiro_bos poslao svekolikom željeznicoljubačkom pučanstvu informaciju:
"Zakazano za 19.06. nedelja...besplatna vožnja za nas, tri putnička vagona i 83-158, stajanja i slikanja kolko hoćemo..."

I još je nadodao par značajnih detalja:

"U Banoviće treba stići do 10.30 h u prostorije Udruženja... a sama vožnja počinje zvanično u 11.30 h, ali će to ipak biti u podne!
Jedini trošak je 8 KM (4 €) za predviđeni obrok na vozu oko 14 h, te eventualno neko kupljeno pićence, a da naglasim da će piva biti na vozu, kao čašćenje domaćina Dževada koji to radi zato što je dao magistarski!"

Predivno, mislim si ja. Em gratis, a ono što nije je jako jeftino, em hrpa dragih ljudi, pa još sve začinjeno mirisom pare i žvepla. To je situacija koja se ne propušta. Jedini je problem da su Banovići čist' na drugom kraju Lijepe ne samo naše već i njihove. Od prve sam uspio zapaliti Jeana pa sam na 4rum postavio sljedeći prijedlog:

Pfaff je napisao/la:
Kako sad stvari stoje, ja bih se vjerovatno odvažio na takav put, a samnom bi iz Rijeke putovao Jean. No, moram priznati da mi je to skupocjen luksuz i život bi mi bio puno ljepši kad bih mogao, meknimo, u Zagrebu pobrati 2-3 grla do Banovića i natrag koji bi samnom podijelili taj dio troškova?

U nadi brzog i povoljnog odgovora, drugarski pozdravljam...

SF - SN

Nastao je posvemašnji tajac u eteru. Većina potencijalnih se pravodobno ispričala i osjećao sam kao riba na suhom. Za reć pravo, javio se Marioo na PP, ali kako sam ja još uvijek nevičan novom forumu, nisam primijetio poruku pa je i ta krava krepala.
Kao spasonosno rješenje pojavila se, naravno, najbolja supruga na svijetu koja je u subotu opet imala nekog posla u Metropoli. Vozi kolegica. To je, daklem, riješilo problem dovoza do Zagreba, jedino je to bilo dan ranije. Što sa Jeanom? Ha, ništa. Javit ću mu da je propala stvar i idem u subotu u Zagreb. Nakon informacije, pojavila se na 4rumu sljedeća obavjest:

Portos je napisao/la:
Prema trenutnom stanju stvari u Banoviće ideš sa mnom, osim nas dvojice još idu i Lovac_na_pruge te još dvojica. Dakle petorica. I krećemo u Nedjelju rano ujutro.

Kad sam tako uspješno zaye...nitao Jeana (sorry, prijatelju, neću nikad više...), trebalo je samo još provesti subotnje jutro u Metropoli prije nego se bacim Portosu u naručje.
Buduć imamo u gostima našu unučicu 'Merikanku, poveli smo ju sobom pa mi se tako pružila prilika napraviti s njom par fotki na općim mjestima željeznicoljublja u Zagrebu.

Glavni kolodvor (tu sam išao kupiti vozne karte za Zaprešić za subotu popodne te za vlak 4000 u ponedjeljak ujutro)



Spomen-lokomotivica



Moja Liz se izvanredno dobro prilagodila vožnji u čudnim plavim tramvajima (mala veli: trolley)



Pa smo bili i na uspinjači, pred Saborom, na sladoledu, šetali po Dolcu (i kupili glinenog petešića-ćurlikavca), zakasnili u Tehnički muzej pa se za utjehu slikali kako vozimo stojadina, pa opet išli na sladoled pa do Savskog mosta...



Sve u svemu - provincijalci u Metropoli...

Neka mi bude dopuštena mala digresija: U američkom pasošu moje unuke ima jedna stranica sa slikom lokomotive i popratnim tekstom koji asocira na tehnologiju koja je povezala Ameriku u veliku naciju...



A što bi mi stavili? Pelješki most?

U 14:30 ha sam predao dijete baki ter se dao odvesti do Južnog kolodvora kako bih u funkciju stavio ranije nabavljenu putnu ispravu. Morao je to biti točno određeni vlak jer mi se u njemu trebao pridružiti Stanley. Konačno odredište: Hacijenda "Kod Mate" gdje je u planu bio roštilj.



Evo kako HŽ dočekuje putnike



Stajalište Malešnica (zabunom piše Vrapče). Stanley me je našao od prve ("Nisam ni sumnjao da ćeš biti odmah do upravljačnice"). Upravo vadi fotić da me slika, ali sam bio brži...



Kod Mate je sve bilo kak se šika. Glavni pečikurac s osmjehom oko glave



Roštiljske kobasice. Navodno je roktavac tog istog jutra još kakao kroz ova čreva...



Čuveni pomfrit (mehanička obrada koja prethodi termičkoj)



Čokanjče do čokanjčeta...



... dva čokanjčeta



I, kako bi rekao Mark Twain: "Preko ostatka prizora povući ćemo zavjesu samilosti..."

Nedjelja ujutro. 05:15. Nebo se spojilo sa zemljom. Kiša pljušti. Negdje oko ulice Lole Ribara skupljamo nekog mrzovoljno-melankoličnog lika u plavoj KLJŽ majici.



Onda na drugom kraju Zagreba još jednog, nešto vedrijeg. Obadva su Berislavi pa sam se sjetio onog štosa iz crtića o Jurici i grahu: "Berislav je danas takva rijetkost da ću uzeti čitav par!"

Negdje uz autoput popili smo kavu i ižuborili se (častio Lovac) pa je i kiša prestala



Berislav II. (zapravo Bero1) i moja malenkost



Par prizora slavonske ravni i komešajućih se oblaka





I onda smo kod Županje sišli s autoputa i pokupili petog putnika, Nevena iz Osijeka. Čovjek se nadao da će kao najkrupniji izbunariti suvozački položaj, ali je naletio na Pfaffominu pa se morao interpolirati između dva Berislava. Srećom su putnici na zadnjoj klupi krupni na različitim razinama pa su se lijepo prilagodili prostoru.

Inače, Medomobil ima puno ogledala pa se mogu raditi zgodne fotke bez puno okretanja što meni dođe k'o izmišljeno.



Kod Orašja smo prešli Savu i usput ušli u drugu državu (još uvijek se nisam navikao na te bedastoće)



Suprotno dobrim običajima, zemljovid bosanskog dijela puta stavljam ovdje na početku kako bi vrli štioci mogli vidjeti kuda mi to idemo

Granični prijelaz slikan s pristojno sigurne udaljenosti



Prolazimo kroz čuvenu "Arizonu" – meni prvi put









I onda malo dalje nam se s desne strane pridružila pruga Brčko – Banovići (koja, kako sam kasnije saznao, nikad nije stigla do Banovića)



Ako sam dobro shvatio, ovdje je Ćiro_bos glavni gazda



Kako je prometna šikucija značajan izvor prihoda raznih bosanskih država, guslali smo pristojno za ovim debeloguzim lijep broj kilometara kako nas ne bi upisali u darodavce

Kaže Portos: Slikaj signal!



Vodonapojnik statira u travuljagi



Malo iznad pruge...



... pa malo preko pruge...



... pa malo uz prugu



I onda smo stigli u Banoviće.
Aaaaah! Kolege zalijevaju mini-pragove kako bi postali normalnotračni





Dobro je da smo sobom imali čovjeka koji je već bio u Banovićima pa smo znali kuda treba ići . Tako smo stigli na ovu stanicu gdje sam zapazio dosta zanimljivih stvari.
Npr. ovu 760 mm platformu s bojlerom...



... i ova dva klasična teretna vagona u odličnom stanju



Tamo otraga zvrčala je mala dizelka koju ćemo kasnije opet sresti



Dolje u dubini vidjela se Porterica pod dizalicom.

Onda se pokazalo da nas je naš "znalac" odveo na krivu stranu pa smo morali ići tražiti novo pravo mjesto susreta. Dobro da sam uslikao ove detalje jer se 19. lipnja 2011. godine više nismo vratili na tu lokaciju.

Putem smo naišli na lijepu zgradu pošte () ...



... proviđenu poštanskim sandučićem u tradicionalnom stilu s krovom na četiri vode



Napokon smo našli prostorije Udruženja. U prvi čas mi se učinilo da ima više boca nego ljudi, ali onda se brojno stanje ipak uravnotežilo u mojim očima



Od svih 4rumaša s Alcatraz-nickovima, njega sam najlakše upamtio: 68847 a.k.a. Dr. Jovan, abdominalni hirurg opšte namene, pređašnji iz Mostara, sada u samostanu u Novoj Bili. Najbolji govornik latinskog s ruskim naglaskom na 4rumu, genijalni šašavac koji motociklom (za)obilazi poskoke po Hercegovini i usput piše nevjerovatne slikoputopise kakvih se ne bi postidio ni Lovac. Osim što na privatne mailove šalje vrlo zanimljive sadržaje, ovdje se pokazao i kao pater vrlo lijepe familiae koju je cjelokupnu doveo na prikaz (mačka je, navodno, ostala kod kuće jer je imala ranije dogovoren spoj!).
Ela i Lovac pažljivo prate upoznavanje



Gospođa Dr. Jovan, skuhala mi je, dok kažeš keks, kahvu dočekušu...



Prostor je prepun vrlo zanimljivih izložaka

A evo i onog čuvenog artefakta o kojem je već bilo govora...



Ima i albuma sa slikama...



... pa je Portos odmah, što jednom reče jedan osnovnoškolski direktor (ex PTO), dubiozno zašao u problematiku



I onda nas je konačno povelo na poprište (sudionici žustro provjeravaju opremu)...



... gdje nas je čekala ONA





Ovo je railfanovski vlak u punoj dužini i ljepoti. Oduševila me inventivnost ljudi koji su uspjeli od teretnih vagona za ugljen smisliti i sagraditi vagone potpuno prilagođene railfanovskim potrebama



Pod potrebama mislim, naravno, prvenstveno na:



Za ovim šankom sam imao zanimljivu zgodu. Dok sam čekao jednu od onih Dževadovih piva rekao sam barmenu: "Majstore, samo da ne bude 'ladna, znaš, zbog grla..."
Odgovor je bio bosanski lakoničan: "Nema ovdje 'ladnih..." (Zanimljivo, Bosna je jedina zemlja gdje mogu bez oštećenja organizma piti toplu pivu)

Booože, što je ovo dooobro!



Catering je bio u tradicijskom duhu i ruhu...



... što su neki dmaho iskoristili za interpolirati se (nećemo nikom reć'!)



Kao što rekoh, središnji vagon je posvećen održanju fizičke spreme railfanova, ali tu se stoji (vele doktori da gravitacija pomaže gutanju)...



... dok prednji i zadnji vagoni imaju klupe.
Onaj prednji vagon, oma do lokomotive, ima uzdužne...





... a treći, posljednji, poprečne pa jako podsjeća na radosti ranih putovanja željeznicom



Svi vagoni imaju veeelike prozore koji se mogu spustiti radi boljeg slikanja, a poneki railfan normalnijih dimenzija može se i momački isturiti (do prve bandere )

Nisu svi putnici željeznicoljubačkog vlaka tako teroristički dlakavi – ovo je, primjerice, najljepše railfan plavo oko koje sam dosad upoznao





Povremeno ju je malo trebalo tješiti ("Jesam ti govorila da ne gledaš van da ti nešto ne upadne u oko!")...



... ili kad bi krepale baterije



... ali je najsretnija bila kad je i tata bio tu!

Ne znam što je ljepše. Nekad su brodovi imali na provi neku ljepoticu da udobrostivi boga Neptuna, sad ćemo vidjeti da li nešto slično djeluje i na uskom kolosjeku



Ova lokomotiva nije vozna, ali ju po zimi guraju prugom umjesto ralice!





Prfiznajem, bio sam dosta ošamućen od puta pa nisam sasvim shvatio kad su mi tumačili kako omladinska pruga nikad zapravo nije stigla do Banovića pa zato imamo uskotračnu koja dodaje ugljen do normalnotračne, a onda to što mi obilazimo i nisu Banovići nego Živinice pa... U svakom slučaju, jesul' ono što se vidi na obzoru Živinice il' Banovići neb' znao kasti... Al' svakako se vozimo po jedinoj dvokolosječnoj 760 mm uskotračnoj pruzi u ovom dijelu svijeta...



Dužnosnici. Ova pruga ima sve kao prava...



Onda smo se potovarili natrag u vagone i krenuli prema ishodištu. Prizor je izvanredan. Jedina neugodnost u vožnji proizlazi iz toga što je kolosjek napravljen od teških tračnica za normalnu prugu pa su zavoji lomljeni na spojevima pa vagon malo baca.



Mi sa svojim željeznicoljubačkim vlakom zapravo smetamo. Po drugom kolosjeku dizelke uredno prevlače dugačke kompozicije vagona natovarenih ugljenom.



Onda smo se opet iskrcali. Pošao sam pogledati kako to izgleda u kuhinji lokomotive



Majstoru je nešto zapelo pa džara

Veli meni Ćiro_bos: "A bi se ti vozio u lokomotivi? Sredit ćemo..."



Ovaj tavalun (fosna) osigurava strojovođin kutak. Sve ostalo je zatrpano ugljenom



Kafa, cigar duvana, prokrenuta kanta umjesto klupe i nadasve dobro raspoloženje – kud ćeš ljepšeg prizora



Jedna milenijska pored međika



Željeznicoljubaca-fotografa ima malih i velikih. Zanimljivo. oni manji fataju neke povišene položaje...



... a oni viši se lome da bi dobili žablji rakuras. Čudnih li ljudi...



83-158 je posebno za nas uzdisala i dahtala, a ja sam od toga napravio ovaj mali filmić



Naravno, onda nam je utekla pa smo kaskali za njom (di uvijek mene nađu?)

Dužnosnik višeg ranga (u plavoj flajdi) je šef parade, a usput i tezgari kao skretničar. Evo još par aktivnosti zabilježenih na filmu:



Lovac je hitrim skokom i brzim bijegom jedva spasio živu glavu pred zahuktalim vlakom



Pa sad napokon i jedna dulja vožnja



Znam da su ovi filmići malo zbrkani, ali ja sam bio toliko oduševljen svim zbivanjima da nisam znao odakle početi i što sve snimati. No, s druge strane, ako pomnije pogledate ostatak željeznicoljubačke ekipe, složit ćete se da se slikalo u svim pravcima.



Zeus bi sigurno uživao u ovom prizoru – dva mini-džemsa se također ponosno šepure obavijeni dimom parnjače





A nisu jedini obavijeni dimom. Gotovo bi čovjek pomislio da DrJovan kroz maglu bludi v Beč



Baš dobro izgleda.

Opet sam se ukrcao. Ovako odozgo ne izgleda da se bilo tko pomakao, meščini da se jedino vodostaj kahve malo snizio



Jedna od mojih tihih patnji su vagoni s otvorenim peronima spojeni ovakvim rastegljivim tarabama.





Tu je i ručna kočnica za nedaj bože



Dim se razišao pa me DrJovan sad gleda svisoka



Ela, naravno, zahvaća stvar odozdo...

Sve mic-po-mic pa se nabralo i pepela. Na 83-ojki se pepeljara čisti s boka pa ne treba jama niti treba lokomotivu izvrtati naglavačke



Pogled u kuhinju s ložačeve strane



Sve je krcato gromada ugljena



Uvukao sam se u lokomotivicu vidjeti malo kako je ljudima koji ju cijeli dan opslužuju.



Ložač me samo odmjerio i promrsio: "E, jesi golem...". I tako mi je postalo jasno da od moje vožnje na lokomotivi neće biti ništa...



Zato sam ih prije silaska lijepo jednim potezom zahvatio odozgo

Par tehničkih podataka.... Mi vršnjaci (klase!)









Posvetimo se malo tenderu. Krcat je ugljena. BTW, ja mislijo da ugljen dolazi iz Paleozoika, ali odakle je onda iskopan ovaj artefakt?



Zavirimo u RAP



Pretpostavljam da je u kanticama ulje za podmazivanje. Za one koji ne znaju: izvorno se za podmazivanje koristilo maslinovo ulje.



Mehanički spoj (zanimljivo kako je "odbojnik" klinom pričvršćen na letvu spojnice)



Hidraulični spoj

Izazvao sam pravu pomutnju kad sam izjavio da je ovo oštećenje tračnice sigurno izazvano električnim izbijanjem



Moji najdraži BiH-željezničari



Kafa, cigar duvana, prokrenuta kanta umjesto klupe i nadasve dobro raspoloženje – kud ćeš ljepšeg prizora (III. put)



Lokomotivu treba malo pomaziti...



... i namiriti



Za to vrijeme ćemo ju još malo slikati





Klipni razvodnik sa Walschaertsovim/Heusingerovim razvodom...



... i prigonom na srednju osovinu

Još malo polužja, meni ga nikad dosta







Bilo tu nekoć i "pravih" signala



Ne znam što je SPN, al' evo ga među različcima i tratinčicama



Teretnjaci stalno zuje gore-dolje. Malo puni, malo prazni



Dobro da je pruga dvokolosječna

Onda je naš izletnički vlak malo otišao u rikverc...



... pa se vratio natrag



A mi smo se ukrcali...



Pa smo se malo vozili...



Za slučaj da je netko zaboravio – ovo je moj domaćin, vođa puta, šofer... A prije svega prijatelj i dežurna savjest



Slikanje u vožnji je žedan posao, ne?



Pa smo se opet iskrcali...



Oni sitniji su se ipak uvaljali u kuhinju (njemu to s ionako jako dobro ide!)

Znao sam da ima HO vlakova s daljinskim upravljanjem, da ima i N vlakova s daljinskim upravljanjem, da ima čak i Z vlakova s daljinskim upravljanjem, ali da ću ikad vidjeti 760 mm vlak daljinski upravljan, e to nisam vjerovao. Evo kako to šef parade izdaleka timuna Motorolom



Evo ga u punom galopu





Pa malo natrag. K'o da ga vodaju na špagi...



Uređaj za krcanje ugljena u vagone (meščini van funkcije)





Tih teretnih vagona ima sva sila. Neki su se izvanredno uklopili u okoliš



Evo kako izgledaju iznutra (za one koji ne znaju: kosine su radi lakšeg pražnjenja)

Onda nas je povelo u razgledavanje depoa



Rado slikam dobro podmazane skretnice pa naravno kasnim za ostalima (a i godine su tu...)



Hortikulturni detalj



Tu ima materijala za jedan dobar željeznički muzej i još dva-tri muzejska vlaka





Malo para, malo dizel, malo DrJovan (u voznom stanju)



Ova 55-ca je u sasvim pristojnom stanju. Ispred nje je podvozje teretnog vagona.



Na takvim su i naši railfanovski vagoni pa je zato vožnja mjestimično malo tvrdjahna

Magyarica mladaaa... (vršnjaci smo)





Zaboravio sam pitati, al' meni ovo liči na Klien-Lindner šuplju osovinu?



Kuhinja



Još jedna vršnjakinja



(al' ja sam u boljem stanju)



Tu više nema pomoći...

Putnički vagon



(Oma sam prepoznao po tipu ogibljenja)



Zimski bandaži?



Ovo liči na šinobus, al' znam da nije



Energetska kola? Bo? Jel' to možda bio putujući kotao za grijanje vlaka kojeg vuče dizelka?



Unutrašnjost i nije nešto informativna. Tj. nema je...

Ušli smo u halu (s kratko a). Tu upravo obnavljaju jednu 83-ku. Tako će imati dvije







Lijep kazandžijski rad – Schmidtov pregrijač pare na banovićki način. Ljudi rade čudesa!



Ovako ugljen iz tendera vidi svoju budućnost



Još fali poklopac





Trčeća osovina, friško ispod glodalice. Sjaji se k'o pasja...



Ela ozbiljno razmišlja o prelasku u dizače utega





Bilo je tu još koječega za vidjeti, ali su najavili da je stigao ručak pa je zov divljine nadvladao railfanovski polet...

Najprije me DrJovan poveo perati rukice



Veli on: "Ovo moraš vidjeti..."



Fala, vidijo... Prava radnička umivaona. Nekad davno lijepo zamišljena i izvedena, al' nikad poslije obnovljena i loše održavana. Šteta, ljudi koji tamo rade zaslužuju bolje (za (lošu) utjehu: ima toga i u zemljama tzv. visoke demokracije)



Bok, ljudi, oprostite na smetnji...



Dva najotkačenija putopisca na 4rumu – kad oni počnu, misliš da si se našao u Međuzemlju



Onda nas je privelo u vagon-restoran (bife-kola?). Ona dva djevojčeta u brhanima i jelecima su kriomice doturile gomilu odličnih ćevapa u somunu. Ćiro_bos je nekoliko puta pričao o tom doživljaju, sad sam se konačno našao u prilici probati



Mmmmm! Maestralno!



Neven u dijagonalnom stavu

Onda smo se opet malo vozili...



... kroz kukuruze...



... do kraja pruge. Tu je utovarni silos za ugljen





Tu smo se razvili u strelce



Insajderi su malo pročavrljali sa šefom parade



A ostali su naprosto bauljali okolo tražeći motive.