Riječani u germanskim zemljama: Freilassing und Ampflwang s noćenjem u Salzburgu

Daklem, sve je počelo negdje 5. veljače tekuće godine kad je Damirić, naš referent za međunarodne akcije popraćene kišom polsao mail sljedećeg sadržaja:
[quote]Drugovi i drugarice (sestro), hvala dragom drugu Bogu da vas mogu obavjestiti o ekšnu koji će se održati 30.04 i 01.05 ovega leta.
Svi ste upoznati kamo idemo,ali ponovit ću još jednom:
Iz Rijeke točnije O.Š Turnić u 6:00 h krećemo prema Freilassingu (D), to je pogranični grad sa odličnim muzejom željeznice. Putovanje iznosi sa jednim stajanjem 4,5 - 5 sati, dakle manje nego za Bratislavu...[/unquote].
Ostatak je povijest. I ponešto zemljopisa.
Nažalost su dogovori vođeni mailovima jer bi na 4umu to naraslo na impozantnu temu od nekih 10-ak strana!


NEKA AVANTURA ZAPOČNE!

Vrli štioci, jeste li svjesni u što se upuštate?


Naš turoperater Thommo (ex prežidente) nam je rezervirao hotel u samom centru Slanograda, odmah do glavnog kolodvora uz napomenu da su povijesne znamenitosti udaljene odatle jedva nekih 200 metara. Dobro, mislim si ja, prema mojim dosadašnjim iskustvima, ima u Salzburgu i neki vid komunalnog prijevoza pa ćemo već nekako...
Termin pokreta bio je u 6:00 (po naški: čim dođe Jean) što za mene znači ustajanje sat ranije jer se iz mog Međedgrada moram dobaviti Rijeke. A nikad ne znaš što te na putu čeka pa treba i rezerva vremena. Trapatura u mom selu je bila par crtica ispod nule, a mraz se sterao po livadama i proplancima.



Naplatna točka Oštrovica. Izgleda da će biti lijep dan. Na praskozornom obzoru ocrtavaju se Kolindine alpe...



I Čočmani su se već zbudili



Na kristalno bistrom nebu je visio (polu)mjesec



Parkiralište OŠ Turnić. Tu je Damirić zavičajan. Ekipa se skuplja. Mene poslalo da se parkiram negdje kilometrima uzbrdo i sad polako klipsam vukući torbu i zengviče.



Damirićeva seke Ana. Ona je član "Štaciona", ali se uporno ne da na 4ume. Da mi je znati što radi sa slikama? Inače je drago i veselo stvorenje pa nam osvježava putovanja. Osim toga njena prisutnost umiruje mušku populaciju u kombiju pa se dotični uzdržavaju od korištenja prežestokih izraza u komunikaciji, a obuzdavaju i socijalno neželjene probavne manifestacije.
Ana u slobodno vrijeme lupa nekakvu azijatsku borilačku vještinu pa se zna lijepo brinuti za sebe...



Naš je LL na povratku s Lošinja gdje je u otkomandi svratio do Slovenije pa smo dobili jutarnju okrijepu







Evo nam i kombija. Vozi nas naš stari šole Sergio koji je već postao i polu-railfan!



I evo smo krenuli. Neki širom otvorenih očiju gledaju u bolju budućnost, a neki jutarnju krmeljavost zaklanjaju iza kukcolikih tamnih naočala a la Antonio!

Vrijeme: suho
Nebo: vedro
Vjetar: lagašna burica

Sve u svemu: idealno za putovanje



Ništa što je lijepo u pravilu ne traje dugo. U Dolnjem Zemonu gdje su nekoć riječki kamiondžije tražili poreznu oazu, dočekala nas je magla



Sergio je na pumpi dotočio gorivo, a providio nas je i odgovarajućim vinjetama (SLO, A)



Ilirska Bistrica. Navodno. Jer od magle nemaš pojma gdje si.



Bistricu smo zaobišli novouređenom obilaznicom koja ide južno od pruge. Ta je cesta oduvijek tamo, ali je bila u očajnom stanju pa su ju svi izbjegavali.



Ilirska Bistrica – Pivka. Najdosadniji dio puta za Ljubljanu. Usput sam naučio nešto zanimljivo. Svi smo mi, naime, uglavnom vozili preko Knežaka do Pivke jer je tuda kraće. No, cesta je toliko zavojita i s velikim usponima da je malo dulja vožnja preko Ribnice zapravo jednako brza. A usput možeš baciti i pogled na novouređeni Muzej vojaške zgodovine pred Pivkom.
I evo nas na autoputu. Još uvijek ima magle, ali se razrjeđuje. Zapravo možemo reći da smo stigli. Treba nam samo još par sati vožnje Autobahnovima, nekoliko cestovnih gibira i jedna do dvije hirauličke pauze!



Negdje kod Kranja snimam prva zasniježene vrhunce. Ako bolje pogledate, vidjet ćete na snijegu male crne točkice: To su Slovenci koji su požurili prvomajski vikend provesti u hribima!

Karanutravanken tunel s sončne strane Alp. Sergio komunicira s tetom u naplatnoj kućici.



To je tamo





Tuneli su puni ograničenja. Vučemo se k'o da je sprovod ili da smo na riječkoj obilaznici



Čim smo došli u Austriju, osjetili smo glad. Tako je to kad si na putu, odma bi se nešto jelo! A neki su i "imali potrebu".





Iz ovog prizora je razvidno da je Jean uspio nabaviti kruh prije puta



I curice papaju, zar ne?



Sergio i Damirić pokušavaju "plavuši" objasniti kuda mi to danas želimo stići!

Austrijanci imaju jeftine vinjete (za razliku od njihovih južnih susjeda), ali zato imaju hajdučki izum koji se zove "tunelarina". I plaća se svakiput!





Ovo zasniježeni alpski vrhunci su već pomalo naporni, ali su toliko lijepi na pozadini plavog neba da im ne odolijevam



Još nisam prošao tauernskim autoputom, a da negdje nisu bili radovi



Jednostavno ne vjerujem da u zadnjih 30-tak godina koliko pratim ta zbivanja Austrijanci nisu bili kadri izgraditi i dovršiti poštenih 200 km autoputa. Ja mislim da oni tu nešto muljaju i cuclaju lovu iz gfondova. A možda imaju inženjering od kakve "Skladgradnje"?





I ove tarabe su prekrasne (a znamo koliko Austrija proizvodi drva). Mi naručujemo loše ograde iz Kine (valjda?) a trupce izvozimo. Tjaaa...



Tauerntunel. Tu smo samo 50 meteri niže od vrha Učke. A do tamo ne možeš nego pješke!



Majstore, imaš tipfeler na tablici!



Plavo nebo i zasnježene planine


Plavo nebo, zasnježene planine, Hohenwerfen Burg i bandera usred kadra. Ja izgleda imam neku lutajuću banderu koja se namjerila na mene i svuda me prati. Mislio sam da je nekidan ostala u Meji, ali da...

Aha! Trolejbusne žice. Mi smo dakle, u Salzburgu. Jer ako je "plavuša" pogriješila, onda smo u Linzu. To su, naime, jedina dva austrijska grada koja imaju trolejbusnu mrežu.







Trolejbusi skreću desno, a mi napuštamo Slanograd i nastavljamo ravno.



I naša Ana farba kosu kod njene frizerke!



Gdje god putujem nalazim dokaze o besposlenosti policajaca koji po lijepom vremenu uživaju zbog nečega gnjaviti ljude



Subota, 11 sati ujutro i baš nema neke gužve na cesti. Tu smo negdje i granicu prešli pa se sad vozimo po Bavarskoj. No, kako su Austrijanci i Bavarci srodno pleme, po boji trave se ne vidi razlika.



Majske svečanosti? Fešte? Wiese je sjenokoša, ali mislim da je ovo u prenesenom smislu jer ne vjerujem da se pristojni i ćudoredni Bavaro-Austrijanci valjaju po travi (osim kad ljetuju nna Jadranu – onda podivljaju)



Crkva i toranj



Cvjetni aranžman na raskršću

I bome nas je "plavuša" besprijekorno točno dovela na cilj!





A vid', njega! Ovakav portapak nisam vidio od polovice 80-ih godina prošlog stoljeća



We are here (somewhere)



U fenjeru od skretničkog uređaja su prospekti

Pređimo, dakle, Rubikon...



U nastavku teku slike slijedom mog kretanja. Ne očekujte previše sređenosti
Ovo je uređaj za pranje vlakova. Po zazelenjelosti kolosjeka zaključujem da vagone peru negdje drugdje



Koliko su samo ovi mehanički likovnjaci zanimljiviji od semafora



Nisam znao da postoji STRAIL za 5-inčne pruge???



356? Joooj, pa toliko skretnica nema od Rijeke do Zagreba!



Mala dizel manevra iz, mislim, 1941. SV je mrčuk mlađi!



Sve upravljačnice na ovakvim strojevima su nekako slične



Ovakve prekidače je imao naš stari radio marke "Triglav"



Ana slika mene!



Zanimljiva konstrukcija. Izgleda kao da je uskotračna lokomotiva nasađena na normalnotračni frem. Al' valjda je radilo...

Prostor ispred zgrade muzeja je zgodno uređen s mnoštvom malih detalja željezničke provenijencije





Kolosijek je tu. Još fale Dražen i Željko



Skretnica na daljinski. Dobro podmazana



Ovaj eroplan je slučajno dobrundao u kadar. To je da Plameni ne pomisli da smo ga zaboravili



Evo onog Goggomobila. Ja sam tu radi usporedbe veličine







Kako si luksuz modelarenja na vrtnim željeznicama uglavnom mogu priuštiti bogati seniori (ne, nisam taj), onda je kolosjek podignut na rampu radi lakšeg postavljanja i servisiranja modela.



I "Štacionov" kamiočić je posjetio Freilassing

I ajmo unutra... Lokwelt = Svijet lokomotiva



Prilika za selfie



Upad nije skup. Jedva pet ojra.



Za tu lovu ti teta na prsa junačka prilijepi naljepnicu koja dokazuje da si muzeju uplatio prinadležnosti i da možeš slobodno šalabajzati muzejskim prostorima...



Ovo je za bornu. Jedna lokomotiva = puno malih komadića!



Krokodili. Patnja moje mladosti. Nažalost svi muzeji pa i oni najbolji pate od (nenamjerno) loše prezentacije modela i fotografija – kombinaciji reflektirajućih površina i krivo postavljene rasvjete. O uporabi blica da ne govorim. Stoga sam nažalost morao odustati od slikanja većine izložaka u vitrinama. A izbor je nevjerovatno bogat i prekrasan. Schmrtz!



Nalazim se u muzejskoj zgradi koja je prilijepljena uz kružnu šupu. S balkona (di je i ćenifa) vidi se prostor remize. Dolje je uređen i prostor za prezentacije i predavanja, a u međuvremenu se vrte filmovi o željeznicama u kojima možeš uživati ako malo spustiš Kosti!

Na balkonu je niz izvrsnih fotografija starih lokomotiva njemačkih željeznica koje iz gorenavedenih razloga treba slikati pod kutem pa je prikaz strogo informativan











Spustih se u prizemlje

Lijepa velika maketa muzejskog kompleksa

Lokomotive serije B IX bile su prve ekspresne lokomotive Königlich Bayerische Staatsbahn (Kraljevskih bavarskih državnih željeznica). Dvadeset primjeraka je sagrađeno 1874. i vozile su pedeset godina. Imale su nisko položen kotao i stražnju osovinu iza ložišta što je osiguralo stabilnost po pravcu pa su mogle postići brzinu od 90 km/h.
Lokomotiva br. 1000, izgrađena u tvornici Krauss-Maffei pripada kolekciji Njemačkog muzeja u Minkenu, ali je zbog nedostatka prostora smještena u ovaj muzej.

Ovi zubi nisu od anlasera već pokreću brzinometar



Lokomotiva je djelomično raspiljena tako da joj se vidi unutrašnji ustroj.



Cilindar i plosnati parorazvodnik



Pjeskara



Opet zubići!



Mlaznica za izlaznu paru u dimnjaku koja pojačava propuh u kotlu



Parni dom i poluga regulatora



Poluga prekretača kulisa (lokomotiva ima Stephensonov razvod)



Sigurnosni ventili



Westingouse pumpa za zrak

Roštilj ložišta



Svornjaci koji drže krov ložišta



Vatrocijevi



Tender. Na ovom presjeku se lijepo vidi kakav je omjer vode i ugljena u tenderu



Ovo imam doma na vodokotliću u zahodu



Vanjsko kazalo razine vode



Polužje razvoda je unutar frema, a ovaj protuuteg olakšava prebacivanje kulisa



I sad smo valjda jednom za svagda riješili objašnjavanje tehnologije parnih lokomotiva!

Nekoliko putničkih vagona – nekad i u malo bližjoj prošlosti
Oduševila me duhovitost prikaza vagona. Umjesto da u halu uvaljaju golemu vagončinu koja onda smeta svima (i tako nekoliko njih), mudri su Germani odrezali od svakog vagona ono zanimljivo, a ostalo vjerujem, utržili "Metisu". I svi veseli, a unutrašnost kupea možeš na miru razgledati.
Vagon IV. razreda...



Putnici su sjedili na klupi uza zid i prostor dijelili s raznim kištrama i košarama, a vjerujem i ponekom kokicom i patkicom!



Putovanje je moglo i potrajati, ne?



Ovo je već malo finija opcija. Krovna nadsvjetla bila su dugo godina karakteristika putničkih vagona





Skoro ko naše "Goše". Jedino mi se zavjese više sviđaju



Ovo je za one s jeftinijom kartom iako su zapravo sve udobnosti tu, osim što je malo tvrđahno za guj'cu. BTW (iz osobnog iskustva seniora koji se u mladosti navozio "tvrdom" klasom): Ova drvena sjedala uopće nisu loša u ergonomskom smislu. Jedino je znalo biti potijesno jer je u III. razredu standard bio 5 putnika po redu



Police za prtljagu od pletene špagice. Lampa na stropu je vjerovatno još bila na neko tekuće gorivo. Najčešće se koristilo repičino ulje



Remen za podizanje/spuštanje prozora. Na dnu je imao drveni valjčić koji je na zavojima veselo lupkao o zid vagona



A Kihajolny veszélyes? Nema Kihajolny veszélyes?

Prvi razred u moderno doba



Ovo nam je već blisko. Gotovo da nije za u muzej (bar kod nas). Kako bi tek izgledalo da se onaj lik iz Bedexa dokopao interijera...

Malo zubate tehnologije po Strub-u



Na struju



Sastavljeno u Esslingenu, ali elektriku je načinio švicarski Brown-Boveri koji je opremom za električne lokomotive opskrbljivao većinu germanskih država. Kasnije su se fuzionirali sa švedskom ASEAOM pa se danas zovu ABB



Kočnica



Kad imaš struju, možeš nadodati razne pomoćne motore. Ovo je kompresor



Vlakić se pentrao na bavarsku planinu Wendelstein.
(Za one koji ne znaju: U dolini se nalazi nekakvo moderno tehnološko čudo zvano stellarator gdje mudraci s Instituta Max Planck pokušavaju rascijepiti kuglanu zemaljsku. Ili tako nešto...)





Ovo nije lira već strugač leda sa žice KV! Na svim zupčanicama je pravilo da lokomotiva koja jedina ima veze sa zubima gura vagon(e) uzbrdo pa ovo rješenje itekako ima smisla



Unutrašnjost. Ne pretjerano udobna, ali nije vožnja ne traje beskrajno dugo, a planinari su veseli ljudi

Kako su lokomotivske šupe lepezaste, nađe se uz vanjski zid više mjesta pa su tu ugurali ovu malu skupa s vagončićem!



Našlo se mjesta i za skretnicu





Pretpostavljam da ee tvornički broj odnosi na sva proizvedena vozila i opremu jer ne vjerujem da su napravili toliko lokomotiva



Za one koji ne znaju: Pod ovom kompliciranom oznakom krije se, ni više ni manje nego "naša" bosanska serija 97 koja je gurala vlakove na Ivan planinu i preko Komara.
Ovo je druga koju sam vidio u muzeju. Ona prva je u Ljubljani zahvaljujuć maru g. Tadije Velikog! Postoje još dvije sačuvane – jedna je u privatnom posjedu negdje u Austriji, a na četvrtu uTravniku pazi naš DrJovan





E, ovaj tvornički broj je OK



Paralelno s nama se po muzeju motala nekakva fotografska škola i slikavali su umjetničke prizore na izlošcima tehničkog nasljeđa. Ovu mršavu šmizlu nisam nikako mogao dočekati da mi se skine s lokomotive!



Kažem ja – tehnološko čudo. Trebalo je unutar frema 760 mm lokomotive zagurati još dva cilindra s polužjem razvoda i zupčanicima. Kad se to pokvarilo, mislim da su majstori u radioni čupali kosu.

Lokomotiva ima i vanjske cilindre koji daju adhezijski pogon



Tender



En face. Šmizla je opet tu. Parorazvodnici su plosnati što znači da je lokomotiva na zasićenu paru. Na vanjskim cilindrima su vodoravni, a na unutrašnjima su postavljeni koso. Koliko je to vode moralo popiti za tih nekoliko kilometara uzbrdice!

Još malo zubate tehnologije. Lokomotivica Z 3 sa Schafbergbahna.



Taj tip lokomotive obično nazivaju "klečeća kravica" jer je u vodoravnom položaju prednji dio kotla spušten nadolje. To zato da kad se lokomotiva nađe na usponu, razina vode u kotlu bude ravnomjerna. Kad je lokomotiva na ravnom, onda treba jako paziti da je razina vode u kotlu dovoljno visoka.



Još par detalja





Vlak vozi na 1.000 mm kolosjeku pa je cijeli izložak na normalnotračnim kolicima da ga mogu maknuti da lakše obrišu prašinu ispod!



Još jedna raspiljena. Ova ima Schmidtov pregrijač pare (crvene cjevčice unutar vatrocijevi)



Otraga je skoro cijela



Električni prigon zupčaste željeznice sistema Strub

Električna lokomotiva na 3-faznu izmjeničnu struju klase De 2/2 iz 1899. Ono "2/2" znači: dvije osovine od čega dvije pogonske!





Aus Schweiz, natürlich!



Motor je malo golem, a lokomotiva je mogla voziti sa samo dvije brzine. Zato je sve ostalo bilo jednostavno osim, naravno, KV koji je ličio na trolejbusni!



LAG 1 "Katherina". teretna lokomotiva na monofaznu izmjeničnu struju nekadašnje minkenske vicinalne željeznice Lokalbahn Aktien-Gesellschaft (LAG)



Još jedna lokomotiva koju je Tehnički muzej (Deutsches Museum) u Minkenu dao u otkomandu zbog nedostatka prostora



Upravljačnica. U to su doba šoferi parnjača o ovakvoj udobnosti i zaštićenosti mogli samo sanjati.
BTW, ono desno nije uređaj za prebacivanje skretnica iz kabine!



Brzinometar



Ova još uvijek sjedi na Bosanki. Šta bi tek bilo da je u pitanju Bosanac?!?

Još jedna "električarka". Radi se o seriji E 16 sagrađenoj 1927. Bila je to prva velika serija njmačkih elektrolokomotiva koje su imale pojedinačno pogonjene osovine. Vješanje motora bilo je riješeno dosta komplicranim tzv. Buchli-prigonom (prema imenu izumitelja). Kasnije je serija preimenovana u 116-xxx







Motori



Brown-Boveri je u međuvremenu otvorio ekspozituru u Mannheimu, lokomotivu je izgradio Krauss, a bremzalo se na Knorr



Čreva



Vaš izvjestitelj sjedi i bulji u prazno (bole ga noge)



Transformator. Je, bez toga ne ide, nije to tramvaj...



Nije anlaser, al' priznajem da nemam pojma što je. Pretpostavljam da se radi o šemi elastičnog vješanja motora (Buchli-prigon)



I ova je iz Minkena?

Upravljačnica. Ovo već jako ozbiljno izgleda. Zanimljivo kako u unutrašnjosti kabine ima još uvijek puno drvenog materijala



Vaš izvjestitelj i vaš turorganizator



Turorganizator i sestra mu...



E 44 – prva velikoserijska njemačka elektrolokomotiva





Mali intermezzo: LGBT maketa "Divlji zapad"





Vlakići trče u neka predefinirana doba, ali mi se nije dalo čekati

E 44 podserija 5



Ovakve su prije nego narastu



Upravljačnica





Pogon



Kočnice Knorr



Ovo mi je malo premoderno. Osim toga, ima ih u svim katalozima modela!





Pažljivo ga motrim. Naš nestašni LL voli potezati ručke signala...

Ana kraj plavog čuda!



Dizel-hidraulična lokomotiva serije V16. Prva takva kod njemačkih željeznica. Prigon je malo antikvaran: motor preko hidrauličke mjenjačke kutije pogoni lažnu osovinu koja putem polužja prenosi snagu na pogonske kotače (3).
Ovaj sustav je izazivao probleme pa su kasnije dizel-hidrauličke lokomotive dobile kardanski prijenos snage.





Svi su tu imali posla!



Ovakav prigon je tipičan za parnjače. Čak i vrlo rani tipovi parnjača koje je gradio Timothy Hackworth imale su ovakvo rješenje prijenosa snage na pogonske kotače



Upravljačnica. Vrlo elegantno, priznajem... Našlo bi se mjesta i za railfana koji ilegalno snima cab-ride filmić!



Kardanski prigon dizel-hidraulične lokomotive