Drugi svjetski iliti WW2

Svi znamo da je 2. svjetski rat mnogo značio za razvoj avioindustrije u globalu, te bez obzira na njihovo korištenje tada, proizašli su neki svjetski poznati avioni o kojima vrijedi napisati koju riječ.

Neću pisati ne-znam-kakve referate o pojedinim avionima, probat ću se osvrnuti tu i tamo na neke zanimljivosti. Ako nekoga baš bude zanimalo, mogu napisati i nešto više...ali nemojte da budem jedini

Evo par meni zanimljivijih lovaca, za početak.

Bloch MB.150


(wikimedia commons)

Zanimljivo avionče, pomalo različito od većine tadašnjih lovaca s kabinom odmah iza motora, kompletno metalni, relativno dobrih karakteristika za svoje vrijeme (makar značajno nadmašen od Bf 109). Operacijski se nije pokazao, od starta su Francuzi imali velikih problema s Luftwaffe, te piloti na Blochu nisu imali nekih šansi protiv dobro uigranih i taktički savršenih Luftwaffeinih pilota.
Koristila ih je francuska vojska prije pada, Vichyska Francuska, Luftwaffe, par komada imala je Grčka, a dobar dio Nijemci su poslali Rumunjima nakon zauzimanja Francuske.

IAR-80



Lijep duguljast rumunjski lovac okruglog poprečnog presjeka s radijalnim motorom. Ušao u uporabu relativno kasno, tek 1941., zbog raznoraznih problema uključujući i naoružanje. Prema rumunjskim pilotima koji su letjeli na njemu, avion je bio izrazito agilan i brz, usporediv s Bf 109 F, te je imao uspjeha na istočnom frontu. Pred kraj rata, te rumunjskog izlaska iz sila osovine, prilično je zastario u odnosu na tadašnje američke lovce (P-51, P-47), te je uglavnom zamijenjen Messerschmittima Bf 109 G.

PZL P.11



Glavna poljska uzdanica 1939. godine. Netipični visokokrilac s radijalnim motorom , za svoje predratno vrijeme vrlo solidan, ali zastario već i prije nego je rat počeo. Ovaj avion predstavlja jedan od zadnjih tradicionalnih dizajna lovačkih aviona. Išlo je sve to u onaj međuratni kalup - neka bombarder bude zatvoren, brz, štoveć, ali lovac mora biti otvoren i sposoban za brzo manevriranje. Kako će inače pilot znati koliko brzo ide ako nema povjetarac na licu? Poljacima, koji nisu stigli izgraditi dovoljan broj niskokrilnih P.50, to je dopalo glave. Luftwaffe nije imala pretjeranih problema u borbama s P.11 (makar je odnos srušenih njemačkih aviona i P.11 bio otprilike 1:1), te je sudbina Poljske i na zračnom polju brzo zapečaćena. Nakon pada Poljske, tek mali broj ovih zrakoplova je preživio, pri čemu su većina postali trenažni avioni.

do sljedeće prilike, pozdrav

Mda, povijest francuske Armée de l'Air u razdoblju između dva rata priča je o propasti nekoć druge po snazi ratne zračne flote na svijetu. Nakon pobjedničkog slavlja na kraju WWI. kasirane su tisuće ratnih aviona (jedina je prednost da je najednom bilo na tržišto puuuno motora po cijeni za kilu što je potpomoglo razvoju automobilizma).
Razdoblje je to obilježeno nevjerojatnom kombinacijom straha od obnavljanja njemačkog militarizma (za koje je dobrim dijelom kriv upravo stupidni francuski revanšizam) i samouvjerenosti da je Francuska sposobna nositi se s tim problemom. Najbolji primjer straha bila je izgradnja "neprobojne" Maginotove linije, koja je Francusku trebala zaštititi od izravne invazije iz Njemačke, a samouvjerenost se odražavala u čvrstom uvjerenju da Njemačka neće još jedanput zaobići francusku obranu i proći kroz jednu ili više neutralnih zemalja duž sjeverne granice Francuske. Samouvjerenost, zajedno s uobičajenom nesklonošću civilnih vlada da rasipaju novac na svoje oružane snage, značila je ujedno i postepeno opadanje kvalitete osoblja i ratnog materijala u toku dvadesetih i ranih tridesetih godina.

Gorespomenuti Bloch je primjer lijepog lovačkog aviona iako je presporo razvijan i bilo ih je premalo. No francuski su lovački avioni uglavno patili od te dvije boljke iako su bili savim lijepi i dosta solidni. Osim Blocha, ovdje bi se moglo još navesti Dewoitine 520



i Morane-Saulnier 406



Jedina prednost francuskih lovaca pred ostalim lovcima sličnog vremena proizvodnje bilo je teško topovsko naoružanje – nasljeđe još iz WWI. kad su Francuzi eksperimentirali s takvim oružjem. U svemu ostalom su ih nadglasali rojevi njemačkih Me 109 s vrhunski izvježbanim pilotima.

Da još malo pridodam:
Francuzi su još kako-tako s dizajnom lovačkih aviona izlazili na kraj, ali su zato uspjeli proizvesti nekoliko ružnih bombardera, vjerovatno najružnijih ikad. Oni nisu bili ružni zbog neobičnosti kao, meknimo, njemački asimetrični Blohm & Voss BV 141 već ružni jer su grdo dizajnirani.
Izgledali su k'o otesani sikirom u pijonirskom klubu mladih tehničara u nekoj seoskoj školi.

No. 1 na listi je Amiot 143



Oma za njim ide Farman221/222



Trojac zaokružujem s Potez 540



Iako je Potez 631 bio vrlo lijep dvokrilac za različite namjene što samo pokazuje da se može kad se hoće!

Ah, da...

inflameswetrust je napisao/la:Išlo je sve to u onaj međuratni kalup - neka bombarder bude zatvoren, brz, štoveć, ali lovac mora biti otvoren i sposoban za brzo manevriranje. Kako će inače pilot znati koliko brzo ide  ako nema povjetarac na licu? Poljacima, koji nisu stigli izgraditi dovoljan broj niskokrilnih P.50, to je dopalo glave

I ne samo Poljacima, sličnim herojskim bedastoćama su se zanosili i Talijanski piloti lovačkih aviona. Nakon što je izgrađeno prvih 50-tak aviona Fiat G50 Freccia, skinut je na zahtjev pilota operativnih eskadrila pokrov kabine (sličica pilota za kojim se vijori bijeli šal, a ljepotice snenih očiju uzdišu). No, kad je pripucalo, nastala je kuknjava i dernjava ter zahtjevi za boljom zaštitom i performansama...

Pfaff je napisao/la:
Gorespomenuti Bloch je primjer lijepog lovačkog aviona iako je presporo razvijan i bilo ih je premalo.

Da, MB.151/152 izgrađeno je nešto preko stotinu, a nasljednika, osjetno boljeg MB.155 tek 30 komada prije pada Francuske. No 155 su proizvedeni 1942 za potrebe trenaže Luftwaffea.
Inače, Bloch je jedini francuski graditelj aviona koji je na jednomotorne lovce stavio radijalne motore! Čak i pretpotopni Dewoitine D.500, s otvorenim kokpitom i drvenom elisom imao je redni motor. Radijalni motori su imali gro prednosti, pogotovo u borbenim situacijama, a izuzev USAF (Thunderbolt) i Luftwaffe (Fw190) skoro ih nitko drugi nije montirao na svoje zrakoplove, naročito u kasnijim fazama rata.

Iako je Potez 631 bio vrlo lijep dvokrilac za različite namjene što samo pokazuje da se može kad se hoće!

Za razliku od Farmana, Potez je napravio više oku ugodnih letjelica.

Dvomotorni Potez 631 , ekvivalent Bf 110, Mosquitoa i Pe-2 (ne vidim drugo krilo )



Izviđački Potez 566.

inflameswetrust je napisao/la:...a izuzev USAF (Thunderbolt) i Luftwaffe (Fw190) skoro ih nitko drugi nije montirao na svoje zrakoplove, naročito u kasnijim fazama rata.

Hop, hop! A što je s US mornaričkim lovcima?

Pfaff je napisao/la:
Hop, hop! A što je s US mornaričkim lovcima?

Misliš na Buffalose, Wildcatse, Hellcatse i ostale mačke?
Da, njih sam smetnuo s uma, ne interesira me previše ono što predugo gleda vodu. A i mislim da se te kratko/srednjemetražne lovce ne može baš uspoređivati s pravim, "kopnenim" zrakoplovima.

inflameswetrust je napisao/la:

Pfaff je napisao/la:
Hop, hop! A što je s US mornaričkim lovcima?

Misliš na Buffalose, Wildcatse, Hellcatse i ostale mačke?
Da, njih sam smetnuo s uma, ne interesira me previše ono što predugo gleda vodu. A i mislim da se te kratko/srednjemetražne lovce ne može baš uspoređivati s pravim, "kopnenim" zrakoplovima.

Huh, mislim da griješiš. Ne-Grummanov lovac Vought F4U Corsair (po japaneski: "zviždeća smrt") vozio je brzinom od 684 km/h i imao dolet od nekih 1.600 km o čemu su klasični kopneni lofci (s nekoliko izuzetaka tipa Mustang) mogli samo sanjati. A bio je i opako nazubljen

Neka je kolko god da je, njima se ne namjeravam naročito baviti.

Dakle, moja konstatacija o radijalnim motorima neka ostane na nemornaričkom zrakoplovstvu!

inflameswetrust je napisao/la:Neka je kolko god da je, njima se ne namjeravam naročito baviti.

Dakle, moja konstatacija o radijalnim motorima neka ostane na nemornaričkom zrakoplovstvu!

Corsair se zbog svoje prevelikosti nije koristio s nosača već je služio u ulozi lovaca-bombardera (штурмовика) za podršku marinskoj pješadiji i letijo je s kopenih aerodroma (ajd' sad!)

Wikipiki kaže

Primary users: United States Navy, United States Marine Corps, Royal Navy, Royal New Zealand Air Force

Dakle osim Kraljevskih novozelandskih zračnih snaga, sve je mornarica. A i Novi Zeland je skoro pa isključivo maritimna zemlja, tako da ćemo to uzeti u obzir. A ja rekoh - samo nemornaričke  

inflameswetrust je napisao/la:Wikipiki kaže
Dakle osim Kraljevskih novozelandskih zračnih snaga, sve je mornarica. A i Novi Zeland je skoro pa isključivo maritimna zemlja, tako da ćemo to uzeti u obzir. A ja rekoh - samo nemornaričke  

UK je u ono vrijeme isto (bila) pretežno maritimna zemlja (samo malo veća od NZ). Da li to znači da odbacuješ, Spitfajere, Blenhajme, Halifaxe, Short Stirlinge i ostalu leteću zvjerad s Otoka?

Pfaff je napisao/la:
UK je u ono vrijeme isto (bila) pretežno maritimna zemlja (samo malo veća od NZ). Da li to znači da odbacuješ, Spitfajere, Blenhajme, Halifaxe, Short Stirlinge i ostalu leteću zvjerad s Otoka?

Ukoliko ti avioni nisu unutar mornarice, ne odbacujem! Spitfire može, Seafire ne

U biti, vrlo malo znam o mornaričkom zrakoplovstvu i svemu vezanom uz to (nije more za mene), tako da o tome ne mogu kvalitetno raspravljati. I to je to.

inflameswetrust je napisao/la: (nije more za mene)

Sad si me zabrinuo: Jel' znaš plivati?

Naravno. Volim se i kupati. Ali ne privlači me baš kao transportni medij. Preprostrano i preneistraženo za moj ukus. No, to sam samo ja. Daklem, jel, neću baš pisati o Corsairima, Blackburn Skuama i Catalinama, no bit će Mosquitoa, Dorniera 335 i recimo, VEF-i16.

inflameswetrust je napisao/la:... no bit će ...

... Me-109 ?

dida je napisao/la:
... Me-109 ?

Jok. Ako misliš na trkaćeg Me-109R odnosno Me-209, možda jednog dana. Ako misliš na Bf-109, svakako ću ga spomenuti!

I ono što nikako nisam uspio Stanleyu objasniti, nije Me 109/110 nego Bf, i do kraja rata Bf! Nakon što je bavarska tvornica zrakoplova (Bayerische Flugzeugwerke) postala tvornica Messerschmitt, prema jasno, Willyu Messerschmittu, svi daljnji novoproizvedeni avioni dobivali su oznaku Me (kao mlazni 262). Međutim, avioni dizajnirani prije 1938. s oznakom Bf, nastavili su nositi oznaku Bf do kraja rata. Bilo je tu pogrešaka i pokušaja Willija da protjera oznaku Me za sve avione, ali u njemačkom Reichsluftfahrtministeriumu to nije prošlo. Najveću pomutnju tu su napravili engleski i američki autori (pobjednici pišu povijest), koji su valjda, jednostavnosti radi, na sve i svašta keljili oznaku Me.

inflameswetrust je napisao/la:... Ako misliš na Bf-109, svakako ću ga spomenuti!
...

Na njega na njega, to mi je 'tica iz WWII, kako zna reć Izzy Fazlinović, parekselans ...

dida je napisao/la:

inflameswetrust je napisao/la:... Ako misliš na Bf-109, svakako ću ga spomenuti!
...

Na njega na njega, to mi je 'tica iz WWII, kako zna reć Izzy Fazlinović, parekselans ...

Junkers Ju 86 ili nedajbože Blohm & Voss BV 222 Viking (volim dizele pa to je...)

 (oba su mi nekako preglomazna) ... e ali  Junkers Ju 52 ...



(ja sam čudna biljka kojoj se sviđaju drugačije stvari   )

dida je napisao/la: ... e ali  Junkers Ju 52 ...

Ovako rebrast podsjeća me na prve Spačeke

inflameswetrust je napisao/la:I ono što nikako nisam uspio Stanleyu objasniti, nije Me 109/110 nego Bf, i do kraja rata Bf! Nakon što je bavarska tvornica zrakoplova (Bayerische Flugzeugwerke) postala tvornica Messerschmitt, prema jasno, Willyu Messerschmittu, svi daljnji novoproizvedeni avioni dobivali su oznaku Me (kao mlazni 262). Međutim, avioni dizajnirani prije 1938. s oznakom Bf, nastavili su nositi oznaku Bf do kraja rata. Bilo je tu pogrešaka i pokušaja Willija da protjera oznaku Me za sve avione, ali u njemačkom Reichsluftfahrtministeriumu to nije prošlo. Najveću pomutnju tu su napravili engleski i američki autori (pobjednici pišu povijest), koji su valjda, jednostavnosti radi, na sve i svašta keljili oznaku Me.

Aha, znači tako. Nema me par dana i odmah smo se počeli vrijeđati, ha!?
Ma objasnio si ti meni (itekako, a ne nikako) i ja sam to objašnjenje uvažio, ali sam spomenuo da drugi izvori govore o oznaci Me-109 nakon disperzije proizvodnje u više tvornica. Boknasoslobodi da bih arbitrirao o nečemu iz vremena dok se još nisam rodio.

Stanley je napisao/la:Boknasoslobodi da bih arbitrirao o nečemu iz vremena dok se još nisam rodio.

Šta da? A ko je ono kod Kitty Hawka natezao praćku braći Wright?

Stanley je napisao/la:
Aha, znači tako. Nema me par dana i odmah smo se počeli vrijeđati, ha!?

Pobogu, kakvo vrijeđanje?

Ma objasnio si ti meni (itekako, a ne nikako) i ja sam to objašnjenje uvažio, ali sam spomenuo da drugi izvori govore o oznaci Me-109 nakon disperzije proizvodnje u više tvornica. Boknasoslobodi da bih arbitrirao o nečemu iz vremena dok se još nisam rodio.

Nema govora o oznaci Me, ni nakon seljenja proizvodnje. Ako je bio britanski autor, pogotovo. Oni su možda izrazito precizni oko toga koji je najdraži viski svakog pilota, ali dalje od toga im se potkradaju mnogobrojne greške. Svaki 109 dobivao je pločicu s oznakom Bf -109 (izuzev jedne tvornice, mislim u Leipzigu, ali i to je bila kratka serija koja je imala službenu oznaku pri ministarstvu - Bf). Bilo je i među Nijemcima primjera pisanja Me, naročito na aerodromima i tvornicama, no tamo je pisalo stvarno svašta (Daimler Benzov 60x V12 motor znao je biti prekršten u V10, makar DB 600 niti jedan nije bio V10). Tako da - možda se i zna o čemu se govori kada se kaže Me 109 ili Me 110, ali generalni konsenzus je Bf 110. Baš kao što nitko neće reći da ga je vukla JŽ362 tamo '99 godine, nego HŽ1061. Možda najbolje Žutka onda. Ili za naš Bf 109 - Emil, Friedrich i Gustav, ovisno o oznaci.

inflameswetrust je napisao/la:

Stanley je napisao/la:
Aha, znači tako. Nema me par dana i odmah smo se počeli vrijeđati, ha!?

Pobogu, kakvo vrijeđanje?

Nikakvo. Valjda si shvatio da se poštovani kolega pretpisnik šali

Naš dežurni avio-stručnjak inflameswetrust a.k.a Plameni iskazao je vrhunaravnu odbojnost ka moru i inim tekućinama nad kojima se može letjeti



pa ću se ja morati pozabaviti tim aspektima ratne avijacije u WWII.

Kao i sve pristojne demokratske države (a uz to pogođene ekonomskom krizom i uskogrudno-izolacionističkim razmišljanjem), Sjedinjene američke države dočekale su WWII. s prilično zastarjelom borbenom avijacijom. Jedina svjetla točka bili su im bombarderski avioni za obrušavanje – tu su Ameri zapravo bili pioniri iako su i tu drugi ratni razbojnici kasnije daleko odmakli.
Napad na Bisernu luku bio je šok i otrežnjenje. Pokazalo se da Japovi, prepotentnom bijelačko-kolonijalnom razmišljanju uprkos, imaju izvrsne avione, a ne loše kopije zapadnih modela (iako su, jasno, pokrali od Zapada sve ono što je valjalo), a pogotovo izvrsno uvježbane pilote. Onih par američkih aviona koji su uspjeli uzletjeti 7. prosinca 1941., pokazali su se beznadežno nedorasli Zeroima (Mitsubishi A6M Reisen) i ostaloj letećoj armadi žutookih.

U nastavku ratovanja i pokušajima usporavanja japanskog napredovanja na Pacifiku i širenja "Sfere uzajamnog napretka" nisu zapadni saveznici bili bolje sreće. Spori i tromi avioni tipa Curtiss P-40 Tomahawk/Kittyhawk bili su topovsko meso za razularene Japance. Trebalo je pod hitno naći neku bolju zaštitu od letećih napasti.
Velika tehnološka prednost Amerikanaca bila je u cijeloj seriji odličnih zvjezdastih motora. Za razliku od nekih drugih zaraćenih strana, Ameri se nisu "gubili" u razvoju motora po proizvođačima – imali su dva tipa rednih (Allison i Packard/RR) i dva tipa zvjezdastih motora (Wright i Pratt & Whitney) i toliko o tome. Konstruktori neka se izvole snaći oko ponuđenih motora. I dacol.

Prvi najvažniji zadatak rata na pacifičkim prostranstvima morala je, jasno, podnijeti mornarica. Imali su sreću da su 7. prosinca nosači aviona vrludali negdje plavim prostranstvima pa su ostali neoštećeni.
A što je letilo s nosača? Počnimo s lovcima (mornarica veli "F" = Fighter, dakle borac za razliku od prašinara čiji su lovci trebali biti u progonu protivnika "P" = Pursuit stoga se kodne oznake tipova mornaričkih i armijskih (kopnene vojske) aviona razlikuju po prvom slovu. Ameri nisu imali zasebne zračne snage kao što su imale europske zemlje, ali su ih zato dijelili po rodovima, a prašinari i Mornarica+Marinci su oduvijek iskazivali bezgraničnu međusobnu ljubav)


Grumman F4F Wildcat



Ovaj simpatični debeljko nosio je na svojim snažnim četvrtastim krilima teret prve dvije godine rata na Pacifiku. Bio je jedini tip lovca na nosačima, a i na kopnenim aerodromima na različitim američkim posjedima i bazama diljem tog golemog prostranstva.
Tvrtka Grumman je do ovog modela proizvodila jedino dvokrilne avione jer je to još i u razdoblju između dva svjetska rata bio ideal lovačkog aviona – brz i strahovito pokretljiv. I zastario! Kad je Mornarica raspisala natječaj za novog lovca, javili su se Grumman i Brewster čiji je jednokrilni model Buffalo u prvom naletu odabira pobijedio, ali su naručitelji just to be on the safe side, odlučili da se i Grummanov projekt pusti u proizvodnju. Dobro da jesu jer se Buffalo pokazao nedoraslim.

I tako se Grumman otputio u proizvodnju svog prvog jednokrilca. Bio je to srednjekrilac (znači da mu krila rastu iz kukova), a sagrađen je oko golemog motora Pratt & Whitney R-1830 Twin Wasp (Wright je nazivao motore po ciklonima, a P&W po raznim osastim kukcima) od 14 cilindara i snage 1.200 KS. Imao je posebno ojačana krila što mu je davalo mogućnost velikih brzina u obrušavanju, a klasificiran je kao lovac i lovac-bombarder.
Nakon par modifikacija izvršenih na prototipovima krenulo se u proizvodnju.

Još par tehničkih podataka:
- max. brzina 533 km/h (dakle približno isto kao Zero)
- početna brzina penjanja 690 m/min (Zero je tu bio dvaput brži)
- dolet 1.300 km



Od naoružanja imao je 4 mitraljeza Browning .50" (12,7 mm) u krilima s po 450 metaka po oruđu, a mogao je nositi i 90-tak kila bombi. Marmaljez Browning od pol cola (12,7 mm) bio je opako oružje – ne prebrz, ali pouzdan i s velikim dijapazonom raspoložive municije, a po snazi negdje između 'običnog' mitraljeza i 20 mm topa što je bilo posve dovoljno za nezaštićene japanske avione. 450 metaka bilo je otprilike dovoljno za 1' stalne pucnjave što je u praksi jako puno!
Avion je bio relativno dobro zaštićen i sposoban podnijeti priličnu količinu oštećenja. Osobito su korisni bili samobrtveći rezervoari goriva. Radilo se o rezervoarima koji su s unutarnje strane imali gumenu 'vreću' u kojoj je bilo gorivo. Kako se gorivo trošilo tako je 'vreća' splašnjavala i u rezervoaru se nisu stvarale eksplozivne benzinske pare. Velika većina japanskih aviona nije imala takav uređaj i kad bi metak pogodio (polu)prazni rezervoar – pfffft!

Posebna karakteristika "Divlje mačke" bio je stajni trap koji se potpuno uvlačio, ali je bio na ručni pogon! To se lijepo vidi na ovoj slici.



Wildcati su učestvovali u svim značajnim bitkama tijekom prve dvije godine rata na Pacifiku (Koraljno more, Midway), a četiri su Wildcata nekoliko dana branila otočić Wake od nasrtaja japanskih invazionih snaga što je Amerima bilo nešto kao Vukovar. Wildcati su odradili i lavovski dio posla leteći s Henderson Fielda u bici za Guadalcanal.
Mogli su se dosta uspješno boriti i s japanskim lovcima jer su ih nadmašivali brzinom u obrušavanju pa je standarno pravilo borbe sa Zerom bilo otprilike: "Izvrni se u obrušavanje, zbriši i vrati se natrag!" no svakako je bio najopasniji u rušenju protivničkih bombardera (što mu je i bila primarna zadaća) pa je omjer pobjeda i poraza bio 7 : 1.

Wildcat je isporučivan i nekim saveznicima, a u Britaniji bio je poznat kao Grumman Martlet
Ukupno ih je sagrađeno nešto manje od 8.000 komada, a 1945. povučen je iz službe.

Pfaff je napisao/la:Corsair se zbog svoje prevelikosti nije koristio s nosača već je služio u ulozi lovaca-bombardera (штурмовика) za podršku marinskoj pješadiji i letijo je s kopenih aerodroma (ajd' sad!)

Aj-aj-aj-aj-aj… A što je ovo?:







F-4U Corsair se itekako koristio na nosačima aviona (imao je sklopiva krila). Uostalom, projektiran je i rađen upravo po narudžbi US Navy, a odmah su ga poželjeli i marinci.
Pilot Corsaira je morao biti jako dobro uvježban, jer je avion pri slijetanju imao tendenciju poskakivanja u svezi&glede amortizera. Taj nije trpio ni praštao pogreške pilota, ali kad si jednom njime ovlad'o imao si u rukama ubojito oružje. Uostalom, bio je u proizvodnji još pedesetih godina, a naročito se istaknuo u ratu u Koreji gdje je polijetao sa nosača aviona u Japanskom moru.
Kada su jednog zarobljenog Sjevernokorejca pitali ''čega ste se najviše plašili?'' odgovorio je ''plavih aviona'' (Corsaira).