Banija 2021

Sinovi naši su zaključili da smo postali derutni (da ne velim dotrajali) i odlučili da nam treba kvalitetan servis. Stoga su nam za neku okruglu godišnjicu braka poklonili 14-dnevni boravak/oporavak u toplicama po našem izboru. Tretman će, narafski, platiti "socijalno".
Neki od uvaženih članova ovog 4uma su se u potrazi za zdravljem odsmucali meridijanima daleko i poslali nam prekrasne sličice, a mi smo, tvrdoglavi kao uvijek, odlučili otići u Topusko. Tamo smo bili već par puta i uvijek se vratili zadovoljni. Jedino što lokalitet ne nudi srednjovjekovne bastione i plaže s bisernobijelim pijeskom i namreškane valiće, ali ne možeš imati sve…

I tako smo jednog svježeg kasnorujanskog jutra sjeli u obiteljsko prometalo i krenuli na istok (manje-više)



Jutro je obećavalo vedrinu, a nadali smo se i toplini



Put je bio standardan: Preko Starog Laza na Ravnu Goru pa dalje autoštrassenbanom na Karlovac. Manje od sata vožnje i eto nas u Karolostadiumu. Rebus onog ulaska iz smjera Bosiljeva u naplatne kućice pod kutem od 45° još uvijek nisam razriješio



I onda još 50+ dekika po državnoj cesti koja funkcionira kao lokalna jer se naseljena mjesta s pripadnim ograničenjima i buljucima policije opremljene najsuvremenijom tehnologijom nižu kao gusjenice…
Prostor od karlovačkog Turnja pa duboko u Kordun bio je prva crta u Domovinskom ratu pa se tragovi dejstava naziru i danas. Ovo definitivno nije posljedica potresa. Čovjek to već godinama pokušava prodati, objekt je sve derutniji, a kupaca nigdje. Pretpostavljam da je vlasnik negdje u nekom obližnjem inozemstvu!
U nekim davnim vremenima bilo je inicijativa za razne obrtničke aktivnosti pa su ljudi gradili goleme zgrade s prizemljima namijenjenim ekonomskim aktivnostima, a danas je to uglavnom pusto i zatvoreno, čak i kad ima stanovnika.



Svratio sam načas u Vojnić na poštu. Institucija je u simpatičnoj drvenoj kući. Još da su negdje metnuli i natpis "Ovo je pošta!"…



Još jedna zgrada koja nije nikad stavljena u funkciju. Mjesto mi je značajno jer preko ceste ima jedan simpatični grm pa tamo napravim hidrauličnu pauzu



Još jedan povijesni detalj. Ovaj auto je parkiran na tragu trase nekadašnje Banijske pruge (Sisak – Petrinja – Karlovac). Lijevo je bila zgrada kolodvora Topusko koja je uništena u ratu i nakon rata sravnjena sa zemljom do kraja.



I eto nas na cilju: Hotel "Toplica"
U hotelu je zanimljiva situacija: Na trećem katu su smješteni starčići iz dva potrešena banijska staračka doma – Glina (krilo "A") i Petrinja (krilo "B"). Oni su zasebni pogon i imaju svoje vlastito osoblje. Uglavnom su u krevetima, gledaju televiziju i nose im hranu. Jedini problem je ventilacija!

U ostatku hotela ima nešto plaćajućih gostiju izmiješanih s jakim snagama MUP-a u svim vidovima i oblicima. Dečki teško naoružani hodaju hotelom jer ne smiju lično naoružanje ostavljati van vidokruga. Pitao sam jednoga zašto nemaju šoške za oružje i požarnog pa mi je rekao da je tehnički neizvedivo. Inače su izrazito fini i pristojni – jedini od gostiju zatvaraju ulazna vrata hotela za sobom. Ovdje im je baza, a inače u tri smjene patroliraju prostorom između BiH granice i Gline i skupljaju migrante. Palo mi je napamet pitati da li ih vraćaju natrag ili ih zakapaju na licu mjesta, ali sam ipak shvatio da bi bilo neprimjereno, ne?
Iz gornjeg se dade zaključiti da je hotel pun k'o oko! Sreća da smo smještaj rezervirali još krajem srpnja



Topusko je poznato lječilište još od rimskih vremena (ti su imali nos za pronalazak tople vode). Navodno je termalna voda po kvaliteti na drugom mjestu u Jevropi – dmaho iza Karlovih Vary (oni u Vichyju se mogu ubrisati). U početku je običan "prosti" puk odlazio liječiti križobolje i kostobolje mažući se toplim blatom, zapravo vrstom treseta (crijeta), a onda se carevinska krajiška vlast dosjetila da bi i vojska mogla ići na rehabilitaciju. I tako su najprije sagradili paviljone za boravak časnika a kasnije i za finu gospodu. Najviše je za Topusko učinio pukovnik, kasnije ban Josip Jelačić koji je sve dao urediti, a sagradio je i zgradu s bazenom i rashladnim tornjem.
U jednom od tih paviljona održano je u noći s 8-og na 9-i svibanj 1944. godine povijesno III. zasjedanje ZAVNOH-a pod predsjedanjem Vladimira Nazora.

Sve zgrade starog lječilišta s izuzetkom malog bazena uništene su u Domovinskom ratu. Lječilište je obnovljeno.



Lječilište Topusko pruža širok dijapazon terapeutskih usluga, a zahvaljujući tome da imaju i školu za fizioterapeute imaju i autohtoni uzgoj potrebnog kadra.
Ova na slici nije kada za grupni seks već kada za podvodnu masažu vangabaritnih (sic!) pacijenata



Veliki bazen s termalnom vodom. Naš borna koji voli osvježavajuća plivanja u ranojesenskim vodama bi se tu vjerovatno skuhao!



Kroz uski prolaz zaštićen plastičnom zavjesom možeš isplutati u vanjski dio bazena. Ovo je bio lijep sunčan dan, ali poseban je gušt kad je vani trapatura ispod nule, a nad vodom se stere isparavajuća maglica. Nitko te ne vidi pa možeš ispod vode raditi kojekakve nepodopštine (jasno, ako imaš s kim)



Cijeli je prostor hotela i lječilišta uređen kao jako lijep perivoj/park. Cijeli tim hortikuluraca se brine za uređenje.

Spomenik ZAVNOH-u. Za divno čudo preživio je nasrtaj bradate horde



Reljefi na postolju. Ovdje Nazor drži misu, a pastva pobožno sluša



Ostalo su prizori iz partizanskog života







Puškomitraljezac iz donjeg rakursa. Ovdje je, izgleda, ipak nešto čvaknulo!



Mjesec na Kordunu



I onda su se nizali dani ispunjeni fizioterapijama, obrocima, spavanjem, ponekom kavicom (a što su im kremšniteee…)

I onda je došla subota. Helga i naša prijateljica koja se također išla oporavljati su najavile dan plandovanja, a ja sam rekao da se idem malo voziti. To u pravilu ne zanima nikoga osim mene pa ću biti sretno osamljen…
Za početak ću napraviti krug po Topuskom. Već se godinama prilikom svakog boravka pitamo kako je to mjesto organizirano. Navodno je općina što znači da bi trebao postojati i nekakav centar mjesta. Na jednoj strani je hotelsko-lječilišni kompleks s bazenima, a na drugoj su dvije ulice naskriž i cesta koja završava u Kladuši. Tzv. bus kolodvor je ledina kraj tržnice koja se sastoji par drvenih kućeraka i radi samo petkom. I to bi bilo to. Išao sam probati još jedamput



Krenuo sam put glavne prometnice. U Topuskom vode koliko hoćeš. Ne znam je li ovo termalna voda (uostalom: koliko mora voda odstajati da bi prestala biti termalna?)



Ova vodenica je čisto dekorativan detalj. Mislim da je sjedište nekog ribičkog kluba. Trebalo bi otšetati pa vidjeti, ali ja sam dokazano lijen…
Lik u plavoj jakni na desnom rubu slike je pecao termalne ribe. Kad sam se par sati kasnije vratio, bio je u identičnoj pozi. Poželio sam nazvati 112 da idu provjeriti je li žiff. Kasnije mi je netko objasnio da je to tako s ribičima



S druge strane ceste je ova lijepa stara drvena kuća. U njoj nitko ne živi, ali se relativno dobro drži. Jedino me sad brine taj ugao krova. Jer kad jednom načne krov, ode kuća za dvije godine



Prekrasan sunčan, pače i topao dan, a Pfaffmobil guta kilometre u smjeru Gline



Hrvatska se država hvali…



Tu, malo lijevo je mjesto gdje je završila Oluja. Tu je pukovnik Čedo Bulat po svim vojničkim propisima generalu Petru Stipetiću predao tzv. 21 korpus vojske pobunjenih Srba



Da podsjetim. Ovo je vjerovatno najpoznatija fotografija iz Oluje



Barjak, spomen-ploča i stari, dobri T-34/85. Tih je ostalo puno pa su zgodni za spomen-obilježja





Rijetko poznat detalj: Tenkovi T-34 nisu imali osigurače na klinovima koji povezuju članke gusjenica. Umjeto toga postavljen je poseban klizač koji je klin gurnuo natrag kad bi izmilio



Ovaj se restoran i prije rata zvao "Brioni" (a ne "Brijuni" kako su neki smislili nakon prevrata)

Nailazim na prve manifestacije postpotresnog stanja na Baniji



Realnost za jadne ljude: kontejner i kemijski zahod. A krmača je iz vlastitog uzgoja



Grad Glina, rijeka Glina, most Glina… Aboridžani tvrde da je ovo granica između Korduna i Banije. Valjda je



Glina je staro krajiško središte i nekadašnje sijelo vojne uprave. Ima puno lijepih starih zgrada, ali su mnoge dosta stradale u nedavnom potresu. Napravio sam krug čisto da vidim na što to sliči.



Cijeli kraj je prilično pitom i poljoprivredno bogat. Sreo sam puno rogatih četveronožaca, a sretao sam i kamione za mlijeko iz čega sam nakon duljeg razmišljanja zaključio da je to sirovinska baza za karlovačku mljekaru!



Što rek'a onaj: Izakućni blatobrčkavci – temeljna sirovina za banijske kobaje



Ima i runastih travojedaca. Možda zato što je lijep dan, ali učinilo mi se da se narod svojski trudi prebroditi teškoće.



Kasnije mi je netko rekao da se stalno govori o Glini, ali da su zapravo jako stradala okolna sela i da nema kuće koja nije oštećena.



Svratio sam u selo Mali Gradac. Tu mi je prijatelj onomad kupio golemo imanje s prekrasnom kućom koju je lijepo uredio. Partizanski spomenik stoji, jedino je netko skinuo ploču s natpisom. Vjerovatno zato jer je na njoj bila mrska petokraka! U pozadini je škola koja je neupotrebljiva kao objekt, a i ne treba nikome jer stanovnika gotovo da nema.



Još malo ruševina

Neke su kuće pokupovali tzv. vikendaši i uredili ih, ali i to zamire jer se promijenila filozofija vikendašenja, mladi bi negdje divljali, a stari su onemoćali (vidim to i u mom selu). Nekoć se s entuzijazmom (sic!) išlo u vikendicu raditi i uređivati, sad bi svi samo plandovali



U potresu su jako stradali krovovi što je i najopasnije jer kad H2O jednom uđe…



Samo gordi jablan… (Nemam pojma, ja sam gracko dijete, ali mislim da nije jablan)



Ajmo natrag van jer ovo je slijepo crijevo, a dalje je samo nekakva vododer'na



Još jedan lijep primjer tradicionalne banijske gradnje – temelj od povelikih kamenih blokova, a na tome kuća od hrastovih planjki. I to se sve skupa dosta dobro drži u potresnim situacijama.





Mjesto Maja. Nekoć kolodvor na Banijskoj pruzi, danas uglavnom Romsko naselje. Nisam slikao ljude, ali dvorišta su tipična: Fordov kombi ("Dobar je Mercedes, još da ima Fordov motor…!"), hrpa krame koju treba razvrstati, a uz sve to i gomila dječurlije. Vrijedan je to i veseo narod, samo su drugačiji…



Tu i tamo se nađe poneki ostatak ajzibana



Uglavnom na mjestima gdje se pruga križala s cestom. Ostali tragovi su gotovo potpuno nestali. Pruga je ukinuta prije nekih 40-ak godina. Šteta, jer bila bi turistički zanimljiva – prolazi kroz prekrasne krajeve



Kuća je dobila svoje, ali poljoprivreda buja. Kosi se puno i svagdje sam duž ceste viđao ove zapakirane bale sijena.

Stara pumpa. Devedeset joj je godina tek…



Potočić i na njemu mlinica. A ima i mostić



Pretpostavljam da je ovo neka 'poticajna' kljusad?



Crkva na osami. Pomalo oronula



Stradali krov i ljudi u kontejnerima. Sudeći po cijevi, ovaj bliži ima i sanitarni čvor. Jer (da parafraziram onu pomoračku): kakati se mora!

Jabukovac. Zašto pak sad Jabukovac i što tamo ima?
Danas više ništa, ali nekoć, u doba Vojne Krajine bilo je tamo sjedište Jabukovačke kapetanije.



Bio u mene šukundjed Ilija koji je bio kapetan u carevinskoj vojsci i stolovao je u Jabukovcu. Rodom je bio iz seoceta Gornja Pastuša par kilometara dalje gdje je bila i obiteljska kuća s ostatkom obitelji. Obiteljska legenda priča da je žena mu slala kćer (moju prababu) u šumu s ponudama hajducima kako se, je li, ti hajduci ne bi osvećivali njenom mužu. Mito i korupcija imaju duboke korijene u ovim krajevima.
Nije poznato da li je kapetan Ilija normalno živio u Jabukovcu i odlazio kući za vikend ili je svakodnevno na svom ponosnom atu jezdio amo-tamo u pratnji do zubi naoružanog momka – obiteljske legende nisu nikad bile previše precizne. Na zidu restorana u Topuskom visi ova slika koja, vjerujem lijepo ilustrira to doba (BTW, kad vidim ovakve povijesne prizore, uključivo i slike s vrancuskog dvora, pomislim kako su svi morali grozno smrdjeti)



U Gornjoj Pastuši nema ničega, čak ni table na ulazu u selo. Dvije-tri cijele kuće, dvije-tri ruševine… Obiteljskim korijenovima ni traga.



Asvalat tj. civilizacija prestaje u selu. Prometnica nastavlja na tradicijskim postavkama slavnih cestograditelja Telforda i McAdama…



Evo kako je izgledala vožnja od Jabukovca do Gornje Pastuše (bespućima obiteljske povijesti)



Kad sam se konačno opet dokopao civilizacije tj. asfalta, zaključio sam da bih, kad sam već prešao preko brda u smjeru Save, mogao skoknuti do Sunje. Tamo još nikad nisam bio osim na proputovanju vlakom za Split/Beograd/Sarajevo…
Nisam točno zapisivao, ali mislim da je ovo most u selu Gornji Kukuruzari. Jako me se dojmio iako mu dvije ruke piture ne bi škodile. Most ima hrastove podnice, a glede habanja su pribili još par uzdužnih planjki





Detalj spajanja konstrukcije. Izgleda da je projektant nekoć radio u "Mehanotehnici"



Ovaj dekorativni detalj ograde vuče porijeklo valjda još iz vremena starih Rimljana. I još uvijek je jednako lijep.

Ovdje sam imao zanimljiv susret. Pfaffmobil je bio parkiran desetak metara iza mosta pa sam ja svojim trčkaranjem i slikavanjem izazvao radoznalost nekog čiče koji je prišao ogradi svog imanja da vidi što se to zbiva. Jer u svakom selu, kad se pojavi nekakav s kamerom, tronošcem ili nečim sličnim, žitelji odmah očekuju:
a) rekonstrukciju ceste
b) popravak mosta
c) dolazak vodovoda
d) ostalo razno…
Jasno, i izvlaštenje terena uz pravičnu naknadu za realizaciju nečeg od gornjeg!

Fino, mislim si ja, idem kod čiče po informacije.
"Dobar dan! Možete li mi reći kako se zove potok preko kojeg ide most?"
Čiča pritisne nešto na grlu i počne zvrčati odgovor. Nesretnik je operirao rak grla i sad ima rupu u koju utakne sviralicu koja je samo teoretski zamjena za glasnice. Sad smo lijepi – ja gluh, a on trubi… I tako smo se nas dvojica nadvikivali/nadtrubljivali dok iz vrta nije došla i baba. Onakva prava, zabrađena maramom i s fertunom oko pasa.
"Dobar dan! Možete li mi reći kako se zove potok preko kojeg ide most?"
"Nemam pojma", veli baba…
E, yebi ga!



Nastavio sam cestom i napravio hidrauličku pauzu kraj ovog grma. Nemam pojma što je to (ja sam gracko dijete), ali je baš lijepo šaren

Opet jedna lijepa kuća u tradicijskom slogu



Lješnjaci su lijepo rodili. Kažu da je to znak da će biti jaka zima iako mi nitko nije nikad objasnio kako lješnjaci u jesen znadu kakvo će biti vrijeme za par mjeseci kad to ne zna ni sam Vakula?



Ova je skroz drvena, a bila je i ožbukana pa ju je malo rastreslo



Aha! KV tj. željeznička infrastruktura. Na dobrom sam tragu

Kolodvor Majur


Civilna strana kolodvorske zgrade



Tako se to nekoć radilo u civilizirano vrijeme. A ne kad mi kao adresu napišu ime nekog pokojnog političara pa ti pogađaj.



Izašao sam na I. peron, 1. kolosjek pogledati ćega ima. Ovo je pogled u smjeru Sunje



A ovo u smjeru Kostajnice. Jer ovo je na Unskoj pruzi



Za razliku od službenih zgrada na Ličkoj pruzi, ovdje je tabla s natpisom lijepo centrirana



Mislio sam da je službeno mjesto neposjednuto, ali je utom izašao ljubazni prometnik pa smo lijepo podivanili o željezničkim dogodovštinama



Pokazao mi je kako im je potres razdrmao prostor pa smo zaključili da je sreća da je Carevina solidno gradila željezničke objekte. Jer ovaj je odsjek pruge građen davne 1882. godine s ciljem povezivanja s prugom koja je od Dobrljina vodila u Bosnu (započeta još u doba turskog vakta).





Bog te moj! Više vlakova nego u mom domicilnom kolodvoru!



Mislim da ovdje ne izdaju karte



S ponosom su mi pokazali dvije sličice iz povijesti kolodvora. Lijeva je, kao što i piše, iz vremena WWII.



Vodonapojnik za ljude. A izvorna ćenifa je postala neupotrebljiva (sic!) pa su im dovezli hemijskog Alija.



Imaju i rodu! Samo je nekud odletjela



Umalo sam odlazeći, izazvao incident. Onaj moj autobus od Pfaffmobila je katastrofalno nespretan za manevre u rikverc (a ni guzda mu nije najnoviji model). Kroz stražnji prozor ne vidiš ništa, a retrovizori su razroki (neki tvrde da je to dobro – ne znam zašto). I tako sam, pokušavajući se okrenuti, bupnuo u skretničarev auto. Svi smo se strčali, ali srećom nije bilo tragova ni posljedica. Ufff!

Stajalište Graboštani


Na pruzi u smjeru Sunje. Očito je u novije vrijeme obnovljeno. Koliko ima prometa, nisam imao priliku ustanoviti



Izvorna službena zgrada je ruševna i neupotrebljiva. Ovo je pogled u smjeru Sunje



I pogled u smjeru Kostajnice



Ostaci vodonapojnika



Hmmm? Nemam komentara




Stajalište Hrastovac


Negdje uz cestu ugledam natpis: Željeznička postaja. Ajmo vidit kad sam već tu!

ŽCPRbezR



Pogled u smjeru Sunje. Ovdje je očito u zlatno doba bio mimoilazni kolosjek, ali ga je narodna vlast u svojoj premudrosti kao nepotrebnog izuzela



Službena zgrada. Djeluje dosta derutno



Prviput sam iz bliza vidio tzv. crvenu naljepnicu



Krov je prokisnuo pa nema šanse da će zgrada još dugo. Bez obzira na potres.





Ni tu nitko ne prodaje karte



Ćenifa

Sunja


Civilizacija! Pravi ŽCPRsaR. S polubranicima koje toliko vole hazarderi-samoubojice.



Ulazim u grad



I tu ima ruševina. Jedino razlog nije posve razvidan.



Sunja je jako željezničko čvorište pa kolodvor nije teško pronaći. Vodotoranj. S barjakom



Pogled u smjeru istoka. Kolodvor je temeljito obnovljen. Pragovi su betonski i dobro podbijeni, a tračnice su za 22.5 tona



Pogled u smjeru Siska



Novi pragovi na vagonima (fali još samo nekakav golemi Plasser)



Kolodvorska zgrada je u ratu dobila po njuškici pa je sagrađena nova. Projektant je, ako ništa drugo, išao u školu skupa s onim koji je projektirao gospički kolodvor.



Zgrada je takva da su natpisnu ploču morali postaviti tatrane jer gospon arhitekt nije predvidio odgovarajuće mjesto na fasadi



Unutrašnjost. Putnički prostor je sav u nekim čudnim kutevima. Obratiti pažnju na ona vrata s naljepnicama – to vodi u krčmu!

Šalter za prodaju karata. Oprema prostora je modernističko-minimalistička



Klupa je, meščini, iz nekih davnijih vremena.



Prolaskom kroz ona vrata našao sam se na civilnoj strani kolodvora. Tu je krčmica znakovito-primjerenog naziva. Fali još samo ubojstvo, al' bit će s vremenom i to! Valjda!



Terasu ukrašava ovaj plakat. Jest da je mokolotiva Švabica koja nikad nije ovdje vukla Orijent Express, ali se zapravo lijepo uklapa



Ljubazna curica mi je donijela odličnu kavicu i čašu s ledenom vodom. To je u našim krčmama još uvijek egzotika.

I onda sam nastavio dalje u smjeru Petrinje. Moje se putešestvije Banijom bliži završetku.

Mala pričica da prekinem monotoniju:

Grobar je radio do kasna jedne noći. Pripremao je tijelo gospodina Drljače, koji je trebao biti kremiran i ustanovio frapantnu činjenicu: Drljača je imao najveći alat kojeg je ovaj ikada vidio!
"Izvinjavam se gospodine Drljača", komentirao je grobar, "ne mogu dopustiti da tako impresivan primjerak bude kremiran, to mora biti sačuvano za budućnost." Potom je odstranio rečeni primjerak, spakovao ga u torbu i ponio kući.
"Imam ti nešto za pokazati, nećeš vjerovati svojim očima," rekao je ženi otvarajući torbu.
"Gospode Bože!" žena je uzviknula prestravljeno, "Drljača je mrtav!"

Ako ništa drugo, sad bar znamo odakle je vukao korijene gospodin Drljača!



Petrinja. Za razliku od Gline koja nekako ne pokazuje sve postpotresne užase, Petrinja je strašno stradala. Posvuda se vide ruševine.



Kontejnerski gradić



Neke zgrade koje su građene u novije vrijeme i po novim sigurnosnim propisima su dobro izdržale. Bar se tako doimaju izvana



Zgodno! Ovo sam vidio u i Karlofcu



Petrinja je lijepi stari barokni gradić. Nešto kao Koprivnica ili Bjelovar. Ima prekrasnih palačica koje su, hat, megjutim grdo stradale.



Krc, krrrak!



Svako toliko naiđem na placeve s potpuno porušenim objektima. Neke očito koriste kao deponije za građevinski otpad



Malo po središtu



Ušuljao sam se iako je promet zabranjen jer uvijek postoji opasnost da ti kuća padne na pamet. Tu je ulica pregrađena.



S druge strane nije ništa ljepše



Kad usporedim Glinu i Petrinju, čini mi se da se Glinjaci nekako hrabrije drže. Možda i zato jer u središtu grada imaju prekrasan park. Petrinjci mi djeluju nekako ubijeno. Ljudi idu na tržnicu, sjede u kafićima, ali nisam vidio vedrih lica. Nije im lijepa budućnost jer ide zima, a nemaju gdje biti.

Napravio sam mali đir po Petrinji:

Nekadašnji kolodvor Petrinja


Prije nekoliko godina posjetio sam Petrinju i kolodvorska se zgrada relativno dobro držala iako su otvori bili zatarabljeni. Danas je to ruševina



Po ovim se stubama moglo na kat u apartman šefa stanice. Danas se ne bih usudio



Krov



Nekadašnje robno skladište. Danas je unutra neko sportsko društvo i veteranska udruga. Nisam išao istraživati zašto je dio prostora ograđen jer nikad ne znaš. Dosta mi je onomad bilo Ličke Jesenice!



Službena strana zgrade



Unutrašnjost





Pfaffmobil čeka da ja dogotovim obilazak.



I ja sad imam mačku pa ću joj pokazati sliku petrinjske kolodvorske mačke



Iz zahoda gospođe šefovice raste biljka

Prije nekoliko godina je HŽ nešto trkeljao o obnovi željezničkog prometa od Siska do Petrinje. Nikad se to nije dogodilo, a čak su digli i prugu. Jedini ostaci su na križanjima s prometnicama gdje je taj zahvat prekompliciran zbog sukoba nadležnosti. Ovo je kolosjek u smjeru Gline



Svratio sam do proizvodnih pogona Gjure G. U tvorničkom krugu je nekoć bio upotrebljiv industrijski kolosjek, danas ga više nema. Da ne kažem da je tu bila i rampa



Industrijski kolosjek. Lijevo je bio petrinjski ranžirni kolodvor. Danas je sve pusto i zaraslo u šikaru



Kolosjek u smjeru Siska




Sad je dosta. Idem doma. Uključio sam kameru i snimio vožnju do hotela. Osim svega sam i gladan.



Tjedan dana kasnije bili smo gotovi i krenuli put doma svoga. Bio je krasan dan, a put je bio ugodan. Ipak je lijepo vratiti se doma.



Negdje putem sam stao i slikao ostatke nekadašnjeg velelepnog Bakićevog spomenika na Petrovoj gori. Još jedna od sramota nove 'rvacke države



I toliko s Banije/Korduna. Lijepi pozdrav od Helge i mene

Ne da mi se vraćati na početak da ih sve polikam, pa ću ovdje itd.
Taman kad sam već mislio da sam sve vidio, utonuvši u ipak nekakvo forumsko sivilo, dođe čovjek duha obrnuto razmjernog njegovom životnom iskustvu i rasturi stilom i izborom riječi.
Očigledno toplice dobro dođu.

Ja sam ti sve Lajkao.
Baš lijepi Pfaffopis.
U Topuskom sam bio 2x na kupanju, komšija iz Zaklopca je bio na terapiji pa sam mu dolazio u posjetu. Lijepi bazeni.

gaspa je napisao/la:... duha obrnuto razmjernog njegovom životnom iskustvu...

Hvala na toplim riječima utjehe!

gaspa je napisao/la:Očigledno toplice dobro dođu.

Toplice su zakon!

Pfaff je napisao/la:...
Veliki bazen s termalnom vodom. Naš borna koji voli osvježavajuća plivanja u ranojesenskim vodama bi se tu vjerovatno skuhao!



Kroz uski prolaz zaštićen plastičnom zavjesom možeš isplutati u vanjski dio bazena. Ovo je bio lijep sunčan dan, ali poseban je gušt kad je vani trapatura ispod nule, a nad vodom se stere isparavajuća maglica. Nitko te ne vidi pa možeš ispod vode raditi kojekakve nepodopštine (jasno, ako imaš s kim)
...

Je, bome je toplo, pogotovo za plivanje. Prije 3 i kusur godine sam provel prijepodnevno kupanje u vanjskom, aman-taman.
Borna je mjerilo za Skandinavce, ja sam jedino u mlađim danima uskakal u niže tempreature (Krka & Krka i Una). More je dobro na 25°, bazeni za plivanje do 28°, a za znojenje do 36° ...

Zadnji puta sam se kupao u Varaždinskim toplicama, zimi pred jedno 10-ak godina i bogme se nijesam osjećao ugodno
u toploj vodi? Zvuči smiješno ali mi se činila nekako hladnom a imala je 30-ak stupnjeva....
Vjerojatno je najhladnije kupanje bilo na Plitvicama pred 50-ak godina u doba Uskrsa kad je u vodi bilo još tragova leda.
Opklada me natjerala da se skinem i okupam gol, malo teže mi je bilo vani pričekati da se osušim jer nisam imao ručnika

Pfaff je napisao/la:...

...

Vidim, omilio ti nešto topli most?
Inače - nit semafora, niti kružnog tijeka! Kako ovdašnji (grado)načelnik dobiva izbore?

Pfaff je napisao/la:...
Samo gordi jablan… (Nemam pojma, ja sam gracko dijete, ali mislim da nije jablan)


...

Mesčini 'rast.

Pfaff je napisao/la:…
Nisam točno zapisivao, ali mislim da je ovo most u selu Gornji Kukuruzari. Jako me se dojmio iako mu dvije ruke piture ne bi škodile. Most ima hrastove podnice, a glede habanja su pribili još par uzdužnih planjki





Detalj spajanja konstrukcije. Izgleda da je projektant nekoć radio u "Mehanotehnici"



Ovaj dekorativni detalj ograde vuče porijeklo valjda još iz vremena starih Rimljana. I još uvijek je jednako lijep.

...


...

Biće da je Bejli-most (oriđiđi: Bailey Bridge).
Omiljena fiksacija mog staže u inžinjeriji ... tako da ga nisam nikad uživo vidio, samo čuo puno priča o njemu, kako to već ide u vojsci ...

Sir Donald Coleman Bailey, OBE (15 September 1901 – 5 May 1985) was an English civil engineer who invented the Bailey bridge. Field Marshal Montgomery is recorded as saying that "without the Bailey bridge, we should not have won the war." ...



https://en.wikipedia.org/wiki/Bailey_bridge







Tipična vojna parada s gomilama ljudstva.

No da, bit će da je:
1. most sastavljao moj stažo ko pitomac karlovačkog inžinjerijskog JNA garnizona,
2. obale spojio UNPROFOR da nadomjeste srušeni u balvan-revoluciji,
3. posložen od Stipetićevih inženjeraca u gonjanju JA,
4. mirnodopska HaVe izvukla ko ratnu rezervu iz nekog karlovačkog hangara i omogućila obnovu ...
5. Razno.

Vidi kako se Pfaff bio pritajio neko vrieme u egzilu i prikupljao municiju za rafalnu paljbu
Prouzročio je brojne odjeke i pisanije što je pohvalno za polumrtav forum
Ja sam pred nekih 15-ak godina odvezao mamicu u toplice te kasnije došao po nju gotovo pustim cestama. Jedan kolega sa posla
me upozorio da se ne zavaram pa vozim brzo jer ima zasjeda na više mjesta (ne hajdučkih ali dođe ti na isto ako te opljačkaju)
Kad sam išao drugi puta viša sila me natjerala da na ulasku u jedno selo stanem na kratko u jednom napuštenom dvorištu.
Kako je bilo dosta blata krenuo sam polako da si ne zašporkam auto pa sam ugledao iza jedne stare zaprege 2 plavca kako u
nevjerici gledaju u mjerač brzine jer nisam išao brže od 30-35 km/h. Zahvaljujući višku tekućine u sebi nisam platio harač koji
bi me inače snašao jer sam do tada vozio 70-80...

Pfaff je napisao/la:Stajalište Graboštani


Na pruzi u smjeru Sunje. Očito je u novije vrijeme obnovljeno. Koliko ima prometa, nisam imao priliku ustanoviti



Izvorna službena zgrada je ruševna i neupotrebljiva. Ovo je pogled u smjeru Sunje



I pogled u smjeru Kostajnice


...

Lijepo za vidjeti ... nisam od travnate uređene površine bio tamo.