Linija 5

Opet se potvrđuje on o pravilo iz Hobita: "Nikad neznaš kuda će te noge odvesti kad izađeš kroz vrata!". Kod Bille ukrcah se u 5-icu jer sam imao privatnog posla u gradu. Bobe u ušima, Boney M. piči sve u 16, ja na srednjim vratima lagano se ljuljam u ritmu busa, kolona u Prvog maja skoro do vrha, polako se spuštamo prema Brajdi. Mislim si rano je to za tako opaku gužvu, pa nije ni ponedjaljak ni petak. Pomislio sam možda se što desilo. I tako mic po mic dođemo do Elektroprimorja. Opaaaaa ... miliću! Nema skretanja u desno prema Potoku! Polažu novi asfalt i sav promet koji dolazi sa Škurinja preusmjerava se u LaGuardijinu. Nema skretanja prema kolodvoru! Brzo Oly-a van i snimati!

Čekamo da nas mladi drot pusti dalje. Skrenuli smo. Nekako! Ajd krećemo se. Prvo stajanje na Brajdi. Ulica Pomerio. Stanica prije Guvera. Stojimo na semaforu. Stanica kod Porezne uprave. Spuštamo se po Via Romi. "Možete se malo maknut, mi idemo van sad". Idem i ja pa se ne hvalim!

Kad sam došao do fontane bus me pretekao i tad sam primjetio da je u njemu još ostalo putnika! Eeee ... pa ja ovo neću propustit! U povratku ću se ukrcat na Fiumeri.

Nakon obavljenog posla, krenuo sam ka Fiumeri i tamo čekao 5-icu za doma. Ovaj put su svi putnici izašli van ali ja sam ušao u bus. Nakon promjene vozača, krećemo ka Krašu. Već smo na fontani. Stojimo na semaforu ali ispred nas kolona! Ja u četvrtom busu! Još malo i na stanici smo. Samo što nije! A kad su nahrupili penzići ... k'o žuti mravi.

Tekst su pratile slike ali ih je autor forumašima uskratio. Tekst je zadržan radi lakšeg razumijevanja daljnjih rasprava u temi. Gaspa (moderator)

thomcro je napisao/la:A kad su nahrupili penzići ... k'o žuti mravi.

Penzići, ha? E moj radni čovječe thomcro...

gaspa je napisao/la:

thomcro je napisao/la:A kad su nahrupili penzići ... k'o žuti mravi.

Penzići, ha? E moj radni čovječe thomcro...

A pa kao bi ih nazvao pa kad su penzići .

Na drugo sam ja mislio, na drugo... U koju ti ono grupu spadaš?

Penzići, penzići, prave gužvu na sve strane, u autobusima, tramvajima, hotelskim restoranima.....

Inače putopis ti je :mig: , detaljno, precizno kao i svaki

Škurinje "night-ride", još kad bi i film bio u komadu?

thomcro je napisao/la:

gaspa je napisao/la:

thomcro je napisao/la:A kad su nahrupili penzići ... k'o žuti mravi.

Penzići, ha? E moj radni čovječe thomcro...

A pa kao bi ih nazvao pa kad su penzići .

Moja mnogopoštovanablagopčivša gospođa punica bi Ti rekla, onako po goranski:
"Rugala se sova sjenici da ima debelu glavu..."
Inače i onako usput: Odličan putopis. Dokaz kako se sa skromnim penzionerskim prihodima može otići na lijepo putovanje i napraviti putopis

jadni mannas, još mu nisu popravili 669-ju...

file je napisao/la:jadni mannas, još mu nisu popravili 669-ju...

Varaš se ! Danas je prohodao samo do kada nezna se jer ga upravo vozi mali , blesavi , .... Jazavac VEKI !

mannas je napisao/la:Danas je prohodao samo do kada nezna se jer ga upravo vozi mali , blesavi , .... Jazavac VEKI !

Ako mu uspije propuhat jastuke možda i bude nešto od njega. Mislim na bus ne na J. Vekija

mannas je napisao/la:Varaš se ! Danas je prohodao samo do kada nezna se jer ga upravo vozi mali , blesavi , .... Jazavac VEKI !

Čini mi se da je dotični viđen prekjučer na liniji 4....

Dajte ga na propuhavanje na 29-ku. I motor će se malo razvrtit, i kazaljka tahografa će otić gdje još vjerovatno nije nikad bila, a i jastuci će konačno doć na svoje od silnog naginjanja. Zemuna za kopilota i

Članak iz današnjeg, 4.9.09., Novog lista:





RIJEKA – Autobusno stajalište na križanju ulica Save Jugo Bujkove i Ive Lole Ribara na Škurinjama već godinu dana nema pripadajuće nadstrešnice, zbog čega se korisnici gradskog javnog prijevoza moraju pržiti na suncu, dok od kišnog i vjetrovitog vremena nemaju nikakvo sklonište. Neki među njima javili su se ogorčeni u našu redakciju, uz zamolbu da istražimo je li istinita glasina da postavu nadstrešnice onemogućuje činjenica da se stajalište autobusa nalazi na privatnom zemljištu investitora novogradnje crvene fasade u neposrednoj blizini. U Odjelu gradske uprave za komunalni sustav nam de facto potvrđuju ovu priču koju su građani načuli, navodeći da je Ivo Kovačević, čija je građevinska tvrtka G.I.K. Kvarner, vlasnik obližnje građevinske parcele, ali i zelene površine uz cestu na mjestu autobusnog stajališta gdje je nekad bila smještena čekaonica.
– Grad je bio započeo radove na iskopu temelja i nabavio novu čekaonicu koju je trebalo postaviti i tek tada saznao da je Ivo Kovačević postao vlasnikom zemljišta i zelene površine. Zbog toga su se radovi morali obustaviti i stupilo se u kontakt s vlasnikom koji je spreman prodati samo čitavu površinu od 2268 četvornih metara, a za što treba izdvojiti znatna sredstva, koja Grad trenutno nema. Ponovno se, međutim, pokušava uspostaviti dogovor s vlasnikom, tumače nam iz komunalnog odjela pročelnice Irene Miličević. Sam Kovačević nam u telefonskom razgovoru iznosi pak svoju stranu problema, gdje je zapravo posve legalno štitio svoje vlasništvo.
– Kompletno ugibalište za autobus i mjesto za tu nadstrešnicu dio su male parcele od 120 četvornih metara, čiji sam vlasnik ja i još sam prije dvije i pol godine Gradu nudio mogućnost okupa tog dijela, mogućnost zamjene ili bilo što slično, međutim Grad mi tada ništa nije odgovorio, ispričao nam je Kovačević. Dvije godine nakon toga primjetio je da su se uz ugibalište pojavili bageri koji su kopali temelje, pa je u Gradu doznao da se priprema postava nove nadstrešnice u sklopu obnove autobusnih čekaonica koje je Grad izvodio putem posebnog ugovora s oglašivačima (oni dobivaju na korištenje javnu površinu na određeno vrijeme, a Grad zauzvrat nove dijelove urbane opreme, među kojima i čekaonice).
– Naravno da sam tada zatražio obustavu radova sve dok se ne riješi imovinsko-pravno pitanje zemljišta na kojem se gradi stajalište. A zbog čega tražim da Grad otkupi cijelu parcelu od preko 2.000 četvornih metara? Zbog činjenice da je to ugibalište za autobus nečijim propustom posve izostavljeno iz detaljnog plana koji je prije par godina usvojen za ovo područje, a zbog čega je ta mala parcela od 120 četvornih metara izgubila svoju namjenu i više se ne može izuzeti iz zemljišne čestice od 2268 kvadratnih metara kojoj pripada, a koja prema tom istom DPU spada u zelenu zonu. Pa kada su već u gradskoj upravi odlučili da ovo bude zelenilo neka ga kao takvo i otkupe u cjelosti. Ponovno sam bio tražio mogućnost zamjene zemljišta, ali nisam ni tada dobio nikakav odgovor od Grada, kazao je Kovačević i dodao da, ukoliko Grad uskoro ne smisli što će napraviti, ne isključuje mogućnost da jednog dana odluči zbog nekih svojih potreba posve ukloniti postojeću autobusnu stanicu. Tu mu nitko ništa ne bi mogao, jer na svom zemljištu može činiti što ga je volja, jasno ukoliko to omogućuju urbanistički uvjeti, a koji ovdje ionako nemaju zabilježenu autobusnu stanicu. Opet s druge strane, teško da se može očekivati da će Grad samo radi jednog autobusnog ugibališta kupovati preko 2.000 četvornih metara novog zemljišta.

Iva VLAŠIMSKY

*************

Grad ne zna što (ne)posjeduje

Priča da su u Gradu u zadnji čas doznali da nova čekaonica treba doći na privatno zemljište, ne zvuči baš vjerodostojno, kada se zna da je upravo s vlasništvom na susjednoj građevinskoj parceli gdje je podignuta crvena novogradnja gradska uprava imala sličnu zavrzlamu prije tri godine. Naime, u veljači 2006. godine je naš list pisao o tome kako se ruši novouređeno parkiralište u Save Jugo Bujkove, gdje je na zahtjev Mjesnog odbora Škurinje Grad investirao gotovo 40.000 kuna u asfaltiranje površine koja se preko 30 godina koristila za parkiranje vozila. I tada se tek naknadno ispostavilo da je legalni vlasnik zemljišta ustvari Kovačević i da parking ruši za potrebe vlastite gradnje novog objekta, pa je ispalo da je Grad ustvari, uređujući parking uzurpirao privatno zemljište za javne potrebe! Ovdje se ustvari radi o istoj situaciji – mjesto je godinama funkcioniralo kao javno autobusno stajalište, kao u prvom slučaju parkiralište, iako samo zemljište na kojem se nalazi uopće nije javno. Koliko god zahvat na uređenju nekog dijela grada bio malen, minimum odgovornosti bio bi da se provjere vlasnički papiri zemljišta na kojem se gradi, a na Škurinjama posebno bi bio zaista krajnji čas da se Grad konačno infomira što jest, a što nije u njegovom vlasništvu.