Valja nama preko grabe

(Oliti tragovima izvorne trase Karolinske ceste)

Mrkopaljski kraj baš nešto ne obiluje povijesnim znamenitostima. I samo se naselje razvilo relativno kasno, zahvaljujući upravo Karolinskoj cesti. Negdje kod Mrkoplja postoji neko brdašce na kojem su otkopali komadić kružnog zidića, narod to zove Fortica, a lokalni župnik tu uporno želi pronaći srednjevjekovnu crkvicu u čemu mu zdušno pomaže nekoliko dobrovoljaca entuzijasta iz mladeši je li… Slično je to kao i s rimskim ruševinama Burnuma u Dalmatinskoj Zagori – narodu je sve jednostavno – ako je ruševina, onda može biti samo crkva. Amen i haleluja!

Druga znamenitost, po meni bitno značajnija, su tzv. Fajeri, monumentalni ostaci velikog vijadukta sagrađenog na izvornoj trasi Karoline kroz ovaj kraj. No, krenimo s par povijesnih podataka…

Cestu je gradio Matija Antun Weiss, carski graditelj, u razdoblju od 1726. do 1736. Nije se on, brižan, nadao da će to toliko trajati, dapače (ako se dobro sjećam) dao je on vrlo optimistične prognoze, ali se na kraju našao u situaciji da mora potpisivati anekse ugovora i tražiti dodatna srectva. A carska je blagajna uvijek bila prazna. Prva moderna prometnica trebala je spajati unutrašnjost Hrvatske s morem, konkretno Karlovac s Bakrom. Karlovac je bio značajno prometno središte jer je Kupom moglo svašta doplutati iz panonskih strana (da ne zadirem kolegi u temu), ali dalje prema jugu je bilo jako komplicirano. Postojale su, doduše, stare frankopanske ceste, staze i bogaze kojima se nekoliko stoljeća odvijala trgovina prema Bakru i Mlecima (neke trase postoje i danas pa su čak i poboljšane), ali to nije bilo rješenje za ekonomiju kakvu je Beč htio razvijati. I dade presvijetli car Karlo nalog Dvorskoj komori u Grazu da odobri srectva (vulgo: talire).

Pri realizaciji imao je Weiss dva problema: 1. izrazito težak teren i 2. primitivnu tehnologiju koja se svodila na kramp, lopatu i tačke. (Za one koji ne znaju: miniranje kod gradnje cesta primijenjeno je prvi put u našim stranama prilikom gradnje Jozefine, a i za to su doveli majstore minere iz Italije, dok je utrošeni barut mjeren na žličice).
Weiss je problem riješio tako da je nastojao izbjeći teške radove, a cesta je bila uglavnom položena po obroncima brdusina tako da Karolina obiluje usjecima i kamenim podzidima. Tuneli kroz brdo? Ma, bud'te pametni, rekla bi moja pokojna punica. Radnu snagu činili su mahom Krajišnici kojima je za to bilo čak i nešto plaćeno.

Weiss je bio jako dobar crtač i većina njegove ostavštine su crteži bečkih fortifikacija, a što se tiče gradnje Karoline, postoji tabla sa zemljovidom, a u četiri kuta se nalaze crteži najznačajnijih objekata. Ovo je desni donji, nama ovog časa najznačajniji kut.
Prikazani vijadukt bio je sagrađen na dionici ceste od Slavice preko Brestove Drage do Sungera.



Nije nikad točno utvrđeno zašto je Weiss navalio baš ovdje graditi taj viadukt, osim ako si je htio podignuti spomenik aere perennis, no, bilo kako bilo, jednu je grdnu udolinu na zamišljenoj trasi premostio vijaduktom. Bila je to dosta primitivna građevina i sastojala se od 13 krnjih piramida složenih od velikih klesanih kamenova, a ispunjenih priručnim materijalom. U literaturi se često pojam fajer (prema njemačkom Pfeiler) prevodi kao upornjak iako se zapravo radi o potpornjacima. Tragovi upornjaka na gornjoj strani ne postoje pa ne znamo kako je to bilo izvedeno. Na oba kraja (gledano u smjeru ceste) bile su udubine na koje su bile oslonjene grede po kojima su položene mosnice ('rvacki: fosne).
U nastavku priča ide ovako: Nakon što je cesta privedena funkciji pa se čak i presvijetli car tuda provezao, niti godinu dana od puštanja u promet desila se nesreća na vijaduktu. Bila je zima sa puno snijega, cesta nije bila očišćena ni posuta (sic!), bit će da ih je iznenadilo, i kočija, putujuća ka jugu se strmopizdila u ambis. Navodno su se konji uplašili tutnjave vlastitih kopita na drvenim mosnicama…

Da parafraziram jednog od Asterixovih Rimljana nakon frke s pobunjenim Galima: "Sad ćemo to lijepo počistiti i više nećemo pričati o tome!" i cesta je ubrzo preložena preko današnjeg raskršća Bukovac prema Sungeru sa zapadne strane, a stara trasa je napuštena i o vijaduktu se više nije pričalo. Kasnije je napravljena mala devijacija trase prema Brestovoj Dragi, ali nikad nije postala prometno značajna. Danas je to šumska cesta u lošem stanju. Zašto Weiss nije odmah napravio tu devijaciju koja je produžila put za kilometar, kako rekoh, nije nikad objašnjeno…
Prošao sam tuda nekoliko puta sveudilj strahujući za zdravlje donjeg postroja Pfaffmobila jer je pogled na "Fajere" uvijek lijep. Jedino je sve teže naći dobar rakurs jer zelenilo buja li ga buja. Čak i u rano proljeće dok nije prolistalo sve je teže naći dobar pogled…



Ovo su arhivske fotografije iz nekih ranijih dana. Slikano je s gornje strane vijadukta dolazeći cestom od Slavice











Brestova Draga. Slikano je s one ranije spomenute devijacije izvorne trase.



Brestova Draga je značajno raskršće šumskih cesta. Uočljivi su lijepi kameni podzidi. Prikazana cesta vodi prema predjelu Rudine odakle se može u Mrkopalj. Preporučljivo za izlet traktorom…



Naselje je danas uglavnom vikendaško iako imade i nešto prastanovnika. Ovaj projekt bih nazvao "krovopokrivačko veselje". Kad dođe zima sa puno snijega, vidiš kojeg si se svraba dobavio!

Postoji cesta koja od raskršća Bukovac vodi prema Brestovoj Dragi. Status joj je bio nedefiniran, ali je bila jako korištena jer su stanovnici tuda putovali svakodnevno u smjeru Delnica. Prije nekih dvije godine se narodna vlast napokon smilovala pa je ta cesta asfaltirana.
U naselje ulazi jednim dosta nespretnim raskršćem i dalje vodi put ka Sungeru i Mrkoplju.
Glavni smjer je još malo asfaltiran, a onda prerasta u ružnu bijelu cestu koja vodi prema Slavici.





Nedavno sam tuda prošoooo… Razboljeh se kad ju viđehhh…
U svakom slučaju, stigao sam do Fajera s donje strane:



Iz tog smjera ih se puno bolje može sagledati







Neki potpornjaci su posve ruinirani (navodno je postojao narodni običaj otići u Fajere po nešto kamenja)





Ovaj je gotovo u izvornom izdanju





Jedan užasno loš sken izvornog nacrta, ali boljega ne nađoh, osim da odem u Beč u ratnu pismohranu



Ovo je zadnji potpornjak gledajuć u smjeru Brestove Drage. U nastavku se vidi komad izvorne trase ceste

U povratku ćemo proći alejom vikendica. Ima zanimljivih objekata.









Poslije Brestove Drage spušta se Karolina strmo i zavojito u Sunger gdje se kod mjesne crkve posvećene slavenskim apostolima Kirilu & Metodiju spaja s novom trasom od Bukovca. Taj se smjer i danas službeno zove Stara cesta.



To se lijepo može pratiti na filmiću:



Tragajući za podacima, našao sam zagubljen u bespućima interneta još jedan prastari zemljovid na kojem je ucrtana trasa Karoline. Označena je i pozicija "ruiniranog mosta". Ono što je neobično jest da je lijevo na zemljovidu kod Bellog Sella (sic!) označena pozicija još jednog srušenog mosta o čemu nikada nisam čuo niti sllova?
Desno na rubu je velikim slovima napisano Sungyer. Toponim je značajan jer je Sunger bio katastarska općina i kod Gornje Slavice (naselja koje je spaljeno u WWII., nikad nije obnovljeno i danas je samo hrpa ruševnih zidova) postoji kameni margilj s uklesanim slovom "S" kao oznaka granice. Uzgred, porijeklo naziva Sunger nije nikad posve objašnjeno…



Mali bonus:

Postoji crtež, vjerovatno iz Weissovih vremena dionice ceste između Sungera i Mrkoplja. Tu je do dana današnjeg niz neugodnih zavoja koje narod zove "Okreti"



Pred koju godinu su postavljali neku komunalnu infrastrukturu u grabi južno od ceste pa je tako nastao sasvim upotrebljiv puteljak s kojega se može lijepo slikati ta dionica ceste



Mjestimično se još naziru ostaci kamenih podzida



Okreti danas



I toliko o tome…

Da je djeci u školi ovako predstaviti zemljopis i poviest bila bi zasigurno više zainteresirana!
Sunger kao naziv mjesta potječe od turske riječi sünđer, više je na linku
Imade i na Fb liepog osvrta na nekadašnja plemena odnosno prezimena u tom kraju- link

borna je napisao/la:Da je djeci u školi ovako predstaviti zemljopis i poviest bila bi zasigurno više zainteresirana!

Ovo ću shvatiti kao pohvalu pa stoga blagodarim na istoj

borna je napisao/la:Sunger kao naziv mjesta potječe od turske riječi sünđer...

Da, to je jedna od teorija koja se često spominje no nigdje ne nađoh nešto više u potkrjepu iste. Istina je da je teren oko naselja, pogotovo u Sungerskom Lugu, velikoj šumi koja se proteže od samog mjesta pa do Sungerskog Bukovca, mjestimično dosta močvaran iako u cijelom kraju nema tekućica pa se može zamisliti da se nekome to činilo nalik na spužvu. S druge strane, Turci se ovdje nisu nikad trajno naseljavali pa ne vidim kako bi se njihov opis i/ili naziv mogli zadržati?

borna je napisao/la:Imade i na Fb liepog osvrta na nekadašnja plemena odnosno prezimena u tom kraju

Odmah da napomenem: Fb nije ništa pouzdaniji izvor za povjesnicu od ovih mojih pisanija!
Glede prezimena (imam negdje knjigu pod naslovom "Povijesna onomastika Gorskog Kotara" izdanu pred skoro 50 godina): Ovaj je kraj nakon turskih provala negdje u XVI. stoljeću bio gotovo potpuno pust. Što nije pobijeno, odvedeno je u roblje, a nešto se autohtonog praživlja zadržalo u Čabarskom kraju. Otvaranjem novih prometnih smjerova i cesta, naseljavala je Carevina izbjeglice iz turskih (bosanskih) krajeva, dijelom kao stražare, a dijelom kao obrtnike (krčmare, kovače, kolare, kirijaše...) potrebne za funkcioniranje ceste. Slijedom toga, prezimena u ovom kraju spadaju u tzv. Bunjevačka prezimena koja nalazimo na cijelom povijesnom prostoru od Crne Gore preko Bosne, Slavonije pa do Gorskog Kotara. To su, primjerice: Radoševići, Kruljci, Tomljanovići, Tomići i mnogi drugi da sad ne razvlačim temu. BTW, onaj razbojnik Radošević što je Arrivi prodao "Autotrans" je od slavonskih Radoševića jednako kao i general Mladen Kruljac, bivši zapovjednik kopnene vojske RH

Mislim da se Weiss poslije one nesreće ubio.

Pfaff je napisao/la:... u razdoblju od 1726. do 1736. Nije se on, brižan, nadao da će to toliko trajati, dapače (ako se dobro sjećam)

gaspa je napisao/la:Mislim da se Weiss poslije one nesreće ubio.

Neće biti. Jer 1750. radi na izradi planova pregradnje riječkog Starog grada.
No, bilo kako bilo, umro je poslije nesreće...

Pfaff je napisao/la:U povratku ćemo proći alejom vikendica. Ima zanimljivih objekata.
...





…

Kolko kava je popijeno na tim balkonima, mogel bi ukapat u oko. .

Pfaff je napisao/la:Neće biti. Jer 1750. radi na izradi planova pregradnje riječkog Starog grada.
No, bilo kako bilo, umro je poslije nesreće...

A dezinformacije širi...
https://gorskikotarbike.com/atrakcije/fajeri/
pa kaže: Prema zapisanim podacima, jedne zime krajem 18. stoljeća je teška kočija s četiri konja i dosta putnika na zaleđenom vijaduktu počela klizati i probivši ogradu pala na tlo, a svi putnici i konji ostali su na mjestu mrtvi. Saznavši za to, graditelj Weiss si je tada oduzeo život. Nakon toga izgrađena je okolna cesta, drveni dijelovi vijadukta su istrunuli, a fajeri još uvijek stoje kao simbol jednog rijetkog, neviđenog i neuspješnog arhitektonskog rješenja.

Uvijek je dobro istraživati a ne nasjedati na prvu. Jer drugi izvori kažu kako je Weiss umro 1738. i pokopan je u Grazu (izvadak iz matice umrlih župe Sv. Leonard), što znači da nije 1750. radio na izradi planova pregradnje riječkog Starog grada.

Vidim ja, neće biti druge nego otići do ex prijestolnice i posjetiti ratnu pismohranu...
Jer, o Weissu ima na internetu jako malo podataka. Sve se mora pokušati rekonstruirati iz nekih usputnih priča i podataka. A anegdote o samoubistvima graditelja su dio folklora. Je, neki su se ubili, jedino je pitanje zašto...
Sir Thomas Bouch je umro godinu dana poslije kolapsa Tay mosta, ali se nije ubio - pojelo ga je grizodušje.

Besposlenpop:
Balkoni, balkoni, balkoni... Definitivno ne služe ničemu osim da kao dekurativan detalj razbiju plošnost fasade. I mi smo ga imali na kući prije rekonstrukcije iste. Bio je širok ceo metar ili čak malo manje. Koliko ja pamtim, jedan jedini put je na njemu sjedila pokojna prijateljica koja je imala 36 kila s kombiniranim šlafcimerom, a inače je uglavnom služio za parkiranje one "kobile" za sušenje veša...

Pa balkonska ograda odlično služi za prebacivanje popluna preko nje, kad se nedjeljom ujutro lufta posteljina. A vrhunski balkon sam vidio negdje u našim ravničarskim ili blago valovitim krajevima (i mislim da nije bio samo jedan takav), na visini otprilike metar od tla, tek da ispod njega budu prozori ukopanog podruma. Naravno da je ispred toga bio jedan sasvim solidan komad dvorišta.

Kad smo već skrenuli s ceste na arhitekturu, bilo bi zanimljivo znati čiste li vlasnici te ukrasne elemente od napadalog snijega ... ili su se filozofski pomirili s tim da beskorisni detalji ionako ne traže jesti i piti, pa im se niti ne isplati ...?
Ajde, barem priloženima (još?) ne služe za odlaganje metli i ostalih štapnih kućnih pomagala.