Dva dana u Pragu

Kad je noć, možeš na ekranu pratiti što se zbiva



Tip sjedala u većini "običnih" čeških putničkih vagona. Udobni, s visokim naslonom i ergonomski pristojno oblikovani. Došlo mi je da ih zamolim za dozvolu otuđenja. Poklonio bih jedan primjerak HŽ-u da vide kako se skrbiti za svoje korisnike, a drugoga onom liku u Bedekovčini...



Na zidovima su vitrine s morem modela. No, to je, kako svi znaju, nezahvalno za slikavanje...





Kratki . Nije bogna što, ali da se vidi da izlošci nisu statični. Na kraju su dvije lokomotivice većeg mjerila.

Ima i Legića









Dio makete je u izgradnji što je isto zgodno vidjeti. Poučno je, pače (kako li smo samo radili makete bez stirodura???)

Malo artefakata



E, ovo su detalji za maketu, a ne alpske kućice od Fallera









Miješano razno. Tu se voze one lokomotivice većeg mjerila. Ona s napajanjem preko treće tračnice je prebrza za slikanje





Ovo ima kod nas u vrtićima. Jedino nisu tako bogato opremljene.

Evo i ponešto za Plamenog (Ajd', sad, majstore: Tip, godina proizvodnje...)





Česi imaju sasvim pristojnu vlastitu produkciju željezničkih modela. Koliko smo o tome znali? Ja, ništa! Sram me bilo

Ako slučajno imaš krčmu pa hoćeš gostima razvoziti borovičke...



Što se sve nudi...



Ovdje se otprilike vidi koliko je velik prostor





U posebnom prostoru je smješten interaktivni model Praga. Pritišćeš gumbiće pa se pale lampice. Nažalost sam već bio jako kratak s vremenom





Izračunao sam da ću najbrže tramvajem. Linka 17. To je ona što ide ispod one dvije zgrade

Vole Pražani svoje kockice...





U velegradskim prijevoznim sredstvima uvijek možeš sresti osebujne likove



Prijevoz pasa je normalno dozvoljen



Naravno da je stanica najbliža mojoj destinaciji (Staromestske namesti) udaljena nekih 300 metara pod pravim kutem od željenog smjera kretanja, ali zato sam imao priliku snimiti par sumračnih prizora Praga.
Akademija nauka (vrata)



Narodno kazalište







Hradčani



Labud plovi Vltavom

Ne kužim poruku, al' je zgodno





Tramvaji









Opet muzejski tramvaj







Praški tramvaji – kratki mix

U turističkoj jezgri Praga možeš se voziti i fijakerom. Mene to nije nikad privlačilo zbog cijene, a i zbog toga jer se voziš iza auspuha...





I evo me na cilju. Stajao sam pred Orlojem tražeći grupu kad me odjednom nazvala Najbolja itd., itd... jer da je naša Eva u međuvremenu promijenila destinaciju i da su oni malo dalje na trgu. I neka požurim jer da ću inače morati pjevati. BTW, to je standardni štos u turističkim grupama – onaj ko dođe zadnji mora nešto zapjevati. Ja u pravilu nikad ne kasnim, ali sam odlučio: ako me zapadne ta zanimljiva kazna, krenut ću im sa "Ustajte, vi zemaljsko roblje..." pa da ih vidim! Iako, grupa je u prosjeku bila dosta vremešna pa bi se netko i mogao sjećati, jedino nisam bio načisto s političkim nagnućima.
Ovakvog sam vidio i u Bratislavi



Tipična praška pivnica/restoran je treći nivo podruma negdje iza ugla. Spuštali smo se dublje nego Damirić i ja u rudniku Idrija. Naguralo nas k'o kokice na pritki skupa s još kojom stotinom nesretnika... Tourist trap, al' treba i agenciji omogućiti da nešto zaradi jer s prijevozom i 'otelom su knap na nuli



Predjelo



Juha



Glavno jelo. Pomfrit je iz 'Lidla', ali je kobaja bila odlična, a pivo izvrsno. U Pragu nisam nigdje dobio pivo koje nije bilo pristojno hladno.



I tako je završio moj prvi dan u Pragu, zlatnom gradu i "Majci europskih prijestolnica". Umoran sam k'o pas, ali oduševljen.

Nedjelja. Grupa ide busom u Karlovy Vary, a ja ću natrag u Prag. To mi je zanimljivije. Kako bus ide u drugom smjeru, ja ću u Prag ajzibanom. Večer ranije sam si pogledao vozni red koji visi na oglasnoj ploči hotela (ima taktni vozn i red), a ljubazni curetak na recepciji me providio A3 turističkim planom Berouna i označio mi kuda i kako...



Grupa je još doručkovala kad sam opremljen i napunjenih baterija izašao pred hotel.
Impozantno zdanje



Beroun ima dvije stanice – glavnu i nešto što se zove "Beroun Zavodi". Iako mi je curica nacrtala kako doži do glavne, odlučio sam se za alternativu da vidim koliko god se može isprobati.
Prolazim kroz staru gradsku jezgru koja je nekoć bila okružena zidinama



Lijepo uređen središnji trg





Medvedarium? Fala, imam doma!



Beroun je na rijeci Berounki. Željeznica je na drugoj obali, al' srećom ima most



ŽCPRsaR. U Češkoj su uglavnom takvi. Za nadraživanje skrenuti desno



Tipično. Ovakav cestuljak imam i u Delnicama!



Kolodvorska zgrada. Neposjednuta. Nagledao sam se takvih i uz naše pruge

Vodonapojnik & smećekanta



Ma, ja! Paz' da ne bi, usred ove ruševine!



Tu voze dva operatera koji se ne druže pa ima i dva vozna reda



Ne kužim sasvim što trkeljaju, al' mislim da se odnosi na kupovinu karata u vlaku bez kazne ako ulaziš u neposjednutom kolodvoru.



Prijatelj mog prijatelja i moj je prijatelj. Ovi su na visokoj peteljci kao na Bohinjskoj pruzi



Osim kolodvorske zgrade, ostalo je vrlo moderno i uredno



Atron



Moram tamo preko, peron 3!



I oni su čuli za STRAIL



Parnjače 70. A ostali?

Moj će vlak doći iz Beroun glavnog. Znači, ušparao sam si stanicu



Fužine, Gospić... Propast jedne koncepcije i jedno davno prošlo doba



Zanimljivo rješenja konstrukcije ulaza na peron (koji je ljudski i pristojno visok)





I stiže on. Nekakav prigradski zanimljive konstrukcije – pol niskopodno, pol normalno. Pa biraj



Došla teta kondorica i isprintala mi jezdinku (vidite, učim polako)



Sjedim u niskopodnom dijelu. Evo onih stolaca koje sam jučer gledao u "Kraljevstvu željeznica"



Oprema – čisti "Gomulka"



Par puta smo čekali križanje/vezu. Ovoga sam morao skrpati od tri fotografije što se i primjećuje. Al' ja ionako nisam preosjetljiv na to.



Výhod = Ausgang

Čekamo, čekamo...



Teta kondorica



Dočekali smo ovo čudo. Češka verzija Šveda. U normalnoj vožnji nije tako zbluran



Upravljačnica "A"



Ima i u Zagrebu nešto slično?



Stigli smo. Jedan od pomoćnih praških kolodvora. Prilično golemo zdanje



Dalje ću trajvanom linije 22. Prilično je mrzlo. Kad čovjek ovako krstari okolo daleko od baze, teško je biti pametan glede oblačenja – kad hodaš, oznojiš se, onda čekaš trajvan pa se smrzneš. Obučeš se u slojeve k'o kapula pa svako toliko trapulaš s rucakom...



Evo njega ili ga. Ima tu i Metro, al' mi ne paše



Dostava ili reklama? Oldtajmer ili novotvorina? Al' je simpa.



Dodatni semafor za trajvane. Slabo se vidi, ali dolje su strelice koje pokazuju položaj skretnice

Vozio sam se tramvajem linije 12 koji ide preko Male Strane serpentinama na Hradčane pa onda desno prateći izdaleka okuku Vltave. To je mjestimično ozbiljna uzbrdica, o zavojima da i ne pričam, ali nisam primijetio da bi tramvaj s time imao problema. Zaključujem da su priče o ukidanju Dubrovačkog tramvaja i pruge za Mirogoj imale sasvim drugi razlog, a ne opasnost za putnike. Na kraju krajeva, nekad je po Vaclavskim namestima isto vozio tramvaj, a i tamo je opaka uzbrdica.
I onda me iskrcalo na stanici Letenské náměstí. Namjerio sam u Nacionalni tehnički muzej, a moj šalabahter kaže da moram skrenuti desno pa onda nekih 300 metara ravno (ta mi je brojka nekako postala standard). Kad sam došao do zgrade koja je golema, pisalo je da je ulaz s druge strane! Psmtr!
A-u! Zbilja je ogromna!



Opet jedan tata s klincima. Pomogao sam mu s kolicima, bio je zahvalan



Ovo će mi, izgleda, biti dovoljno za ostatak dana



Upad: 60-tak dlakavaca!



I taman sam krenuo prema garderobi kad se začulo: "Panji, panji...!" Uočili su mi fotić oko vrata, a to treba platiti. 100 kruna. Iza mene u redu je bio neki Englez s obitelji koji nije shvatio stvar i pitao da li je slikanje dozvoljeno. Objasnio sam mu da je sve dozvoljeno ako platiš! "You have a point there!", reče on.



I onda si na prsa junačka prilijepiš ovu naljepnicu pa si, kako bi rekli u vojsci, ispravan



Nakon što sam suvišno uvaljao u garderobni ormarić, krenuo sam se snalaziti u vremenu i prostoru.
Iako mi to nije prioritet, odmah do garderobe je odjel mjerenja vremena. Krcat prekrasnih starih satnih mehanizama. Odlično su sanirani (zaključio sam da u muzeju "Sidol" vjerovatno naručuju u barelima) i uglavnom rade.







Jedan kratki tika-taka klip

Onda je na redu kemijska industrija. Što se sve dade napraviti od plastike? Npr. stolica za praški PCC tramvaj...



U podu je vitrina s kućištima i karticama mobitela



Dizajn telefona bio je oduvijek povezan s nekakvim polimerima...



Onda fotografija, a-di-a-di-a-de!
Nevjerovatna zbirka artefakata



Wow! Koja zvijer! Sjećam se kad se to pojavilo na tržištu, svi su samo uzdisali, a jako rijetki su kupili!



Udavljivanje gostiju nakon ručka prizorima s ljetovanja nije baš novovjeki izum!



Tu sam već u osnovnoškolskom fotolaboratoriju (iako je ovo pribor za obradu kolor filmova – tri filtera, trostruko eksponiranje, komplicirano razvijanje)



Dvooke kamere za stereo fotke





Flexaret – češka inačica Rolleiflexa, u mojoj mladosti imao je svaki školski fotolaboratorij bar po jedan. Čisto pristojna naprava, jedino se trebalo naučiti na paralaksu!

Iiiiiii – ptičica!



Fotografski studio nekad



Na okviru su tri role s različitim pozadinama. Stolići i stalci služe da bi objekti mogli dovoljno dugo zadržati pozu. Lijevo na vješalicama su kostimi – šeširi, plaštevi, oprave...

I napokon u glavnoj hali. Promet u svim oblicima i vremenima.
Lokomotiva u dnu pridružena je vagon restoranu carskog vlaka, ali o tom malo kasnije



U prizemlju su automobili i poneka lokomotiva. Ima ih velikih i malih





Ima zanimljivosti i na zidu. Praški tramvaj dok je još po lijevoj strani vozio

Pa krenimo redom. Slikao sam sve natpisne table pa posebni komentari uglavnom nisu potrebni.

Otraga je ogoljen da se vidi tipična De Dionova (polu)osovina. Navodno do danas nije ništa bolje smišljeno.















Da malo spustim kosti...

Mali predah uz miris pare: "Kladno", lokomotiva tipa Engerth, jedna od tri sačuvane normalnotračne.









Engerthove lokomotive su konstruirane za brdske pruge (prve su vozile na Semmeringu) i imaju tender djelomično oslonjen na frem lokomotive kako bi se povećao osovinski pritisak. Prvobitno su imale komplicirani sistem prijenosa pogona na kotače tendera sličan Kloseovom, ali je ta komplikacija brzo napuštena.







Pogled u zrak (vrat mi se ukočio od slikavanja automobila)



Rani oblik Atrona

Lokomotiva za ekspresne vlakove klase 252 iz 1881.

Bog te, ovih se sjećam. Bilo ih je malo, ali su bile impresivne. Pogotovo je bio zanimljiv onaj "kiklopski" far u sredini

Nije auto, al' ima opisnu tablicu pa neka ga...











Gölsdorfova ljepotica. Prije pol godine smo se u Strasshofu divili istoj takvoj koja je posjetioce vozila gore-dolje za 5 jevra po grlu. Mislim da je ovo jedina druga sačuvana iako nije u voznom stanju.



Vaš izvjestitelj u sitnosopstveničkoj pozi



Fata je Fata, al' dvaput je dvaput!



Pogled u kuhinju



Tatra T-15 u ulozi drezine za fine dužnosnike

Nešto vatrogasnih vozila



Pumpa na paru, al' vuku konji. Uvijek sam se pitao kako su znali kad će biti požar da bi na vrijeme podložili kotao?







E, tu je sve bilo "na palentu"

Špaker! Ili možda caffettiera?















Ako stane, bit će k'o bog...!