Mjesto neizgovorljivog imena

Kaže: vlakovi-ri-hr..., kaže: prometni forum, a ekipa se raspisala o primorskim mjestima sve u šesnaest. Jedan prodaje fore s Fora, drugi zapeo baš s Baškom... E pa da znate, nisam ni ja zadnji! A opravdanje ću potražiti u regionalnosti, jer ću se (zapravo, već jesam, prije par godina) pozabaviti domicilnim područjem osnivača foruma, iako je od stare ekipe ostao tek jedan, a drugi je prebjegao u planine, ali, hajde, ostao je u istoj županiji pa ćemo mu to priznati. (ovo sam prepisao iz teme Kvarner u daljoj i bližoj prošlosti jer je i tu primjenjivo, pa da ne otkrivam toplu vodu)

Mjesto neizgovorljivog imena - za strance. Mošćenička Draga. Pazi tek Č i Ć. Prvo je meko, drugo tvrdo. Najviši domet Njemaca je: Mocenika. Talijani će biti lukaviji pa koristiti talijansko ime: Draga di Moschiena. Ili starije: Val Santamarina. Engleza, pogotovo drži li lulu u zubima, ionako nećeš razumjeti, što god rekao. A žuti? Mislit ćeš da su preveli - kod njih sve zvuči isto.

Dakle - Mošćenička Draga. Mjesto u kojem sam ljetovao, s ponekim prekidom, od 1959. pa do 2017. Zadnjih godina slikovito mjesto gubi svoj čar plaćajući danak i pokazujući nezajažljivost prema turizmu. Nekad nije bilo šanse da ti domaćin proda zemlju za vikendicu. Strance ne primaju. Jednako podozrivi, ako već ne neprijateljski, bili su i prema Riječanima, iako je cestovna udaljenost do Rijeke tek 30 km. Ali, i Riječani su bili izopćenici i vrlo teško prihvatljivi kao novi mještani. A onda je nekog krenula karta... A ja sam potražio druge krajeve.

Nekako ste me narajcali da i ja počnem s prikazivanjem primorskih mjesta, ali pazite: ono što je radio, odn. kako je davio Tuta Bugarin, nije bilo ništa prema ovome s čime ću vas ja udaviti. Imam štofa za barem 7 tema. Usput - razmislite o brojci 7 (sedam), kako je ona značajna i sveprisutna. 7 dana u tjednu, 7 smrtnih grijeha, 7 Snjeguljičinih patuljaka, 7 veličanstvenih (a može i 7 samuraja), 7 sakramenata, 7 krijeposti, 7 kontinenata, 7 svjetskih čuda, 7 duginih boja, 7 sekretara SKOJ-a, i, naposlijetku, i 7 aktivnijih forumaša.

S druge strane, ovo je ujedno i podilaženje ovdašnjoj trojki odn. njihovom ukusu.

Pa, počnimo. Poetski. Uvijek se raznježim kad ovo čitam.



Nekome je za snalaženje nužna karta...



... a nekome su milije zračne slike, bilo one s nekog internetskog servisa ...



... ili ulovljene od zainteresiranih. Jedan od takvih je i naš bivši forumaš zeljko kojem zahvaljujem za gomilu dronovitih slika. Dotični je, inače, u svom podrumu složio prilično upečatljivu višeetažnu željezničku maketu.



Pod Učkun kućice bele, miće kot suzice vele (zanimljivo: kako nešto može biti malo kao veliko?)

Opet karta ...



... pa onda stvarnost











Dota! Do daljnjeg. Shvatili ste o čemu će biti riječ.
(slike su iz jedne od mojih PowerPoint prezentacija - otuda tekstovi uz slike)

Čemprese je navodno sadio Viktor Car Emin?

A ideja putopisne reportaže mi se sviđa

Bio u njoj 5.3.2023. na planinarskom izletu Mošćenička draga- Trebišća- Perun(880m).

Lijepo mjestašce.

U mladosti mi je to bila popodnevno-predvečernja tura, poslije ručka. U Petrebišćima puls 180 (dalje je lakše). Bit ćete upoznati s dijelom ture u jednoj od najavljenih tema (Obroncima Učke - mit i stvarnost).

Jedino mjesto na cijeloj kvarnersko-liburnijskoj obali (van otokova) koje ima legalnu FKK plažu!

Prekrasno mjesto, u predvečerje izgleda baš čarobno!

Pogled sa državne ceste D66, u smjeru Rijeke. Fotkano prije mrčuk više od 3 godine, točnije, 29.01.2021, kada se vraćah iz Pule prema Zagrebu.

Vidim da sam pobudio zanimanje i u onih rijeđih posjetitelja, što me veseli i nuka na brz nastavak (neke druge teme će zato patiti, ali što se može). Bez obzira na tu brzinu Pfaff će se na svoju plažu načekati jer je na kraju mjesta i prethodi joj još ohoho teksta i slika.

Da, mjesto je (bilo) divno, zato su i pokušaji ljetovanja u drugim mjestima (Portorož, Novi Vinodolski, Rabac) uvijek završili barem tjednom u Mošćeničkoj Dragi. Onda upoznaš ljude, nađeš svog ekskluzivnog ribara, kod domaćeg slikara redovito kupiš po koju sliku (a dvije mi je, za vječnu uspomenu, slikao po narudžbi - moram se sjetiti da ih ovdje nabacim kad nas put dovede do njegovog ateljea), znaju te u kafiću, znaju te u dućanu, slastičar mi je radio figare po narudžbi... počinješ se osjećati kao domaći, onaj uvjetno prihvaćeni (za kojeg znaju da tu neće pustiti korijenje).

Stali smo na magistrali. Prva prema moru je vila Frolja - nije joj to službeno ime već u njoj žive g. Danijel i gđa Pina Frolja (Danijel je tukao more, ne znam više da li kao kapetan duge plovidbe ili brodski kuhar, desetljeća su prošla otkako smo kafenisali na njegovoj terasi). Ispod na slici vidljive terase pravi je mali botanički vrt, nekada dostupan iz parka uz more a zadnje desetljeće mu pristup brane zaključana vrata.



Zato se boče kuće s druge strane. Da ih ne svrstamo u tajkunare pokazat će nam niša s rešetkom u kamenom zidu s kipom Majke Božje ili nekog sveca, kakvih je u Mošćeničkoj Dragi dosta i koje govore o pobožnosti puka. Bude li strpljenja i s vaše i moje strane, razjasnit ćemo to u temi Sakralna baština.



U sezoni vozaći će oteti i najmanji komadić pogodan za parkiranje. A takvih je u ovom dijelu zaista malo.





Onaj makadamski put uzbrdo bio je pristup novijoj trasi vodovoda kojom se voda dovodi iz Ilirske Bistrice (prošetat ćemo njime u jednoj možda nadolazećoj temi). Nažalost, potencijal koji je ponudio nije iskorišten i umjesto lijepe ravne šetnice priroda je trasu uzela pod svoje.





Škola je sagrađena 1910. O tome ćemo u temi Kvarner u daljoj i bližoj prošlosti. Uf, koliko toga sam najavio... Početkom šezdesetih u školi je bilo mjesno kino.

Da malo nadopunim netom započetu pisaniju... Evo lijepog filmića vožnje od Opatije do Brseča pa se tu mogu pronaći i lokaliteti o kojima je poštovani pretpisnik govorijo tj. pisao...

Malo sam se vozikao po zapadnoj obali Istre pa sam tako prošao gornjom cestom od Brseča prema Mošćeničkoj Dragi preko Svete Jelene i Mošćenica. Zanimljivo je kako naselja uz cestu dobiju posve ruralni izgled čim se odmakneš od mora Jadranskog iako ima i velelepnih objekata za iznajmljivanje

Mošćenice. Ovo je valjda glavni trg izvan zidina. Tu negdje u starom gradu je i glasoviti restoran "Perun" s najljepšim pogledom na cijelom Kvarneru.



Pogled na Mošćenice



Evo i slikopisnog prikaza: Cestom od Brseča do Mošćeničke Drage (via Mošćenice)

Htio sam kao bonus napraviti krug po Dragi di Moschiena, ali je lokalna samouprava sklona uzgoju stupića pa tako nisam stigao do mora, a posljedično ni do grote na kojoj piše FKK!

Da se s tema o poplunima, drvima, hladnoći, oblacima, snježuljku, a prije one o papku s grtalicom, malo podsjetimo na ljepše morske dane. Ionako nema svježih tema, pa, rekoh, da razveselim ovu moju trojicu s nečim, makar i starim. Ako ste zaboravili što se ovdje dešavalo, možete početi od početka. A možete se samo uključiti. Ukratko: dolazeći iz Rijeke počeli smo se magistralom spuštati kroz mjesto vidjevši 5-6 kuća i školu te dvije panorame.



Vila spomenuta uz gornju sliku je ona zadnja iz mog prethodnog posta. Tuđe diskusije u međuvremenu su kao EPP u nekoj emisiji/filmu/seriji na TV.











U one dane, kad još ne bje prokopan tunel kroz Učku, svaka nesreća na potezu od Ičića do Kršana pri kojoj je cesta bila zatvorena, značila je odsijecanje Istre od matice zemlje jer za obilaženje preko Poklona ili, nedajbože, preko Muna i Dana, treba se pripremiti puno ranije.









U turizmu su velike oči. Evo što se sve uvaljuje kao apartmanski smještaj - bez mogućnosti parkinga (a ne možeš iskrcati ni prtljagu, ni putnika, bez rizika da te netko otraga ne pokupi), bez nogostupa, bez pogleda - a i što će ti kad imaš sunce, more, plažu i višak novca koji čezne promijeniti posjednika.

Ljepo!
Ove slike s integriranim didaskalijama su dio neke prezentacije?

gaspa je napisao/la:(slike su iz jedne od mojih PowerPoint prezentacija - otuda tekstovi uz slike)

Napisao ja u prvom postu 31. 01. 2024. Zato sam savjetovao čitateljstvu, nakon gotovo godinu dana pauze, mali gubitak vremena i vraćanje na početak.

A kad smo već prekinuli slikoniz (ovdje je to dopušteno), evo i dodatnih fusnota. Kad smo svojedobno na onom zavoju, crnoj točki (odn. malo prije njega) slupali auto, Zastavu 1300 (bila je lagana kišica, neko ulje na cesti a prednje opruge kao da nisu bile primjerene, već prevelike, malo ispupčene prema van, pa se čini da je opruga dotakla kotač i blokirala ga i auto je proklizao završivši u bliskom susretu sa zidom), najelegantnije je bilo auto odvesti tih 200 m u servis. Tamo nas je, mamu i mene, čovjek prepoznao, odn. prisjetio se kako smo prije 5 i više godina obično odlazeći na GO u jutarnjem autobusu za Pulu s polaskom iz Zagreba u 6:00 koji je on vozio, sjedili na sjedalima 3 i 4. Što se auta tiče, Đani (Gianni ?) je uradio svoje, a dio smo riješili u Trstu, u nekoj opskurnoj radioničici u via dell'Universita, koju nam je Đani preporučio. Bile su to godine kad smo se, nakon servisa u onoj Automehanici u Zvonimirovoj, odlučili za redovne servise u inozemstvu - Trst, Fiat servis na Campo Marzio, pa Vrhnika (zahvaljujući tome sam se vozio u Krpanu). Kasnije smo našli Mišu, majstora od povjerenja u Autodubravi.

Prekidamo automobilska iskustva i vraćamo se temi.

Naša je praksa da, kad se napiše i usvoji neki zakon, on je uglavnom takav, da se mora napisati i podzakonski akt - tumačenje tog zakona, koje je obično opširnije od samog zakona. Pa ću i ja protumačiti svoj post. Toponim Fumići izgovara se Fumići (naglasak je na prvom i). Davorin Trinajstić (1919.-1941.), domaći je dečko iz Rukavca (selo iznad Opatije), aktivist NOP-a u Zagrebu, rukovodilac SKOJ-a Istarskog internata. Uhvaćen u akciji lijepljenja plakata u Zagrebu*, lipnja-srpnja 1941. Mučen i ubijen u Jasenovcu. Sisol je, pak, naziv vrha visokog 835 m u južnom dijelu hrpta Učke, tamo gdje se hrbat sužava u oštar greben.

*nema veze s temom, ali nekad se uneređivanje fasada u Zagrebu kažnjavalo nešto oštrije nego danas

Jako mi se sviđa ovaj reciklirani putopis

Da, lagano se penjući, i - gle - kako je, mic po mic, more ostalo duboko pod nama.









Nekad je sav taj put bio kamenit. O tome imam jedan povijesno-usporedni serijal, pa kako sam otkrio novo mjesto za pohranu sličica, možda i ta tema dođe na red.







Skrenuo bih vam pažnju na jedno od rijetkih sačuvanih/preživjelih stabala maruna, lijevo. Lovranci ih svojataju kao svoje, ali ni ovdašnji nisu za odbaciti. Btw. kažu da izvornih marona ima još samo tridesetak stabala. Više ima onih koji se nazivaju marunšćak, to su neki križanci. Možda više o tome jednom u Njam, njam...

... nastavit ćemo put u slijedećoj epizodi

Izvorno nije bila dio ove prezentacije ali ipak ću je spomenuti. Zemljopisno bi došla prije vile slikara Marčenića, odn. smještena je uzbrdno od nje, udaljena od puta, na padini prema bujičnjaku. Skromne je veličine i izvedbe. Riječ je o Vili Woodstock, s kraja šezdesetih, kad još ovdje nije bilo gotovo ničeg a put je bio kamenit, koju je sagradila jedna engleska obitelj koja se davno zaljubila u ovo mjesto neizgovorljivog imena. Tko zna, možda je u njihovom mumljanju ime i izgovorljivo?

Mještani su dugo čuvali svoju samosvojnost ne želeći prodavati parcele strancima. A stranci su za njih bili i oni iz Rijeke, koje su gledali prijekim okom. A ako bi netko iz Zagreba, poput glumca Drage Krče, i uspio kupiti štogod, to je bilo pravo čudo. A onda je jednog dana lova počela činiti svoje. Ili su zemljišta nasljedili članovi druge generacije koje više nije bilo toliko briga. Pa su nakon tih promjena vlasnika neki susjedi, jedan drugog, počeli gledati prijekim okom. No, sve u svoje vrijeme.

Glede onih spremnika - u Dragi su se pojavili kad se na to u Zagrebu nije ni pomišljalo (slike su postarije). U mobilnom reciklažnom dvorištu svaki je otvor bio namijenjen za drugu vrstu otpada.