Autobusni prijevoznici u BiH

AUTOBUSNI PRIJEVOZNICI U BiH

Gle, zanimljivo, iako forum postoji već više od 15 godina, ne računajući njegovog prethodnika, prijevoznicima naših danas administrativnih susjeda, a nekad jedinstvenoj braći, ovdje nije posvećena posebna pažnja. Kao da je svaki od autora čeprkao samo po svom bunjištu ili svojoj uskoj interesnoj sferi. Kako sumnjam da bi otvaranje zasebnih tema za svakog ili barem za 2-3 veća ili poznatija BiH prijevoznika urodilo nekim obiljem postova i komentara, sažeo bih ih sve u jednu temu. Od ovdašnjih trenutno aktivnih pratitelja nitko se ovoj temi neće posvetiti u većoj mjeri ali možda zapadne i pokoje sjećanje, opis, slika iz prošlosti. O ovim prijevoznicima, koga zanima, naći će više po drugim forumima.

Počet ću sa svojim najnovijim, a zemljopisno najudaljenijim, utiscima. Krajnji jugoistok BiH. Uz tromeđu BiH, RH i MNE. Prije četrdesetak godina tamo je značajni lokalni prijevoznik bio Trebinjetrans iz Trebinja. Neću sad dati popis linija jer lokaliteti poput Dražin Do, Grab ili Nudo vam ništa ne znače. Istaknut ću samo liniju Trebinje – Dubrovnik koja je prometovala bar svaka 2 sata, ako ne i u manjim razmacima. Trebinjetrans je imao i svoj OOUR Bilećaprijevoz iz Bileće (ili Bileća? – zanimljivo, ne znam je li Bileća imenica ž. roda u jednini ili je to množina, ova Bileća, poput Moravice). Od njega pamtim samo liniju Mostar – Stolac – Berkovići – Bileća – Trebinje. Ruta: oko riti v žep. Trajanje: pola dana. Pauza u Bileći 1 sat. Danas za Dubrovnik iz Trebinja autobusa nema a za Mostar vozi čak preko Nevesinja. Ima tu dosta zanimljivih linija, meni upitne svrhe, osim povezati Republiku Srpsku koja je polumjesečnog oblika. Pa onda imamo iz Trebinja i linije za Doboj, i Banja Luku.

Trebinje je, nakon što je zbog sanitarne neprimjerenosti zatvorena stara autobusna stanica, 8 godina čekalo novu, koja je danas najmodernija u okolici (regionu, kako to tamo kažu) i, po pretjeranim lokalnim samohvalama, jedna od modernijih u Europi. Autor te izreke nije baš puno vidio od Europe, ali da je stanica bolja od riječke, jest. Moderna građevina, ukupne površine 2.300 m2 uz 6.000 m2 uređenog okolnog prostora za parking, opremljena svim potrebnim sadržajima staničnog servisa, osim velike čekaonice posjeduje i osam glavnih perona plus četiri sporedna za parkiranje autobusa, kao i dvije sobe s kupaonom koje mogu koristiti vozači koji imaju namjeru prenoćiti u Trebinju (ovo već ima smisla). Tu su i poslovni prostori. Vozni red trebate tražiti i tražiti, da biste ga našli na nekom zidu pored blagajni, na papiru formata A3 (ako je i toliki).

Danas trebinjskom općinom prometuju dva lokalna prijevoznika: Lux Travel (drži 4 linije) i Ubla tours (drži 3 linije).



Ovu Scaniu Century kao da je netko sastavio iz dva neodgovarajuća dijela. A za prometovanje po općinskim cestama trebaju im puno manji autobusi koje ne vidjeh. Ubla su, inače, planinski predio, udolina ispod Orjena, na kojih 1050 m visine. Do tamošnjih, a i do sela u Popovom polju, često vode ceste ne šire od 4 m.

No, kad smo već u Trebinju, pokazat ću još jednog prijevoznika, Jugoprevoz iz Gackog (mali zadatak: nađite Gacko na karti, sjeverno je od Trebinja). Visokokomforni autobus (ne, nije Neoplan, već njegova jeftinija kopija Higer) na zanimljivoj liniji Novi Sad – Šabac – (nisam upamtio) - Gacko – Trebinje.



I onda još jedan koji baš ne pripada temi jer je iz treće države. Glušica iz Nikšića povezuje Trebinje s Podgoricom. Još jedna poslijeratna novotarija.



A sad nešto sasvim drugo, odn. jedan sasvim drugi prijevoznik. Autoprevoz-Bus iz Mostara. Vozni park mu je šarolik. Jugoistočna granica djelovanja mu je Stolac. Tu je nakon par kilometara kraj Federacije, dalje su u dva smjera republikanci. Ove autobuse nalazimo na šodranom platou pored vintage autobusne stanice (ista je onakva kakva je bila na kraju rata, devastirana, zapuštena, opljačkana...). Vozni red nigdje nije objavljen, a valjda nikome i ne treba. Imamo liniju za Mostar, biraj: preko Domanovića (duže) ili preko Rotimlje. I to je to.

Ubla tours je do prije koju godinu koristio od Libertasa početkom devedesetih ukraden MAN SU220, u Libertasu gbr.46. Kako u jednoj državi možeš legalno registrirati ukradeno vozilo? Toliko o legalitetu u republici Srpskoj koja je dio BIH.

U Crnoj Gori su onomad oglasi za prodaju rabljenih automobila više klase znali imati klauzulu "auto nema roaming" što je značilo da je ukraden i da ga se ne može voziti preko granice.
A koliko je kamiona iz Hrvatske prešlo granicu i nestalo u nepoznatom smjeru, neće se nikad točno znati! Nestao je i šofer koji se ubrzo izvragometnuo u poduzetnika-kamiondžiju... Tako je opljačkan lijep dio voznog parka riječkog "Autoprometa"

Pričalo se devedesetih da je bila jedna akcija gdje su Budimpešti vozači Autotransa povratili ukradeni autobus koga je prisvojio vozač i odveo u Srbiju.