Riječani u germanskim zemljama: Freilassing und Ampflwang s noćenjem u Salzburgu

Magnetskolevitirajućieksperimentalnivlak MBB (Messerschmitt-Bölkow-Blohm). Brzina: 90 km/h (al' bi se oni u Šangaju slatko nasmijali!)





Linearni motor. Ovo je zapravo lokomotiva, ono žuto su prikolice!





Drezina na Portos-pogon



Elementarna parnjača. Sve drugo su dodaci!

Ako je žuto, onda je sigurno Plasser. Ili mu je bar u rodu!







Nešto sitnog pribora i opreme za infrastrukturaše. Ono sivo gljivoliko je peć za varenje tračnica (Moonlander?)





Ovo valjkovito služi izbijanju pragova prilikom zamjene. Sličnu napravu koristi i policija kad ti u gluho doba noći dođu pokucati na vrata.





O muzeju se brine dobrovoljna udruga prijatelja muzeja.
Napomena budućim posjetiteljima: Ako niste seabral, ne pokušavajte s osobljem komunicirati na vašem kakvom-takvom književnom njemačkom jer vas uopće neće razumjeti, a onda će vas dotući dugogodišnjim iskustvom na svom dijalektu (tzv. austro-bavarski). Lijepo im se obratite na svom malo boljem engleskom pa nek' se oni muče. Ionako se nećete razumjeti!



Ima tu neki balkon pa sam se popeo vidjeti kako se odozgo vidi. Moja koljena i stopala me nisu gledala s oduševljenjem, a baš i nije vrijedilo.



Detalj krovne konstrukcije (kad sam već tu).
Postoje i vrata koja vode u susjedni dio kružne šupe, ali su zaključana. Tu se, pretpostavljam, radi na održavanju i pripremi eksponata.



Posljednji pozdrav otpiljenoj. Ja sam gotov s unutrašnjošću!

Najprije sam pomislio da se u vanjske prostore ne može, a onda mi je Jean ukazao na vrata na kojima doduše jest lokot, ali je zasun oslobođen pa izađoh da opet vidim zvijezde...
Okretaljka. Vrlo uredna. Izgleda da se malo koristi





Ono s dimnjakom je, pretpostavljam, ono što moji Gorani zovu "mašinhauz" (vulgo: energana)



"Svijet lokomotiva" zove se to gdje smo



Panorama



Ikebana



Upravljačnica okretaljke. Sve na struju



Al' ako treba, može i "na palentu". U najgorem ima i onaj nastavak di utakneš gredu pa guraš...



Zasun i kočnice



Ovaj kolosjek je jedini pristup do depoa i okretaljke

U nedostupnom dijelu su neke lokomotivice u fazi uljepšavanja





Kad imaš dobar fotić, moraš zauzeti i odgovarajuću pozu!





Pa je on slikao mene



Još malo razdraganih 4umaša: Jean i LL



Da netko slučajno ne pomisli da ja sačekušarim? Ovaj mi je, ničim izazvan, spontano uletio u kadar...



Rozeta KV iznad okretaljke (naša u Rijeci je ljepša)



Ovo baš ne kužim. Zašto s oba, čoče?



Detalj ulaza KV u boks



I tu je kraj. Nema dalje...

Jedna milenijska u prostoru za prezentacije:
(S lijeva na desno) LL, Gino, Damirić. Pfaff, Ana, Thommo, Jean i na kraju Sergio "The driver"





Idemo dalje, ovdje smo sve obavili.
Igračkice za djecu



Hurrraaa! Nagovorili smo ga!



Prije je tu stajao nekakav DMU pa nisam zapazio – tu se namiruju dizeli



Muzejski prostor kako ga vidi GE



I što na kraju reći o muzeju? Same pohvale. Za svega 5€ imaš što vidjeti, sve je dobro prezentirano, a izlošci su nadasve zanimljivi. Ono što me posebno oduševilo – iz muzeja sam izašao čistih ruku! Jer sve je obrisano, osnaženo i ulašteno. Nema prašine, masti i ostale prljavštine koji su obično redovni pratitelj ovakvih zbirki. Svaka čast!

Idemo se dokopati hotela... Mladeš je odlučila ukrcati se u Freilassingu na vlak do Salzburga, a Gino i ja ćemo kombijem....
Ona ista crkva od prije samo joj se sad vidi i zabat



I Austrijanci imaju poštu pa sam se sjetio kolege seniora kojemu šaljem tople pozdrave!



Vozimo se prema Salzburgu uz zelene livade sveudilj se diveći zasnježenim vrhuncima



Rijeka Salzach protječe tu negdje i na njoj ima puno brana



Trolejbus! Mi smo, znači, opet u Salzburgu!



Trolejbus iz istog kombija: Ovo je jedan od modernijih modela koji su u pogonu



Ovaj je malo stariji. I svi jako brzo voze. Imaju svoju traku po kojoj nikome ne pada na pamet voziti se



A paj' ovo: Dizel je jeftiniji nego u Lijepoj njihovoj...



Socijalna buvlja pijaca!

Trajvani to imaju dolje na podu, a kod trolejbusa skretnice vise u zraku (što dobiješ na mostu, izgubiš na ćupriji!)



I trolejbusi preko toga drapaju bez zastajkivanja. Bit će da su nekadašnji problemi s ispadanjem trola u Rijeci i Splitu ipak bili dobrim dijelom posljedica neukosti vozača.



Može li se i ovo svrstati u kandelabre?



Jope Salzach. Al' ovaj put usred Slanograda



Bližimo se središtu. Promet se zgušnjava. A i tak'o je doba dana



Još uvijek ima videoteka? Mislim da je u pitanju jedino pornjava jer National Geographic imaš i na TV



Uvidom u stanje na terenu zaključio sam da se demografska slika Salzburga derastično promijenila od mog posljednjeg posjeta prije 10 godina



I evo nas na odredištu. Ovo je zgrada glavnog kolodvora



Hotel "Ramada". Ovo nam je odabrao Thommo. On je u našoj maloj ekipici zadužen za pribavljanje smještaja. A i bogat je pa po potrebi hoće i mahnuti karticom kad treba na čemu smo mu svi zahvalni...

Prijava...



Nije baš jeftino, al' smo ipak u pristojnom hotelu u centru grada



Kartica za upad (uključivo i za pokretanje lifta – s tom gnjavažom imam iskustva još iz Bratislave)



Ovdje ćemo Jean i ja provesti noć



Pokrivat ćemo se paperjastim tuhicama – to Germani jako vole!



Ove medvjediće obožavam. I svatko je dobio po paketić za nakon pranja zubića!



Udario sam ured! (Čvarci su iz 'Lidla' u Delnicama)



Kupaona. Imamo i ogledalo za mitesere!



Ima (Ali, zašto baš u mojoj sobi?, rekao bi Mujo)



Obavezni selfie iz korisničkog položaja

I onda smo se malo razišli. Mladeš će svojim putem i pjehe, a ja ću malo sporije i grackim komunalnim prijevozom. Kad već postoji. Imam neke projekte koje bih želio realizirati
Sišao sam u atrij kolodvora. Tražim kiosk od "Tiska" gdje ću kupiti kartu



Eto ga. Manje od 4 ojra. Jeftinije nego kod Bandića, a još i traje 24 sata od trenutka prvog korištenja. (Neki brakovi traju i duže)



Na trgu ispred Hauptbahnhofa je veliki autobusni i trolejbusni terminal. Inače nisam sklon modernističkim niskopodnim dizajnima grackih prometala, ali ovo sasvim dobro izgleda



Opet neka suprastrukturna zavrzlama



Trolejbusi su golemi. Skreću na pristanišni peron pod oštrim kutom i gotovo svaki zakvači kotačem rubnik. I ne uzrujavaju se previše zbog toga!





Par riječi o salcburškoj prometnoj infrastrukturi. Glavni oslonac javnog prometa je trolejbusna mreža, jedna od najmodernijih u Austriji, a i šire. Uvođenje prometa započelo je 1940., a onda je cijeli projekt iz poznatih razloga zapeo na pešest godina. Trolejbusi su zamijenili nekadašnju tramvajsku mrežu (tražio sam po internetu ne bih li našao koju sliku starih salcburških tramvaja. Ni jedne! Vjerovatno su i one stradale u WWII. Polažem nade u kojeg od naših 4umaških Strassenbahnmeistera da će ipak nešto iskopati). Osim trolejbusa koji voze na 11 linija, tu je i Salzburger Lokalbahn ter S-Bahn. Postoji i nekoliko autobusnih linija, ali njihovo učešće u prijevozu građana i njihovih gostiju je relativno zanemarujuće.
Organizacijski je stvar mrčuk zamršenija. Trolejbusima i lokalnom željeznicom (Salzburger Lokalbahn) upravlja poduzeće Salzburg AG koje u svom sklopu ima i komunalnu infrastrukturu i komunikacije (zvuči možda poznato?), a prijevozne usluge se krčme pod firmom StadtBus Salzburg. S-Bahn sa svojih pet linija ima tri suvlasnika – već spomenuti Salzburg AG, Austrijske državne željeznice (ÖBB) i BLB – Berchtesgadener Land Bahn. Autobusima upravlja inokosno poduzeće Albus Salzburg. Sreća je da su svi integrirani u zajedničku tarifnu udrugu - Salzburger Verkehrsverbund.

Ja sam navalio k'o sivonja vidjeti napravu koju smatraju najstarijom operativnom uspinjačom u Europi, a i šire. Do tamo se mora stići autobusom linije 25, a dalje tabanovićevim fijakerom. Evo mog autobusa...



Ima i primjerenu registraciju



I onda me iskrcalo u nekoj nedođiji punoj nekih cik-cak uličica koje su sve išle u krivom smjeru, a zajedničko im je bilo jedino to da sve idu nekud uzbrdo.
Ovdje sam naišao na potok i uz potok kuću na kojoj piše (u prijevodu) "Lučka uprava Nonntal jug"



Čitavo vrijeme dok sam se po switchback cestama pentrao na više razine, nad glavom mi je visjela knin..., ovaj, salcburška tvrđava. Razlikuje se od Kninske uglavnom po barjaku.

Putem sam dobio ideju za montažu zimskog hranilišta za moje sjenice



Već sam u razini krovova zgrada kraj kojih sam se iskrcao iz autobusa



Kuda god pogled seže imaš samo brdusine i crkvet'ne. Salzburg je jako pobožan grad.



Dimnjak da ga se ni u Bakru ne bi postidili



Evo zašto se ovamo ne može autom. Dobro da nisam Sergia nagovarao da me vozi kombijem!



Uuups! Sad sam već u razini kupole (puff, pant!)



U razini brdusina? Ipak ne!



Moram savladati još samo jedan nivo

Evo ga! To je ono tamo!



Ova stara uspinjača je najstarija na svijetu, a vjerovatno je i najstarija operativna željeznica na svijetu. Sagrađena je negdje 1495. ili 1504. i sve do XIX. stoljeća bila je pokretana ručno ili konjskim čekrkom. Služila je za prijevoz zaliha u tvrđavu (uglavnom žita kao najkabastijeg tereta). Smatra se da je u početku bila konstruirana u obliku saonica, ali je onda brzo nekome sinulo da bi s kotačima išlo lakše.
Dužina pruge je nekih 190 metara, visinska razlika između gornje i donje stanice je 80 metara, a gradijent je 67‰. Ima jedan vagon kojega diže/spušta elektromotor. Nosivost vagona je 3 osobe ili 2.500 kg tereta. Uspinjača je u privatnom vlasništvu i nije moguće voziti se njome. To je razvidno i iz ove željezne ograde.



Kroz ogradu ne možeš gurnuti glavu, ali možeš objektiv!



Širina kolosjeka je 1.300 mm. Sasvim moguće, pogotovo kad znamo da Wyllam Colliery još nije bio ni u planu za iskorištavanje, a kamoli za industrisku prugu.



Donja stanica uspinjače je uza zid benediktinske opatije Nonnberg.



U prijevodu na naški: Odajebi!



Tablica označava ulaz u samostansku crkvu. To može, ali do uspinjače – JOK!



Cesta prolazi kroz samostan zavijajući oko istočnog obronka brda na kojem je tvrđava Hohensalzburg



Bilo je i ženskih Benediktinaca



Grbovi i mena? Cijeli ovaj dio brda zove se Nonnberg



Sveta Erentruda bila je prva časna majka opatica. Navodno je bila i djevica. Bila je nećakinja svetog Ruperta Salzburškog, prvog salcburškog biskupa. Lako je tako kad imaš nekoga na položaju...

S druge strane puca pogled na neke druge kupole.



Kandelabar se drži zida k'o pijan plota



Salzburg je prekrasan grad. Kuda god pogledaš, ima prizora za pamćenje



Ovaj ima lijep vrtić na krovu (uvijek sam se pitao da li to prokišnjava)



Ha! Lik ima pristup kući s gornje ceste kroz ovaj dimnjak pun spiralnih stepenica. Pretpostavljam da to nije jedini ulaz jer ne znam kako bi unijeli koncerni klavir i kredencu u Wohnzimmer!



Ono preko je Kapuzinerberg s odgovarajućim samostanom. U dolini između teče Salzach



Nonnberški Mile (Hund) replika nekakvog ovdje pronađenog rimskog artefakta



Ovi se hvale da su pivnica s najljepšim pogledom u vascelom Salzburgu. Nije pa napamet prismrditi jer i one bez pogleda su skupe k'o vrag. Salzburg je "Tourist Trap City" i nije predviđen za bilo kakvo konzumiranje...



Nije mi se hodalo nizbrdo pa sam odlučio dokopati se one "prave" uspinjače i njome se spustiti na dno brda. Nisam pojma imao da sam se, da citiram Zeusa, našao goloruk pred nemani!
Odande sam došao...



... a tamo idem. Srećom, baš ne izgleda neki uspon


 

Salcburška katedrala. Dom



Jedan od mostova preko Salzacha



Prva kapija. Napredujem





Evo pruge uspinjače. Valjda sam blizu



Najstarija inačica uspinjače bila je pogonjena vodom. Iz Almkanala u podnožju brda pumpala se voda na vrh tvrđave, tamo su natočili vodu u vagon koji je tako postao težak i taj se strmopizdio u dolinu. Onaj drugi je za njega bio vezan špagom i popeo se gore. Malo komplicirano, ali hidraulička rješenja su krajem XIXC. stoljeća bila jako popularna.



Hmmm! Izgleda da sam naletio na minu – ovo je među stanica. Izgleda da ću morati stopirati.
Nijedan mi nije stao. Mislim da sam našao i razlog: Ima vaga



Yesss! Pretežak!



I tako su vagončići tutnjali iznad mene, a ja bio tužan.

Trebat će se još malo pentrati. Srećom ima zalet...





Ajme! Šta tamo gore moram?



Osmatračnice-ćenife



Nisam jedini koji okajava grijeha...



E, da. Nema do žičare bez da platiš ulaz!



Kupijo sam si najjeftiniju kartu. Ona samo osigurava prolaz kroz vanjske prostore. Unutrašnje prostore pune slika knezova-nadbiskupa sam ionako već vidio



No, kalvarija još nije dovršena



Treća vrata (druga su ona s blagajnom)



Ovdje se (brrrrom!) spuštala rešetka

Uspon se nastavlja. Drvena konstrukcija koja se penje slijeva udesno je kraj kolosjeka Reisszuga!



Konjska vrata (brižni konji, kuda su se morali pentrati) Srećom je knez-nadbiskup imao glavnu rezidenciju na dnu brda. Ovdje se zavlačio samo kad bi stigli kakvi neželjeni posjetitelji.
Fama volat da salcburška tvrđava nije nikad osvojena. Osobno mislim da se nitko nije dovoljno potrudio jer brdo je k'o izmišljeno za dobar lagum...





U ovom tunelu lebde nekakve čestice vlage, prašine, čega li... I nema poštenog slikanja



Još malo pa vani



Ovdje su morali umetati neke planjke za sprječavanje prolaza



Kovačev (kovački) toranj



Kovačnica



Ovo je jedan od onih suvremenih vodiča. Slikaš kod pa ti mob'tel pjeva na uvce. Račun stigne na kućnu adresu!
Lijevo dolje je sličica konjskog čekrka kojim se podizao vagonet Reisszuga



I evo me na vrhu (valjda). Sija sunce, vjetrić piri... Nekako mrzljikavo piri...

Topovske kugle raznih kalibara



Neki se valjuškaju po travi. Istospolno pa nije nećudoredno



Na pravom sam putu



Još malo uzbrdo. Otupio sam, više me ništa ne čudi. Osjećam se kao Jurica koji se penje uz grašak



Pa malo nizbrdo...



Pa uzbrdo do vidikovca.







I opet malo uzbrdo do terase najvišeg kafića na tvrđavi. Bogati turisti konzumiraju...



Još samo ove stepenice

Laganim sam slalomom zaobišao par suvenirnica i eto me na cilju.



I onda se ispostavilo da imam kartu koja ne osigurava vožnju nizbrdo! Neočekivano mi je pomoglo moje 4umaško poznanstvo s DB-om. Tako sam se uspješno pravio mutaff da su me na kraju benevolentno pustili da se ukrcam. A bio sam voljan kupiti kartu samo je lik na kontroli za to morao potkurblati komp, tiskati kartu, baktati se s lovom. Ovako je završilo s osmjehom na obostrano zadovoljstvo.
Htio sam snimiti filmić vožnje nizbrdo (1 minuta), ali mi je ovo dvoje Azijata neprekidno pred nosom mahalo nekakvom selfie-motkom. Dok sam liku na tečnom 'rvackom objasnio da ću mu ga rektalno aplicirati, već smo bili i prizemlju. BTW, vožnja je grozno bučna.



Zanimljivo, ovom uspinjačom upravlja ranijespomenuti Salzburg AG, ali dnevna karta ne pokriva vožnju. Čudno?



Izlazim na donjoj stanici. Visinska razlika između stanica na Festungsbahnu je 100 metara. Da li to znači da sam se pješke toliko popeo? Neeee! Bolje da nikom ne pričam, zafrkavat će me do smrti!



Tu je dolje maleni trgić gdje se prodaju Mocartove kuglice i ine turističke mamipare.





Groblje sv. Petra. Jedno od mnogih sličnih



Nisam si kupio šešoar!



Eto, kuda sam ja to šećkao (fali treča dimenzija)



Možda je ovako bolje?

U centru Salzburga je neki urnebes. Oni imaju svoju lokalnu inačicu naše riječke manifestacije Homo si teć!. To je doduše sutra, na 1. maj, ali narod se mora priviknuti
Čovječuljak na kugli? Hmmmmm?



Ulični šah



Privikavanje na posvemašnju amerikanizaciju?



Ne mogu odoljeti da još jednom ne uslikam i ne nadivim se sam sebi...



Pruga Festungsbahna s mimoilaznicom. Tamo je ona nesretna međustanica



I onda sam se upetljao k'o pile u kučine. Cijeli prostor sve do Salzacha je isprekrižan plastičnim trakama, redarima, policijom... A ja sam se našao s krive strane.





Milosrdno srdce. Ovo me podsjetilo na nekadašnju zakladnu bolnicu u Zagrebu.



Danas popodne su predutrke čučavaca. Ima, naravno, i razdraganih roditelja

Ovo je nekakva eko-pivnica pa na svakom stolu imaš žbun nekog ljekovitog/jestivog bilja. Nisam nikoga vidio da pase!





Start jedne grupe mini-juniora. Lik s pozornice se dere k'o da je na Korzu!





Ovo je cilj. U međuvremenu sam se vratio do uspinjače i krenuo lijevim pravcem pa sam sad na pravoj strani gužve.



Caffe Tomaselli. Nitko ti ne brani da se popneš na balkon i gledaš utrku. Ima čak i mjesta, jedino moraš konzumirati...



Ima nešto slično i u Crikvenici



Vrag zel i Pradu!

I onda sam na Trgu stare tržnice napokon sjeo popiti capuccino



Jope avijon!



Naravno, odnekud se pojavio veseli čoporić mladeši. Oni su već imali svoj ritam.



Ovakvu dizalicu imam i ja u Sungeru



Treba mi za drva!



Nagovorio sam Anu da mi pozira. Jest da nije lokomotiva iza nje, al' ne možeš sve imati!

I onda smo se opet razišli. Ja sam rekao da idem iskoristiti onu 24-satnu kartu pa da ću se još malo voziti trolejbusima.



Jake snage...



U središtu grada imaju trolejbusi zanimlji način prometovanja. Ceste uz Salzach su jednosmjerne, a smjer se mijenja kod nekih mostova (ali nikad ne postane dvosmjerni). Preko mosta u pozadini sam došao autobusom. Ako hoću natrag prema hotelu i Željezničkoj stanici mogu ili pješke preko mosta ili se voziti dalje trolejbusom dok cesta ne postane dvosmjerna pa se ona prebaciti na povranu vožnju koja će na nekom mostu prijeći na drugu obalu rijeke.
Izabrao sam ovaj potonji način...



Unutrašnjost prometala. Trolejbusi vrlo fino i tiho klize (za reć pravo, ni ceste im nisu jamave)



Dom umjetnika?



E, sad mogu natrag



Moram reć Helgi da u Salzburgu ima kolegicu!!!



Obavještavalo. Korektno. Takt vozila je oko 15' za liniju, ali se mnoge linije u centru preklapaju



Otkud sad dupli KV? Stvar je vrlo duhovita – negdje malo dalje niz ulicu je raskrižje dviju pruga. Da se izbjegne račvanje gornjih vodova usred zavoja, napravljena je skretnica malo ranije pa je prijelaz blag i izbjegnuta je opasnost od lomatajućih trola!



Sutra su zbog maratona zatvoreni neki dijelovi grada pa su na svim stanicama postavljeni izvanredni planovi prometovanja

Zanimljivo stablo. Nekako mi praiskonski izgleda. Ili ga samo tako šišaju?



Promijenio sam trolejbus



I još jedan. Ovo je onaj jako moderni i zove se Solaris trolino



Gb. 330



Ovo bijelo je autobus linije 25 kojim sam krenuo u obilazak Salzburga



Intimni restorančić.



Malo suprastrukture. Čekam trolejbus za krajnju dionicu vožnje



Uređaj za prodaju karata. Prima sve: kartice, kovanice, gumbe... Ne, gumbe ne prima!



Hop-on, hop-off je, naravno, turistički bus i on nije u objedinjenom tarifnom sustavu!



Moj posljednji tramvaj

Preko ovog mosta sam prešao u autobusu, a s druge strane rijeke sam i započeo svoj trolejbusni povratak



Ovdje je nekakav prvomajski dernek



Moj tramvaj je imao tetu za volanom. Kad sam ju pitao da li ju smijem slikati, rekla je:



A upravo joj je došla i smjena



Evo sam složio jedan kraći potpuri mog muvinga po Slanogradu



Kad smo već kod salcburških trolejbusa, evo kratkog dijela jednog uništenog filma gdje se vidi Salzburg u snijegu i trolejbus.
Za one koje zanima: ima nešto što mi na HDD-u "jede" materijale snimljene na Olympusu i nitko nikad nije uspio otkriti u čemu je kvaka!)



Bahnhofsplatz



Srećom da u 'otel ima rotokefa za cipele. Jer bio sam sav zaprašen



U sumrak se na Bahnhofsplatzu skupljaju grupice čudnih ljudi...



Ana i Jean u "Starbucksu" konzumiraju kolače. Muffine, naravno.



Neki su vječno gladni

Moja je filozofija da nikad nisam dovoljno gladan da bih jeo loše i na brzinu (zato me i ima toliko). Stoga sam se na recepciji hotela raspita gdje ima neki Kinez...
Našao sam ga – tri trolejbusne stanice dalje. Za neku solidnu lovu dobio sam švecki stol (buffet, veli Čočo san). Počeo sam s dvije zdjelice odlične sluzave i pikantne juhe.



Pečena riža (Fried Rice), četiri vrste piletine, dvije vrste govedine, račići, povrće iz voka...



Desert: Tapioka puding, pržena banana, prženi sljadoljed, komadići naranče...



Na sve skupa sam ljuljnuo jednu pivušu. Bila mi je to jedina na cijelom izletu



Moglo je biti i gore, al' sam se grozno najeo



No, ja, na njega sam kad-tad morao naletiti!

Nedjelja, 1. svibnja 2016.


Započnimo dan uz prigodnu pjesmu!

I malu uvodnu napomenu: Kad sam krenuo na ovaj izlet, na austrijskim precjedničkim izborima premoćno je pobjeđivao tvrdi, gotovo ekstremni desničar. Pa ipak se posvuda slavi 1. maj. Isto je i u Sloveniji gdje je to još uvijek dvodnevni praznik. A ovi naši šmokljani na vlasti ne znaju što bi s tim datumom pa trkeljaju bedastoće i najradije bi da svibanj počne drugog dana u mjesecu!

Pogled iz hotelske sobe. Predkišno praskozurje



Ozbiljni natjecatelji se nakupljaju. Morat ćemo pripaziti na LLa jer ga navodno ozbiljno svrbe tabani!



Taksi stanica. Taksisti su prilično mutni tipovi kakvih se iz ranijih godina sjećam s riječkog željezničkog kolodvora. Kad sam se sinoć vraćao s večere iz jednog je taksija na sav glas arlaukala nekakva čudna muzika...







Konačno se otvorio "Starbucks". Nije to baš moj tip jutarnje kave, ali je nabolje što lokalno tržište nudi. A i obilna je





Ekipica se nakuplja. Neki traže najbližu buregdžinicu, ja sam doručkovao u sobi (bilo još nešto na zalihi)



Bilo kako bilo, nitko neće gladan na put!