Riječani u germanskim zemljama: Freilassing und Ampflwang s noćenjem u Salzburgu

Još jednu da plaknem pluća...!



I krenuli smo prema 80 kilometara udaljenom Ampflwangu. Pun kombi Trnoružica



Za kraj – turistički plan Salzburga.



Za one koji ne znaju: U Salzburgu je rođeno dosta poznatih ljudi. U prvom redu to je Maria von Trapp, a nešto prije nje živio je ovdje neki Vukohod Bogoljub koji je skladao muziku za rane kompjuterske igrice i neke tipove Nokijinih mobitela!

Putujemo uz Traunsee. Negdje daleko desno bi trebao biti Bad Ischl, nekada ljetna rezidencija našeg pokojnog Cara i Kralja i kontinentalni pandan našoj Opatiji. Iako je Opatija ljepša!





Zasad je dobro, još smo na autocesti (Ampflwang je, inače, neka selendra, nema ga ni na karti)



Sergio gleda ravno i neda se smetati



Trnoružica od 100 kila



Nižu se sela i gradići



Ovakvog crkvenog tornja se ne bi postidili ni u Dalmatinskoj Zagori.

Ovo je Timelkam. Put nam je zapriječila prvomajska parada s vatrogasnom muzikom na čelu! (Mužika i bubanj složno udaraj!, rekli bi Pehinarski feštari)



Skrenuše oni srećom ka vatrogasnom domu. Pročelje mu resi kip svetog Floriana, zaštitnika grlogasaca, a sve pod motom:

Vatru gasi, brata spasi!

ili u prijevodu na njemački:

O heiliger St. Florian, verschon mein Haus, zünd andere an!



O Timelkamu će još biti spomena...

Viiidi! Svi su se probudili!



Tobogan



Ovi su dopremili kus /deblo po goranski). U svakom mjestu diže se prvomajski stup ukrašen zelenim vijencima



Evo nas na odredištu



Tu je nekoć bio rudnik ugljena. Lokomotivica



Simpa stroj za iskop ugljena. Sve radi sam



Austrija je park-država

Ulaz u muzejski kompleks (Lokpark Ampflwang) je kroz ovu skromnu kućicu





Simpa teta na blagajni ubire gibiru od posjetitelja i posjetiteljica... Oduševila ju je moja pločica iz Banovića!



Odlučili smo se za puni paket: Posjet muzeju + vožnja muzejskim vlakom do Timelkama (to je tamo di sviraju vatrogasci) i natrag



Uz ulaznicu-račun ide ova trakica koju ti teta zalijepi oko zapešća kao dokaz da si određen za odstrel... Ne, ne, kao dokaz da si platio i vožnju muzejskim ajzibanom!

U ulaznom prostoru je i mala prodavaona literature i suvenira. Meni je odmah zapela za oko maketica ovog prelijepog dunavskog parobroda. Zove se po onom dvorcu čija je boja postala standard za sve C i Kr državne građevine!



Literature ima toliko da su ju svrstali po kategorijama. To je tako kad narod ima poštovanja za svoju baštinu, onda se nađu i financijeri. A u nas, osim one dvije knjige g. Horvata (po kojemu svi pljuju), monografije o Riječkoj pruzi i nekoliko monografija komunalnih grackih prijevoznika ter par samizdatova čudne kvalitete – nigdje ničeg. O sačuvanim artefaktima bolje ne pričat.
Srećom su tu DrazenB & Co. s a svojim tramvajskim monografijama, inače bi stanje bilo porazno









Ima i simpa suvenira. Osobito mi se dopala pločica na kojoj piše da je... "Zabranjeno brati cvijeće tijekom vožnje!". Nažalost mi skučenost svakodnevnog prostora onemogućava nabavu & skladištenje suvenirske krame. Što možda i nije tragično.



Na jednom stolu ima i nešto knjiga iz druge ruke. Oma sam kupio tri – sve po 1€ (k'o kod Kineza). Dvije su dječje slikovnice s lijepim ilustracijama, a ona plava (fali joj vanjski omot) se pokazala vrlo zanimljivom. Prijevod je to s engleskog knjige o povijesnim velikim ekspresnim vlakovima



U objektu je i kafeterija. Izgleda da se priprema neko prvomajsko slavlje. Vidjet ćemo, zasad daju po prstima...

Potražio sam pipitorij i našao se u - lamparni! Kako je ovaj kompleks dio nekadašnjeg rudnika, sanitarije su tamo gdje su oduvijek i bile







Vrijeme smrdi na kišu, ali je još suho. Do muzejskog kompleksa treba prehodati mali park gdje je zanimljivo uređeno dječje igralište





Ovo mami...



Ovo je i namamilo!



Sister Ana se zavukla na toranj



Ovo sam isprobao u MMSU, ali se bojim da bih teško prošao kroz ovu cijev bez dodatnog podmazivanja. Prepuštam veselje mlađima

Igralište je opremljeno kolosjecima od drvenih gredica i okretaljkama po kojima djeca mogu gurati rudničke vagonete







Kroz oblake probija neko mržljikavo sunce



Danas je prvi dan rada muzejskog kompleksa pa su svojim prisustvom prigodu uzveličali i vlasnici oldtajmer traktora i srodnih vozila





E, ovo bi dobro došlo za terenske akcije. Otraga utrpaš nekoliko railfanova i zaždiš u šumu tražiti poziciju za sačekušu!





Crveni traktor

Bačevi



A vid', njega! Ima sve dodatke kakve smo kasnih sedamdesetih voljeli natrpavati na svoje automobile! Tršćanskim trgovcima su tada cvale ruže!



Zgrada u dnu slike je nekadašnja separacija i tamo je glavni dio muzejske zbirke



Lokomotiva ogoljena do srži



Ne znam kako se to čno ovo zove. Premosnica? Neee, to je kad imaš infarkt! Prenosnica? Možda. Ajmo reć da je to linearna okretaljka. Za razliku od one "normalne" ova servisira niz paralelnih kolosjeka. Danas ih se uglavnom nalazi u željezničkim i tramvajskim remizama i radionama, a nekad ih je bilo i na manipulaciono-prometnim i skladišnim površinama te na čeonim kolodvorima.
Nažalost ne vidim ostatke kolosjeka koje bi most trebao povezivati.



Opet kolosjekić za modele unutar radnog dosega prenosnice.



Kao mali sam obožavao ovakve teretne vagone s kućicom za kočničara i nikako mi nisu uspijevali objasniti zašto se u tome ne možeš voziti do Zagreba!



Još malo traktora.



Ovakvih zelenih Steyra je nekoć bila krcata riječka luka.

Na fasadi lijevo se vidi natpis kojeg naši rudari izgovaraju. "SRETNO!"



Bilo je to odlično godište!



Nakon ulaza u glavnu zgradu, našao sam se na mostu s kojega puca pogled na zbirku vagona. Smjesta sam tu i tada donio odluku da ne idem slikavati i obilaziti sve te vagone



A i prilično su derutni



I članovi udruge traktora-oldtajmera su isto pomalo derutni.



Daklem, ovo se stručno zove "Muzej željeznice i rudnika"



Model zgrade u kojoj je muzejska zbirka. Ulaz je sa suprotne strane (a osvjetljenje s ove!)



Lift za vagonete



Diskretno, civilizirano i duhovito upozorenje ovisnicima na vratima lifta (za ljude).
Ja sam, naime, donio povjesnu odluku da ću se liftom popeti na zadnji kat i onda se kapilarno procjeđivati sproću prizemlja. To mi se nekako učinilo pametnom idejom.

Još jedan model parobroda Schönbrunn iz DDSG flote



Uređaj za spuštanje dimnjakova. To se moralo činiti pred svakim mostom. Još ako je parobrod imao dva dimnjaka...

Ima zgodna anegdota iz vremena post-WWI. kad je raspadom carevine i nestankom Ungaro-Croate mnogo kapetana iz Primorja i Kostrene ostalo bez posla. Neki su se prebacili na riječnu plovidbu pa sau tako od barbe postali čiča!
Trebalo se naviknuti i na novu terminologiju. I tako je jedan naš Kostrenjan ploveći nizvodno Dunavom pred nekim mostom trebao izdati naredbu mornarima da spuste dimnjak. Ali se nikako nije mogao sjetiti da se to tamo veli odžak. U zadnji čas je doviknuo: "Ma, hitite tega črnega vraga dole!". Srećom su mornari shvatili o čemu se radi i što treba učiniti...



Nekoliko dioramskih postava koje su se dale civilizirano uslikati









Serija U s Parenzane?



Karta uskotračnih željeznica u Štajerskoj – odmah dobivam ideju za sljedeću akciju "Štacionaca"



Ja sam na posljednjem katu. Iza ovih panoa je prostor za predavanja & prezentacije

Krovna konstrukcija mješovite gradnje (Če – Dr)



Prostor me jako podsjeća na istarske ruševine iz Raškog rudničkog bazena, nekadašnju termoelektranu "Vlaška" i separaciju u Štalijama. I jedna i druga bi se mogle divno iskoristiti za slične namjene. Samo da je volje i nešto puno novaca.
Na donjem katu je neki postav posvećen putovanjima i komunikacijama općenito



Modeli i slike prekrasnih parnjača. Ovo sve skupa vrijedi čitavo bogatstvo









Moja omiljena: Gölsdorfova ljepotica klase kkStB BBÖ 310. Vidio sam uživo jedine dvije preživjele, a jedna se čak i samostalno miče (ona u Strasshofu).



Ovo je ona čudna parnjača koju sam uživo uslikao u Strasshofu i koja je tako oduševila Plamenog



Sveprisutna i svagdjesenalazeća! Što bi željeznički muzeji da Švabe nisu naštancali toliko Kriegslokova?



Kako je to nekoć lijepo izgledalo. Jest da je bilo malo musavo, ali ništa tako ne daje prikaz snage i tehnološke moći kao depo pun parnjača

Tramvajčići. Nažalost ih se nije dalo bolje slikati (netko će pitati: "pa čemu onda?" jednostavno zato da se zna da su tu!)



Ovakvih lijevo dole u kutu imam nekoliko u kolekciji. Čudna je to priča



Na jednom stoliću je hrpa kataloga proizvođača modela. Ja pokupio par komada (k'o klinac na Velesajmu!)



Katalozi su donacija gospodina Höllera koji u sreskom mestu Vöcklabrucku ima trgovinu igračaka i modela. Ostali su mu od lani, ali meni to ne smeta

Tu je i velika maketa lokalnog KŽMZ-a pa idem baciti oko



Atmosfera je radna















Nisam jedini koji slika!

Ljudi očito vole helikse





Bukolički prizor



Našlo se mjesta i za tramvaje

Wow! Dizaljic!



Na ulazu je škrabica za milodare pa sam im ukrcao par jevra za kavu. Škrabica ima metalno dno i novčići veselo zvekeću pa su mi odmah svi mahali!



Idem dalje. Mjesto za odmor



Prikaza rudničke tehnologije zapravo i nema puno.



Ovako je Herr Gölsdorf crtao svoju lokomotivu. Nikakav Autocad



Prometnikovo radno mjesto. Kad ugledam ovako nešto, uvijek pomislim da to nije za mene. Ja bi, garant, nešto zbrljao...



Tu sam. Krećem se unutar one 'instalacije' posvećene putovanjima i komunikacijama





Teleprinteri. Prvi teleprinter kojeg sam kao klinac sreo u bivšoj firmi živio je u onakvom drvenom rolo ormaru

Ovo se, mislim, zove blok-uređaj.



Ima takav jedan i u Jurdanima! Da se vidi da ni mi ne zaostajemo za naprednim svijetom



Ovako nešto slično sam vidio i u Ljubljani. Zgodno mjesto za odmoriti umorne nogice (imao sam pretople cipele jer su najavili zimu & snijeg)



Ono lijevo dolje je pruga Gmunden - Linz – Budweis (České Budějovice – to je tamo gdje su si Trenkovi panduri nabavili kape!). U to doba bila je to najdulja željeznička pruga u Europi i sve do 1873. imala je konjsku vuču!



Još malo o komunikacijama, infrastrukturi, energiji...



Različiti tipovi pragova



Mjerničke sprave. Danas za to postoji GPS



Različiti tipovi tračnica

Improvizirani drveni putnički vagon na podvozju teretnog vagona za ugljen (asociralo me na Banoviće)









Bačevi



Ovako su rudare vozili u rudnik



I. razred?

Električno upravljanje separacijom.



Nekad je standard ovakvih heavy duty električnih uređaja bila montaža na mramornoj ploči







Stari, dobri AEG



Još malo o konjskoj željeznici Gmunden - Linz – Budweis. Temeljna namjena joj je bila prijevoz soli, a povremeno su na kraćim dionicama vozili i Careve! U Bečkom tehničkom muzeju postoji orginalni putnički vagon iz tog doba.





Evo ga na maketi





Bome su ovi u Floridsdorfu sagradili toga...



Usipni žljebovi za ugljen

Taaako! To sam obavio. Idem malo vidjeti postav na otvorenom tj. okretaljku



Nikad mi nije bilo jasno zašto se SV u drezinama i manevrama morao voziti porebarke. Meni bi se glava otšerafila u tom položaju



Prvo na što sam naletio bila je parnjača kojom ćemo se voziti u našem muzejskom vlaku



Radi se o lokomotivi za teški teretni promet na glavnim prugama klase koja je izvorno poznata kao Pruska G10. Kotači su rasporeda E (0-10-0), a prva i peta osovina imaju mogućnost lateralnog pomaka što olakšava prolaze kroz zavoje.
Građena je u razdoblju 1910. – 1925. i ukupno ih je napravljeno skoro 2.700 komada. U Njemačkoj su posljednje povučene iz službe 1968. godine. Raspadom Trećeg rajha i kojekakvim promjenama koje su slijedile zatekle su se lomotive u sastavu željeznica u čak devet država. U Austriji je ta lokomotiva definirana kao klasa 657



Propustio sam namirivanje lokomotive, snimio par sekundi muvinga pa idem još malo razgledati...
Za one koji ne znaju: Ovo je njemačka Kriegslok u Njemačkoj Klasse 52, a u nas klasa 33





Ovo nije teretni vagon s pantografima. Pantografi su na onoj zelenoj elektri iza



Meni iza leđa je duuugački niz kojekakve stare krame za koju sam rekao da neću pojedinačno slikati ni obilaziti. Evo zato jedna milenijska



Vodonapojnik s crvenim fenjerom. Pa što se tu zbiva?



Ganciji pobrali motor?

Zaliha karbuna i grabilica



Dizalica



Hugo u izvornom bojanju



Dvije električne manevre





Par Jenbacha







Ovo je za seabrala – domicilni maslačci



Još jedna panorama krame

I evo me napokon kod okretaljke. Jedna simpa mala manevra (ima drvena vrata?)



Šareno društvo: TMD, još jedna raskopana elektra, jedna malo novija elektra...





Upravljačnica okretaljke. Tu ima nekih neobičnih detalja. Čemu služi onaj bubanj s čeličnom sajlom?



Motor (uvijek dobro dođe)



Ovo sam viđao na puno mjesta, ali još nikad u sklopu okretaljke. Znači mogu si na most dovući mrtvu lokomotivu. Kako ju maknu s mosta, e to ne kužim



Ručna motalica. Za svaki slučaj.

Ono u daljini je muzejska kompozicija









Ovi su zreli za puhanje...



Most okretaljke ima izrazito masivnu konstrukciju. Pretpostavljam da je to zbog onog vitla



Panorama okretaljke



U boksovima ima par zanimljivih lokomotiva. Da par!



Miješani kolosjek jer unutra ima i uskotračnog "materijala"

Uskotračna lokomotivica "Anna" iz 1908. U otkomandi iz tehničkog muzeja u Beču.



Naša Ana ima svoju lokomotivu!







Cilindar i podmazivalo



Pogonski kotači. Slična priča kao ona bezimena 600 mm iz muzeja u Zagrebu. Jedino što ovdje i srednja osovina ima kotače s vijencem



Kuhinja

Klasa 01 jedna od najimpozantnijih ekspresnih parnjača uopće















Jean s leđa



Tender s leđa

Jedna vrlo neobična lokomotiva rasporeda 1B (2-4-0) s golemim razmakom između prednje trčeće i pogonskih osovina. Skoro kao da je jedna od onih ranih Norrisovih lokomotiva što su ih Austrijanci nabavljali za brdske pruge



Klasa 770





Putnički vagon iz 1870. s konjske željeznice, odsjek Gmunden - Linz







Jedan prastari teretni vagon

Mala rudnička lokomotivica



Vuče improvizirani vagon u kojem je cirkular. Vjerovatno za pripremu potklada u rovu.







Jedan EMU srednjih godina





Prikaz pogonske mašinerije na 3-cilindarskoj lokomotivi klase 44







Klasa 44 u nerastavljenom stanju