Rijeka - Banovići i natrag

Ja nisam bauljao nikamo – ukopao sam se na mjestu čekajući da motivi naiđu





I onda je došlo vreme da se krene...



Posljednja dva prizora iz vagona





I onda nas je istovarilo (pretpostavljam u Banovićima)



Oj, mašinooo, pusti dima više...



Portos pravi oproštajnu fotku

Par prizora s ulice



Aha! A koncert (kulturno-zabavni event) je u Živinicama



2 voza – kako to gordo zvuči. Zanimljivo, nitko se ne uzrujava zbog vlakova koji trče gore-dolje. Na kraju krajeva i logično – od toga se živi, nisu to neki treći koji tuda voze ugljen i turiste



Ma, sve ima k'o prava željeznica



2ŽCPbezR?





Još malo Banovića

Oproštaj od novih i starih prijatelja zbio se u kultnoj biblioteci...



Bibliotekarka u civilki



'Ko kahvu, 'ko sok, 'ko ništa bez čačkalice...



Ela napokon uspravljen



Ispričavam se ako sam koga preskočio













Kolega je premoćno pobijedio u natjecanju pod nazivom "Ko ima većeg?"



A ja sam dobio spomen-plaketu

Na putu natrag smo još svratili do širokog kolosjeka. Počela je opet sipiti nekakva mokrulja. Fala joj što je uzela slobodan dan dok smo mi uživali u vožnji i slikanju



Osamljeni vodonapojnik



A ovo je ovdje prosuto valjda u duhu dobrih običaja kad se ovako znalo "slučajno" dogoditi pa je sirotinja mogla pobrati za sebe?

I vrijeme je da se krene. Posljednji pogled na RMU pa puni ugodnih uspomena na lijepi dan krećemo put zavičaja...
(Ono SRETNO! je nekako heravo, ali i dalje smo sigurni u dobre namjere naših domaćina koji su se dosad iskazali pa nema razloga za brigu)



Prolazeći cestiom prema Orašju, imam osjećaj da ovdašnji živalj samo tulumari u motelima (s murvama?), kocka u kasinima i kupuje/prodaje tepihe i pločice.





A, da. I preprodaje golfove...



Il' možda "Dolce Pagana"?



Ima tu svega





Središte zbivanja. Malo me podsjeća na ljubljanski BTC



Ha! Ovdje je, dakle, Stephenson jr. nabavio lavove za svoj Brittania Bridge



Ovo je navodno netko počeo graditi trgovački centar pa propao. Bit će da nije pogodio koncepciju objekta.

Izgleda da smo pogodili doba dana. Nema prometa



Malo intimniji pogled







Biju naši, a biju i Turci





Bliži se granica



Majstor Macola?



Netko reče da je ovdje sve počelo. Ili???

Na granici pitam dužnosnika čemu služe ovi sandučići. Veli policaj da tu kamiondžije ostavljaju dokumentaciju špediterima. Pametni Bosanci, a mi i Slovenci postavljamo na granicama kontejnere sa ajerkondišnom, na vratima drvenjak iz nekakvog "Grmalj Security"... Pa onda tvrdimo da se sve skupa ne isplati



Tiho teče rijeka Sava...



Vrijeme je opet prijetilo...



... ali smo sretno stigli do Zagreba. Uspio sam negdje kupiti neko pecivo, a Portos je srećom imao u frižideru jezero jogurta. Taman za popiti tabletu...

Ponedjeljak ujutro. Portos će na posao, a prije toga će me iskrcati na kolodvoru Zaprešić.
Kultna biblioteka



Kartu nisam stigao kupiti jer je Magyar uklizao u kolodvor skupa samnom. Mislim si ja. Budem kupijo u vlaku, ne?
Kondor je došao negdje oko Zapadnog kolodvora. Velim ja da nisam stigao kupiti kartu u Zaprešiću jer se žurim uloviti vlak u Glavnom. "To vam je skuplje..." Velim ja da tu nema pomoći i vadim novčanicu od 200 dlakavaca. Velim da mi je to jedino ostalo. Čovjek se češka po glavi i veli da će mi naplatiti kartu ako stigne kad se vrati s kontrole. Nije stigao... Fala im...



Konačna etapa trodnevne odiseje. Putna karta za vlak 4000 koji će me odvesti do rodnog grada.



Kupe obećava. Malo degradirana stara udobnost – ništa od onih neudobnih novotarija kojima se neki dive zato što su nove.



Do Moravica smo stigli bez problema...



... i izvršili zamjenu lokomotive. Obratite pažnju desno dolje na guj'cu manevriste koji upravo priteže kopču



Ne reci hop... Posve sam zaboravio na radove na odsječku pruge Lokve – Drivenik. Pruga, sljedstveno tome ima i u Deunicama nam je priopćilo da se do Plasa vozimo autobusom. Bus je iz Otočca...



... namaljan prizorima s izvora Gacke gdje sam nedavno bio!



Do mene je sjedio simpa dečec iz Zagreba koji je išao u Osor (s njim sam ranije bio u istom kupeu pa sam mu pričuvao mjesto). Pokušao sam ga utješiti da ćemo se voziti nekim od najljepših cesta u GK.
Eto nas u Lokvama



Sezona priprave drva (50% goranskog seksa) je već u punom zamahu.



Onda se desilo nešto čudno. Očekivao sam da će bus nakon kolodvora Lokve proslijediti ispod podvožnjaka 6 km po Karolini do Vrata i dalje do Fužina. Umjesto toga, šole je zapucao natrag prema Delnicama, ušao na ACRZ, izašao na čvoru Vrata, vozio se do raskršća za športsko-rekreacijski centar "Gmajna", napravio Y-okret, stao na raskršću za stajalište Vrata (0 putnika) i proslijedio put kolodvora Fužine. Svašta. Zar nitko nema autokartu ili da bar pita nekog aboridžana?

Fužine. Smiješno mi je kako prometnik mora dočekati i ispratiti svaki bus. Imali smo simpatičnu scenu – neka baba je nadala dreku jer da mora stajati do Plasa buduć je bus bio natrpan. Glavni argument je bio: "Zašto prodaju karte kad nema mjesta u busu?". Ona bi još i rezervaciju, možda?



Za one koji ne znaju: ovo je najljepši željeznički most u 'Rvata (nikad to nećemo dovoljno puta ponoviti)

I evo nas napokon u Plasama. Natrpasmo se u dva vagona koliko nam je HŽ stavio na raspolaganje pa ćemo se strmopizditi put Rijeke.
Spremni za polazak



Prometnik se pokušao prišuljati, ali ga je majstor uočio i pokrenuo vlak



Moreeee! seabral



Ovo je još jedan moj pokušaj snimanja vožnje od Plasa prema Škrljevu. Pruga je takva da je to gotovo nemoguća misija, ali svejedno. Do Meje sam slikao kroz prozor, a onda sam se premjestio na kraj vagona. Zakasnio sam izvaditi stativ. Tjaaa! Možda se jednog dana ipak nekome uvaljam u upravljačnicu. Svi su već bili – ja sam valjda posljednji koji još nije.



Škrljevo. Ovaj Đuran je meščini ovdje pustio korijenje. Valjda mu prija primorski zrak!



Idemo dalje...



Zavičajni kolodvor. Kad ima putnika i malo sunca baš i ne izgleda onako jadno kao obično.



Vlak za Zagreb (do Plasa) vuče žutka 005 koju su "Štacionci" obilježili povodom 50-godišnjice rada na riječkoj pruzi.





I to bi bilo to.

Još jednom hvala Portosu na udomiteljstvu, jogurtu i vožnji, Silveru i Stanleyu te Mati na vrhunskoj posjeduši uz roštilj i komfrit, obim Berislavima i Nevenu na potrpljivosti na stražnjoj klupi, magistru Dževadu na organizaciji, a nadasve mojim novim (i starim, Ela, nisam Te izostavio) bosanskim prijateljima koji su nam pružili nezaboravan užitak druženja uz uskotračnu paru.

Do nekog sljedećeg viđenja i ...

Duhovito, iscprno i detaljno, čitajući ovaj putopis, stekao sam dojam, kao da sam i sam bio tamo.
E pa što reći, nego hvala ti na ovom divnom putopisu, ovo je pravi adventski poklon.
Da li će biti ikada moguće kod nas nešto slično organizirati, doduše ne uskotračnom prugom jer više ne postoje, ali muzejski vlak, to bi moglo provoziti našim prugama, treba samo dobre volje i entuzijazma (moš'mislit).

E, ovo ja zovem "vađenjem masti"!

Baš kao što reče Narcis: detaljno i iscrpno, stekne čovjek dojam kao da je i sam bio tamo...

Kao što i tamo rekoh svaka čast na još jednom antologijskom. Bravo!!