Glu, glu...

I 24 sata su prošle.  
Potrebna nam je još jedna posuda (ili flaša) za čuvanje dok se ne popije.



Slijedi filtriranje.
Ručku treba polagano i jednoliko tiskati nadolje:



- dok se ne dođe do kraja, odnosno stisne cijeli sloj zoca na dno:



Zatim se poklopac zakrene dok se ispred kljuna ne pojavi prorez:



Polako se pretoči iz plandžera dok god teče:





Dobro je paziti da sve uđe u flašu ... ali dok je u jednoj ruci mobitel, dogodi se.  



I naravno, može se odma konzumirati, al kak je sada večer, pićemo od zore - pa dotle u frižider:





Pitate se kakavog je okusa?
Pa odličnog, jedinstveno zbog ohlađenosti i suptilnijeg okusa koji ističe aromu, a nema gorčine.

Upuctvo je izvanredno detaljno prikazano. (Kad bi bar ono od mog novog cirkulara bilo tako kvalitetno napisano i objašnjeno)
Sad još fali onih 10 stranica fiškalskih upozorenja što se sve ne smije i na što sve treba paziti...

Pfaff je napisao/la:Upuctvo je izvanredno detaljno prikazano. (Kad bi bar ono od mog novog cirkulara bilo tako kvalitetno napisano i objašnjeno)
Sad još fali onih 10 stranica fiškalskih upozorenja što se sve ne smije i na što sve treba paziti...

Ma uz ovo idu upuctva kojekakvih nadridoktora s popisom boleština i disbalansa elektrolita koje ovakva kava može izazvati (zamislite samo - nije kuhana, koji se sve microbi tu razmnože ).

Tja, kad obilazimo slovenske supermarkete, izbor piva je relativno (i neočekivano) skroman. Po jedna-dvije vrste iz pivovara Union i Laško, iz Maribora uglavnom ništa, ponešto izgledom privlačno i cijenom neprivlačno iz pokoje craft pivovare. A Slovenija je ipak zemlja piva. Više je zemlja hmelja, ali on upućuje na pivo. U Savinjskoj dolini (a to će reći dolina Savinje, lijeve pritoke Save, uzvodno od Celja) nepregledni su nasadi nekoliko poznatih vrsta hmelja za koje se otimaju i čuvene svjetske pivovare. U rujnu je berba uz koju su vezani brojni narodni običaji a zadnji dan berbe priređuje se posebna veselica, bira se misica hmelja i hmeljski starješina. Strogo su propisana pravila kojima kandidatkinje/kandidati moraju udovoljavati, ne može to postati bilo tko.

Neobrani hmeljski nasad



Obrani hmeljski nasad



Nekakvim središtem nametnuo se Žalec, mjesto 9 km zapadno od Celja. U mjestu je i Eko muzej hmeljarstva i pivarstva. Nisam ga posjetio.

Nešto drugo u Žalcu plijeni pažnju. Nešto jedinstveno u svijetu. Riječ je o pivskoj fontani koju čini 6 automatiziranih točionika piva i jedan vode, za ispiranje. Na štandu se za 10 € kupi krčag (krigl) ≤0,3 l koji na dnu ima čip. Taj se čip stavi na točionik i točionik utoči 1 dl piva. I tako, 6 puta, 6 raznih piva, 6 okusa. Sva piva su, naravno, iz craft pivovara, nema stolnog belog. Žedni mogu na rečenom štandu (službeno: Trgovina Zeleno zlato napuniti čip za drugu rundu, to je jeftinije, jer prva cijena obuhvaća i krčag, izgledom običan i bezvezan, bez neke slike ili natpisa, koji pivopija smije odnijeti doma (odn. mora ga kupiti, jer se time potiče staklarska industrija, a i nitko ga na licu mjesta ne mora prati za ponovnu uporabu).





Na štandu (zapravo kućici tj. u toj trgovini) mogu se kupiti flaširana i konzervirana craft piva, u većem izboru nego što ga nudi fontana. Ja uzeo



a uzeo bih najradije cijeli frižider, ali kako je prosječna cijena nekih 3 €, zadovoljio sam se svojim ograničenim izborom. Tako sam za iste novce dobio daleko obilnije količine, a krčage, i to ljepše i veće, ionako imam doma. Neki su od litre, jer sam davno na Oktoberfestima zaključio da je i u ondašnjoj cijeni piva zasigurno uključen i krčag. Poslije, kad je već sve bilo gotovo, zaključio sam da se domaćini baš i ne bi složili s mojom ekonomskom računicom, ali presložen bi bio povrat u početno stanje.

Pivo Kukec nazvano je po ocu slovenskog piva, prvom ovdašnjem pivaru, Simonu Kukecu (1838.-1910.). Kako naši članovi doajeni vole životopise, o dotičnom ću vam reći (napisati, zapravo) da je rođen na Krasu, po završenoj osnovnoj školi radio na željeznici (eto još jedne poveznice s ovim forumom), bio aktivni vojnik 12 godina, bavio se prevozništvom (opskrbljivao gradilište sušačke luke), sa ženom se bavio gostioničarstvom, selio amo-tamo (među ostalim živio i u Martinšćici, onoj u Rijeci) i završio u Žalcu gdje je kupio toliko nasada hmelja da su ga smatrali veleposjednikom. A onda je kupio tamošnju pivovaru koju je 1842. osnovao Franc Žuža te je u 1891. i 1892. povećao (stari kotao imao je tek 20 hl), osuvremenio i dodao joj vlastitu sladaru. Zapošljavao je preko 50 radnika. Željeznička pruga kroz Žalec 1891. omogućila je lakši prijevoz piva na tržište. Nije se tu Kukec zaustavio! 1891. je na dražbi kupio pivovaru u Laškom koju je dalje vodio njegov sin Edvard. Udružio je obje pivovare u Združene pivovarne Žalec in Laški trg. U Žalcu je pivovara bila jedino poduzeće i proizvodila do 20.000 hl piva godišnje. U Laškom je bio, uz više njemačkih, jedini slovenski poduzetnik i zapošljavao je isključivo Slovence a za tehnologe je radije birao Čehe nego Nijemce, što je u doba narodnog osvješćivanja bilo dosta značajno. U Laškom je proizvodio do 35.000 hl piva godišnje.

A zanima me kakvo je ono pivo sasvim desno na slici, indikativnog imena Adijo pamet

Uz ovu temu lijepo paše ovaj fimić

Šankova sa točenim pivom ima na sve strane, bilo je oblokanih već prijepodne a kako je navečer reče mi jedan susjed
koji tada nije vidio nikoga trijeznog (osim djece).

Zadnje vrijeme kod Matakovića promiču razne rakije, pa reko' da bar zabilježimo pokoju (a ima i rasola):

besposlenpop je napisao/la:Zadnje vrijeme kod Matakovića promiču razne rakije...

Je. Ja sam za Novu Godinu popio šamar od sina

(ostao sam bez texta)